Povežite se sa nama

OKO NAS

TEŠKA SUDBINA RADNIKA U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Pravda u konzervi

Objavljeno prije

na

Umjesto državnih institucija, radncima najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru države u pomoć priskače Crveni krst. Kao azilantima

 

Javnost je prošle sedmice ostala ravnodušna na činjenicu da štrajkačima beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž, umjesto državnih institucija, u pomoć priskače Crveni krst. Kao azilantima.

Predstavnik štrajkača, vozač Nenad Radičević zahvalio se Crvenom krstu što im je dodijelio po nekoliko konzervi.,,Mi dvije godine ne primamo plate. Naša djeca su gladna. Zato smo se obratili Crvenom krstu i dobili pakete hrane i higijene”, kaže Radičević.

Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države u propast sa sobom vuče i lokalni prevoz na teritoriji više opština u ovom dijelu Crne Gore. Ni ta činjenica, kao ni višesedmični štrajk i vapaj radnika, zvaničnike ne zabrinjava.

Ne zabrinjava ih ni činenica da se iz Luksemburga oglasio državljanin te zemlje Simon Bernard koji tvrdi da je stoodstotni vlasnik kompanije, i da ne zna po kojem osnovu se Mehmed Adrović prikazuje kao suvlasnik.

On je preko bliskih prijatelja, naših državljana u toj zemlji, poručio da je samo on dao novac za kupovinu tadašnjeg preduzeća Jugoprevoz, i da ne zna šta se poslije toga dešavalo sa papirima.

,,Ako je Adrović poslije nešto radio sa papirima i sada prikazuje da je suvlasnik u procentu pedeset odsto, onda treba da zna da i ovdje u Luksemburgu postoje papiri, kao i u Beranama,. Za sve što se dešava moraće da odgovara”, kazao je Bernard.

Adrović se i dalje ponaša kao da se ništa ne dešava. Ne pokušava da odgovori na pitanja koja mu novinari, nakon neuzvraćenih poziva, prosljeđuju putem vajbera i SMS poruka.

Višegodišnja kriza u Simon vojažu u direktnoj je korelaciji sa propašću tendera za organizovanje lokalnog javnog prevoza na teritorijama sjevernih opština Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje i Rožaje. Stanovništvo  u tim gradovima i njihovim seoskim mjesnim centrima, prepušteno je samo sebi.

Sve te lokalne međugradske linije na ovoj teritoriji ranije je držao Simon vojaž, i preduzeća koja su mu prethodila. Nakon privatizacije ove kompanije, Simon vojaž je još neko vrijeme održavo lokalne linije, ali je prije nekoliko godina počeo naglo da smanjuje broj polazaka, a zatim i da ih ukida.

Monitoru je  u lokalnoj upravi u Beranama rečeno da je tender za javni prevoz u lokalnom saobraćaju objavljivan više puta, ali da se niko nije javio.

,,Kod privatnih preduzetnika  nema interesovanja. Svi su nam i u direktnim kontaktima kazali da nemaju ekonomskog interesa”, rekao je sagovornik iz Opštine Berane.

Prema njegovim riječima, ovaj problem ne može se riješiti bez dotacija od strane države ili lokalne samouprave.

,,Po sadašnjoj zakonskoj regulativi, lokalne uprave ne mogu to činiti,  samo država. U nekim primorskim opštinama to je riješeno tek nakon što su lokalne skupštine to odobrile”, rekao je taj sagovornik.

U Beranama su zbog nedostatka javnog provoza na lokalnim linijama najpogođeniji građani koji su zaposleni u susjednim gradovima, kao i stanovnici mjesnih centara Lubnice, Šekular, Kaludra i Štitare.

U selu Štitare je prošle jeseni doveden u pitanje opstanak tamošnje osnovne škole, kao i problematizovan prevoz učenika koji sa tog područja pohađaju srednje škole u gradu.

Lokalnih autobusa više nema ni na relaciji prema mjesnom centru Lubnice u Beranama, gdje su u srećnijim vremenima saobraćala po čak četiri autobusa dnevno.

,,Sada jedva da ima jedan polazak privatnog kombija. To je  posljedica  velikog odliva satanovništva sa ovog područja, a država lokalni prevoz ne proglašava javnim interesom. U tom slučaju bi neka privatna autoprevozna preduzeća mogla da se natjeraju da obavljaju prevoz”, smatraju u Mjesnoj zajednici Lubnice.

U beranskim  mjesnim centrima  Kaludra i Šekular  nema nijednog polaska čak ni kombi prevoznika. Stanovništvo i za najhitnije potrebe koristi taksi usluge i skupo plaća put do bolnice i državnih ustanova u gradu. I nazad, naravno.

Tender za organizovanje lokalnog javnog prevoza nije uspio ni u Petnjici. Stanovnici ove opštine ostali  su bez autobuskog prevoza čak i prema Beranama, a kamoli prema mjesnim centrima.

,,Na području Petnjice prije četiri decenije imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas”, kaže stanovnik ovog kraja Zaim Ličina.

Na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama, a zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu doći do ljekara i dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.

Slična priča može se čuti i u Andrijevici i najvećem mjesnom centru Konjuhe, odakle je nekada takođe bilo nekoliko autobuskih polazaka za Andrijevicu i Berane tokom dana.

Mještanin Radenko Janković smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju  povezanost sa gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od Opšte bolnice do Osnovnog suda.

,,Pitamo se  da li u bilo kojoj drugoj zemlji danas postoji opština čiji su građani suočeni sa činjenicom da ne mogu dobiti osnovnu uslugu, uslugu javnog prevoza”, kaže Janković.

Ništa bolja situacija nije ni na području opština Rožaje, Plav i Gusinje. Ako nemate sopstveni automobil, i u ovim opštinama ste za prevoz do susjednih gradova ili mjesnih centara osuđeni da koristite skupe taksi usluge.

Simon vojaž trenutno održava samo dva – tri polaska za Bijelo Polje uz pomoć štrajkbrehera.,,Naša kompanija je, nažalost, u kolapsu. To se vidi i po autobuskoj stanici. Mi je i dalje blokiramo po tri sata dnevno, a izvršni direktor, koji se predstavlja kao suvlasnik, je zaključa poslije dvadeset sati. Drugi prevoznici se snalaze kako znaju. Primaju i ostavljaju putnike pored kapije, gdje stignu”, kaže Radičević.

On pita da li postoji državna institucija koja bi ukazala na to da je autobuska stanica javni interes.

,,Kada smo mi počeli da je blokiramo, direktor Mehmed Adrović je zvao policiju. Sada je sam zaključava”, objašnjava Radičević.

Adrović je visoki funkcioner DPS-a. Predsjednik  je lokalnog odbora te partije u Petnjici i predsjednik SO Petnjica.

                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo