Povežite se sa nama

INTERVJU

DR RADE PANIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA LJEKARA I FARMACEUTA SRBIJE: Drugi talas  epidemije će  biti jači  

Objavljeno prije

na

Plašim se kako ćemo izaći iz ove situacije, a pomisao na dolazak jeseni kada je sezona respiratornih infekcija me užasava. Zdravstveni radnici će biti jako iscrpljeni, desetkovani  na već nedovoljan broj izvršilaca, a vrlo je upitno kako su se organizovali odgovorni, tj. kakve su nam materijalne mogućnosti za nabavku svega neophodnog uz pitanje dostupnosti potrebnih sredstava, čak i da se novac obezbedi

 

MONITOR: Kakva je sada epidemiološka situacija u Srbiji?

PANIĆ: Epidemiološka situacija u Srbiji je krajnje zabrinjavajuća. Puno je  obolelih, a broj novoobolelih je konstantno blizu četiristo, prema zvaničnim podacima.Koliko je situacija ozbiljna pokazuju podaci koji dolaze iz zdravstvenih ustanova koji govore da su  kapaciteti opredeljeni za lečenje Kovid-19 pacijenata stalno popunjeni, dok se na kućnom lečenju nalazi veliki broj pacijenata. Informacije govore da mnogi pacijenti imaju problem da dođu do kompletnog pregleda, a posebno do testiranja. Dodatne teškoće predstavljaju ljudski kapaciteti, mnogo  zdravstvenih radnika je obolelo uz one koji su u samoizolaciji. Jedan od jasnih pokazatelja izraženo loše situacije su mere koje zemlje u okruženju uvode i primenjuju prema građanima koji dolaze iz Srbije.

MONITOR: Koje su epidemiološke mjere na snazi i jesu li dovoljne da bi se uspješno kontrolisao virus?

PANIĆ: Na republičkom nivou radi se o merama zabrane okupljanja i merama obaveze i preporuke nošenja zaštitnih maski u zatvorenom prostoru i držanja socijalne distance. U tridesetak opština i gradova je uvedena vanredna situacija, te primenjene dodatne mere. Čini se da postojeće mere ne daju dovoljno dobre rezultate da bi se epidemija stavila pod kontrolu. Teško je proceniti koliko u tome udela ima dovoljnost mera, koliko njihova nedovoljna striktna primena, a koliko se radi o posledicama prethodnog perioda u kome je očigledno bilo manipulacija u smislu umanjivanja realnog broja novoobolelih i preminulih.

MONITOR: Poštuju Ii ih građani?

PANIĆ: Građani su jako zbunjeni, često su izloženi kontradiktornim informacijama koje stižu od zvaničnika. Od početka iz Kriznog štaba dolaze disonantni tonovi vezani za bolest i posebno za potrebu i intezitet primene propisanih mera. Poverenje građana u Krizni štab je poljuljano, a prethodni period je doveo do neopravdanog opuštanja među građanima, te stoga i nedovoljnog poštovanja primene zaštitnih mera.

MONITOR: Da li u Srbiji postoje adekvatni uslovi da se zdravstvene ustanove uspješno odupru drugom talasu korone?

PANIĆ: Kod nas su pojedinci iz Kriznog štaba trenutno dešavanje definisali kao „drugi pik prvog talasa“. Kada će se prvi talas završiti i hoće li uopšte, pitanje je na koje će vreme odgovoriti. Aktuelno je pitanje kako će se zdravstveni sistem izboriti sa sadašnjom epidemiološkom situacijom. Posebno je zabrinjavajuća situacija što se nalazimo na polovini leta, a situacija je nepovoljna. Tek sledi jesen sa kojom neminovno dolazi do pogoršanja epidemiološke situacije. Siguran sam da zdravstvene ustanove imaju kapaciteta da zbrinu sve obolele kada bi organizacija bila valjana. Sa druge strane, trenutno to ne izgleda tako upravo zbog neadekvatnog sagledavanja kapaciteta kojima raspolažemo i sledstvenog efikasnog organizovanja materijalnih i posebno ljudskih kapaciteta. Izrazio bih sumnju u obezbeđenost dovoljnih količina zaštitne opreme i medicinskih sredstava za duži period protivepidemijske borbe, koji je čini se neminovan.

MONITOR: Izjavili ste da je za razbuktavanje virusa kriva vlast koja je organizovala izbore nakon ukidanja vanrednog stanja.

PANIĆ: Stojim iza te izjave. Puno dokaza govori u prilog tome. Rekao bih da su se izbori planirali, pa u skladu sa tim i neopravdano brzo ukidale mere koje su bile na snazi. Poznato je da su mere primenjene u Srbiji bile drastične u odnosu na ostatak sveta. Realno su možda odražavale stanje u zdravstvenom sistemu, njegovu nespremnost za zbrinjavanje većeg broja obolelih. Njihovo potpuno ukidanje  i psihološko stvaranje lažne bezbednosti među građanima mogu biti objašnjene jedino potrebom vlasti za dovoljnom izlaznošću na izborima.

MONITOR: Šta je sada najveći izazov za zdravstveni sistem kada je u pitanju epidemija u Srbiji?

PANIĆ: Nedovoljan broj kvalitetnih testova i kapaciteti da se oni obrade. Kada se tome doda manipulacija podacima i nesposobni direktori postavljeni po političkoj, a ne stručnoj liniji, onda to zaista zabrinjava. Kao i prethodnih 30 godina zdravstveni sistem opstaje na plećima zdravstvenih radnika i njihovom ogromnom požrtvovanju. Možda su jedino veći problem  oni koji donose odluke i upravljaju protivepidemijskom borbom.

MONITOR: O prenošenju virusa postoje različita mišljenja. Šta je istina?

PANIĆ: Nisam siguran na šta tačno mislite. Radi se o respiratornoj infekciji i putevi prenošenja su prilično jasni. Ako ste mislili na zadržavanje virusa na predmetima, mislim da su nemački naučnici jasno pokazali da taj put prenošenja nije moguć, u najmanju ruku nije izražen kako je to na samom početku epidemije prikazivano. Dakle putevi ulaska virusa su sve sluznice, a dominantno respiratorni trakt.

MONITOR: Šta savjetujete građanima kao najbolju zaštitu od korona virusa i da li treba da primaju vakcinu protiv korone?

PANIĆ: Jedina efikasna zaštita su mere prevencije. Dakle, i dalje govorimo o načinu ponašanja građana, pojedinačno i na nivou zajednica. Osnovno je pridržavanje pojačanih mera higijene, nošenje zaštitne maske, kada je to indikovano i uz pravilnu upotrebu i na kraju poštovanje socijalne distance. Vakcina je daleka budućnost. Nesporno je da proverenu i efikasnu vakcinu, ako je bude, treba prihvatiti. Bez pronalaska vakcine, pitanje je da li bi čovečanstvo do sada opstalo. Slično tome i vakcina protiv SARS-CoV 2 bi bila spasonosna.

MONITOR: Jesu li u pravu ljekari koji tvrde da je sada jedino sigurno da je kiseonik lijek koji pomaže oboljelim od Kovida-19?

PANIĆ: Suporativna terapija kiseonikom je sigurno jedna od osnova pomoći obolelim. Ne bih rekao jedina koja sigurno pomaže. Postoje  studije koje govore o povoljnom dejstvu kortikosteroida kod težih formi obolenja, kao i blokatora interleukina. Široko se primenjuju i vitamini i minerali, mada bih bio uzdržan u proceni njihovog terapijskog efekta. Zavisno od stanja obolelih, puno je dodatne tzv. simptomatske terapije koja se primenjuje. Potrebno je kao i uvek svakom pacijentu prići individualno, koliko je to moguće.

MONITOR: Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar izjavio je, a to kažu i mnogi svjetski stručnjaci, da se jedino obdukcijom može utvrditi od čega je neko umro, pa i od korona virusa. Obdukcije nijesu rađene u Srbiji.

PANIĆ: Potvrda uzroka smrti je jedino moguća sudsko- patološkom obdukcijom. Procena je svakog kliničara na osnovu toka bolesti, dijagnostičkih nalaza i krajnjeg ishoda šta je neposredni, šta osnovni, a šta uzrok koji je doveo do smrtnog ishoda bolesti. U najvećem procentu ta procena je tačna. Za neke pacijente možemo tvrditi da su preminuli od Kovida-19 i kada nemamo potvrdu testom o prisustvu infekcije. Obdukcije donose dragocene podatke o patofiziološkim aspektima oboljenja i ukazuju na moguće terapije koje bi bile efikasne. Nažalost, obdukcije kod preminulih od zaraznih bolesti nisu preporučene, zahtevaju posebne uslove za rad i nose veliki rizik za obolevanje onih koji ih izvode.  Primena  mera u toku epidemije dovodi do manje mogućnosti dobijanja zdravstvene usluge. Nije isključeno da naknadne analize i statistika pokažu da je smrtnost nekovid pacijenata tokom epidemije bila veća od onih preminulih od Kovida-19.

MONITOR: Šta predviđate da će se dešavati tokom drugog talasa epidemije?

PANIĆ: Plašim se kako ćemo izaći iz trenutne situacije, a pomisao na dolazak jeseni kada je sezona respiratornih infekcija me užasava.  Zdravstveni radnici će biti jako iscrpljeni, desetkovan  već nedovoljan broj izvršilaca, a vrlo je upitno kako su se organizovali odgovorni, tj. kakve su nam materijalne mogućnosti za nabavku svega neophodnog uz pitanje dostupnosti potrebnih sredstava, čak i da se novac obezbedi. Očekujem da drugi talas bude jači, sa većim brojem obolelih, a plašim se i sa težim kliničkim slikama bolesti. Nadu možemo bazirati na sve većem upoznavanju bolesti i sposobnosti ljudskog roda da se adaptira na nove uslove.

Pozivam sve građane na povratak bazičnim vrednostima odgovornosti, solidarnosti i humanosti. Slede nam teška vremena, ne samo borbe protiv ove  pošasti, već i  ekonomske krize koja u svom krajnjem ishodu može imati i glad na svetskom nivou. Rekao bih da će posledice po ekonomiju biti kao da je treći svetski rat, bez upotrebe nuklearnog naoružanja.

 

Vlast i Krizni štab nemaju povjerenje građana

MONITOR: Vi ste nedavno izjavili da građani više ne treba da vjeruju ni političarima ni Kriznom štabu nego da se brinu o svom zdravlju, jer ljekari više nemaju čime da im pomognu.

PANIĆ: Da. Recimo da je taj u tom trenutku dramatičan nastup i istraživanje koje je sproveo BIRN o podacima o broju preminulih u Kovid-19 bazi Srbije, doveo do buđenja kritičke javnosti. Kada čitam ovu izjavu sada, jedino  bih pojasnio  da nemamo dovoljno uslova i sredstava za pomoć obolelim, a ne da nemamo čime da im pomognemo, kako se može tumačiti. Radilo se o vremenu koje je bilo na raspolaganju da se iznese mišljenje. Trenutne strukture na vlasti i ovakav Krizni štab nemaju poverenje građana, a situacija na terenu govori da se sistem nalazi na ivici kolapsa. Bila je neophodna intervencija medija i široke javnosti da se situacija u Novom Pazaru i okolini stavi pod kontrolu. Radi se stihijski, bez vidljivog plana, čime se neracionalno troše i materijalni i ljudski kapaciteti.

 

Vlast prijeti zdravstvenim radnicima

MONITOR: Je li tačno da vlast prijeti ljekarima otkazima i kaznama da bi prikrila svoje greške?

PANIĆ: Odavno se zaposlenima u zdravstvenom sistemu preti, do pretnje otkazom. Razni su pokušaji zabrane iznošenja podataka u javnost. Bio je pokušaj  vlasti da centralizuje informacije, koji je povučen pod pritiskom javnosti. Od toga se nije odustalo, već je samo metodologija prilagođena i spuštena u postojeći sistem u ustanovama. Borba za svaku informaciju je velika. Vlada strah među zaposlenima od mogućih sankcija i progona onih koji su spremni da ukažu na nedostatke i iznesu probleme u javnost. Direktori se manje bave organizacijom posla, a više skrivanjem propusta, tj. rezultatima neadekvatnog činjenja. Trenutna dešavanja vraćaju nadu da će se ta situacija promeniti.

Više od 1.500 lekara je potpisalo javno pismo upućeno Vladi, Kriznom štabu i ostalim nadležnim, sa zahtevom da se omogući pristup realnim podacima koji se tiču pokazatelja stanja epidemije, kao i smenu sadašnjeg Kriznog štaba. Čini se da strah od posledica koje mogu snositi zbog javnog obraćanja, nadvladava strah za lično zdravlje i život zaposlenih i još više za zdravlje i živote građana Srbije.

                                                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo