MONITOR: Tri mjeseca je prošlo od lokalnih izbora, a opozicija i partije koje su se tako deklarisale pred izbore još nijesu uspjeli da konstituišu vlast.

LEKIĆ: Povodom upotrebe riječi opozicija, neko bi vas iz koalicije ELP mogao korigovati, jer se iz tih redova u prethodnom periodu povremeno moglo čuti i sljedeće: od jednih – da su i vlast i opozicija, od drugih – da nisu ni vlast ni opozicija.

Tačno je da je da su građani na izborima u Podgorici većinsko povjerenje ukazali snagama koje su nastupile opozicionom retorikom. I to je ogromna javna obaveza, naravno i velika šansa da se izvrše kvalitativne promjene u načinu funkcionisanja i vođenja društvenih poslova.

MONITOR: Mislite da još ima izgleda za dogovor? I dalje ste na konceptu podrške manjinskoj upravi snaga iz ELP?
LEKIĆ: DF je, uprkos činjenici da čini skoro dvije trećine odbornika te potencijalne koalicije, spreman da podrži manjinsku gradsku vlast ELP. Pošto je i SNP na istim pozicijama, taj koncept je, dakle, još moguć. Otvoreni smo i za još dvije varijante, čime se, mislim, i teorijski iscrpljuju sve moguće solucije.

MONITOR: Koje su druge mogućnosti?
LEKIĆ: Da formiramo koalicionu gradsku upravu sastavljenu od stranaka koje su na izborima opoziciono tražili promjene, na potpuno ravnopravnim osnovama, a sa dominantnim angažovanjem neophodnih stručnjaka za posebne oblasti. To bi bilo i najracionalnije rješenje, najkorektnije prema građanima – sa udruženim snagama i zajedničkim programom na bazi onoga što je obećano tokom kampanje. Razumije se, i sa zajednički dogovorenim gradonačelnikom, ako treba i nestranačim, kompetentnim, uglednim, agilnim, jasnih ideja.

MONITOR: Treća mogućnost?
LEKIĆ: Opet na bazi zajedničkog programa, spoljna podrška pet odbornika koalicije ELP gradskoj upravi opozicije koja bi sa 17 odbornika DF-a i 8 SNP-a imala većinu u skupštini. Polazeći od ogromne odgovornosti koju zajedno imamo za budućnost Glavnog grada i zemlje, DF je spreman da prihvati svaku od navedenih solucija. Ako kolege iz ELP smatraju da je najdemokratskije i najbolje da njih spolja podržimo, ponavljam – i dalje smo spremni da to učinimo.

MONITOR: Poslije raskola u Pozitivnoj i naprasnog odustajanja Dragana Bogojevića od kandidature za funkciju gradonačelnika Podgorice, što je SDP iskoristio da prekine pregovore, kazali ste da postoji sumnja da nije riječ o pukim slučajnostima.
LEKIĆ: Sve dok postoje mogućnosti konstituisanja opozicione vlasti ne bih se upuštao u ocjene povodom izostanka konačnog dogovora. Mnogo je bilo obrta, povodom tako važnog pitanja, da bi lako mogli prihvatiti da se radilo o pukoj koincidenciji. Pošto živimo u vremenu sramnih kupovanja glasova i ljudi od strane vladajuće partije, jednostavno sam sugerisao da se sve osobe uključene u pregovore jasno odrede povodom nastale situacije, kako bi otklonile sumnju da se radi o prljavim poslovima. To je bio dobronamjeran savjet.

MONITOR: Neki analitičari pokušavaju da krivicu svale na pojedine poslanike SDP-a, zbog neuspjeha da ta partija pođe sa opozicijom. Kako vidite ulogu Krivokapića u svemu ovome?
LEKIĆ: Politički procesi u posljednjem periodu, negdje od predsjedničkih izbora pa dalje pokazuju težnju ka autonomnosti dijelova te partije, zapravo pojedinaca koji se svojim biografijama ne plaše prijetnji koalicionog partnera koji to agresivno i ponižavajuće demonstrira u kontrolisanim medijima.

Ne upuštajući se u definitivne ocjene, ne mogu da ne cijenim povremene demonstracije demokratske autonomnosti predsjednika Skupštine. Posebno u uslovima kada u našoj zemlji ne postoji potreban princip ravnoteže institucionalne vlasti koje se u zrelim društvima među sobom kontroliše i time ograničava.

MONITOR: Na šta konkretno mislite?
LEKIĆ: Svi vide da nominalni predsjednik države čak i ne učestvuje u političkom životu zemlje. Između ostalog i zbog ofirane izborne krađe, njegovog nezakonitog izbora na radnoj sjednici Skupštine bez kvoruma čime je odluka bila pravno nevažeća. Imajući u vidu da su segmenti sudske vlasti pod sjenkama političke poslušnosti na što ukazuju i izvještaji EU, predsjednik parlamenta jeste povremeno brana samovolji izvršne vlasti koja očigledno pretenduje na potpunu nekontrolisanost. Krivokapićeva javna tvrdnja da je KAP najveća finansijska pohara u istoriji Crne Gore evo ima svoju potvrdu i nastavak, ovim jučerašnjim skandalom u Berlinu gdje strateški partneri vrha crnogorske vlasti traže od njemačke kancelarke da im crnogorska vlada vrati pare!

Ali, iskušenja dolaze i to krupna već na jesen kada će se pokazati pravo lice svih političkih aktera.

MONITOR: Sve češće se govori o ponavljanju izbora, što priželjkuje i DPS. Znamo da u takvim situacijama Đukanovićeva partija ne daje šansu, svu mašineriju usredsredi na jedno mjesto. Kakav je stav DF-a o novim izborima?
LEKIĆ: Formiranjem opozicione vlasti u Podogorici i drugim opštinama, izbora neće biti. Ako izbori budu neminovnost, DF je spreman za njih. Izbori ipak ostaju pod znakom pitanja iz više razloga. Prvog novembra treba da stupi novi izborni zakon čiju primjenu vladajuća stranka do sada uporno sabotira. Analiziraćemo novonastalu situaciju, ishod afere Snimak, ispunjenje uslova iz novog izbornog zakonodavstva, dakle na bazi svih mnogih elemenata ćemo donijeti odluku koju u ovom trenutku ne bih prejudicirao.

MONITOR: U Crnoj Gori izbori su daleko od poštenih. Da li planirate promjenu strartegije, kao što je dobro organizovani i sistematski bojkot izbora i institucija?
LEKIĆ: Na svim izborima, dokazano neregularnim, koje ste pomenuli, DPS nije pobijedio već raznim mahinacijama, gdje je mogao, sklapao koalicione saveze. Sasvim sigurno, vladavina, ta nekontrolisana vladavina vrha partije koja je devastirala sve vrijednosti i ekonomiju ove zemlje – približava se kraju.

Mi ćemo nastaviti da koristimo pluralnost metoda koje će doprinijeti demokratskoj smjeni vlasti. Već smo dva puta bili prinuđeni da bojkotujemo rad parlamenta – nakon pokradenih predsjedničkih izbora i opstruiranja DPS usvajanju izbornih zakona. Žao nam je da se i drugi segmenti opozicije nisu tada pridružili bojkotu kao odogovornom političkom činu. S druge strane, zadovoljni smo da su zajedno naš bojkot i pritisak EU odlučujuće doprinijeli da DPS ipak glasa izborne zakone – mada se njihova opstrukcija nastavlja, sada u fazi potrebne primjene tih zakona.

Državni susreti sa Đukanovićem neugodni za strane zvaničnike

MONITOR: Kako tumačite režimsku euforiju u susret Đukanovićevoj posjeti Berlinu?
LEKIĆ: Uoči ovog ipak rutinskog susreta u Berlinu njemačke kancelarke i funkcionera EU sa predstavnicima iz Zapadnog Balkana, crnogorski kontrolisani mediji su se već danima trudili da proizvedu otprilike sljedeći utisak: Merkel je specijalno pozvala Đukanovića koji će joj dati određene savjete, a ona će zauzvrat dati njemački novac za dva velika autoputa koje je on planirao. Istina, jedan od dva autoputa u blef varijanti je već jednom aktiviran upravo s pretenzijom utiska na Brisel i domaću javnost o konstruktivno reformskom radu i regionanoj saradnji političke elite na Balkanu.

MONITOR: Đukanović dolazi u Njemačku u okviru radne posjete, koja se želi predstaviti kao državna, tj. bilateralna.
LEKIĆ: U konkretnom slučaju, više je nego očigledno da ova posjeta u Berlinu ima radni karakter, što ne umanjuje njen značaj. Očigledno je da ova posjeta nema ni državni niti bilateralni karakter. Nakon danima smjenjivanja fotografija na javnom servisu Đukanovića i Merkel u propagandnom stilu, pretpostavljam sjevernokorejske televizije, očigledno fabrikujući utisak o bilateralnom susretu, na kraju smo mogli saznati da se radi o panel diskusiji koju će otvoriti kancelarka Merkel.

MONITOR: Kakva je razlika između tih vrsta posjeta sa aspekta diplomatske teorije i prakse.
LEKIĆ: Formalni karakter susreta često određuje tretman gosta, pa i domašaje posjete. Treba imati u vidu da postoje i posjete isključivo ceremonijalno statističkog karaktera koje proizlaze iz statusa međunarodno priznate zemlje. U takvim posjetama, dakle, statističko turističkog karaktera, bez faktičkog značaja za zemlju, recimo, učestvuje Vujanović. Beznačajnost njegovih posjeta proističe i iz beznačajnost njegovog učestvovanja, tačnije neučestvovanja u politikom životu svoje zemlje, odnosno nedostatak kredibiliteta u samoj zemlji, pa i onog formalnog karaktera iz poznatih razloga.

MONITOR: Kada pogledamo istorijat Đukanovićevih državnih posjeta zapadnim zemljama, prevashodno evropskim, vidimo da tih posjeta faktički nema. Što to govori?
LEKIĆ: Objektivno govoreći zvanični državno bilateralni susreti sa Đukanovićem jesu neugodni za sve strane zvaničnike koji drže do šireg, javnog kredibiliteta. Zato većina susreta sa njim su uzgrednog povoda. Takvi susreti mogu biti korisnu i nekorisni za zemlju. Korisni, kao ovaj u Berlinu, kada se upute snažna upozorenja na planu očekivanih rezultata u reformama za pravnu državu, za racionalna ekonomska rješenja, u borbi protiv kriminala i korupcija. Nekorisni su, kada se takve poruke ne poštuju, a sami susreti se režimskim propagandnim interpretacijama prenesu domaćoj javnosti čak kao neka međunarodna priznanja crnogorskih zvaničnika. Nekada strateški interesi zvaničnika mogu ponekad dovesti do zatvaranja očiju pred pravim profilom sagovornika, ali i to ne može trajati duže. Crnogorska vlast naročito igra na tu kartu. Tako se jedino može objasniti forsirano upletanje i neodmjereno postavljanje povodom kriza gdje procjenjuju da velike sile, posebno SAD, imaju interes.”

Borba za demokratiju je domaći zadatak

MONITOR: Nedavno smo od jednog poslanika čuli da treba što prije da uđemo u NATO savez jer će nam to učlanjenje pomoći u demokratizaciji društva i smjeni vlasti. Dijelite to mišljenje?
LEKIĆ: Mislim da mi ovdje treba da izgradimo zrelo, odgovorno društvo na vrijednostima pravne države. Ne čini mi se da ni ideolozi NATO saveza u svijetu ne zastupaju tezu da prvo treba ući u NATO pa da tim činom neminovno kreće demokratizacija i dekriminalizovanje neke zemlje. Kada bi bilo tako onda bi nedemokratske i korumpirane zemlje širom mnogih kontinenata unutrašnje teškoće rješavale jednostavnom formulom ulaska u NATO. Borba za demokratsku stvarnost , borba protiv kriminala i korupcije, jeste ipak domaći zadatak, ujedno i uslov da se udružujemo i budemo primljeni u međunarodno kredibilne organizacije.

Marko MILAČIĆ