Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, lider Demokratskog fronta: Opoziciona vlast u Podgorici još moguća

Objavljeno prije

na

MONITOR: Tri mjeseca je prošlo od lokalnih izbora, a opozicija i partije koje su se tako deklarisale pred izbore još nijesu uspjeli da konstituišu vlast.

LEKIĆ: Povodom upotrebe riječi opozicija, neko bi vas iz koalicije ELP mogao korigovati, jer se iz tih redova u prethodnom periodu povremeno moglo čuti i sljedeće: od jednih – da su i vlast i opozicija, od drugih – da nisu ni vlast ni opozicija.

Tačno je da je da su građani na izborima u Podgorici većinsko povjerenje ukazali snagama koje su nastupile opozicionom retorikom. I to je ogromna javna obaveza, naravno i velika šansa da se izvrše kvalitativne promjene u načinu funkcionisanja i vođenja društvenih poslova.

MONITOR: Mislite da još ima izgleda za dogovor? I dalje ste na konceptu podrške manjinskoj upravi snaga iz ELP?
LEKIĆ: DF je, uprkos činjenici da čini skoro dvije trećine odbornika te potencijalne koalicije, spreman da podrži manjinsku gradsku vlast ELP. Pošto je i SNP na istim pozicijama, taj koncept je, dakle, još moguć. Otvoreni smo i za još dvije varijante, čime se, mislim, i teorijski iscrpljuju sve moguće solucije.

MONITOR: Koje su druge mogućnosti?
LEKIĆ: Da formiramo koalicionu gradsku upravu sastavljenu od stranaka koje su na izborima opoziciono tražili promjene, na potpuno ravnopravnim osnovama, a sa dominantnim angažovanjem neophodnih stručnjaka za posebne oblasti. To bi bilo i najracionalnije rješenje, najkorektnije prema građanima – sa udruženim snagama i zajedničkim programom na bazi onoga što je obećano tokom kampanje. Razumije se, i sa zajednički dogovorenim gradonačelnikom, ako treba i nestranačim, kompetentnim, uglednim, agilnim, jasnih ideja.

MONITOR: Treća mogućnost?
LEKIĆ: Opet na bazi zajedničkog programa, spoljna podrška pet odbornika koalicije ELP gradskoj upravi opozicije koja bi sa 17 odbornika DF-a i 8 SNP-a imala većinu u skupštini. Polazeći od ogromne odgovornosti koju zajedno imamo za budućnost Glavnog grada i zemlje, DF je spreman da prihvati svaku od navedenih solucija. Ako kolege iz ELP smatraju da je najdemokratskije i najbolje da njih spolja podržimo, ponavljam – i dalje smo spremni da to učinimo.

MONITOR: Poslije raskola u Pozitivnoj i naprasnog odustajanja Dragana Bogojevića od kandidature za funkciju gradonačelnika Podgorice, što je SDP iskoristio da prekine pregovore, kazali ste da postoji sumnja da nije riječ o pukim slučajnostima.
LEKIĆ: Sve dok postoje mogućnosti konstituisanja opozicione vlasti ne bih se upuštao u ocjene povodom izostanka konačnog dogovora. Mnogo je bilo obrta, povodom tako važnog pitanja, da bi lako mogli prihvatiti da se radilo o pukoj koincidenciji. Pošto živimo u vremenu sramnih kupovanja glasova i ljudi od strane vladajuće partije, jednostavno sam sugerisao da se sve osobe uključene u pregovore jasno odrede povodom nastale situacije, kako bi otklonile sumnju da se radi o prljavim poslovima. To je bio dobronamjeran savjet.

MONITOR: Neki analitičari pokušavaju da krivicu svale na pojedine poslanike SDP-a, zbog neuspjeha da ta partija pođe sa opozicijom. Kako vidite ulogu Krivokapića u svemu ovome?
LEKIĆ: Politički procesi u posljednjem periodu, negdje od predsjedničkih izbora pa dalje pokazuju težnju ka autonomnosti dijelova te partije, zapravo pojedinaca koji se svojim biografijama ne plaše prijetnji koalicionog partnera koji to agresivno i ponižavajuće demonstrira u kontrolisanim medijima.

Ne upuštajući se u definitivne ocjene, ne mogu da ne cijenim povremene demonstracije demokratske autonomnosti predsjednika Skupštine. Posebno u uslovima kada u našoj zemlji ne postoji potreban princip ravnoteže institucionalne vlasti koje se u zrelim društvima među sobom kontroliše i time ograničava.

MONITOR: Na šta konkretno mislite?
LEKIĆ: Svi vide da nominalni predsjednik države čak i ne učestvuje u političkom životu zemlje. Između ostalog i zbog ofirane izborne krađe, njegovog nezakonitog izbora na radnoj sjednici Skupštine bez kvoruma čime je odluka bila pravno nevažeća. Imajući u vidu da su segmenti sudske vlasti pod sjenkama političke poslušnosti na što ukazuju i izvještaji EU, predsjednik parlamenta jeste povremeno brana samovolji izvršne vlasti koja očigledno pretenduje na potpunu nekontrolisanost. Krivokapićeva javna tvrdnja da je KAP najveća finansijska pohara u istoriji Crne Gore evo ima svoju potvrdu i nastavak, ovim jučerašnjim skandalom u Berlinu gdje strateški partneri vrha crnogorske vlasti traže od njemačke kancelarke da im crnogorska vlada vrati pare!

Ali, iskušenja dolaze i to krupna već na jesen kada će se pokazati pravo lice svih političkih aktera.

MONITOR: Sve češće se govori o ponavljanju izbora, što priželjkuje i DPS. Znamo da u takvim situacijama Đukanovićeva partija ne daje šansu, svu mašineriju usredsredi na jedno mjesto. Kakav je stav DF-a o novim izborima?
LEKIĆ: Formiranjem opozicione vlasti u Podogorici i drugim opštinama, izbora neće biti. Ako izbori budu neminovnost, DF je spreman za njih. Izbori ipak ostaju pod znakom pitanja iz više razloga. Prvog novembra treba da stupi novi izborni zakon čiju primjenu vladajuća stranka do sada uporno sabotira. Analiziraćemo novonastalu situaciju, ishod afere Snimak, ispunjenje uslova iz novog izbornog zakonodavstva, dakle na bazi svih mnogih elemenata ćemo donijeti odluku koju u ovom trenutku ne bih prejudicirao.

MONITOR: U Crnoj Gori izbori su daleko od poštenih. Da li planirate promjenu strartegije, kao što je dobro organizovani i sistematski bojkot izbora i institucija?
LEKIĆ: Na svim izborima, dokazano neregularnim, koje ste pomenuli, DPS nije pobijedio već raznim mahinacijama, gdje je mogao, sklapao koalicione saveze. Sasvim sigurno, vladavina, ta nekontrolisana vladavina vrha partije koja je devastirala sve vrijednosti i ekonomiju ove zemlje – približava se kraju.

Mi ćemo nastaviti da koristimo pluralnost metoda koje će doprinijeti demokratskoj smjeni vlasti. Već smo dva puta bili prinuđeni da bojkotujemo rad parlamenta – nakon pokradenih predsjedničkih izbora i opstruiranja DPS usvajanju izbornih zakona. Žao nam je da se i drugi segmenti opozicije nisu tada pridružili bojkotu kao odogovornom političkom činu. S druge strane, zadovoljni smo da su zajedno naš bojkot i pritisak EU odlučujuće doprinijeli da DPS ipak glasa izborne zakone – mada se njihova opstrukcija nastavlja, sada u fazi potrebne primjene tih zakona.

Državni susreti sa Đukanovićem neugodni za strane zvaničnike

MONITOR: Kako tumačite režimsku euforiju u susret Đukanovićevoj posjeti Berlinu?
LEKIĆ: Uoči ovog ipak rutinskog susreta u Berlinu njemačke kancelarke i funkcionera EU sa predstavnicima iz Zapadnog Balkana, crnogorski kontrolisani mediji su se već danima trudili da proizvedu otprilike sljedeći utisak: Merkel je specijalno pozvala Đukanovića koji će joj dati određene savjete, a ona će zauzvrat dati njemački novac za dva velika autoputa koje je on planirao. Istina, jedan od dva autoputa u blef varijanti je već jednom aktiviran upravo s pretenzijom utiska na Brisel i domaću javnost o konstruktivno reformskom radu i regionanoj saradnji političke elite na Balkanu.

MONITOR: Đukanović dolazi u Njemačku u okviru radne posjete, koja se želi predstaviti kao državna, tj. bilateralna.
LEKIĆ: U konkretnom slučaju, više je nego očigledno da ova posjeta u Berlinu ima radni karakter, što ne umanjuje njen značaj. Očigledno je da ova posjeta nema ni državni niti bilateralni karakter. Nakon danima smjenjivanja fotografija na javnom servisu Đukanovića i Merkel u propagandnom stilu, pretpostavljam sjevernokorejske televizije, očigledno fabrikujući utisak o bilateralnom susretu, na kraju smo mogli saznati da se radi o panel diskusiji koju će otvoriti kancelarka Merkel.

MONITOR: Kakva je razlika između tih vrsta posjeta sa aspekta diplomatske teorije i prakse.
LEKIĆ: Formalni karakter susreta često određuje tretman gosta, pa i domašaje posjete. Treba imati u vidu da postoje i posjete isključivo ceremonijalno statističkog karaktera koje proizlaze iz statusa međunarodno priznate zemlje. U takvim posjetama, dakle, statističko turističkog karaktera, bez faktičkog značaja za zemlju, recimo, učestvuje Vujanović. Beznačajnost njegovih posjeta proističe i iz beznačajnost njegovog učestvovanja, tačnije neučestvovanja u politikom životu svoje zemlje, odnosno nedostatak kredibiliteta u samoj zemlji, pa i onog formalnog karaktera iz poznatih razloga.

MONITOR: Kada pogledamo istorijat Đukanovićevih državnih posjeta zapadnim zemljama, prevashodno evropskim, vidimo da tih posjeta faktički nema. Što to govori?
LEKIĆ: Objektivno govoreći zvanični državno bilateralni susreti sa Đukanovićem jesu neugodni za sve strane zvaničnike koji drže do šireg, javnog kredibiliteta. Zato većina susreta sa njim su uzgrednog povoda. Takvi susreti mogu biti korisnu i nekorisni za zemlju. Korisni, kao ovaj u Berlinu, kada se upute snažna upozorenja na planu očekivanih rezultata u reformama za pravnu državu, za racionalna ekonomska rješenja, u borbi protiv kriminala i korupcija. Nekorisni su, kada se takve poruke ne poštuju, a sami susreti se režimskim propagandnim interpretacijama prenesu domaćoj javnosti čak kao neka međunarodna priznanja crnogorskih zvaničnika. Nekada strateški interesi zvaničnika mogu ponekad dovesti do zatvaranja očiju pred pravim profilom sagovornika, ali i to ne može trajati duže. Crnogorska vlast naročito igra na tu kartu. Tako se jedino može objasniti forsirano upletanje i neodmjereno postavljanje povodom kriza gdje procjenjuju da velike sile, posebno SAD, imaju interes.”

Borba za demokratiju je domaći zadatak

MONITOR: Nedavno smo od jednog poslanika čuli da treba što prije da uđemo u NATO savez jer će nam to učlanjenje pomoći u demokratizaciji društva i smjeni vlasti. Dijelite to mišljenje?
LEKIĆ: Mislim da mi ovdje treba da izgradimo zrelo, odgovorno društvo na vrijednostima pravne države. Ne čini mi se da ni ideolozi NATO saveza u svijetu ne zastupaju tezu da prvo treba ući u NATO pa da tim činom neminovno kreće demokratizacija i dekriminalizovanje neke zemlje. Kada bi bilo tako onda bi nedemokratske i korumpirane zemlje širom mnogih kontinenata unutrašnje teškoće rješavale jednostavnom formulom ulaska u NATO. Borba za demokratsku stvarnost , borba protiv kriminala i korupcije, jeste ipak domaći zadatak, ujedno i uslov da se udružujemo i budemo primljeni u međunarodno kredibilne organizacije.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo