Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CGO: Radom i predanošću protiv medijskog linča

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opet ste na meti Informera, Pobjede i ostalih državnih i paradržavnih medija. Ima predviđanja da će se takvi pritisci vlasti na kritičare pojačati obzirom na rezultate posljednjih lokalnih izbora. Vjerujete li da će tako biti?

ULJAREVIĆ: Brojni su uzroci brutalnih napada na kritičare režima, ali je primarni strah od gubitka vlasti i političke moći. Za mnoge naše donosioce odluka i apologete gubitak pozicije, nakon toliko vremena i zloupotreba institucija, predstavlja preveliki, gotovo životni rizik. Zato su oni spremni da ulože priličan napor i resurse u uspostavljanje interesnih lobija za očuvanje tih svojih pozicija i organizovanje prizemnih kampanja protiv onih koji direktno ukazuju na društvene probleme i precizno slikaju posljedice neriješavanja tih problema.

Lako je uočiti da u tom tabloidnom izrazu dominira lično, podstiču se najprimitivniji porivi, a moralna matrica je srednjovjekovna i liči na lov na vještice ili informbiroovske progone neprijatelja poretka. No, poredak koji opstaje na osnovama neograničene političke moći i sprege dijela politike, medija i kontraverznih biznisa, jeste ozbiljno ugrožen insistiranjem na neophodnosti političkih promjena i uspostavljanja profesionalnih standarda i u radu samostalnih državnih organa. Mi u Crnoj Gori imamo jednu opasnu grupu onih koji su poistovjetili državni interes sa privatnim, i koji kroz političke odluke štite društveno devijantnu spregu političko-kriminalnih interesa. Svaka kritika upućena njima nosi opasnost pokušaja medijskog linča i za očekivati je da se ovi pritisci nastave, ali ne zadugo.

MONITOR: Kako društvo treba da se boriti sa takvim pritiscima?
ULJAREVIĆ:Vjerujem da je ključno da svi radimo svoj posao u punom kapacitetu, jer je suština tih napada upravo da nas zaustave u onom što radimo i čime urušavamo dominantne projekte moći. Mi u CGO-u pritiske doživljavamo kao dio posla kojim se bavimo. Naravno da je neko ko vodi organizaciju ključna meta, i da pesnica režima ide upravo prema njima, bilo kroz medije koji su spremni da se služe tim metodama, zloupotrebom državnih organa ili kroz strukture kontraverznog biznisa. Ali odgovor na sve to treba da bude još posvećeniji i kvalitetniji rad, ma kako objektivni uslovi bili otežavajući.

MONITOR: Da li su dosadašnje reakcije društva na napade i pritiske na kritičare režima bile dovoljne i adekvatne?
ULJAREVIĆ: Reakcija crnogorskog društva je proporcionalna nivou građanske svijesti i zato nije ni dovoljna ni efikasna. Kod nas ne postoje izgrađeni mehanizmi zaštite javnog prostora i javnog interesa od sadržaja koji urušavaju osnove kulture dijaloga, novinarskih standarda, niti prag tolerancije na utemeljenu kritiku. Ide se sa napadima ad homini i sa ciljem da se osoba koja se „obrađuje” u javnosti moralno prikaže kao problematična i sklona raznim inkriminisanim ponašanjima, umjesto da se argumentovano odgovara na kritike.

Građani moraju shvatiti da napad na bilo kog kritičara režima nije samo napad na njega ili nju već na sve njih i njihove građanske slobode i prava. Svako ko sad ćuti ili drži pognutu glavu mora znati da sjutra i sam može da se nađe u sličnoj ili goroj situaciji nepravde, ali onda neće imati ko za njih glas da digne.

MONITOR: A institucije i njihova uloga u tome? Nedavno ste izjavili da je tužilaštvo u procesu protiv vaše organizacije, koji je bio neosnovan, potrošilo oko 100 hiljada eura.
ULJAREVIĆ: Tužilaštvo je na osnovu anomine prijave sa neozbiljnim sadržajem, nakon samo nekoliko dana od podnošenja, pokrenulo postupak predistražnih radnji, gdje je tužilac Miloš Šoškić naložio policijskim službenicima da izuzmu na hiljade strana finansijske dokumentacije CGO-a i traže biće nekog krivičnog dijela koje bi se CGO-u i meni kao odgovornom licu moglo staviti na teret. Potom je angažovao vještakinju sa kojom je u bliskim odnosima i unaprijeđen je u višeg tužioca, a slučaj je ostao da traje dvije godine.

Nije teško uočiti političku pozadinu procesa koji će nakon nalaza vještakinje, a prije nego što je CGO imao priliku da isti i vidi, iz tužilaštva završiti u režimskim medijima i poslužiti kao potka za javno suđenje meni i organizaciji. Ogromna sredstva od poreskih obveznika su potrošena kako bi se konstruisao čitav slučaj. U državi u kojoj imamo toliko otvorenih slučajeva za čije procesuiranje su javnosti predstavljeni mnogo puta neupitni dokazi, a koji leže u fiokama tužilaštva ili su ekspresno odbacivani.

Takvi primjeri pokušaja pritisaka na rad nevladinog sektora koji doživljavaju sve brutalnije razmjere, kao i kontinuirani i nerasvijetljeni napadi na medije, jasno ukazuju na nepostojanje vladavine prava i elementarne sigurnosti u Crnoj Gori.

MONITOR: CGO je podnio prijavu protiv tužioca Šoškića. Što očekujete u tom procesu?
ULJAREVIĆ: To što je neko zloupotrijebio jednu državnu instituciju ne smije da nas pokoleba i navede da preskačemo državne institucije. Treba insistirati na zakonskim obavezama institucija, procesuirati slučajeve onih koji te iste institucije urušavaju, tjerati ih da počnu da rade svoj posao i odupru se moćnicima koji institucije tretiraju na ovako ponižavajući način. Tako se gradi sistem vladavine prava. Odnos nadležnih prema tužiocu Šoškiću će biti mjera snage ili slabosti institucija prema pojedincu koji ima moćne zaštitnike.

MONITOR: Režimski mediji vole da provuku kako se civilni sektor, posebno kritički nastrojene NVO, finansiraju sa strane i imaju puno novca. Ne govori se da je država, kako je nedavno dijagnostifikovala DRI, ostala dužna ogromne novce koje nije raspodijelila civilnom sektoru?
ULJAREVIĆ: Civilni sektor baš kao i političke partije su nezaobilazni akteri u stvaranju demokratskog društva. To se ne može raditi primarno volonterski, iako je naravno potpuno legitiman zahtjev da građani moraju znati kako se i koliko se finansiraju nevladine organizacije i političke partije, pa i mediji.

Puno je bilo priče i manipulacija u javnosti oko finansiranja NVO-a, a sve relevantne NVO imaju na svojim sajtovima svoje finansijske izvještaje, što nije slučaj sa mnogim drugim subjektima koji kritikuju civilni sektor. Ne treba zaboraviti da NVO koje dobijaju sredstva iz EU fondova kao i iz SAD, prolaze vrlo rigorozne kontrole kroz koje se pokazuje ko ima kapacitet da radi u skladu sa pravilima a ko nema.

Odnos prema finansiranju NVO iz budžeta je ogledalo navodne opredijeljenosti Vlade za saradnju sa NVO sektorom. To opredjeljenje u mnogo čemu ostaje samo na nivou retorike. Ne može se nepravilnostima u radu vladine Komisije za raspodjelu sredstava NVO-ima pravdati neizvršavanje zakonske obaveze da se raspiše konkurs i obezbijede sredstva blagovremeno. Vlada koja se tako odnosi prema finansiranju NVO ne može biti spremna da preuzme u dogledno vrijeme upravljanje EU fondovima namijenjenih civilnom društvu.

MONITOR: Šta će još koalicija DPS i SDP u Podgorici, osim možda intenzivnijih napada na kritičare, donijeti Crnoj Gori u budućnosti ? Šta odluka SDP -a znači za nas?ULJAREVIĆ: Ta odluka ima sve elemente političke kalkulacije funkcionera koji su odlučili da zaštite lični interes na štetu dugoročne održivosti te partije. Između mogućnosti promjena i ubrzanja reformi crnogorskog društva i zadovoljavanja interesa partijskih funkcionera uz očuvanje vladajuće koalicije, SDP se opredijelio za ovo drugo. Crnogorski politički sistem je za samo pola godine prešao od realne nade da će početi njegovo ozdravljenje do vraćanja u letargično stanje bez mogućnosti promjene. Ključni kreator pogrešnog trenda je DPS, a SDP je pristao da bude dobrovoljni izvođač radova i time sebe poništio kao ozbiljnog subjekta promjena u Crnoj Gori.

MONITOR: Izjavili ste da će u pitanje biti doveden legitimitet Ranka Krivokapića ukoliko ne bude dogovora o manjinskoj upravi. Šta sada mislite o legitimitetu Krivokapića i daljoj sudbini te partije?
ULJAREVIĆ: Krivokapić je srušio svoj politički legitimitet i vjerovanje da može biti jedan od lidera spremnih da artikuliše bitne promjene crnogorskog političkog sistema. Osim toga, Krivokapić je izgubio veliki dio legitimiteta i u samom SDP-u, tako da će biti zanimljivo posmatrati dalja dešavanja u toj partiji. U konačnici, nada u SDP koji bi bio spreman na promjene, na čelu sa Krivokapićem, više ne postoji.

MONITOR: A opozicija? Rekli ste da se mora razmisliti o daljoj strategiji i izlasku na izbore. Imaju li smisla izbori nakon kojih se postizbornom trgovinom obmanu birači i njihova volja?
ULJAREVIĆ: Politička scena se i definitivno podijelila na DPS sa saveznicima i opozicionu scenu. Problem opozicione scene je veliki stepen nepovjerenja i iscjepkanost. Jedini konkretan odgovor opozicije na trenutno stanje bila bi jedinstvena lista. Ukoliko toga ne bude teško je vjerovati da će na izborima sa izraženom zloupotrebom državnih resursa opozicija biti konkurentna savezu DPS-a.

MONITOR: CGO se posebno istakao u incijativama za izgradnju demokratije u Crnoj Gori. Koliko smo daleko od tog cilja?
ULJAREVIĆ: Razvoj crnogorskog političkog sistema je neprimjereno spor, a osnovni uzrok je u činjenici da se vlast suštinski nije mijenjala na izborima, tako da je sam sistem trom, neinicijativan u potrebnoj mjeri, pa jednim dijelom i neinspirativan i dosadan za građane.

Građanska hrabrost je incident, a socijalna slika krajnje negativna što je plodan teren za manipulacije potrebama građana od strane vladajuće strukture.

Proces pregovora sa EU će u značajnoj mjeri stvarati bolje uslove za razvoj funkcionalne demokratije kroz primarno insistiranje na oslobađanju državnih organa od neprimjerenog političkog uticaja, ali to neće biti i dovoljno da i zaista dođemo do demokratije. Ona jednostavno ne postoji u društvima koje ne posjeduju dovoljan nivo građanske hrabrosti, i na nama je da se učimo demokratiji i da je osvajamo svojim snagama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo