Povežite se sa nama

OKO NAS

IZVJEŠTAJI REVIZORA I MENADŽMENTA O POSLOVANJU EPCG: Plitko ali mutno

Objavljeno prije

na

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio KAP

 

Najveće i najznačajnije preduzeće u većinskom vlasništvu države, Elektroprivreda Crne Gore, iz godine u godinu posluje sve lošije i vrijedi manje.

Pokazuju to i zvanični podaci o kojima će se narednog petka, 31. jula, na redovnoj Skupštini izjasniti akcionari EPCG. Iz njih saznajemo da je posljednjeg dana prošle godine u blagajni, na tekućem i deviznom računu preduzeća bilo svega 4,5 miliona eura. Samo godinu ranije, kompanija je raspolagala sa više od 15 miliona gotovog novca.

Ravizorski iskaz o tokovima gotovog novca nije jedini podatak koji svjedoči o rastućim poteškoćama Elektroprivrede. Prošla godina je završena uz profit, ali je on za približno trećinu manji od onoga koji je ostvaren 2018. godine (28,3 naspram 44 miliona eura). Manja je i zarada po akciji za skoro trećinu, iako je Elektroprivreda tokom prošle godine otpisala oko 13 miliona akcija (10 odsto ukupnog broja) koje su se našle u njenom posjedu nakon raskida partnerstva  Vlade i italijanske A2A. Otud je očekivana odluka, odnosno prijedlog menadžmenta Skupštini, da se ove godine akcionarima ne isplaćuje dividenda. To novca što je bilo na računima EPCG, a bilo ga je mnogo, potrošeno je prethodne dvije-tri godine u sumnjivim poslovnim aranžmanima sa većinskim vlasnicima – od Pljevalja, preko Nikšića i Podgorice, do Milana.

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji nedvosmisleno pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio nekadašnji KAP.  I računovodstveni pokazatelji koji govore da se finansijske i poslovne performanse pogoršavaju.

Tako podatke o padu gotovine za tri puta prati i informacija o rastu kratkoročnih obaveza za petinu, sa 51 na 62 miliona eura, što je skupa dovelo do pada koeficijenta trenutne likvidnosti sa 0,3 na 0,07. Lošiji su i ostali koeficijenti koji pokazuju likvidnost i ekonomičnost poslovanja.

Pa ipak, gotovo da ne postoji vjerovatnoća da bi se država, kao većinski vlasnik, mogla okrenuti protiv aktuelnog menadžmenta koga predvodi predsjednik Odbora direktora Đoko Krivokapić. Toga su bili svjesni i saradnici revizorske kuće BDO koji, i pored rezervi u svom mišljenju o finansijskim iskazima Elektroprivrede, ne očekuju bilo kakve promjene u odlukama koje Skupština akcionara treba da potvrdi. „S obzirom da većinski akcionari imaju svoje predstavnike među članovima Odbora direktora Društva, koji predlaže finansijske iskaze Skupštini na odobrenje, vjerovatnoća potencijalnih izmjena zahtijevanih od strane Skupštine je mala i takvih izmjena nije bilo u prošlosti“, piše u Izvještaju revizora.

A imalo bi se o čemu razgovarati.

Krenimo od podatka da EPCG na popisu svoje imovine (nekretnine, postrojenja i oprema) trenutne procijenjene vrijednosti 575 miliona, vodi i 27 miliona vrijednu imovinu za koju nema odgovarajuću dokumentaciju o vlasništvu. Zemljište i objekti upisani na treća lica imaju vrijednost od 21 milion, dok  imovina vrijedna nešto manje od sedam miliona nije ni upisana u katastar. Revizori BDO navode kako „shodno tome, nijesmo bili u mogućnosti da utvrdimo da li bi određene korekcije bile neophodne u vezi sa stanjem navedenih sredstava…“.

Bolje upućeni, opet, kažu kako je priča o (ne)spornim nekretninama nešto što  duže vrijeme prati izvještaje o poslovanju EPCG. Baš kao i ona o gubicima na mreži. Prema Izvještaju menadžmenta EPCG, oko 15 odsto, ili skoro svaki šesti kilovat proizvedene (i kupljene) struje, Elektroprivreda je prošle godine isporučila CEDIS-u i CGES-u „za pokrivanje gubitaka“ na distributivnoj i prenosnoj mreži. I još kažu kako te isporuke „nijesu bile dio plana za 2019. godinu“.  Možda ćemo lakše razumjeti predočeni podatak ako znamo da je struja potrošena za pokrivanje gubitaka na mreži 25 puta veća od ukupne prošlogodišnje potrošnje Željezničke infrastrukture.

Ta priča jeste stara, ali, iz godine u godinu, mnogo košta potrošače koji, u konačnom, plate te gubitke. Zato ovogodišnji izvještaji menadžmenta i revizora nude i neke novitete.

EPCG je početak prošle godine dočekala sa 42,3 miliona eura oročenih kod ovdašnjih banaka na period duži od tri mjeseca. Do početka ove godine taj se iznos skoro prepolovio. Tako je posljednjeg dana 2019. Elektroprivreda raspolagala sa samo 24,7 miliona oročenih depozita. Preostali novac se preselio na štednju u Prvu banku CG i sada se tamo nalazi više od 19,1 miliona eura koji su većim dijelom oročeni na period do 12 mjeseci (što donosi niži prihod po osnovu kamata). Do prošle godine EPCG je u Prvoj oročavala samo 8,6 miliona.

Pogledamo li podatke iz Konsolidovanog izvještaja, dolazimo do saznanja da EPCG, skupa sa preduzećima u kojima ima većinsko vlasništvo (CEDIS, Rudnik uglja Pljevlja, Zeta energy) u Prvoj banci čuva 35,6 miliona eura (deset miliona više nego na kraju 2018). Mada, u istom (konsolidovanom) Izvještaju, petnaestak stranica kasnije, nailazimo na druge podatke. Tako na strani 60 piše da je Društvo (EPCG i zavisna preduzeća) kod Prve banke oročilo 19,13 miliona na period kraći od godine, a četiri miliona na duži period.

„Pored toga“, navode revizori, „Matično Društvo (misli se na EPCG) je kod Prve banke imalo položenu gotovinu i gotovinske ekvivalente u iznosu od 1,35 miliona i dati subordinirani kredit u iznosu od šest miliona eura na dan 31. decembra 2019. godine“.

Jedna od stavki na koju su revizori obratili posebnu pozornost bili su podaci EPCG o prodaji struje. „Postoji inherentni rizik u vezi sa tačnošću priznatih podataka koji proizilaze iz kompleksnosti IT sistema i procedura prodaje Društva“, upozorili su iz BDO, uz tvrdnju kako su ipak „obezbijedili razumijevanje procesa vezanih za priznavanje prihoda“. Oni su, možda, shvatili o čemu se radi, ali čitaocima njihovog i Izvještaja menadžmenta nije ponuđena mogućnost da procijene kvalitet poslovnih odnosa EPCG i, trenutno, najvećeg pojedinačnog kupca struje iz njenog sistema. Riječ je o kompaniji Uniprom, u vlasništvu Veselina Pejovića, koja već nekoliko godina upravlja ostacima nekadašnjeg Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita. I, zvanično, to radi sa dosta uspjeha.

Podaci pripremljeni za Skupštinu akcionara EPCG otkivaju koliko je struje isporučeno Unipromu (560,6 GWh), ali nam ne nudi bilo kakve smjernice o njenoj cijeni i stepenu naplate. Umjesto toga imamo podatak da EPCG u svojim bilansima i dalje vodi potraživanja prema KAP-u iz vremena prije stečaja, dok su tom kompanijom rukovodili Vladini strateški partneri iz Rusije. I njihove of šor firme sa Kipra. Štaviše, čini se da aranžman sa Unipromom ne ide preko FC Snabdijevanje, koja strujom snabdijeva distributivne potrošače, Željezaru i Željeznicu, već preko Direkcije za upravljanje energijom. A o njoj, u ovogodišnjim Izvještajima, imamo samo ime.

Za više detalja morate potražiti pomoć gugla. Tek tako možete saznati i to da Direkcijom rukovodi Darko Krivokapić, još jedan od rođaka predsjednika Odbora direktora koji, u njegovom mandatu, pokrivaju sve više važnih mjesta u Elektroprivredi. Kao što pokazuju ponuđeni Izvještaji – sa sve manje uspjeha.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo