Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTITA OD ŠUMSKIH POŽARA: Naprtnjačama protiv stihije

Objavljeno prije

na

Blizu 60 odsto teritorije Crne Gore pokriveno je šumom. Hektare šuma svake godine gutaju požari, koje u čak 97 odsto slučajeva izazivaju ljudi. Institucije su nepripremljene, i kako je konstatovao DRI, svake požarne sezone – kreću ispočetka. Od njih su jedino gori koncesionari koji u zaštitu od požara ne ulažu ni centa

 

Polovinom maja na teritoriji Opštine Rožaje u samo par dana zabilježeno je 60 požara na osamnaest lokacija. Mjesec i po od požara preciznih podataka o šteti nema. Iz Uprave za šume procjenjuju da je požar progutao šume u vrijednosti 1,2 miliona, stručnjaci govore da je šteta oko dva miliona, dok privrednici iznose računicu o šteti od preko četiri miliona eura.

Po zvaničnim podacima u periodu od 2012. do 2018. zabilježeno je 532 šumskih požara sa opožarenom površinom šuma od 34 hektara. Ukupna šteta od požara, u ovom periodu, iznosila je 6,4 miliona eura.

Šumski požari kao jedan od najvećih izazova ne treba da čude ako se zna da je skoro 60 odsto teritorije Crne Gore pod šumom, dok šumsko zemljište zauzima 9,9 odsto teritorije. Ukupna pokrivenost šumom i šumskim zemljištem je 69,4 odsto ili 964.262 hektara.

U brojnim Vladinim strategijama o šumama ponavlja se da štete šumskih požara obuhvataju: direktni gubitak drvne mase, gubitak zaštitne i drugih funkcija šuma, pojava ekološke erozije i erozije vodom, degradiranje šumskog zemljišta (ispiranje, klizanje i dr.), ugrožavanje saobraćajnica i drugih javnih objekata, zatrpavanje hidroakumulacija, ugrožavanje privrednih grana, ugrožavanje faune, ugrožavanje ljudskih života.

Posebno je zabrinjavajuće što se teorijski mogu spriječiti gotovo svi požari koje posredno ili neposredno može uzrokovati čovjek, a to čini u našim područjima 97% svih požara, navodi se u izvještaju o zaštiti od požara Državne revizorske institucije.

Teorijski, ali u praksi to ne funkcioniše. Za majske požare u Rožajama, od 18 lokacija, za sada se zna da su na tri lokacije uzrok požara elektrovodovi, na dvije lokacije požari su se razbuktali iz zapaljenih kontejnera, a požar u školi u Dacićima je podmetnut. Osnovno državno tužilaštvo istražuje samo jedan slučaj protiv NN počinioca. Onaj ko namjerno ili nenamjerno izazove požar, u zavisnosti od posljedica, rizikuje da bude kažnjen zatvorom od šest od 12 godina.

Pored dijela stanovništva sklonog piromaniji, spremnost institucija da se nose sa tom pošasti uliva zebnju. „Crna Gora još nema adekvatnu opremu za odgovarajući odgovor u slučaju šumskih požara; njeni kapaciteti u tom smislu su ograničeni i dovode do toga da se svake sezone kreće gotovo is- početka“, neki su od zaključaka izvještaja Državne revizorske institucije (DRI) Uspješnost sprovođenja politike zaštite životne sredine u Crnoj Gori – zaštita od šumskih požara, koji je objavljen u oktobru prošle godine.

Branislav Radulović, senator DRI, koji je sačinio pomenuti izvještaj kaže: „Kao jedan od problema u oblasti upravljanja šumama na čijem rješavanju i dalje treba raditi i na koji je DRI ukazala kroz Izvještaj jesu ograničeni kapaciteti sistema zaštite od šumskih požara“. On ističe da je DRI ocijenio da Crna Gora još uvijek nema uspostavljen dovoljno efikasan sistem zaštite od šumskih požara.

U reviziji se navodi da MUP, odnosno Direktorat za vanredne situacije, iako je to obaveza tog resora, nije izradio program razvoja sistema zaštite i spašavanja. Nije izrađena ni Nacionalna procjena rizika od katastrofa, a programi i procjene rizika ne postoje ni na lokalnom nivou. Država još nema ni sistem za obavještavanje ugroženog stanovništva o pojavi određene vrste opasnosti. Podsjeća se da država, Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i dalje nemaju efikasan i funkcionalan sistem za razmjenu informacija, iako je taj projekat započet prije 10 godina.

Pod rubriku zanimljivosti mogli bi da se vode kapaciteti, na primjer, Uprave za šume za borbu protiv požara. Pa kaže, svaki lugar ima naprtnjaču, Uprava je nabavila 10 plastičnih cistjerni od po 8 kubika vode, čelične metle, a nabavljeno je i 80 novih naprtnjača za gašenje požara. Revizijom DRI je utvrđeno da je Upravi za šume od 2105. do 2018. dodijeljeno 111.380 eura za zaštitu šuma od požara, od čega je samo 33 odsto – 36.958 eura utrošeno za zaštitu šuma od požara, a većina novca, 74.421 eura, je preusmjerena u druge namjene.

Od državnih institucija nisu bolji ni koncesionari. Revizijom je utvrđeno da nijedan koncesionar nije donio preduzetni plan zaštite šuma od požara, iako ga zakon na to obavezuje uz prijetnju novčanom kaznom u iznosu od 500 eura do 10.000 eura. Ugovorima o koncesijama obavezni su i da održavaju lokalne puteve i vlake, kao i angažovanje na gašenju požara, a DRI je konstatovala da se to ne poštuje i da koncesionari nijesu ni kadrovski ni tehnički osposobljeni da sprovode mjere zaštite od požara.

A kako takav sistem u praksi funkcioniše pokazuje primjer sanacije velikih požara iz 2012, kada je 215 požara zahvatilo sedam odsto ukupne površine šuma u Crnoj Gori. Uništeno je 6.663 hektara šume, a šteta je procijenjena na 4,2 miliona eura. Vlada je 2013. usvojila Plan sanacije šuma degradiranih požarima. Podaci Uprave šume govore da je krajem 2018. realizovano svega 40 odsto uzgojnih radova iz Plana sanacije. DRI je utvrdila da ne postoje podaci koliki se broj tih sadnica „primio“. Iz Uprave za šume nam je odgovoreno da je Vlada u martu prošle godine donijela novi Plan sanacije, te da će sanacija požara iz 2012. godine biti nastavljena fazno u naredne tri godine.

Nakon ovako lošeg utvrđenog stanja, DRI je svim subjektima revizije: MUP-u, Ministarstvu poljoprivrede, Upravi za šume, opštinama…, prepisala preporuke. Na naša pitanja dokle se stiglo sa realizacijom preporuka, iz Ministarstva poljoprivrede su nam odgovorili da su za ovu godinu planirane izmjene i dopune Zakona o šumama, te da će biti završene u posljednjem kvartalu sljedeće godine. Izmjene zakona usloviće ispunjavanju preporuka DRI-a, a u Ministarstvu veliku pomoć očekuju i od saradnje sa japanskom razvojnom agencijom JICA.

No, dok se novi zakon ne donese i promjene ne zažive, da se podsjetimo stanja koje još uvijek traje. Iako je naglašeno da se lična oprema vatrogasaca smatra prioritetom, oni je još nemaju. „Imamo situaciju da je izvršena nabavka aviona i vatrogasnih vozila, a većina vatrogasaca nema maske sa kiseonikom i protivpožarna odijela, te rizikuju život samim pristupom vatri, jer je velika mogućnost gušenja. Pristup požaru bez adekvatne opreme rezultira udisanjem štetnih čestica, te se procjenjuje da je 50% – 80% smrti od požara rezultat udisanja dima, a ne opekotina (čak iako simptomi ne nastupe odmah, sitne čestice dima su tihi ubice jer su dovoljno male da mogu doprijeti do najdubljih dijelova pluća i izazvati ozbiljne bolesti)“, navodi se u izvještaju DRI-a.

Podsjeća se i da je praksa pokazala da ukoliko dođe do ekstremnih požara, kakvi su bili 2017, neophodno je tražiti međunarodnu pomoć. To je bilo vidljivo u slučaju gašenja požara u NP Lovćen, gdje je tokom ljeta 2017. devastiran značajan šumski fond i uništene prirodne karakteristike na osnovu kojih je proglašen za nacionalni park, jer požar nije lokalizovan za gotovo dva mjeseca. Ugasila ga je kiša.

 

Pošumljavanje

Prema podacima koje nam je dostavila Uprava za šume, u posljednjih pet godina bilo je predviđeno da se pošumi 2.149 hektara, a realizovano je nešto više od pola – 1.250 hektara.

DRI je utvrdila da postoji „znatan dio površina na kojima je evidentno da rezultati pošumljavanja opožarenih površina nijesu zadovoljavajući, pa je upitno koliki je broj sadnica od navedenih 2.639.880, koliko je po podacima UŠ zasađeno u periodu od 2012–2018, zaista zasađen ili uspio“.

Na sajtu Uprave za šume iz godine u godinu se ponavlja konstatacija – „nije bilo radova na pošumljavanju od strane koncesionara, iako je koncesionim ugovorom to predviđeno“.

 

 

Nedostatak kadrova

 „Šumarski sektor ima veliki nedostatak formalno edukovanih kadrova iz područja šumarstva. Stanje kadrova u Upravi za šume je kritično'“, navodi se u Strategija sa planom razvoja šuma i šumarstva do 2023, iz marta 2014. godine.

Kao mogućnost za prevazilaženje ovog deficita prezentovane su dvije mogućnosti:  stipendiranje dovoljnog broja studenata za šumarske studije u regionu (Beograd, Sarajevo, Zagreb, Skoplje) i uvođenje šumarskog sadržaja u programe studija u Crnoj Gori. Preporučeno je i da se, na kratki rok, osigura barem pet studenata šumarstva svake godine.

U Upravi za šume su nam kazali da stanje više nije kritično: „Imamo dovoljan broj stučnog prije svega inženjerskog kadra“, tvrdi direktor Uprave Nusret Kalač. U Upravi je zapošljeno 68 inženjera šumarstva.

„Evidentan je  nedostatak  visokostručnih kadrova iz oblasti šumarstva. To se odnosi i na Upravu za šume, vlasnike šuma i izvođače radova“, kazao nam je Miroslav Anđelić, državni sekretar za oblast šumarstva, lovstva i drvne industrije. On kaže da je država podržala dvoje studenata koji su na specijalističkim studijama u inostranstvu, a da će ove godine biti raspisan konkurs za dodjelu pet stipendija. Uspostavljena je i saradnja sa Ministarstvom poljoprivrede Bugarske. „Razmatrali smo i mogućnost da se u okviru postojećeg Biotehničkog fakulteta definiše specijalistički program za oblast šumarstva pošto za osnivanje šumarskog fakulteta realno u ovom trenutku ne postoje mogućnosti“, kaže Anđelić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MALE HIDROELEKTRANE PRIJETE RIJEKAMA UPRKOS PREDIZBORNIM OBEĆANJIMA: Vlada razmatra, građani trpe pritiske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani tvrde da ih kazne i optužnice neće obeshrabriti u borbi za život svojih rijeka i prava na životnu sredinu

 

Prošlo je više od deset godina kako su u Crnoj Gori počele da se grade male hidroelektrane. Otpor javnosti i građana je svih ovih godina ogroman.

Najprije zbog toga što lokalna zajednica, koja se u tim krajevima pretežno bavi poljoprivredom, gubi vodu za navodnjavanje i vodu za piće –  izvor života na selu. Drugi razlog je to što od izgradnje malih hidroelektrana imaju korist samo investitori. Oni će izgraditi postrojenje i sva proizvedena struja će biti otkupljena, dok im država uplaćuje podsticaje zbog korišćenja obnovljivih izvora energije. Međutim, proizvedena struja iz tako malih hidroelektrana pokriva dva odsto ukupne potrošnje električne energije u Crnoj Gori, dok građani kroz račune za struju dodatno plaćaju izgradnju ovih postrojenja. Uz to, većina investitora je poslovno povezana sa porodicom Đukanović, odnosno sinom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, dok su svi povezani sa Demokratskom partijom socijalista (DPS), koja je gotovo 30 godina obnašala vlast u Crnoj Gori.

Pobuna građana vrhunac je dostigla prošle godine. Protesti su počeli u Šavniku zbog koncesija na rijeci Bukovici (od koje se odustalo još za vrijeme prošle vlasti), da bi uslijedilo nekoliko žarišta na sjeveru Crne Gore (Kolašin, Andrijevica, Plav).

Najglasniji su bili mještani Bara Kraljskih i Rečina. Žitelji ovih sela su u više navrata blokirali građevinske mašine investitora, pošto nijesu imali podršku od  institucija – kao na primjer inspekcije, čiji se zaposleni nijesu pretjerano udubljivali u svoj posao. Centar za građansko obrazovanje je krajem jula podnio niz zahtjeva nadležnim institucijama u pravcu obustave eksploatacije rječica u Barama Kraljskim – Crnje, Čestogaza i Ljubaštice, kroz planiranu izgradnju malih hidroelektrana.

„Na bazi jednog od tih zahtjeva, dobili smo Zapisnik inspektora za vode Miloša Vujačića od 30. jula i 3. avgusta, na koji smo uputili prigovor zbog kršenja Zakona o inspekcijskom nadzoru, neutvrđenog činjeničnog stanja na licu mjesta i neobjektivnog postupanja ovog inspektora. Naime, inspektor je bio dužan da razmotri inicijativu CGO-a za pokretanje postupka inspekcijskog nadzora i o tome obavijesti CGO, što nije učinio. Inspekcijski nadzor je urađen na vodozahvatu rijeke Čestogaz, na kojem od 26. jula nema radnika Dekar Energy zbog negodovanja mještana. No, nekim ‘čudom’ se izvršni direktor Dekar Energy našao na licu mjesta 30. jula kada je ovaj inspektor vršio inspekcijski nalaz. Činjenica da inspektor nije obavijestio CGO, kao podnosioca zahtjeva o planiranom nadzoru, niti predsjednika MZ Kraljske Bare, kako bi mještani mogli da prisustvuju i ukažu na prekršaje traženog nadzora, a da je pozvao investitora kao subjekta nadzora na lice mjesta, umanjilo je efikasnost ove kontrole čime je prekršen Zakon o inspekcijskom nadzoru… Kako je moguće da niko od mještana koji su dolazili u vrijeme navodnog nadzora nije tu zatekao lica koja su potpisnici osporavanog zapisnika? Ovo navodi na indicije u falsifikovanje zapisnika”, pojasnili su tada iz ove organizacije.

Dekar energy je kompanija crnogorskog biznismena Momčila Miranovića, supruga tadašnje sekretarke zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a Vesne Miranović. Oni u Barama Kraljskim grade u saradnji sa kompanijom Igma Grand, čiji je vlasnik Igor Mašović, brat bivšeg predsjednika opštine Andrijevica (gdje je izgradio najviše mHE) i opštinskog funkcionera DPS-a Srđana Mašovića.

U Rečinama su mještani više puta „lijegali“ pred građevinske mašine kako bi tijelima spriječili radnike kompanije Hydro logistics da dođe do rijeke Skrbuše. Vlasnik te kompanije je Slaven Burzanović, bivši zastupnik poslova u firmi BB Solar, u vlasništvu Blaža Đukanovića. Oni su prije desetak dana ponovo zaustavili mašine da dođu do Skrbuše, tako što su legli ispred njih.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠVERC MARIHUANE KROZ CRNU GORU: Kako se dijele milijarde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema ageniciji AP, albansko selo Lazarat nosi epitet fabrike za marihuanu sa godišnjom proizvodnjom od oko 900 tona kanabisa i „izvozom” narkotika u vrijednosti od četiri i po milijarde eura. To je čak polovina BDP Albanije. Crna Gora, kao tranzitna i tržišna destinacija, ima svoje mjesto u uhodanom švercerskom lancu

 

Automobil dvojice albanskih državljana koji su početkom ove sedmice sa dvanaest i po kilograma marihuane, upali u pripremljenu policijsku zamku, bio je prava atrakcija u malenoj Andrijevici. Koordinisanom akcijom granične policije, policije Centra bezbjednosti Berane, OB Andrijevica i sjevernog sektora za borbu protiv droge, šverceri su propušteni da iz Albanije uđu u Crnu Goru, a onda su praćeni dok se nisu zaustavili u ovom malenom mjestu.

Upućeni sagovornik Monitora smatra da, s obzirom na to kako je droga bila sakrivena, njihova destinacija nije bila mnogo dalja od mjesta hapšenja. Droga je, naime, u plastificiranim paketima, bila položena na motor, ispod haube automobila.

„Sakrili su je tako ’dobro’, da je pravo čudo kako nisu zapalili i motor i drogu dok su stigli do Andrijevice“, komentariše naš sagovornik.

Albanski državljani su uhapšeni i predati tužiocu i vjerovatno će završiti u zatvoru, ali je pitanje koliko je njihovih kolega prošlo prije toga. I dokle su sve stizali. Sa ovako malim količinama, vjerovatno ne daleko. „Ovo su obično količine koje završavaju na crnogorskom tržištu, gdje je albanska marihuana vrlo cijenjena. I ne samo u Crnoj Gori, nego je takozvana albanka poznata i cijenjena i u Zapadnoj Evropi. Crna Gora je, tako, i tržište i tranzit“, objašnjavaju nam sagovornici.

Upećatljiv je bio komentar, ostavljen  ispod vijesti o hapšenju na jednom od ovdašnjih portala, u kome autor  kaže kako je negdje „mora“ prošla tona maruhuane, kada je ovdje palo desetak kilograma.

Dobro obaviješteni izvori Monitora navode da se proizvodnja marihuana u Albaniji, nakon nedavnog rata policije i mafije u toj zemlji, u velikoj mjeri preselila na granicu između Albanije i Crne Gore, u zabačeno planinsko selo Hoti, odakle se jednim dijelom, preko Skadarskog jezera, prenosi i kroz Crnu Goru.

Izmir Hebovija, sa nadimkom Shkodran, ili Skadranin, bio je ranije glavna albanska veza za Crnu Goru, odnosno za trgovinu sa Tuzima i Božajama”, kaže Monitorov izvor. Prema njegovim riječima droga iz Albanije ide u nekoliko standardnih i ustaljenih švercerskih pravaca. Jedan od njih je od Drača i Valone, gliserima do Italije. Drugi pravac je od Valone do Šibenika u Hrvatskoj, odakle brodovima produžava za Veneciju. „Treći put je preko Crne Gore. Osim preko Skadarskog jezera, vrijedni tovari ulaze preko Božaja, odnosno Sukobina, a zatim idu na Debeli brijeg. Kod prenosa droge većinom se koriste automobili sa prepravljenim dnom, ili se droga krije u krovnom tapacirungu, kao i u instrumental tabli. Većinu kurira predstavljaju mladi albanski bračni parovi, mada je bilo slučajeva da i stariji ljudi za dobru naknadu prenose skank.”

O razmjerama proizvodnje i šverca droge govore i podaci američke agencije AP. Prema ovoj ageniciji albansko selo Lazarat nosi epitet fabrike za marihuanu sa godišnjom proizvodnjom od oko 900 tona kanabisa i „izvozom” narkotika u tržišnoj vrijednosti od četiri i po milijarde eura. To je čak polovina bruto društvenog proizvoda Albanije.

Prema podacima Ujedinjenih nacija globalna vrijednost ilegalne trgovine marihuane je 140 milijardi dolara. Monitorov izvor podsjeća da je Meksiko najveći proizvođač marihuane za tržište Sjedinjenih Američkih Država. Tome u prilog govore i podaci o postojanju više podzemnih tunela na granici ove dvije države. Posljednji podzemni tunel dužine četiristo metara, koji je spajao dva ilegalna magacina s jedne i druge strane granice, otkriven je prije par godina, i tada je odjednom zaplijenjeno 17 tona marihuane.

Koliko je trgovina ovom drogom na Balkanu isplativa govore podaci da je balkansko tržište narkoticima posljednje dvije decenije zatrpano albanskom „travom“.  Najkvalitetnija marihuana u Albaniji košta 2.000 evra po kilogramu, a samo na siromašnim tržištima u ovom regionu, u Skoplju, Podgorici, Beogradu, Sarajevu i Zagrebu prodaje se za 5.000 evra po kilogramu.

Monitorov policijski izvor otkrio je da skank u Albaniji rade četiri mafijaška klana.

„To su porodice Kula, Abazi, Borci i Brokaj. Dok se Abazi bave samo skankom, ostali klanovi rade i druge ilegalne poslove. Klan Kula uz narkotike na tržište Italije švercuje i oružje. Klan Borci osim skanka drži na jugu Italije primat u organizovanju lanca prostitucije. Članovi klana Brokaj su bivši političari i članovi albanske obavještajne agencije Sigurimi. Oni kontrolišu sjedište crne berze u  Švajcarskoj, u Bernu i Bazelu. Zanimljivo je da oni imaju i zaštitni znak na svojim pakovanjima skanka. To je slika kamile, po čemu je droga porodice Brokaj poznata pod nazivom kamila skank”, priča ovaj dobro obaviješteni izvor.

U svjetlu finansijskih podataka o poslovima sa marihuanom i skankom koji imaju industrijske razmjere, jasno je da svoj interes lako pronalaze i crnogorske kriminalne grupe. Prekogranična kriminalna bratstva opstaju čak i pod velikim pritiscima EU da se proizvodnja i šverc ove droge zaustave ili podvedu pod kontrolu. Taj pritisak će na Crnu Goru, koja ime pretenzije da u region predvodi pristupne pregovore sa EU, sigurno biti sve jači i jači. Evropa se neće zadovoljiti fotografijom nekog automobila u Andrijevici sa dvanaest kilograma marihuane.

Uprava policije se povodom slučaja zapljene marihuana kod albanskih državljana na putu kroz Andrijevicu nije zvanično oglašavala. Tako je ostalo nepoznato gdje su šverceri ušli u Crnu Goru. Oni su to mogli učiniti preko zvaničnog graničnog prelaza Grlja kod Gusinja, na novom putu prema Skadru, preko planinskog prevoja Tamara i zatim dolinom Cijevne. Ali, isto tako šverceri, ovi uhvaćeni i drugi neuhvaćeni, u Crnu Goru ulaze ilegalnim putem iz Albanije, preko sela Vusanja pa do Gusinja.

Monitor je više puta otvarao priču o ilegalnim putevima kojima se iz susjednih država može ući u Crnu Goru ili izaći iz nje, mimo zvaničnih graničnih prelaza. I to je ono što će nove crnogorske vlasti morati da stave pod kontrolu. Ti putevi predstavljaju javnu tajnu i za njih zna svaka obavještajna služba u regionu. Znaju to i iz Evropske unije, koja će tražiti da se ti putevi ili potpuno zatvore, ili stave pod potpunu kontrolu granične policije i carinskih organa.

Njihov zahtjev će, sasvim sigurno, biti da se svi poznati ilegalni putevi droge preko Crne Gore potpuno blokiraju. Prethodne vlasti nijesu imale političku volju da to urade. Za nove vlasti to je obavezan domaći zadatak u pregovaračkim poglavljima 23. i 24. Nije problem zaustaviti jedan automobil sa nekoliko kilograma, već šlepere koji prevoze tone narkotika prema državama EU.

A iza ovih poslova ne stoje piljari poput dvojice uhvaćenih švercera, već neki od namoćnijih kriminalnih grupacija u regionu. Crnogorskih, albanskih, bosanskih, srbijanskih, kosovskih ili hrvatskih. Koje, međusobno, bolje sarađuju nego zemlje iz kojih potiču.

Tufik SOFTIĆ 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ISTRAŽIVANJE NVO ROMSKA ORGANIZACIJA MLADIH PHIREN AMENCA: Romi, zagonetka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorički srednjoškolci o identitetu, istoriji i kulturi Roma ne znaju gotovo ništa, pokazalo je istraživanje NVO Phiren Amenca. Rezultati su turobni, i posljedica nedovoljno raznovrsnog nastavnog sadržaja u pogledu različitih kultura

 

Podgorički srednjoškolci o identitetu, istoriji i kulturi Roma ne znaju gotovo ništa. Muk. Nije im poznato. Kao i da ne bitišu u zajednici sa njima.

To je pokazalo istraživanje Upoznatost podgoričkih srednjoškolaca/ki sa istorijom, jezikom i kulturom Roma, koje je NVO Romska organizacija mladih Phiren Amenca realizovala u okviru Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu – ReLOaD, koji finansira Evropska unija (EU), a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Odakle potiču Romi? U kojem vijeku su došli u Evropu? Od kada žive u Crnoj Gori i koje grupe postoje? Najveći procenat anketiranih učenika srednjih škola ne zna odgovore na ta pitanja. Čak oko 77 odsto ne zna odakle su Romi, dok je ostatak u nedoumici da li su iz Indije ili Egipta. Devet od deset anketiranih srednjoškolaca/ki ne zna kada su došli u Evropu. Oni koji raspolažu saznanjem koliko dugo Romi žive u Crnoj Gori, mogu da se prebroje prstima na obje ruke, jer čak 94 odsto anketiranih ne zna, a gotovo apsolutna većina, 98,2 odsto ni koje sve grupe Roma žive u Crnoj Gori. Ispod jedan odsto je navelo da na prostoru naše države ima Egipćana, muslimana, pravoslavaca i Aškalija.

Ti rezultati su turobni, i pokazuju razočaravajuće nizak stepen poznavanja i razumijevanja postojanja romske nacionalne manjine u Crnoj Gori. Oni su posljedica nedovoljno raznovrsnog nastavnog sadržaja u pogledu različitih kultura. „Zakonski okvir je osnova poboljšanja uslova za prosperitet romske populacije, ali djelovanje u ovom pravcu mora nadilaziti oslanjanje na zakon. Adekvatnim obrazovanjem koje odlikuju nastavni sadržaji o različitim kulturama i rasama stvaraju se uslovi za individualni razvoj i očuvanje identiteta, solidarnost unutar i između generacija, kao i solidarnost prema marginalizovanim grupama”, zaključuju iz NVO Phiren Amenca.

Kako napominju iz te organizacije, Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju je predviđen i slobodni nastavni plan i program, u okviru kog nastavnici treba da, u saradnji sa lokalnom zajednicom, mrežom roditelja i djecom, problematizuju ona pitanja koja su socijalno osjetljiva. „Potrebno je da učenje o manjinama postane sastavni dio kurikuluma sa jasnim ciljem umanjivanja etničke distance. Školski sistem takođe treba da obezbijedi politiku podsticaja i omogući da pripadnici većine mogu učiti jezik manjine i time unaprijediti uslove sporazumijevanja, poslovne saradnje i obrazovne okvire za romsku populaciju”, savjetuju iz NVO Elvisa Beriše.

Podgorički srednjoškolci ne poznaju ni značenje termina Cigan. Najviše njih je zaokružilo mogućnost ne znam, 62,7 odsto, a onih koji su odgovorili da je to sinonim za Roma ima 21,8 odsto. Ostatak se podijelio između opcija pogrdan naziv za Rome, crn, prljav, nedodirljiv, siromašan, onaj koji nema stalno mjesto boravka, lopov i nekulturan.

Ni odgovor na pitanje koliko je Roma stradalo tokom Drugog svjetskog rata i zbog čega, nije poznat učenicima srednjih škola u Podgorici. U najvećem procentu, njih 87,4 odsto, izjavilo je da ne zna.

Kojeg datuma se obilježava genocid nad Romima, ubjedljiva većina, 98,3 odsto – ne zna.

Kada se obilježava Svjetski dan Roma? Šta Romi obilježavaju 16. maja? Koje su slave u romskoj kulturi i tradiciji? Koje godine i gdje je organizovan Prvi svjetski Kongres Roma i koje su važne odlike na njemu usvojene? Koji je naziv romske himne, a koje su boje zastave i šta znače? To su pitanja na koja poznavanje odgovora djeluje kao impozantno naučno dostignuće, ako je zaključivati na osnovu istraživanja. A ne bi smjelo da bude.

Jedan je stav posebno zapanjujući. I nadasve alarm, da se zapitamo u kakvoj sredini odrastaju naša djeca. Na pitanje da li bi imali nešto protiv da im pripadnik romske populacije bude bračni partner ili član porodice, preko 75 odsto ispitanika je odgovorilo potvrdno. U slučaju da se radi o komšiji, šefu, profesoru ili predsjedniku države, nemaju ništa protiv. Kako se to unaprijed odlučuje u koga ćemo se zaljubiti i koga ćemo voljeti? Kakvu ulogu tu igra nacionalna pripadnost? Može li se to racionalizovati?

To što je bio Rom, nije nam smetalo da zavolimo Čarlija Čaplina, čovjeka svijeta, najveću zvijezdu nijemog filma u Holivudu, kome je 1975. godine čak i engleska kraljica Elizabeta II dodijelila čin viteza, kao jednom od najzaslužnijih građana Velike Britanije.

Ni Ronija Vuda, gitaristu legendarnih Roling Stonsa. Pablo Pikaso, jedan od najistaknutijih slikara, vajara, crtača i grafičara 20. vijeka, osnivač kubizma, ponosno je isticao svoje romsko porijeklo. Džon Banjan, engleski pisac čije je djelo Hodočasnikova putovanja, poslije Biblije, jedno od najprevođenijih, takođe je bio Rom. Ni Sonji Kovaljevskoj, prvoj velikoj ruskoj matematičarki, prvoj ženi profesorki Sjeverne Evrope i prvoj urednici naučnog časopisa, to što je Romkinja nije joj smetaloda pokori svijet.

Niko za njihovu nacionalnost nije mario.

Zašto onda o jednima govorimo s ponosom i ljubavlju, a o drugima kao o prosjacima, vječitim gubitnicima, prljavcima?

Vrijeme je da se zapitamo na kakvim osnovama gradimo antifašističko i antirasističko društvo. Smije li to biti ono u kom se na osnovu nacionalnosti određuje koga ćemo voljeti? Istinsko življenje evropskih vrijednosti naša je, nikad očiglednije, nasušna potreba.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo