Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTITA OD ŠUMSKIH POŽARA: Naprtnjačama protiv stihije

Objavljeno prije

na

Blizu 60 odsto teritorije Crne Gore pokriveno je šumom. Hektare šuma svake godine gutaju požari, koje u čak 97 odsto slučajeva izazivaju ljudi. Institucije su nepripremljene, i kako je konstatovao DRI, svake požarne sezone – kreću ispočetka. Od njih su jedino gori koncesionari koji u zaštitu od požara ne ulažu ni centa

 

Polovinom maja na teritoriji Opštine Rožaje u samo par dana zabilježeno je 60 požara na osamnaest lokacija. Mjesec i po od požara preciznih podataka o šteti nema. Iz Uprave za šume procjenjuju da je požar progutao šume u vrijednosti 1,2 miliona, stručnjaci govore da je šteta oko dva miliona, dok privrednici iznose računicu o šteti od preko četiri miliona eura.

Po zvaničnim podacima u periodu od 2012. do 2018. zabilježeno je 532 šumskih požara sa opožarenom površinom šuma od 34 hektara. Ukupna šteta od požara, u ovom periodu, iznosila je 6,4 miliona eura.

Šumski požari kao jedan od najvećih izazova ne treba da čude ako se zna da je skoro 60 odsto teritorije Crne Gore pod šumom, dok šumsko zemljište zauzima 9,9 odsto teritorije. Ukupna pokrivenost šumom i šumskim zemljištem je 69,4 odsto ili 964.262 hektara.

U brojnim Vladinim strategijama o šumama ponavlja se da štete šumskih požara obuhvataju: direktni gubitak drvne mase, gubitak zaštitne i drugih funkcija šuma, pojava ekološke erozije i erozije vodom, degradiranje šumskog zemljišta (ispiranje, klizanje i dr.), ugrožavanje saobraćajnica i drugih javnih objekata, zatrpavanje hidroakumulacija, ugrožavanje privrednih grana, ugrožavanje faune, ugrožavanje ljudskih života.

Posebno je zabrinjavajuće što se teorijski mogu spriječiti gotovo svi požari koje posredno ili neposredno može uzrokovati čovjek, a to čini u našim područjima 97% svih požara, navodi se u izvještaju o zaštiti od požara Državne revizorske institucije.

Teorijski, ali u praksi to ne funkcioniše. Za majske požare u Rožajama, od 18 lokacija, za sada se zna da su na tri lokacije uzrok požara elektrovodovi, na dvije lokacije požari su se razbuktali iz zapaljenih kontejnera, a požar u školi u Dacićima je podmetnut. Osnovno državno tužilaštvo istražuje samo jedan slučaj protiv NN počinioca. Onaj ko namjerno ili nenamjerno izazove požar, u zavisnosti od posljedica, rizikuje da bude kažnjen zatvorom od šest od 12 godina.

Pored dijela stanovništva sklonog piromaniji, spremnost institucija da se nose sa tom pošasti uliva zebnju. „Crna Gora još nema adekvatnu opremu za odgovarajući odgovor u slučaju šumskih požara; njeni kapaciteti u tom smislu su ograničeni i dovode do toga da se svake sezone kreće gotovo is- početka“, neki su od zaključaka izvještaja Državne revizorske institucije (DRI) Uspješnost sprovođenja politike zaštite životne sredine u Crnoj Gori – zaštita od šumskih požara, koji je objavljen u oktobru prošle godine.

Branislav Radulović, senator DRI, koji je sačinio pomenuti izvještaj kaže: „Kao jedan od problema u oblasti upravljanja šumama na čijem rješavanju i dalje treba raditi i na koji je DRI ukazala kroz Izvještaj jesu ograničeni kapaciteti sistema zaštite od šumskih požara“. On ističe da je DRI ocijenio da Crna Gora još uvijek nema uspostavljen dovoljno efikasan sistem zaštite od šumskih požara.

U reviziji se navodi da MUP, odnosno Direktorat za vanredne situacije, iako je to obaveza tog resora, nije izradio program razvoja sistema zaštite i spašavanja. Nije izrađena ni Nacionalna procjena rizika od katastrofa, a programi i procjene rizika ne postoje ni na lokalnom nivou. Država još nema ni sistem za obavještavanje ugroženog stanovništva o pojavi određene vrste opasnosti. Podsjeća se da država, Uprava za šume i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja i dalje nemaju efikasan i funkcionalan sistem za razmjenu informacija, iako je taj projekat započet prije 10 godina.

Pod rubriku zanimljivosti mogli bi da se vode kapaciteti, na primjer, Uprave za šume za borbu protiv požara. Pa kaže, svaki lugar ima naprtnjaču, Uprava je nabavila 10 plastičnih cistjerni od po 8 kubika vode, čelične metle, a nabavljeno je i 80 novih naprtnjača za gašenje požara. Revizijom DRI je utvrđeno da je Upravi za šume od 2105. do 2018. dodijeljeno 111.380 eura za zaštitu šuma od požara, od čega je samo 33 odsto – 36.958 eura utrošeno za zaštitu šuma od požara, a većina novca, 74.421 eura, je preusmjerena u druge namjene.

Od državnih institucija nisu bolji ni koncesionari. Revizijom je utvrđeno da nijedan koncesionar nije donio preduzetni plan zaštite šuma od požara, iako ga zakon na to obavezuje uz prijetnju novčanom kaznom u iznosu od 500 eura do 10.000 eura. Ugovorima o koncesijama obavezni su i da održavaju lokalne puteve i vlake, kao i angažovanje na gašenju požara, a DRI je konstatovala da se to ne poštuje i da koncesionari nijesu ni kadrovski ni tehnički osposobljeni da sprovode mjere zaštite od požara.

A kako takav sistem u praksi funkcioniše pokazuje primjer sanacije velikih požara iz 2012, kada je 215 požara zahvatilo sedam odsto ukupne površine šuma u Crnoj Gori. Uništeno je 6.663 hektara šume, a šteta je procijenjena na 4,2 miliona eura. Vlada je 2013. usvojila Plan sanacije šuma degradiranih požarima. Podaci Uprave šume govore da je krajem 2018. realizovano svega 40 odsto uzgojnih radova iz Plana sanacije. DRI je utvrdila da ne postoje podaci koliki se broj tih sadnica „primio“. Iz Uprave za šume nam je odgovoreno da je Vlada u martu prošle godine donijela novi Plan sanacije, te da će sanacija požara iz 2012. godine biti nastavljena fazno u naredne tri godine.

Nakon ovako lošeg utvrđenog stanja, DRI je svim subjektima revizije: MUP-u, Ministarstvu poljoprivrede, Upravi za šume, opštinama…, prepisala preporuke. Na naša pitanja dokle se stiglo sa realizacijom preporuka, iz Ministarstva poljoprivrede su nam odgovorili da su za ovu godinu planirane izmjene i dopune Zakona o šumama, te da će biti završene u posljednjem kvartalu sljedeće godine. Izmjene zakona usloviće ispunjavanju preporuka DRI-a, a u Ministarstvu veliku pomoć očekuju i od saradnje sa japanskom razvojnom agencijom JICA.

No, dok se novi zakon ne donese i promjene ne zažive, da se podsjetimo stanja koje još uvijek traje. Iako je naglašeno da se lična oprema vatrogasaca smatra prioritetom, oni je još nemaju. „Imamo situaciju da je izvršena nabavka aviona i vatrogasnih vozila, a većina vatrogasaca nema maske sa kiseonikom i protivpožarna odijela, te rizikuju život samim pristupom vatri, jer je velika mogućnost gušenja. Pristup požaru bez adekvatne opreme rezultira udisanjem štetnih čestica, te se procjenjuje da je 50% – 80% smrti od požara rezultat udisanja dima, a ne opekotina (čak iako simptomi ne nastupe odmah, sitne čestice dima su tihi ubice jer su dovoljno male da mogu doprijeti do najdubljih dijelova pluća i izazvati ozbiljne bolesti)“, navodi se u izvještaju DRI-a.

Podsjeća se i da je praksa pokazala da ukoliko dođe do ekstremnih požara, kakvi su bili 2017, neophodno je tražiti međunarodnu pomoć. To je bilo vidljivo u slučaju gašenja požara u NP Lovćen, gdje je tokom ljeta 2017. devastiran značajan šumski fond i uništene prirodne karakteristike na osnovu kojih je proglašen za nacionalni park, jer požar nije lokalizovan za gotovo dva mjeseca. Ugasila ga je kiša.

 

Pošumljavanje

Prema podacima koje nam je dostavila Uprava za šume, u posljednjih pet godina bilo je predviđeno da se pošumi 2.149 hektara, a realizovano je nešto više od pola – 1.250 hektara.

DRI je utvrdila da postoji „znatan dio površina na kojima je evidentno da rezultati pošumljavanja opožarenih površina nijesu zadovoljavajući, pa je upitno koliki je broj sadnica od navedenih 2.639.880, koliko je po podacima UŠ zasađeno u periodu od 2012–2018, zaista zasađen ili uspio“.

Na sajtu Uprave za šume iz godine u godinu se ponavlja konstatacija – „nije bilo radova na pošumljavanju od strane koncesionara, iako je koncesionim ugovorom to predviđeno“.

 

 

Nedostatak kadrova

 „Šumarski sektor ima veliki nedostatak formalno edukovanih kadrova iz područja šumarstva. Stanje kadrova u Upravi za šume je kritično'“, navodi se u Strategija sa planom razvoja šuma i šumarstva do 2023, iz marta 2014. godine.

Kao mogućnost za prevazilaženje ovog deficita prezentovane su dvije mogućnosti:  stipendiranje dovoljnog broja studenata za šumarske studije u regionu (Beograd, Sarajevo, Zagreb, Skoplje) i uvođenje šumarskog sadržaja u programe studija u Crnoj Gori. Preporučeno je i da se, na kratki rok, osigura barem pet studenata šumarstva svake godine.

U Upravi za šume su nam kazali da stanje više nije kritično: „Imamo dovoljan broj stučnog prije svega inženjerskog kadra“, tvrdi direktor Uprave Nusret Kalač. U Upravi je zapošljeno 68 inženjera šumarstva.

„Evidentan je  nedostatak  visokostručnih kadrova iz oblasti šumarstva. To se odnosi i na Upravu za šume, vlasnike šuma i izvođače radova“, kazao nam je Miroslav Anđelić, državni sekretar za oblast šumarstva, lovstva i drvne industrije. On kaže da je država podržala dvoje studenata koji su na specijalističkim studijama u inostranstvu, a da će ove godine biti raspisan konkurs za dodjelu pet stipendija. Uspostavljena je i saradnja sa Ministarstvom poljoprivrede Bugarske. „Razmatrali smo i mogućnost da se u okviru postojećeg Biotehničkog fakulteta definiše specijalistički program za oblast šumarstva pošto za osnivanje šumarskog fakulteta realno u ovom trenutku ne postoje mogućnosti“, kaže Anđelić.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA RIZVAN-BEGOVE KULE U BERANAMA: Urušavanje u zaborav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rizvan-begova kula je odavno u ruševinama, ali svi koji znaju priču o njenom vlasniku, lijepoj Albi i ljubavi sa vrtlarom, kada tuda prođu, sa čežnjom bace pogled na kamene ostatke, čekujući da se iza vrata pojave likovi iz ne tako davne prošlosti i priče koja prelazi u legendu

 

Zidine stare Rizvan-begove kule u najstarijem dijelu Berana, naselju Hareme, još uvijek odolijevaju limskim vjetrovima, koji lagano otkidaju kamen po kamen sa ove prelijepe građevine.

Čija je sada formalno, skoro da se ne zna. O njoj se niko ne stara. Samuje i još uvijek krije tajne o velikoj ljubavi njenog prvog vlasnika Rizvan-bega prema ljepotici Albini.

Rizvan-beg je ostao upamćen kao čuveni turski kajmakan, odnosno civilni upravnik nekoga od turskih vezira. Ostala je i sasvim pouzdana, istorijski provjerena priča da je Rizvan-beg bio francuski đak, odnosno da je na Sorboni završio arhitekturu.

U Limsku dolinu je doveden da projektuje grad, koji je zahvaljujući njegovom zapadnoevropskom obrazovanju, umjesto uskih sokaka, dobio široke ulice, skoro kao bulevare, kao malo koji drugi grad na sjeveru Crne Gore.

Tako i turistička tabla u glavnoj ulici u ovom gradu danas podsjeća na to da je potpuno neuobičajenoa za osmanlijsko gradsko uređenje, ta ulica u Beranama prava i široka.

„Projektovao ju je, po ugledu na evropske metropole, Rizvan-beg, čuveni arhitekta i pariski đak. Berane je tako dobilo najprostraniju i najširu ulicu među tadašnjim turskim gradskim naseobinama na ovom dijelu Balkana“ – piše na turističkoj tabli.

A Rizvan-beg je crtajući, odnosno projektujući ulice i podižući sebi spomenik za života, uporedo gradio svoje kameno zdanje koje odolijeva zubu vremena. U njemu je od očiju naočitih Beranaca krio svoju ljepoticu Albinu.

Albu, kako su joj tepali u gradu, oni koji su čežnjivim pogledima mogli doprijeti do nje. Alba je bila stalno na oku Rizvan-begovog sluge Hamze, koji je čuvao i od brojnih askera, jer je Berane tada, u osnivanju, krajem devetnaestog vijeka, bio uglavnom vojni grad.

Čuvao je Rizvan-beg u toj kuli Albu, sve do trenutka dok nije, kaže priča iz davnina, za svog vrtlara odabrao plećatog i ćutljivog pravoslavca Prebila, iz udaljenih Rudina.

Hroničar starih Berana Milija Pajković zapisao je da se o porijeklu lijepe Albe interesovao čak i turski profesor istorije i etnolog dr Erdat Jurdaz.

On je ispod svog rukopisa, dopisao da je moguće da je Alba bila i Alma, jer ga je na tu pomisao navela priča koju je neki asker, preživjevši ratove i vrativši se u postojbinu, ispričao svom ocu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJSKA NEBRIGA O JEDNOJ OD NAJLJEPŠIH KOLAŠINSKIH STARIH ZGRADA: Kuću Marića zaobilaze i prolaznici i inspekcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zbog nebrige države i opštine, „Kuća Marića“ sada je objekat čije rušenje svi priželjkuju. Uklanjanjem tog objekta nestaće ruina i opasnost za prolaznike iz najužeg centra grada, ali, prije svega, vrijedan dio kolašinskog arhitektonskog nasljeđa

 

Umjesto da bude značajn dio arhitektonskog nasljeđa, zgrada „starog Sreskog suda” u Kolašinu, deceniju već, velika je opasnost za pješake i vozila u najužem centru grada.  Prošlo je skoro 10 godina otkako je Sekretarijat za urbanizam naložio da se obavi vještačenje i utvrdi stabilnost tog objekta, poznatog i kao „kuća Marića“,  u Ulici  Boška  Rašovića.  Institut za razvoj i istraživanje u oblasti zaštite na radu  iz Podgorice, prije pet godina, ocijenio je da zgrada, zbog stanja u kojem se nalazi, predstavlja opasnost za ljude, susjedne objekte i bezbjednost saobraćaja. Iz Instituta su konstantovali i da su troškovi radova rekonstrukcije premašili one za rušenje objekata i izgradnju novog. Rekonstrukcija više nije moguća, a na rušenje koje, sada već, svi priželjkuju, godinama se čeka.

U međuvremenu, radnici Komunalnog preduzeća nekoliko puta su uklanjali djelove građevine, koji su visili i prijetili da povrijede prolaznike ili oštete vozila. Sve to vrijeme zgrada je obilježene crvenom trakom,  odnosno, zaštitnom ogradom, kao „vizuelno upozorenje na opasnost”. Objekat je trenutno u takvom stanju da vjerovatno neće izdržati nalete vjetra tokom zime  ili prve proljećne kiše.  U širokom luku zaobilaze ga i prolaznici, ali i nadležne inspekcije.

Kako kažu u Opštini, ograđivanje, to jest, ograničavanje pristupa zgradi, prvi put je učinjeno 2018. godine, nakon što je urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva održivog razvoja i turizma kontrolisala objekat. Preostalo je da država odluči šta da radi sa ruinom u centru. Dalje od toga se nije odmaklo, a  to bio jedini  put kad je nadležna inspekcija obišla „stari Sreski sud“.

Bivšem Ministarstvu održivog razvoja i turizma nije se žurilo da riješi  problem polusrušene zgrade. Brojni apeli odbornika lokalnog parlamenta, građana, a i nekoliko puta ponovljene incijative Turističke organizacije (TO), kojim je traženo uklanjnje tog i sličnih objekata, ostali su bez odgovora.  Prema zakonu,  Opštini su, kažu u lokalnoj vlasti,  „vezane ruke”, pa se sve minule godine čeka na potez države.

Ne žuri se, očigledno, ni sadašnjem Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma niti Direktoratu za inspekcijske poslove i licenciranje. Na te dvije adrese, još u maju minule godine, pisao je predsjednik Skupštine opštine (SO) Kolašin Milan Đukić, tražeći hitan inspekcijski nadzor nad „kućom Marića“

On je upozorio da je zgrada „velika opasnost u samom centru“ i tražio hitnu intervenciju nadležnih inspekcija. Podsjetio je da Zakon o planiranju i izgradnji objekata nalaže da vlasnik sam ukloni objekat ukoliko je dotrajao.

Zgrada u kojoj je nekada bio smješten Sreski sud, građena je,  najvjerovatnije,  1907. godine, u duhu secesije. Među onim zgradama je čiji su projektanti ostali anonimni. Kako je zapisala kustoskinja zavičajnog muzeja Draginja Kujović: … „arhitektonsko rješenje objekta nagovijestilo je siguran  raskid sa tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja“.

Prodata je prije desetak godina podgoričkom preduzeću čiji je vlasnik Nebojša Bošković, za 120.000 eura.  Zbog poslovnih problema i sukoba sa zakonom  novi vlasnik nije nikad započeo rekonstrukciju tog objekta. A država i opština nijesu  našle način da ga natjeraju na brigu o jednoj od najljepših i najstarijih kolašinskih zgrada.

U listu nepokretnosti objekat se sada vodi kao „poslovna zgrada u vanprivredi“. Zvanični vlasnik zgade je podgoričko preduzeće K Distribution doo. Upisana je i hipoteka u iznosu od 640.000 eura u korist Holdco east iz Podgorice.

Bošković je kupio još jednu kolašinsku staru zgradu, nekada vlasništvo FK Gorštak, za 80.000 eura. I ta zgrada sada predstavlja ruglo grada. Gotovo ništa nije ostalo od nekadašnjeg sjaja tog za lokalnu istoriju, ali i kulturu, vrlo bitnog objekta, građenog 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel.  Sredinom 30-ih godina prošlog vijeka Grand hotel postaje hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata.

Tokom cijelog mandata aktuelne kolašinske vlasti ponavljale su da „centar Kolašina ne smije imati ruševine“.  Aktuelna i bivše vlasti u tom gradu, takođe, više puta su nagovještavle da bi trebalo zaštiti najstarije kolašinske objekte. Te ideje sporadično su nalazile mjesto i u strateškim planovima razvoja. Sve je ostalo na riječima. U međuvremenu, pod naletom novog investicionog talasa, Kolašinu, tvrdi „struka“, prijeti opasnost da izgubi svoju arhitektonsku prepoznatljivost, koju je dugo čuvao.

Gradu prijeti ogromna opasnost i od neplanske urbanizacije. To je bilo upozorenje sa konferencije o intenzivnom integralnom pristup razvoju Kolašina, koja je održana u oktobru minule godine. Arhitekta prof. dr Rifat Alihodžić tada je rekao da što hitnije treba formirati nezavisno stručno tijelo koje bi bi pratio cijeli proces – od izrade planske dokumentacije do relizacije. Ukoliko se gradnja otme kontroli, kaže on, „Kolašin bi uskoro mogao postati Zlatibor”.

Alihodžić je podsjetio i na arhitektonski značaj Spomen-doma, koji je, kako tvrdi, dragulj i zbog kojeg bi mnogi došli u Kolašin. On predlaže rekonstrukciju tog objekta. Ni ta zgrada još nije na listi prioriteta ni države ni Opštine.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

RUDNIK UGLJA BERANE I DALJE BEZ PROIZVODNJE: Samo obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako trenutno stvari stoje Rudnik mrkog uglja u Beranama i u ovu godinu ulazi bez ikakve čvrste garancije da će se iznaći rješenje za ponovno aktiviranje jame Petnjik, zbog čega će oko stotinu pedeset bivših rudara i dalje vrijeme provoditi na birou rada

 

Umjesto obećanog pokretanja proizvodnje i ponovnog zapošljavanja u firmi iz koje su se preselili na biro rada, beranski rudari su pred novogodišnje praznike, zahvaljujući svojoj bivšoj koleginici, sada poslanici Jovanki Bogavac (PZP), na poklon dobili amandman koji im garantuje da će biti obuhvaćeni zakonom o ostvarivanju prava na finansijsku pomoć radnicima koji su bili zaposleni u privrednim društvima u sektoru rudarske i metalske industrije.

Ministarstvo ekonomskog razvoja (MER) prihvatilo je, naime, amandman poslanice Bogavac da se i rudari koji su radili u Rudniku mrkog uglja u Beranama ne izostave iz ovog zakona.

,,Razlozi za podnošenje ovog amandmana je što je članom 3 iz sektora rudarstva izuzeta podzemna eksploatacija uglja kao najkopleksnija djelatnost i najugroženija evropskim propisima kojima se djelimično uticalo na gašenje Rudnika podzemne eksploatacije uglja u Beranama. Rudari rudnika mrkog ugija u Beranama radili su u najtežim uslovima, 200 metara ispod zemlje, svakodnevno ugrožavajući svoj život i zdravlje uz skromne zarade. Jedan dio rudara je primio otpremnine u iznosu od tri prosječne zarade ili otpremnine preko Fonda rada, a zbog neuplaćenih poreza i doprinosa, mnogi nisu bili u mogućnosti da ostvare pune ili bilo kakve penzije”, obrazložila je Bogavac.

Ona je kazala da ima puno invalida rada koji su korisnici izuzetno skromnih invalidskih naknada.

,,Kako su se za rudare beranskog rudnika uvijek prihvatala zakonska rješenja kao i za Rudnike podzemne eksploatacije boksita u Nikšiću, kako za uslove za penzionisanje rudara pod povoljnijim uslovima, beneficirani staž i mnoga druga, jedino je logično da se i pri donošenju ovog Zakona ne preskoče rudari podzemne eksploatacije uglja kao jedne od socijalno najugroženijih djelatnosti”, kazala je Bogavac.

Kako trenutno stvari stoje Rudnik mrkog uglja u Beranama i u ovu godinu ulazi bez ikakve čvrste garancije da će se iznaći rješenje za ponovno aktiviranje jame Petnjik, zbog čega će oko stotinu pedeset bivših rudara i dalje vrijeme provoditi na birou rada.

Nezaposleni beranski rudari slažu se sa konstatacijom da je neprimjereno što država nije prepoznala probleme koji su pratili dešavanja u njihovom kolektivu.

Više od amandmana, koji je svakako dobar, oni bi se, kako kažu, obradovali da je ministar Jakov Milatović, kada je nedavno posjetio Berane, obišao njihovu kompaniju i iznašao rješenje za nepremostivi problem koji se ogleda u tome kako i o čijem trošku prebacivati iskopani ugalj do Termoelektrane u Pljevljima, sa kojom imaju ugovor o preuzimanju svih zaliha crnog zlata.

,,Nismo mogli da vjerujemo da ćemo i ovu godinu dočekati na birou rada. Tim prije jer smo mislili da će država prepoznati značaj beranskog rudnika. Očigledno  smo se prevarili, jer sem obećanja ništa nije urađeno da jama Petnjik ponovo proradi, iako je za tako nešto postojala mogućnost, samo da je Vlada htjela da na pravi način razmotri zahtjeve rukovodstva rudnika i izdvoji sredstva za prevoz uglja od Berana do Pljevalja”, kažu rudari.

Oni podsjećaju da je u drugoj polovini jula prošle godine, prilikom posjete Beranama, premijer Zdravko Krivokapić izjavio da Rudnik Berane treba da radi i doprinosi termoelektrani Pljevlja, ,,onoliko koliko će ta termoelektrana raditi”, a da će kroz zapošljavanje do stotinu dvadeset radnika sigurno biti zbrinuto oko četiristo porodica.

,,Ako postoji problem i dobra volja za rješenje, doći ćemo brzo do toga rješenja”, kazao je Krivokapić.

Samo petanaest dana nakon toga oštećen je dalekovod kojim se napaja beranski rudnik i prekinute su sve aktivnosti na održavanju jame, koja je zbog nestanka struje i zaustavljanja pumpi, napunjena vodom.

Izvršni direktor rudnika Nikola Šćekić, potvrdio je da jama Petnjik sada djelimično sanirana i da je iz nje izvučena voda, ali da od proizvodnje, ipak, nema ništa.

,,Uspjeli smo vagonima da izvučemo vodu iz jamskih prostorija koje su zbog nestanka stuje bile potopljene. Međutim, potpuno uređivanje jame iziskuje značajna ulaganja. Problem je što od Vlade ne stiže nikakva konkretna pomoć, tako da je sudbina rudnika potpuno neizvjesna, s obzirom na to da je sadašnje stanje neodrživo”, istakao je Šćekić.

On je podsjetio da se račun rudnika mjesecima nalazi u blokadi i da to stvara dodatne probleme.

,,Prošle godine u aprilu je, zbog određenih dugovanja, uslijedila blokada računa. Tako je radnicima koji su ostali da rade na održavanju, a ima ih petnaestak, onemogućeno da prime zarade, što je ovo preduzeće stavilo u potpuno nezavidan položaj”, rekao je Šćekić, dodajući da razgovori sa predstavnicima Vlade o ponovnom aktiviranju rudnika nijesu dali željene rezultate.

Rukovodstvo preduzeća i dalje tvrdi da je vlasnik Rudnika svih ovih godina dotirao sredstva kako bi se održavala proizvodnja u Beranama.

,,Matična firma iz Sremske Mitrovice, Metalfer,  u posljednjih sedam godina je uložila preko četiri miliona eura u rudnik, a da iz tog rudnika nije uzela ništa. Činili su to znajući da ovaj rudnik, uz odgovarajuću pomoć države, može da radi i da je od važnosti za cijelu Crnu Goru. I nakon prekida proizvodnje on je obezbjeđivao sredstva za plate radnika koji rade na održavanji i za druge troškove. Sada kad imamo ovakvo stanje i blokadu računa on je prinuđen da digne ruke od rudnika”, tvrdi Šćekić.

Jedini preživjeli privredni kolektiv iz nekadašnje industrijske zone Rudeš u Beranama, Rudnik uglja, kroz proces tranzicije promijenio je dosta vlasnika.

Početkom 2014. godine od grčkog biznismena Petrosa Statisa kupio ga je Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine od početka privatizacije našao se na vrhumcu poslovanja, kada su imali tri smjene i 157 radnika. Tadašnji menadžment je čak najavljivao upošljavanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje.

A onda je u aprilu 2019. godine došlo do prekida proizvodnje i priče o tome kako vlasnici iz Srbije više ne mogu da pokrivaju gubitke koje rudnik pravi. Od tada se vode pregovori da se nađe model da se rudniku pomogne da radi bez gubitaka i da se pokrene proizvodnja.

Za to je, kako objašnjavaju iz rudnika, bilo potrebno samo da im dotiraju prevoz iskopanog uglja od Berana do Termoelektrane u Pljevljima, sa kojom imaju ugovor o kupovini svih količina. Stvari su lagano išle u tom pravcu.

I premijerova izjava petnaestak dana prije potapanja jame bila je na tom fonu. Šta se dogodilo pa sada odjednom niko više to ne pominje, ne zna se. Premijeru je, izgleda, lakše bilo da obeća, nego da ispuni to što je obećao.

Obećao je ponovno zapošljavanje stotinu dvadeset rudara, ili četiristo zbrinutih porodica u siromašnim Beranama. U gradu koji je nekada imao deset hiljada radnika u privredi i bio treći po razvijenosti u Crnoj Gori. Da bi nakon tranzicije i cunamija koji je protutnjao industrijskom zonom, danas bio u situaciji da  na koljenima moli za pokretanje proizvodnje u rudniku.

                                         Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo