Povežite se sa nama

OKO NAS

IZVJEŠTAJI REVIZORA I MENADŽMENTA O POSLOVANJU EPCG: Plitko ali mutno

Objavljeno prije

na

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio KAP

 

Najveće i najznačajnije preduzeće u većinskom vlasništvu države, Elektroprivreda Crne Gore, iz godine u godinu posluje sve lošije i vrijedi manje.

Pokazuju to i zvanični podaci o kojima će se narednog petka, 31. jula, na redovnoj Skupštini izjasniti akcionari EPCG. Iz njih saznajemo da je posljednjeg dana prošle godine u blagajni, na tekućem i deviznom računu preduzeća bilo svega 4,5 miliona eura. Samo godinu ranije, kompanija je raspolagala sa više od 15 miliona gotovog novca.

Ravizorski iskaz o tokovima gotovog novca nije jedini podatak koji svjedoči o rastućim poteškoćama Elektroprivrede. Prošla godina je završena uz profit, ali je on za približno trećinu manji od onoga koji je ostvaren 2018. godine (28,3 naspram 44 miliona eura). Manja je i zarada po akciji za skoro trećinu, iako je Elektroprivreda tokom prošle godine otpisala oko 13 miliona akcija (10 odsto ukupnog broja) koje su se našle u njenom posjedu nakon raskida partnerstva  Vlade i italijanske A2A. Otud je očekivana odluka, odnosno prijedlog menadžmenta Skupštini, da se ove godine akcionarima ne isplaćuje dividenda. To novca što je bilo na računima EPCG, a bilo ga je mnogo, potrošeno je prethodne dvije-tri godine u sumnjivim poslovnim aranžmanima sa većinskim vlasnicima – od Pljevalja, preko Nikšića i Podgorice, do Milana.

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji nedvosmisleno pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio nekadašnji KAP.  I računovodstveni pokazatelji koji govore da se finansijske i poslovne performanse pogoršavaju.

Tako podatke o padu gotovine za tri puta prati i informacija o rastu kratkoročnih obaveza za petinu, sa 51 na 62 miliona eura, što je skupa dovelo do pada koeficijenta trenutne likvidnosti sa 0,3 na 0,07. Lošiji su i ostali koeficijenti koji pokazuju likvidnost i ekonomičnost poslovanja.

Pa ipak, gotovo da ne postoji vjerovatnoća da bi se država, kao većinski vlasnik, mogla okrenuti protiv aktuelnog menadžmenta koga predvodi predsjednik Odbora direktora Đoko Krivokapić. Toga su bili svjesni i saradnici revizorske kuće BDO koji, i pored rezervi u svom mišljenju o finansijskim iskazima Elektroprivrede, ne očekuju bilo kakve promjene u odlukama koje Skupština akcionara treba da potvrdi. „S obzirom da većinski akcionari imaju svoje predstavnike među članovima Odbora direktora Društva, koji predlaže finansijske iskaze Skupštini na odobrenje, vjerovatnoća potencijalnih izmjena zahtijevanih od strane Skupštine je mala i takvih izmjena nije bilo u prošlosti“, piše u Izvještaju revizora.

A imalo bi se o čemu razgovarati.

Krenimo od podatka da EPCG na popisu svoje imovine (nekretnine, postrojenja i oprema) trenutne procijenjene vrijednosti 575 miliona, vodi i 27 miliona vrijednu imovinu za koju nema odgovarajuću dokumentaciju o vlasništvu. Zemljište i objekti upisani na treća lica imaju vrijednost od 21 milion, dok  imovina vrijedna nešto manje od sedam miliona nije ni upisana u katastar. Revizori BDO navode kako „shodno tome, nijesmo bili u mogućnosti da utvrdimo da li bi određene korekcije bile neophodne u vezi sa stanjem navedenih sredstava…“.

Bolje upućeni, opet, kažu kako je priča o (ne)spornim nekretninama nešto što  duže vrijeme prati izvještaje o poslovanju EPCG. Baš kao i ona o gubicima na mreži. Prema Izvještaju menadžmenta EPCG, oko 15 odsto, ili skoro svaki šesti kilovat proizvedene (i kupljene) struje, Elektroprivreda je prošle godine isporučila CEDIS-u i CGES-u „za pokrivanje gubitaka“ na distributivnoj i prenosnoj mreži. I još kažu kako te isporuke „nijesu bile dio plana za 2019. godinu“.  Možda ćemo lakše razumjeti predočeni podatak ako znamo da je struja potrošena za pokrivanje gubitaka na mreži 25 puta veća od ukupne prošlogodišnje potrošnje Željezničke infrastrukture.

Ta priča jeste stara, ali, iz godine u godinu, mnogo košta potrošače koji, u konačnom, plate te gubitke. Zato ovogodišnji izvještaji menadžmenta i revizora nude i neke novitete.

EPCG je početak prošle godine dočekala sa 42,3 miliona eura oročenih kod ovdašnjih banaka na period duži od tri mjeseca. Do početka ove godine taj se iznos skoro prepolovio. Tako je posljednjeg dana 2019. Elektroprivreda raspolagala sa samo 24,7 miliona oročenih depozita. Preostali novac se preselio na štednju u Prvu banku CG i sada se tamo nalazi više od 19,1 miliona eura koji su većim dijelom oročeni na period do 12 mjeseci (što donosi niži prihod po osnovu kamata). Do prošle godine EPCG je u Prvoj oročavala samo 8,6 miliona.

Pogledamo li podatke iz Konsolidovanog izvještaja, dolazimo do saznanja da EPCG, skupa sa preduzećima u kojima ima većinsko vlasništvo (CEDIS, Rudnik uglja Pljevlja, Zeta energy) u Prvoj banci čuva 35,6 miliona eura (deset miliona više nego na kraju 2018). Mada, u istom (konsolidovanom) Izvještaju, petnaestak stranica kasnije, nailazimo na druge podatke. Tako na strani 60 piše da je Društvo (EPCG i zavisna preduzeća) kod Prve banke oročilo 19,13 miliona na period kraći od godine, a četiri miliona na duži period.

„Pored toga“, navode revizori, „Matično Društvo (misli se na EPCG) je kod Prve banke imalo položenu gotovinu i gotovinske ekvivalente u iznosu od 1,35 miliona i dati subordinirani kredit u iznosu od šest miliona eura na dan 31. decembra 2019. godine“.

Jedna od stavki na koju su revizori obratili posebnu pozornost bili su podaci EPCG o prodaji struje. „Postoji inherentni rizik u vezi sa tačnošću priznatih podataka koji proizilaze iz kompleksnosti IT sistema i procedura prodaje Društva“, upozorili su iz BDO, uz tvrdnju kako su ipak „obezbijedili razumijevanje procesa vezanih za priznavanje prihoda“. Oni su, možda, shvatili o čemu se radi, ali čitaocima njihovog i Izvještaja menadžmenta nije ponuđena mogućnost da procijene kvalitet poslovnih odnosa EPCG i, trenutno, najvećeg pojedinačnog kupca struje iz njenog sistema. Riječ je o kompaniji Uniprom, u vlasništvu Veselina Pejovića, koja već nekoliko godina upravlja ostacima nekadašnjeg Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita. I, zvanično, to radi sa dosta uspjeha.

Podaci pripremljeni za Skupštinu akcionara EPCG otkivaju koliko je struje isporučeno Unipromu (560,6 GWh), ali nam ne nudi bilo kakve smjernice o njenoj cijeni i stepenu naplate. Umjesto toga imamo podatak da EPCG u svojim bilansima i dalje vodi potraživanja prema KAP-u iz vremena prije stečaja, dok su tom kompanijom rukovodili Vladini strateški partneri iz Rusije. I njihove of šor firme sa Kipra. Štaviše, čini se da aranžman sa Unipromom ne ide preko FC Snabdijevanje, koja strujom snabdijeva distributivne potrošače, Željezaru i Željeznicu, već preko Direkcije za upravljanje energijom. A o njoj, u ovogodišnjim Izvještajima, imamo samo ime.

Za više detalja morate potražiti pomoć gugla. Tek tako možete saznati i to da Direkcijom rukovodi Darko Krivokapić, još jedan od rođaka predsjednika Odbora direktora koji, u njegovom mandatu, pokrivaju sve više važnih mjesta u Elektroprivredi. Kao što pokazuju ponuđeni Izvještaji – sa sve manje uspjeha.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo