Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Radom i predanošću protiv medijskog linča

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opet ste na meti Informera, Pobjede i ostalih državnih i paradržavnih medija. Ima predviđanja da će se takvi pritisci vlasti na kritičare pojačati obzirom na rezultate posljednjih lokalnih izbora. Vjerujete li da će tako biti?

ULJAREVIĆ: Brojni su uzroci brutalnih napada na kritičare režima, ali je primarni strah od gubitka vlasti i političke moći. Za mnoge naše donosioce odluka i apologete gubitak pozicije, nakon toliko vremena i zloupotreba institucija, predstavlja preveliki, gotovo životni rizik. Zato su oni spremni da ulože priličan napor i resurse u uspostavljanje interesnih lobija za očuvanje tih svojih pozicija i organizovanje prizemnih kampanja protiv onih koji direktno ukazuju na društvene probleme i precizno slikaju posljedice neriješavanja tih problema.

Lako je uočiti da u tom tabloidnom izrazu dominira lično, podstiču se najprimitivniji porivi, a moralna matrica je srednjovjekovna i liči na lov na vještice ili informbiroovske progone neprijatelja poretka. No, poredak koji opstaje na osnovama neograničene političke moći i sprege dijela politike, medija i kontraverznih biznisa, jeste ozbiljno ugrožen insistiranjem na neophodnosti političkih promjena i uspostavljanja profesionalnih standarda i u radu samostalnih državnih organa. Mi u Crnoj Gori imamo jednu opasnu grupu onih koji su poistovjetili državni interes sa privatnim, i koji kroz političke odluke štite društveno devijantnu spregu političko-kriminalnih interesa. Svaka kritika upućena njima nosi opasnost pokušaja medijskog linča i za očekivati je da se ovi pritisci nastave, ali ne zadugo.

MONITOR: Kako društvo treba da se boriti sa takvim pritiscima?
ULJAREVIĆ:Vjerujem da je ključno da svi radimo svoj posao u punom kapacitetu, jer je suština tih napada upravo da nas zaustave u onom što radimo i čime urušavamo dominantne projekte moći. Mi u CGO-u pritiske doživljavamo kao dio posla kojim se bavimo. Naravno da je neko ko vodi organizaciju ključna meta, i da pesnica režima ide upravo prema njima, bilo kroz medije koji su spremni da se služe tim metodama, zloupotrebom državnih organa ili kroz strukture kontraverznog biznisa. Ali odgovor na sve to treba da bude još posvećeniji i kvalitetniji rad, ma kako objektivni uslovi bili otežavajući.

MONITOR: Da li su dosadašnje reakcije društva na napade i pritiske na kritičare režima bile dovoljne i adekvatne?
ULJAREVIĆ: Reakcija crnogorskog društva je proporcionalna nivou građanske svijesti i zato nije ni dovoljna ni efikasna. Kod nas ne postoje izgrađeni mehanizmi zaštite javnog prostora i javnog interesa od sadržaja koji urušavaju osnove kulture dijaloga, novinarskih standarda, niti prag tolerancije na utemeljenu kritiku. Ide se sa napadima ad homini i sa ciljem da se osoba koja se „obrađuje” u javnosti moralno prikaže kao problematična i sklona raznim inkriminisanim ponašanjima, umjesto da se argumentovano odgovara na kritike.

Građani moraju shvatiti da napad na bilo kog kritičara režima nije samo napad na njega ili nju već na sve njih i njihove građanske slobode i prava. Svako ko sad ćuti ili drži pognutu glavu mora znati da sjutra i sam može da se nađe u sličnoj ili goroj situaciji nepravde, ali onda neće imati ko za njih glas da digne.

MONITOR: A institucije i njihova uloga u tome? Nedavno ste izjavili da je tužilaštvo u procesu protiv vaše organizacije, koji je bio neosnovan, potrošilo oko 100 hiljada eura.
ULJAREVIĆ: Tužilaštvo je na osnovu anomine prijave sa neozbiljnim sadržajem, nakon samo nekoliko dana od podnošenja, pokrenulo postupak predistražnih radnji, gdje je tužilac Miloš Šoškić naložio policijskim službenicima da izuzmu na hiljade strana finansijske dokumentacije CGO-a i traže biće nekog krivičnog dijela koje bi se CGO-u i meni kao odgovornom licu moglo staviti na teret. Potom je angažovao vještakinju sa kojom je u bliskim odnosima i unaprijeđen je u višeg tužioca, a slučaj je ostao da traje dvije godine.

Nije teško uočiti političku pozadinu procesa koji će nakon nalaza vještakinje, a prije nego što je CGO imao priliku da isti i vidi, iz tužilaštva završiti u režimskim medijima i poslužiti kao potka za javno suđenje meni i organizaciji. Ogromna sredstva od poreskih obveznika su potrošena kako bi se konstruisao čitav slučaj. U državi u kojoj imamo toliko otvorenih slučajeva za čije procesuiranje su javnosti predstavljeni mnogo puta neupitni dokazi, a koji leže u fiokama tužilaštva ili su ekspresno odbacivani.

Takvi primjeri pokušaja pritisaka na rad nevladinog sektora koji doživljavaju sve brutalnije razmjere, kao i kontinuirani i nerasvijetljeni napadi na medije, jasno ukazuju na nepostojanje vladavine prava i elementarne sigurnosti u Crnoj Gori.

MONITOR: CGO je podnio prijavu protiv tužioca Šoškića. Što očekujete u tom procesu?
ULJAREVIĆ: To što je neko zloupotrijebio jednu državnu instituciju ne smije da nas pokoleba i navede da preskačemo državne institucije. Treba insistirati na zakonskim obavezama institucija, procesuirati slučajeve onih koji te iste institucije urušavaju, tjerati ih da počnu da rade svoj posao i odupru se moćnicima koji institucije tretiraju na ovako ponižavajući način. Tako se gradi sistem vladavine prava. Odnos nadležnih prema tužiocu Šoškiću će biti mjera snage ili slabosti institucija prema pojedincu koji ima moćne zaštitnike.

MONITOR: Režimski mediji vole da provuku kako se civilni sektor, posebno kritički nastrojene NVO, finansiraju sa strane i imaju puno novca. Ne govori se da je država, kako je nedavno dijagnostifikovala DRI, ostala dužna ogromne novce koje nije raspodijelila civilnom sektoru?
ULJAREVIĆ: Civilni sektor baš kao i političke partije su nezaobilazni akteri u stvaranju demokratskog društva. To se ne može raditi primarno volonterski, iako je naravno potpuno legitiman zahtjev da građani moraju znati kako se i koliko se finansiraju nevladine organizacije i političke partije, pa i mediji.

Puno je bilo priče i manipulacija u javnosti oko finansiranja NVO-a, a sve relevantne NVO imaju na svojim sajtovima svoje finansijske izvještaje, što nije slučaj sa mnogim drugim subjektima koji kritikuju civilni sektor. Ne treba zaboraviti da NVO koje dobijaju sredstva iz EU fondova kao i iz SAD, prolaze vrlo rigorozne kontrole kroz koje se pokazuje ko ima kapacitet da radi u skladu sa pravilima a ko nema.

Odnos prema finansiranju NVO iz budžeta je ogledalo navodne opredijeljenosti Vlade za saradnju sa NVO sektorom. To opredjeljenje u mnogo čemu ostaje samo na nivou retorike. Ne može se nepravilnostima u radu vladine Komisije za raspodjelu sredstava NVO-ima pravdati neizvršavanje zakonske obaveze da se raspiše konkurs i obezbijede sredstva blagovremeno. Vlada koja se tako odnosi prema finansiranju NVO ne može biti spremna da preuzme u dogledno vrijeme upravljanje EU fondovima namijenjenih civilnom društvu.

MONITOR: Šta će još koalicija DPS i SDP u Podgorici, osim možda intenzivnijih napada na kritičare, donijeti Crnoj Gori u budućnosti ? Šta odluka SDP -a znači za nas?ULJAREVIĆ: Ta odluka ima sve elemente političke kalkulacije funkcionera koji su odlučili da zaštite lični interes na štetu dugoročne održivosti te partije. Između mogućnosti promjena i ubrzanja reformi crnogorskog društva i zadovoljavanja interesa partijskih funkcionera uz očuvanje vladajuće koalicije, SDP se opredijelio za ovo drugo. Crnogorski politički sistem je za samo pola godine prešao od realne nade da će početi njegovo ozdravljenje do vraćanja u letargično stanje bez mogućnosti promjene. Ključni kreator pogrešnog trenda je DPS, a SDP je pristao da bude dobrovoljni izvođač radova i time sebe poništio kao ozbiljnog subjekta promjena u Crnoj Gori.

MONITOR: Izjavili ste da će u pitanje biti doveden legitimitet Ranka Krivokapića ukoliko ne bude dogovora o manjinskoj upravi. Šta sada mislite o legitimitetu Krivokapića i daljoj sudbini te partije?
ULJAREVIĆ: Krivokapić je srušio svoj politički legitimitet i vjerovanje da može biti jedan od lidera spremnih da artikuliše bitne promjene crnogorskog političkog sistema. Osim toga, Krivokapić je izgubio veliki dio legitimiteta i u samom SDP-u, tako da će biti zanimljivo posmatrati dalja dešavanja u toj partiji. U konačnici, nada u SDP koji bi bio spreman na promjene, na čelu sa Krivokapićem, više ne postoji.

MONITOR: A opozicija? Rekli ste da se mora razmisliti o daljoj strategiji i izlasku na izbore. Imaju li smisla izbori nakon kojih se postizbornom trgovinom obmanu birači i njihova volja?
ULJAREVIĆ: Politička scena se i definitivno podijelila na DPS sa saveznicima i opozicionu scenu. Problem opozicione scene je veliki stepen nepovjerenja i iscjepkanost. Jedini konkretan odgovor opozicije na trenutno stanje bila bi jedinstvena lista. Ukoliko toga ne bude teško je vjerovati da će na izborima sa izraženom zloupotrebom državnih resursa opozicija biti konkurentna savezu DPS-a.

MONITOR: CGO se posebno istakao u incijativama za izgradnju demokratije u Crnoj Gori. Koliko smo daleko od tog cilja?
ULJAREVIĆ: Razvoj crnogorskog političkog sistema je neprimjereno spor, a osnovni uzrok je u činjenici da se vlast suštinski nije mijenjala na izborima, tako da je sam sistem trom, neinicijativan u potrebnoj mjeri, pa jednim dijelom i neinspirativan i dosadan za građane.

Građanska hrabrost je incident, a socijalna slika krajnje negativna što je plodan teren za manipulacije potrebama građana od strane vladajuće strukture.

Proces pregovora sa EU će u značajnoj mjeri stvarati bolje uslove za razvoj funkcionalne demokratije kroz primarno insistiranje na oslobađanju državnih organa od neprimjerenog političkog uticaja, ali to neće biti i dovoljno da i zaista dođemo do demokratije. Ona jednostavno ne postoji u društvima koje ne posjeduju dovoljan nivo građanske hrabrosti, i na nama je da se učimo demokratiji i da je osvajamo svojim snagama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo