Potrebno je sprovesti mnogo reformi i ispraviti mnogo nepravdi i grešaka bivšeg režima. Novim ministrima će biti veoma teško da izaberu prave prioritete, a očigledno je da će biti pod stalnim političkim pritiskom i izloženi nerealnim zahtjevima pojedinih partija nove većine

MONITOR: Kada ovaj broj Monitora bude u štampi,  Crna Gora će, vjerovatno, imati novu Vladu.  Nakon tri mjeseca od izbora.  Šta je, izuzev  dugih pregovora o formiranju Vlade obilježilo prethodna tri mjeseca?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Mislim da je trebalo što prije formirati Vladu i iznenaditi odlazeći režim prije nego što stigne da se oporavi.

Umjesto toga, dominirale su nacionalne teme, a ne rasprava o načinima izlaska iz krize i sprovođenja reformi. To je dovelo do smanjenja početnog entuzijazma građana i podrške promjenama.

U međuvremenu je odlazeća vlast uništavala tragove korupcije, sklapala dodatne ugovore sa tajkunima, imenovala svoje kadrove na nove pozicije i pravila strategiju opstrukcije nove Vlade. Pošto nijednim zakonom nije propisano koje nadležnosti ima odlazeća Vlada, došli smo u stanje bezvlašća.

Ova tri mjeseca su obilježila i masovna kršenja mjera zaštite od epidemije, kome su doprinijeli visoki funkcioneri i iz vlasti i iz opozicije, političko postupanje NKT-a, selektivnost policije i inspekcija. To je dovelo do dramatičnog povećanja broja oboljelih i ogromnog pritiska na slabašni zdravstveni sistem. Životi ljudi moraju biti apsolutni prioritet, pa će epidemija produbiti ekonomsku krizu i umnogome usporiti sprovođenje reformi u drugim oblastima.

Uvjerena sam da su apolitični, stručni kadrovi u ovom periodu mogli da urade mnogo više na srječavanju širenja zaraze, ali i na uspostavljanju transparentnog sistema podrške ugroženim grupama i najsiromašnijim kategorijama stanovništva. Ovako smo izgubili dragocjene živote, ogroman novac je završio u džepovima tajkuna, privreda je potonula u još dublju recesiju, a značajan dio stanovništva u još veće siromaštvo.

MONITOR: Da li Vas je iznenadila ocjena mandatara, odnosno premijera, da je stanje koje je nova vlast zatekla ravna državnom udaru?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ: Ni najmanje, mislim da je stanje veoma loše i da smo do sada vidjeli samo vrh ledenog brijega. DPS je trošio poslednje rezerve da obezbijedi podršku birača kroz takozvani treći paket i nakon izbora je ciljano ispraznio budžet, isplaćujući razne subvencije i podižući očekivanja od nove vlasti.

Premijer i ministri će tek nakon nekog vremena biti u stanju da daju pravu dijagnozu stanja. Taj proces je od posebnog značaja, ne samo zbog toga što će se tako otkriti brojni koruptivni poslovi bivše vlasti, već i zato što samo na osnovu realne slike mogu postaviti dobre ciljeve i prioritete. Ako u budžetu nema novca, ako je bivša vlast dozvolila da ogromni dugovi zastaraju, ako je nemoguće izaći iz gvozdenog zagrljaja Kineza, onda nova Vlada neće imati mnogo prostora za manevar i mnoge politike neće moći da sprovede u kratkom roku.

MONITOR: Kako ocjenjujete ekspoze mandatara i da li vjerujete  da će nova vlast moći da ga realizuje?

ĆALOVIĆ – MARKOVIĆ:  Ekspoze mandatara je po prvi put bio dostupan javnosti prije nego što je predstavljen Skupštini, što predstavlja dobru praksu. Prvi put se u takvom dokumentu izražava jasna politička volja za borbom protiv korupcije i organizovanog kriminala i opredijeljenost premijera da sve informacije o svom radu učini dostupnim javnosti. To je ogroman otklon od prethodnog režima, koji smo čekali svih ovih godina, ali će u praksi biti mnogo izazova.

Ova Vlada neće imati snažnu političku podršku, jer su lideri nekih političkih subjekata frustrirani što nisu dobili visoke funkcije. Istovremeno, ogromna većina članova Vlade nema nikakvo političko iskustvo. Zbog toga očekujem vrlo dinamičan rad parlamenta koji će i pojedine partije iz vladajuće većine koristiti da bi držali sopstvenu Vladu pod kontrolom. Pitanje je da li će taj proces doprinijeti većem kvalitetu ili dovesti do urušavanja povjerenja i u Vladu i u novu većinu. Jasan izostanak snažne političke podrške značiće i manji autoritet novih ministara u institucijama, što će dodatno ojačati otpore sprovođenju njihovih politika i reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

Građani instinktivno znaju da održavanje na vlasti mnogo godina otvara vrata za korupciju, i ekonomsku stagnaciju. Samo mali broj izabranih se bogati a mase ostaju u siromaštvu. Da li se radi o Bjelorusiji ili Bosni ili o Crnoj Gori, sve je to isto

Volfgang Petrič je predsjednik Fondacije Maršalov plan u Austriji i predsedavajući Instituta Herbert C. Kelman za interaktivnu transformaciju konflikata. Našoj javnosti je najviše poznat kao bivši visoki predstavnik UN-a u BiH.

MONITOR: Nedavno je u SB UN održana debata uz učešće Milorada Dodika i Dragana Čovića. Debatu je inicirao ruski predstavnik u SB. Često se govori o ruskom uticaju u RS. Kako je to izgledalo dok ste Vi bili Visoko predstavnik u BiH?

PETRIČ: U moje vreme, između 1999. i 2002, saradnja sa Rusijom je bila odlična. Moskva je štitila Banja Luku, ali u mnogim situacijama ja sam mogao da računam na podršku ruskog ambasadora. U skladu sa tim, Dodik je bio konstruktivan političar.  Uspeo sam da postignem da se sve tri partije slože oko sveobuhvatne reforme entitetskih ustava. Veliki napredak je bio moguć jer je bilo izvesnog pragmatizma kod sve tri strane.Što su duže ovi isti političari ostajali na vlasti to je  bilo više korupcije, a manje napretka.

Uskoro je u Bosni nastao tužan slogan ,,Gladni smo na tri jezika”.

Bosna, zarobljena u etno-političkoj retorici, postala je zarobljena država. Dejtonski pojas za spasavanje pretvorio se u ludačku košulju.

MONITOR: Kada su pogoršani odnosi Zapada sa  Moskvom?

PETRIČ: Okupacijom Krima 2011. novi hladni rat je na vidiku, novi  faktori kao Kina, neke arapske zemlje, ali i Rusija i Turska, menjaju geopolitičku ravnotežu na Balkanu.

Evropa i svet su u potpuno novom položaju. U sadejstvu sa epidemijom kovida digitalno doba će promeniti ekonomske mogućnosti za sve nas, osobito za regiju koja je dodatno pogođena ogromnim demografskim promenama. Mnogo mladih ljudi odlazi čime se još više smanjuju perspektive za bolji život u njihovim domovinama.

Potrebno je da razumemo  nedavnu šaradu u UN na ovoj pozadini. Odgovorni za bosansku propast – Dodik, Ćović; Izetbegović nije bio prisutan – pozvani od strane Rusije, grubo su napali Evropu i njenog predstavnika. Gde bi bio bosanski narod da nije bilo milijardi eura i dolara koji su spasli Bosnu? Ništa, zaista ništa, nisu doprineli ovi političari koji su zloupotrebili najviše telo UN da bi širili laži i mržnju. Oni su možda mnogo bogatiji danas nego što su bili kada su ulazili u politiku, ali su njihovi građani siromašni.

Odkad sam pre 18 godina napustio Bosnu, suviše mnogo toga je pošlo nagore. Iskreno se nadam da će prijatelji demokratske Bosne kao Nemačka, Austrija i mnogi drugi biti odlučni da unaprede reforme i insistriraju na promenama. Od kada je novi specijalni predstavnik EU Johan Satler, ponovo jedan Austrijanac, već je postignut neki uspeh. Nakon 12 godina, Mostar će glasati ovog decembra.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, DPS bi već bio na nekih dvadeset odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju

MONITOR: Dok nastaje ovaj intervju čekamo novu Vladu, a još nisu poznata sva imena budućih ministara. Kako vidite proces formiranja Vlade, i političku scenu nakon izbora 30. avgusta?

ŠARKIĆ: Umjesto brze reakcije nove vlasti i brzog formiranja Vlade kako bi se iskoristila ogromna nada građana i demontirao grogirani DPS, pokazalo se da je nova vlast bila više iznenađena i zatečena svojom pobjedom od bivše vlasti. Ozbiljna opozicija, ako je ozbiljna i ako je istinski vjerovala u sebe, imala bi pripremljenih više varijanti u slučaju pobjede na izborima, okvirna imena ministara za sastav Vlade, zacrtan redosljed poteza… Poslije prvog, ad hok, ali veoma ohrabrujućeg dogovora lidera tri pobjedničke koalicije o principima djelovanja nove Vlade, nastupile su unutrašnje opstrukcije i neslaganja u koaliciji koja je osvojila najviše mandata, zatim posredovanje Crkve u političkim pregovorima, odustajanja od proklamovanih principa, niz zbunjujućih, neprimjerenih, duboko teokratskih i kontroverznih mandatarovih izjava, sve otvorenijih i brutalniji napada čelnih ljudi koalicije ZBCG na svog nosioca liste… Formiranje Vlade postalo je nalik trećerazrednoj seriji, a skoro tri mjeseca poslije izbora, evo čekamo da bude formirana, dok se nepovjerenje i razočarenje u novu vlast širi, a one prvobitne nade u sveopšti preporod i demontažu postojećeg sistema je sve manje.

MONITOR: Kako ocjenjujete argumentaciju predsjednika parlamenta za odlaganje sjednice za 2. decembar, na zahtjev bivše vlasti, da se datum ne bi poklopio sa Podgoričkom skupštinom?

ŠARKIĆ: Umjesto novog pristupa i součavanja sa gorućim problemima društva, nastavilo se sa starom praksom nacionalizma, nacionalnih i vjerskih podjela. One su čak veće nego u prethodnom periodu. Nijesam od onih koji bi za to optužili samo staru, već i novu vlast.

Ipak, gaf sa traženjem odlaganja zakazane sjednice zbog preklapanja sa spornim datumom je dio iz arsenala „patriotskih“ igara stare vlasti. Mislim da je predsjednik Skupštine pravilno postupio što je odložio sjednicu, da se novoj opoziciji ne bi davao argument da skreće priču na takve teme, a i zbog potrebe drugačijeg pristupa rješavanju problema i nalaženju kompromisa.

MONITOR: Da li je previše prošlosti trenutno na političkoj sceni, a premalo istinskog suočavanja sa njom?

ŠARKIĆ: Ovdje se uglavnom priča o prošlosti a malo misli na budućnost. Zato smo, pored ostalog, tu đe jesmo. Revidiraju se nepobitne istorijske činjenice, veličaju se kvislinški pokreti a narodnooslobodilački pokret, koji je izazvao istinsko divljenje širom svijeta se nipodoštava, pripisujući mu se nerijetko zločinački i nazadni karakter. Ratne zločince iz posljednih ratova većina u nacionalnim zajednicama i dalje slavi kao svoje heroje. Aktuleni političari su postali glavni istoričari, a pravih, nezavisnih i objektivnih istoričara skoro i da nemamo. Istinskog suočavanje sa prošlošću ne može biti bez nezavisnih institucija, istinski nezavisnih intelektualaca i naučnih radnika, bez vladavine prava i sprovedene lustracije.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da u novoj vladi neće biti manjina, te da se mnoga imena dovode u vezu sa Crkvom?

ŠARKIĆ: Poražavajuće je da predlog ministara za sastav nove Vlade bude jednovjerski i praktično jednonacionalan, bez ijednog predstavnika manjina, čak i nacionalnih Crnogoraca. Uz dominantno crkvenu retoriku mandatara, te predloženih ministara koji su bar polovina u uskoj vezi sa Crkvom, mandatar radi ono što je radila bivša vlast, samo u obrnutom smjeru. Normalno da to izaziva revolt, nepovjerenje, kod mnogih čak i strah od namjera nove Vlade. Nju dio javnosti, i ja među njima, doživlja kao   izvorište antisekularnih, a po nekim izjavama mandatara i vjersko- fundamentalističkih tendencija u društvu.

MONITOR: Vjerujete li da će nova vlada moći da realizuje što je obećala, s obzirom na to da nema podršku ni dominantnog dijela pobjedničke većine?

ŠARKIĆ: Poslije 30 godina lažne demokratije, lažnih i neslobodnih izbora, vladavine jedne partije – jednog ili par ljudi, potpuno zarobljenih institucija, organizovanog kriminala koji je izmakao kontroli, nova Vlada – sve da je idealna, suočila bi se sa morem teško rješivih problema. Vlada koja ima većinu u parlamentu od samo jednog mandata, koja nije napravila nužne iskorake da bude prihvaćena od mnogo veće većine – a tu prije svega mislim na manjine i dio građanski opredijeljene javnosti, sa mandatarom kojem su najveća opozicija lideri partija sa liste na čijem je čelu bio, teško da može uraditi mnogo. Uz katastrofalnu epidemiološku i ekonomsku situaciju, mislim da će već na jesen, ako ne čak na proljeće, Vlada biti na ispitu povjerenja. Nijesam optimista da će nova Vlada biti dugog vijeka, niti da će napraviti suštinske promjene.

MONITOR: Dok se čeka konačna primopredaja vlasti, prethodna vlast i dalje radi po dubini. Zapošljava svoje, a nečinjenjem i dalje doprinosi krizi.  Kako to komentarišete?

ŠARKIĆ: Prošlu vlast znamo kakva je bila i što se moglo očekivati od nje. Ona koristi ovaj pravni, zakonodavni i sveopšti vakuum kako bi pokazala javnosti da je nova većina neposobna da vlada, i da je jedino ona, takva kakva je, garant bar neke sigurnosti i stabilnosti. Nova vast je to morala da zna, stoga da reaguje brže, sinhronizovanije, složnije. Nažalost, sporost u formiranju nove Vlade i očito nejedinstvo u novoj vladajućoj većini dozvolili su staroj vlasti da radi to što radi, pa i da pretrpava novim partijskim zapošljenjima ionako pretrpanu državnu upravu. No, vidimo, partijsko zapošljavanje „po dubini“ namjera je i nove vlasti.

MONITOR: Epidemiološka situacija je alarmantna, a prema ocjenama pojedinih epidemiologa, Crna Gora nema kontrolu nad kovidom. Koliko je za to odgovorna odlazeća vlast, a koliko neodgovornost građana, pa i dijela nove vlasti?

ŠARKIĆ: Čini mi se da je slabo ko svjestan u kakvoj epidemiološkoj i zdravstveno krizi se nalazimo. Kontrola nad širenjem virusa je skroz izgubljena, tzv. NKT je odavno izgubio autoritet i kredilitet, državne institucije – tu prije svega mislim na policiju i tužilaštvo, nijemo posmatraju kršenja zakona i zdravstvenih mjera. Odgovornost prethodne vlasti je nesporna i najveća, ali ona meni nije reper u bilo čemu, pa ni u tome. Umjesto da nova vlast na čelu sa mandatarom bude primjer građanima u drugačijem, odgovornom pristupu epidemiološkoj situaciji, ona se ponaša srednjovjekovno. Mandatar prisustvuje sahrani mitropolita među nekoliko hiljada ljudi: bez maske, distance, pričešćuje se iz zajedničke kašike, i na kraju javno kaže da ljudima koji vjeruju kovid ne može ništa! Posljedice vidimo, i tek ćemo ih vidjeti. Zdravstveni sistem je pred kolapsom, rekorderi smo po broju zaraženih, a ekonomije praktično više nemamo.

Građani se ponašaju kao i njihovi politički predstavnici, ili čak doktori iz KBC-a!

MONITOR: Kao aktivista građanskog pokreta Odupri se, koji je 2019. ogranizovao velike proteste i zahtijevao smjenu vlasti i fer izbore, kako vidite put kojim Crna Gora ide?  

ŠARKIĆ: Moguće da ću biti subjektivan, ali mislim da su građanski protesti Odupri se bili možda posljednja šansa da se Crna Gora formira kao istinski građansko, napredno društvo, i da se podjele ostave iza nas. Za vrijeme protesta je vladala neka potpuno drugačija, pozitivna atmosfera i energija, bez ikakvih ekscesa, nacionalističkih ispada, trvenja. Osjetilo se, za naše prilike neubičajno jedinstvo građana, neka potpuno nova i drugačija energija i nada. Mislim da je to bila šansai za DPS, da se kroz Vladu građanskog jedinstva izvrši mirna tranzicija vlasti, bez revanšizma prema bilo kome. Nažalost, ta prilika je propuštena zahvaljujući jednom dijelu opozicije, vladajućoj kliki i njenim kerberima, ali i indiferentnom odnosu međunarodne zajednice prema protestima, iako su se njegovi ciljevi poklapali sa preporukama iste te međunarodne zajednice, a to su: vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, uslovi za fer i poštene izbore, smjenjivost vlasti.

DPS jeste najzad izgubio izbore, ali sam skeptičan da će doći do suštinskih reformi i da će društvo krenuti u pravom smjeru. Političkim elitima, pogotovu onim najdugotrajnijim i njihovim mentorima – kako u vlasti tako u opoziciji, očigledno ovakvo stanje odgovara, a nove snage su uglavnom populističke i nacionalističke. Uz sve to, Crkva koja je opravdano i u samoodbrani pokrenula velike proteste – litije, protiv spornog i kontroverznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, postala je najznačajniji politički faktor u društvu  i očigledno želi da zadrži tu poziciju.

MONITOR: Da li bi gubitak te šanse značio i mogući povratak DPS, i šta bi to onda značilo za Crnu Goru ?

ŠARKIĆ: Da je nova vlast brzo formirana i da je vukla prave poteze, skoro vjerujem da bi DPS već bio na nekih 20 odsto, sa tendencijom daljeg slabljenja. Sudstvo, tužilaštvo i policija bi se silom na sramotu, bar donekle uozbiljili, plašeći se konkretne i pojedinačne odgovornosti. Ovako, u nekoj smo poluanarhiji, DPS se stabilizovao umjesto da se raspe ili raspadne, a policija, sudstvo i tužilaštvo hiberniraju.

Smatram da DPS više ne može doći u poziciju da sam vrši vlast, ali će vjerovatno ostati pojedinačno najjača partija u parlamentu. U bliskoj budućnosti, poslije vanrednih parlamentarnih izbora, može doći do koalicija koje su do juče bile nezamislive.

Milena PEROVIĆ

Komentari