Povežite se sa nama

OKO NAS

TEŠKA SUDBINA RADNIKA U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Pravda u konzervi

Objavljeno prije

na

Umjesto državnih institucija, radncima najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru države u pomoć priskače Crveni krst. Kao azilantima

 

Javnost je prošle sedmice ostala ravnodušna na činjenicu da štrajkačima beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž, umjesto državnih institucija, u pomoć priskače Crveni krst. Kao azilantima.

Predstavnik štrajkača, vozač Nenad Radičević zahvalio se Crvenom krstu što im je dodijelio po nekoliko konzervi.,,Mi dvije godine ne primamo plate. Naša djeca su gladna. Zato smo se obratili Crvenom krstu i dobili pakete hrane i higijene”, kaže Radičević.

Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države u propast sa sobom vuče i lokalni prevoz na teritoriji više opština u ovom dijelu Crne Gore. Ni ta činjenica, kao ni višesedmični štrajk i vapaj radnika, zvaničnike ne zabrinjava.

Ne zabrinjava ih ni činenica da se iz Luksemburga oglasio državljanin te zemlje Simon Bernard koji tvrdi da je stoodstotni vlasnik kompanije, i da ne zna po kojem osnovu se Mehmed Adrović prikazuje kao suvlasnik.

On je preko bliskih prijatelja, naših državljana u toj zemlji, poručio da je samo on dao novac za kupovinu tadašnjeg preduzeća Jugoprevoz, i da ne zna šta se poslije toga dešavalo sa papirima.

,,Ako je Adrović poslije nešto radio sa papirima i sada prikazuje da je suvlasnik u procentu pedeset odsto, onda treba da zna da i ovdje u Luksemburgu postoje papiri, kao i u Beranama,. Za sve što se dešava moraće da odgovara”, kazao je Bernard.

Adrović se i dalje ponaša kao da se ništa ne dešava. Ne pokušava da odgovori na pitanja koja mu novinari, nakon neuzvraćenih poziva, prosljeđuju putem vajbera i SMS poruka.

Višegodišnja kriza u Simon vojažu u direktnoj je korelaciji sa propašću tendera za organizovanje lokalnog javnog prevoza na teritorijama sjevernih opština Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje i Rožaje. Stanovništvo  u tim gradovima i njihovim seoskim mjesnim centrima, prepušteno je samo sebi.

Sve te lokalne međugradske linije na ovoj teritoriji ranije je držao Simon vojaž, i preduzeća koja su mu prethodila. Nakon privatizacije ove kompanije, Simon vojaž je još neko vrijeme održavo lokalne linije, ali je prije nekoliko godina počeo naglo da smanjuje broj polazaka, a zatim i da ih ukida.

Monitoru je  u lokalnoj upravi u Beranama rečeno da je tender za javni prevoz u lokalnom saobraćaju objavljivan više puta, ali da se niko nije javio.

,,Kod privatnih preduzetnika  nema interesovanja. Svi su nam i u direktnim kontaktima kazali da nemaju ekonomskog interesa”, rekao je sagovornik iz Opštine Berane.

Prema njegovim riječima, ovaj problem ne može se riješiti bez dotacija od strane države ili lokalne samouprave.

,,Po sadašnjoj zakonskoj regulativi, lokalne uprave ne mogu to činiti,  samo država. U nekim primorskim opštinama to je riješeno tek nakon što su lokalne skupštine to odobrile”, rekao je taj sagovornik.

U Beranama su zbog nedostatka javnog provoza na lokalnim linijama najpogođeniji građani koji su zaposleni u susjednim gradovima, kao i stanovnici mjesnih centara Lubnice, Šekular, Kaludra i Štitare.

U selu Štitare je prošle jeseni doveden u pitanje opstanak tamošnje osnovne škole, kao i problematizovan prevoz učenika koji sa tog područja pohađaju srednje škole u gradu.

Lokalnih autobusa više nema ni na relaciji prema mjesnom centru Lubnice u Beranama, gdje su u srećnijim vremenima saobraćala po čak četiri autobusa dnevno.

,,Sada jedva da ima jedan polazak privatnog kombija. To je  posljedica  velikog odliva satanovništva sa ovog područja, a država lokalni prevoz ne proglašava javnim interesom. U tom slučaju bi neka privatna autoprevozna preduzeća mogla da se natjeraju da obavljaju prevoz”, smatraju u Mjesnoj zajednici Lubnice.

U beranskim  mjesnim centrima  Kaludra i Šekular  nema nijednog polaska čak ni kombi prevoznika. Stanovništvo i za najhitnije potrebe koristi taksi usluge i skupo plaća put do bolnice i državnih ustanova u gradu. I nazad, naravno.

Tender za organizovanje lokalnog javnog prevoza nije uspio ni u Petnjici. Stanovnici ove opštine ostali  su bez autobuskog prevoza čak i prema Beranama, a kamoli prema mjesnim centrima.

,,Na području Petnjice prije četiri decenije imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas”, kaže stanovnik ovog kraja Zaim Ličina.

Na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama, a zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu doći do ljekara i dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.

Slična priča može se čuti i u Andrijevici i najvećem mjesnom centru Konjuhe, odakle je nekada takođe bilo nekoliko autobuskih polazaka za Andrijevicu i Berane tokom dana.

Mještanin Radenko Janković smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju  povezanost sa gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od Opšte bolnice do Osnovnog suda.

,,Pitamo se  da li u bilo kojoj drugoj zemlji danas postoji opština čiji su građani suočeni sa činjenicom da ne mogu dobiti osnovnu uslugu, uslugu javnog prevoza”, kaže Janković.

Ništa bolja situacija nije ni na području opština Rožaje, Plav i Gusinje. Ako nemate sopstveni automobil, i u ovim opštinama ste za prevoz do susjednih gradova ili mjesnih centara osuđeni da koristite skupe taksi usluge.

Simon vojaž trenutno održava samo dva – tri polaska za Bijelo Polje uz pomoć štrajkbrehera.,,Naša kompanija je, nažalost, u kolapsu. To se vidi i po autobuskoj stanici. Mi je i dalje blokiramo po tri sata dnevno, a izvršni direktor, koji se predstavlja kao suvlasnik, je zaključa poslije dvadeset sati. Drugi prevoznici se snalaze kako znaju. Primaju i ostavljaju putnike pored kapije, gdje stignu”, kaže Radičević.

On pita da li postoji državna institucija koja bi ukazala na to da je autobuska stanica javni interes.

,,Kada smo mi počeli da je blokiramo, direktor Mehmed Adrović je zvao policiju. Sada je sam zaključava”, objašnjava Radičević.

Adrović je visoki funkcioner DPS-a. Predsjednik  je lokalnog odbora te partije u Petnjici i predsjednik SO Petnjica.

                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo