Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Radom i predanošću protiv medijskog linča

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opet ste na meti Informera, Pobjede i ostalih državnih i paradržavnih medija. Ima predviđanja da će se takvi pritisci vlasti na kritičare pojačati obzirom na rezultate posljednjih lokalnih izbora. Vjerujete li da će tako biti?

ULJAREVIĆ: Brojni su uzroci brutalnih napada na kritičare režima, ali je primarni strah od gubitka vlasti i političke moći. Za mnoge naše donosioce odluka i apologete gubitak pozicije, nakon toliko vremena i zloupotreba institucija, predstavlja preveliki, gotovo životni rizik. Zato su oni spremni da ulože priličan napor i resurse u uspostavljanje interesnih lobija za očuvanje tih svojih pozicija i organizovanje prizemnih kampanja protiv onih koji direktno ukazuju na društvene probleme i precizno slikaju posljedice neriješavanja tih problema.

Lako je uočiti da u tom tabloidnom izrazu dominira lično, podstiču se najprimitivniji porivi, a moralna matrica je srednjovjekovna i liči na lov na vještice ili informbiroovske progone neprijatelja poretka. No, poredak koji opstaje na osnovama neograničene političke moći i sprege dijela politike, medija i kontraverznih biznisa, jeste ozbiljno ugrožen insistiranjem na neophodnosti političkih promjena i uspostavljanja profesionalnih standarda i u radu samostalnih državnih organa. Mi u Crnoj Gori imamo jednu opasnu grupu onih koji su poistovjetili državni interes sa privatnim, i koji kroz političke odluke štite društveno devijantnu spregu političko-kriminalnih interesa. Svaka kritika upućena njima nosi opasnost pokušaja medijskog linča i za očekivati je da se ovi pritisci nastave, ali ne zadugo.

MONITOR: Kako društvo treba da se boriti sa takvim pritiscima?
ULJAREVIĆ:Vjerujem da je ključno da svi radimo svoj posao u punom kapacitetu, jer je suština tih napada upravo da nas zaustave u onom što radimo i čime urušavamo dominantne projekte moći. Mi u CGO-u pritiske doživljavamo kao dio posla kojim se bavimo. Naravno da je neko ko vodi organizaciju ključna meta, i da pesnica režima ide upravo prema njima, bilo kroz medije koji su spremni da se služe tim metodama, zloupotrebom državnih organa ili kroz strukture kontraverznog biznisa. Ali odgovor na sve to treba da bude još posvećeniji i kvalitetniji rad, ma kako objektivni uslovi bili otežavajući.

MONITOR: Da li su dosadašnje reakcije društva na napade i pritiske na kritičare režima bile dovoljne i adekvatne?
ULJAREVIĆ: Reakcija crnogorskog društva je proporcionalna nivou građanske svijesti i zato nije ni dovoljna ni efikasna. Kod nas ne postoje izgrađeni mehanizmi zaštite javnog prostora i javnog interesa od sadržaja koji urušavaju osnove kulture dijaloga, novinarskih standarda, niti prag tolerancije na utemeljenu kritiku. Ide se sa napadima ad homini i sa ciljem da se osoba koja se „obrađuje” u javnosti moralno prikaže kao problematična i sklona raznim inkriminisanim ponašanjima, umjesto da se argumentovano odgovara na kritike.

Građani moraju shvatiti da napad na bilo kog kritičara režima nije samo napad na njega ili nju već na sve njih i njihove građanske slobode i prava. Svako ko sad ćuti ili drži pognutu glavu mora znati da sjutra i sam može da se nađe u sličnoj ili goroj situaciji nepravde, ali onda neće imati ko za njih glas da digne.

MONITOR: A institucije i njihova uloga u tome? Nedavno ste izjavili da je tužilaštvo u procesu protiv vaše organizacije, koji je bio neosnovan, potrošilo oko 100 hiljada eura.
ULJAREVIĆ: Tužilaštvo je na osnovu anomine prijave sa neozbiljnim sadržajem, nakon samo nekoliko dana od podnošenja, pokrenulo postupak predistražnih radnji, gdje je tužilac Miloš Šoškić naložio policijskim službenicima da izuzmu na hiljade strana finansijske dokumentacije CGO-a i traže biće nekog krivičnog dijela koje bi se CGO-u i meni kao odgovornom licu moglo staviti na teret. Potom je angažovao vještakinju sa kojom je u bliskim odnosima i unaprijeđen je u višeg tužioca, a slučaj je ostao da traje dvije godine.

Nije teško uočiti političku pozadinu procesa koji će nakon nalaza vještakinje, a prije nego što je CGO imao priliku da isti i vidi, iz tužilaštva završiti u režimskim medijima i poslužiti kao potka za javno suđenje meni i organizaciji. Ogromna sredstva od poreskih obveznika su potrošena kako bi se konstruisao čitav slučaj. U državi u kojoj imamo toliko otvorenih slučajeva za čije procesuiranje su javnosti predstavljeni mnogo puta neupitni dokazi, a koji leže u fiokama tužilaštva ili su ekspresno odbacivani.

Takvi primjeri pokušaja pritisaka na rad nevladinog sektora koji doživljavaju sve brutalnije razmjere, kao i kontinuirani i nerasvijetljeni napadi na medije, jasno ukazuju na nepostojanje vladavine prava i elementarne sigurnosti u Crnoj Gori.

MONITOR: CGO je podnio prijavu protiv tužioca Šoškića. Što očekujete u tom procesu?
ULJAREVIĆ: To što je neko zloupotrijebio jednu državnu instituciju ne smije da nas pokoleba i navede da preskačemo državne institucije. Treba insistirati na zakonskim obavezama institucija, procesuirati slučajeve onih koji te iste institucije urušavaju, tjerati ih da počnu da rade svoj posao i odupru se moćnicima koji institucije tretiraju na ovako ponižavajući način. Tako se gradi sistem vladavine prava. Odnos nadležnih prema tužiocu Šoškiću će biti mjera snage ili slabosti institucija prema pojedincu koji ima moćne zaštitnike.

MONITOR: Režimski mediji vole da provuku kako se civilni sektor, posebno kritički nastrojene NVO, finansiraju sa strane i imaju puno novca. Ne govori se da je država, kako je nedavno dijagnostifikovala DRI, ostala dužna ogromne novce koje nije raspodijelila civilnom sektoru?
ULJAREVIĆ: Civilni sektor baš kao i političke partije su nezaobilazni akteri u stvaranju demokratskog društva. To se ne može raditi primarno volonterski, iako je naravno potpuno legitiman zahtjev da građani moraju znati kako se i koliko se finansiraju nevladine organizacije i političke partije, pa i mediji.

Puno je bilo priče i manipulacija u javnosti oko finansiranja NVO-a, a sve relevantne NVO imaju na svojim sajtovima svoje finansijske izvještaje, što nije slučaj sa mnogim drugim subjektima koji kritikuju civilni sektor. Ne treba zaboraviti da NVO koje dobijaju sredstva iz EU fondova kao i iz SAD, prolaze vrlo rigorozne kontrole kroz koje se pokazuje ko ima kapacitet da radi u skladu sa pravilima a ko nema.

Odnos prema finansiranju NVO iz budžeta je ogledalo navodne opredijeljenosti Vlade za saradnju sa NVO sektorom. To opredjeljenje u mnogo čemu ostaje samo na nivou retorike. Ne može se nepravilnostima u radu vladine Komisije za raspodjelu sredstava NVO-ima pravdati neizvršavanje zakonske obaveze da se raspiše konkurs i obezbijede sredstva blagovremeno. Vlada koja se tako odnosi prema finansiranju NVO ne može biti spremna da preuzme u dogledno vrijeme upravljanje EU fondovima namijenjenih civilnom društvu.

MONITOR: Šta će još koalicija DPS i SDP u Podgorici, osim možda intenzivnijih napada na kritičare, donijeti Crnoj Gori u budućnosti ? Šta odluka SDP -a znači za nas?ULJAREVIĆ: Ta odluka ima sve elemente političke kalkulacije funkcionera koji su odlučili da zaštite lični interes na štetu dugoročne održivosti te partije. Između mogućnosti promjena i ubrzanja reformi crnogorskog društva i zadovoljavanja interesa partijskih funkcionera uz očuvanje vladajuće koalicije, SDP se opredijelio za ovo drugo. Crnogorski politički sistem je za samo pola godine prešao od realne nade da će početi njegovo ozdravljenje do vraćanja u letargično stanje bez mogućnosti promjene. Ključni kreator pogrešnog trenda je DPS, a SDP je pristao da bude dobrovoljni izvođač radova i time sebe poništio kao ozbiljnog subjekta promjena u Crnoj Gori.

MONITOR: Izjavili ste da će u pitanje biti doveden legitimitet Ranka Krivokapića ukoliko ne bude dogovora o manjinskoj upravi. Šta sada mislite o legitimitetu Krivokapića i daljoj sudbini te partije?
ULJAREVIĆ: Krivokapić je srušio svoj politički legitimitet i vjerovanje da može biti jedan od lidera spremnih da artikuliše bitne promjene crnogorskog političkog sistema. Osim toga, Krivokapić je izgubio veliki dio legitimiteta i u samom SDP-u, tako da će biti zanimljivo posmatrati dalja dešavanja u toj partiji. U konačnici, nada u SDP koji bi bio spreman na promjene, na čelu sa Krivokapićem, više ne postoji.

MONITOR: A opozicija? Rekli ste da se mora razmisliti o daljoj strategiji i izlasku na izbore. Imaju li smisla izbori nakon kojih se postizbornom trgovinom obmanu birači i njihova volja?
ULJAREVIĆ: Politička scena se i definitivno podijelila na DPS sa saveznicima i opozicionu scenu. Problem opozicione scene je veliki stepen nepovjerenja i iscjepkanost. Jedini konkretan odgovor opozicije na trenutno stanje bila bi jedinstvena lista. Ukoliko toga ne bude teško je vjerovati da će na izborima sa izraženom zloupotrebom državnih resursa opozicija biti konkurentna savezu DPS-a.

MONITOR: CGO se posebno istakao u incijativama za izgradnju demokratije u Crnoj Gori. Koliko smo daleko od tog cilja?
ULJAREVIĆ: Razvoj crnogorskog političkog sistema je neprimjereno spor, a osnovni uzrok je u činjenici da se vlast suštinski nije mijenjala na izborima, tako da je sam sistem trom, neinicijativan u potrebnoj mjeri, pa jednim dijelom i neinspirativan i dosadan za građane.

Građanska hrabrost je incident, a socijalna slika krajnje negativna što je plodan teren za manipulacije potrebama građana od strane vladajuće strukture.

Proces pregovora sa EU će u značajnoj mjeri stvarati bolje uslove za razvoj funkcionalne demokratije kroz primarno insistiranje na oslobađanju državnih organa od neprimjerenog političkog uticaja, ali to neće biti i dovoljno da i zaista dođemo do demokratije. Ona jednostavno ne postoji u društvima koje ne posjeduju dovoljan nivo građanske hrabrosti, i na nama je da se učimo demokratiji i da je osvajamo svojim snagama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo