Povežite se sa nama

INTERVJU

DR RADE PANIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA LJEKARA I FARMACEUTA SRBIJE: Drugi talas  epidemije će  biti jači  

Objavljeno prije

na

Plašim se kako ćemo izaći iz ove situacije, a pomisao na dolazak jeseni kada je sezona respiratornih infekcija me užasava. Zdravstveni radnici će biti jako iscrpljeni, desetkovani  na već nedovoljan broj izvršilaca, a vrlo je upitno kako su se organizovali odgovorni, tj. kakve su nam materijalne mogućnosti za nabavku svega neophodnog uz pitanje dostupnosti potrebnih sredstava, čak i da se novac obezbedi

 

MONITOR: Kakva je sada epidemiološka situacija u Srbiji?

PANIĆ: Epidemiološka situacija u Srbiji je krajnje zabrinjavajuća. Puno je  obolelih, a broj novoobolelih je konstantno blizu četiristo, prema zvaničnim podacima.Koliko je situacija ozbiljna pokazuju podaci koji dolaze iz zdravstvenih ustanova koji govore da su  kapaciteti opredeljeni za lečenje Kovid-19 pacijenata stalno popunjeni, dok se na kućnom lečenju nalazi veliki broj pacijenata. Informacije govore da mnogi pacijenti imaju problem da dođu do kompletnog pregleda, a posebno do testiranja. Dodatne teškoće predstavljaju ljudski kapaciteti, mnogo  zdravstvenih radnika je obolelo uz one koji su u samoizolaciji. Jedan od jasnih pokazatelja izraženo loše situacije su mere koje zemlje u okruženju uvode i primenjuju prema građanima koji dolaze iz Srbije.

MONITOR: Koje su epidemiološke mjere na snazi i jesu li dovoljne da bi se uspješno kontrolisao virus?

PANIĆ: Na republičkom nivou radi se o merama zabrane okupljanja i merama obaveze i preporuke nošenja zaštitnih maski u zatvorenom prostoru i držanja socijalne distance. U tridesetak opština i gradova je uvedena vanredna situacija, te primenjene dodatne mere. Čini se da postojeće mere ne daju dovoljno dobre rezultate da bi se epidemija stavila pod kontrolu. Teško je proceniti koliko u tome udela ima dovoljnost mera, koliko njihova nedovoljna striktna primena, a koliko se radi o posledicama prethodnog perioda u kome je očigledno bilo manipulacija u smislu umanjivanja realnog broja novoobolelih i preminulih.

MONITOR: Poštuju Ii ih građani?

PANIĆ: Građani su jako zbunjeni, često su izloženi kontradiktornim informacijama koje stižu od zvaničnika. Od početka iz Kriznog štaba dolaze disonantni tonovi vezani za bolest i posebno za potrebu i intezitet primene propisanih mera. Poverenje građana u Krizni štab je poljuljano, a prethodni period je doveo do neopravdanog opuštanja među građanima, te stoga i nedovoljnog poštovanja primene zaštitnih mera.

MONITOR: Da li u Srbiji postoje adekvatni uslovi da se zdravstvene ustanove uspješno odupru drugom talasu korone?

PANIĆ: Kod nas su pojedinci iz Kriznog štaba trenutno dešavanje definisali kao „drugi pik prvog talasa“. Kada će se prvi talas završiti i hoće li uopšte, pitanje je na koje će vreme odgovoriti. Aktuelno je pitanje kako će se zdravstveni sistem izboriti sa sadašnjom epidemiološkom situacijom. Posebno je zabrinjavajuća situacija što se nalazimo na polovini leta, a situacija je nepovoljna. Tek sledi jesen sa kojom neminovno dolazi do pogoršanja epidemiološke situacije. Siguran sam da zdravstvene ustanove imaju kapaciteta da zbrinu sve obolele kada bi organizacija bila valjana. Sa druge strane, trenutno to ne izgleda tako upravo zbog neadekvatnog sagledavanja kapaciteta kojima raspolažemo i sledstvenog efikasnog organizovanja materijalnih i posebno ljudskih kapaciteta. Izrazio bih sumnju u obezbeđenost dovoljnih količina zaštitne opreme i medicinskih sredstava za duži period protivepidemijske borbe, koji je čini se neminovan.

MONITOR: Izjavili ste da je za razbuktavanje virusa kriva vlast koja je organizovala izbore nakon ukidanja vanrednog stanja.

PANIĆ: Stojim iza te izjave. Puno dokaza govori u prilog tome. Rekao bih da su se izbori planirali, pa u skladu sa tim i neopravdano brzo ukidale mere koje su bile na snazi. Poznato je da su mere primenjene u Srbiji bile drastične u odnosu na ostatak sveta. Realno su možda odražavale stanje u zdravstvenom sistemu, njegovu nespremnost za zbrinjavanje većeg broja obolelih. Njihovo potpuno ukidanje  i psihološko stvaranje lažne bezbednosti među građanima mogu biti objašnjene jedino potrebom vlasti za dovoljnom izlaznošću na izborima.

MONITOR: Šta je sada najveći izazov za zdravstveni sistem kada je u pitanju epidemija u Srbiji?

PANIĆ: Nedovoljan broj kvalitetnih testova i kapaciteti da se oni obrade. Kada se tome doda manipulacija podacima i nesposobni direktori postavljeni po političkoj, a ne stručnoj liniji, onda to zaista zabrinjava. Kao i prethodnih 30 godina zdravstveni sistem opstaje na plećima zdravstvenih radnika i njihovom ogromnom požrtvovanju. Možda su jedino veći problem  oni koji donose odluke i upravljaju protivepidemijskom borbom.

MONITOR: O prenošenju virusa postoje različita mišljenja. Šta je istina?

PANIĆ: Nisam siguran na šta tačno mislite. Radi se o respiratornoj infekciji i putevi prenošenja su prilično jasni. Ako ste mislili na zadržavanje virusa na predmetima, mislim da su nemački naučnici jasno pokazali da taj put prenošenja nije moguć, u najmanju ruku nije izražen kako je to na samom početku epidemije prikazivano. Dakle putevi ulaska virusa su sve sluznice, a dominantno respiratorni trakt.

MONITOR: Šta savjetujete građanima kao najbolju zaštitu od korona virusa i da li treba da primaju vakcinu protiv korone?

PANIĆ: Jedina efikasna zaštita su mere prevencije. Dakle, i dalje govorimo o načinu ponašanja građana, pojedinačno i na nivou zajednica. Osnovno je pridržavanje pojačanih mera higijene, nošenje zaštitne maske, kada je to indikovano i uz pravilnu upotrebu i na kraju poštovanje socijalne distance. Vakcina je daleka budućnost. Nesporno je da proverenu i efikasnu vakcinu, ako je bude, treba prihvatiti. Bez pronalaska vakcine, pitanje je da li bi čovečanstvo do sada opstalo. Slično tome i vakcina protiv SARS-CoV 2 bi bila spasonosna.

MONITOR: Jesu li u pravu ljekari koji tvrde da je sada jedino sigurno da je kiseonik lijek koji pomaže oboljelim od Kovida-19?

PANIĆ: Suporativna terapija kiseonikom je sigurno jedna od osnova pomoći obolelim. Ne bih rekao jedina koja sigurno pomaže. Postoje  studije koje govore o povoljnom dejstvu kortikosteroida kod težih formi obolenja, kao i blokatora interleukina. Široko se primenjuju i vitamini i minerali, mada bih bio uzdržan u proceni njihovog terapijskog efekta. Zavisno od stanja obolelih, puno je dodatne tzv. simptomatske terapije koja se primenjuje. Potrebno je kao i uvek svakom pacijentu prići individualno, koliko je to moguće.

MONITOR: Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar izjavio je, a to kažu i mnogi svjetski stručnjaci, da se jedino obdukcijom može utvrditi od čega je neko umro, pa i od korona virusa. Obdukcije nijesu rađene u Srbiji.

PANIĆ: Potvrda uzroka smrti je jedino moguća sudsko- patološkom obdukcijom. Procena je svakog kliničara na osnovu toka bolesti, dijagnostičkih nalaza i krajnjeg ishoda šta je neposredni, šta osnovni, a šta uzrok koji je doveo do smrtnog ishoda bolesti. U najvećem procentu ta procena je tačna. Za neke pacijente možemo tvrditi da su preminuli od Kovida-19 i kada nemamo potvrdu testom o prisustvu infekcije. Obdukcije donose dragocene podatke o patofiziološkim aspektima oboljenja i ukazuju na moguće terapije koje bi bile efikasne. Nažalost, obdukcije kod preminulih od zaraznih bolesti nisu preporučene, zahtevaju posebne uslove za rad i nose veliki rizik za obolevanje onih koji ih izvode.  Primena  mera u toku epidemije dovodi do manje mogućnosti dobijanja zdravstvene usluge. Nije isključeno da naknadne analize i statistika pokažu da je smrtnost nekovid pacijenata tokom epidemije bila veća od onih preminulih od Kovida-19.

MONITOR: Šta predviđate da će se dešavati tokom drugog talasa epidemije?

PANIĆ: Plašim se kako ćemo izaći iz trenutne situacije, a pomisao na dolazak jeseni kada je sezona respiratornih infekcija me užasava.  Zdravstveni radnici će biti jako iscrpljeni, desetkovan  već nedovoljan broj izvršilaca, a vrlo je upitno kako su se organizovali odgovorni, tj. kakve su nam materijalne mogućnosti za nabavku svega neophodnog uz pitanje dostupnosti potrebnih sredstava, čak i da se novac obezbedi. Očekujem da drugi talas bude jači, sa većim brojem obolelih, a plašim se i sa težim kliničkim slikama bolesti. Nadu možemo bazirati na sve većem upoznavanju bolesti i sposobnosti ljudskog roda da se adaptira na nove uslove.

Pozivam sve građane na povratak bazičnim vrednostima odgovornosti, solidarnosti i humanosti. Slede nam teška vremena, ne samo borbe protiv ove  pošasti, već i  ekonomske krize koja u svom krajnjem ishodu može imati i glad na svetskom nivou. Rekao bih da će posledice po ekonomiju biti kao da je treći svetski rat, bez upotrebe nuklearnog naoružanja.

 

Vlast i Krizni štab nemaju povjerenje građana

MONITOR: Vi ste nedavno izjavili da građani više ne treba da vjeruju ni političarima ni Kriznom štabu nego da se brinu o svom zdravlju, jer ljekari više nemaju čime da im pomognu.

PANIĆ: Da. Recimo da je taj u tom trenutku dramatičan nastup i istraživanje koje je sproveo BIRN o podacima o broju preminulih u Kovid-19 bazi Srbije, doveo do buđenja kritičke javnosti. Kada čitam ovu izjavu sada, jedino  bih pojasnio  da nemamo dovoljno uslova i sredstava za pomoć obolelim, a ne da nemamo čime da im pomognemo, kako se može tumačiti. Radilo se o vremenu koje je bilo na raspolaganju da se iznese mišljenje. Trenutne strukture na vlasti i ovakav Krizni štab nemaju poverenje građana, a situacija na terenu govori da se sistem nalazi na ivici kolapsa. Bila je neophodna intervencija medija i široke javnosti da se situacija u Novom Pazaru i okolini stavi pod kontrolu. Radi se stihijski, bez vidljivog plana, čime se neracionalno troše i materijalni i ljudski kapaciteti.

 

Vlast prijeti zdravstvenim radnicima

MONITOR: Je li tačno da vlast prijeti ljekarima otkazima i kaznama da bi prikrila svoje greške?

PANIĆ: Odavno se zaposlenima u zdravstvenom sistemu preti, do pretnje otkazom. Razni su pokušaji zabrane iznošenja podataka u javnost. Bio je pokušaj  vlasti da centralizuje informacije, koji je povučen pod pritiskom javnosti. Od toga se nije odustalo, već je samo metodologija prilagođena i spuštena u postojeći sistem u ustanovama. Borba za svaku informaciju je velika. Vlada strah među zaposlenima od mogućih sankcija i progona onih koji su spremni da ukažu na nedostatke i iznesu probleme u javnost. Direktori se manje bave organizacijom posla, a više skrivanjem propusta, tj. rezultatima neadekvatnog činjenja. Trenutna dešavanja vraćaju nadu da će se ta situacija promeniti.

Više od 1.500 lekara je potpisalo javno pismo upućeno Vladi, Kriznom štabu i ostalim nadležnim, sa zahtevom da se omogući pristup realnim podacima koji se tiču pokazatelja stanja epidemije, kao i smenu sadašnjeg Kriznog štaba. Čini se da strah od posledica koje mogu snositi zbog javnog obraćanja, nadvladava strah za lično zdravlje i život zaposlenih i još više za zdravlje i živote građana Srbije.

                                                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo