Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio KAP

Najveće i najznačajnije preduzeće u većinskom vlasništvu države, Elektroprivreda Crne Gore, iz godine u godinu posluje sve lošije i vrijedi manje.

Pokazuju to i zvanični podaci o kojima će se narednog petka, 31. jula, na redovnoj Skupštini izjasniti akcionari EPCG. Iz njih saznajemo da je posljednjeg dana prošle godine u blagajni, na tekućem i deviznom računu preduzeća bilo svega 4,5 miliona eura. Samo godinu ranije, kompanija je raspolagala sa više od 15 miliona gotovog novca.

Ravizorski iskaz o tokovima gotovog novca nije jedini podatak koji svjedoči o rastućim poteškoćama Elektroprivrede. Prošla godina je završena uz profit, ali je on za približno trećinu manji od onoga koji je ostvaren 2018. godine (28,3 naspram 44 miliona eura). Manja je i zarada po akciji za skoro trećinu, iako je Elektroprivreda tokom prošle godine otpisala oko 13 miliona akcija (10 odsto ukupnog broja) koje su se našle u njenom posjedu nakon raskida partnerstva  Vlade i italijanske A2A. Otud je očekivana odluka, odnosno prijedlog menadžmenta Skupštini, da se ove godine akcionarima ne isplaćuje dividenda. To novca što je bilo na računima EPCG, a bilo ga je mnogo, potrošeno je prethodne dvije-tri godine u sumnjivim poslovnim aranžmanima sa većinskim vlasnicima – od Pljevalja, preko Nikšića i Podgorice, do Milana.

Pred akcionarima EPCG naći će se podaci koji nedvosmisleno pokazuju da troškovi poslovanja rastu brže od prihoda, da je nenaplativih potraživanja sve više, da se gubici na mreži ne smanjuju i pored velikih ulaganja, da i dalje postoje sumnje o privilegovanim klijentima kakav je bio nekadašnji KAP.  I računovodstveni pokazatelji koji govore da se finansijske i poslovne performanse pogoršavaju.

Tako podatke o padu gotovine za tri puta prati i informacija o rastu kratkoročnih obaveza za petinu, sa 51 na 62 miliona eura, što je skupa dovelo do pada koeficijenta trenutne likvidnosti sa 0,3 na 0,07. Lošiji su i ostali koeficijenti koji pokazuju likvidnost i ekonomičnost poslovanja.

Pa ipak, gotovo da ne postoji vjerovatnoća da bi se država, kao većinski vlasnik, mogla okrenuti protiv aktuelnog menadžmenta koga predvodi predsjednik Odbora direktora Đoko Krivokapić. Toga su bili svjesni i saradnici revizorske kuće BDO koji, i pored rezervi u svom mišljenju o finansijskim iskazima Elektroprivrede, ne očekuju bilo kakve promjene u odlukama koje Skupština akcionara treba da potvrdi. „S obzirom da većinski akcionari imaju svoje predstavnike među članovima Odbora direktora Društva, koji predlaže finansijske iskaze Skupštini na odobrenje, vjerovatnoća potencijalnih izmjena zahtijevanih od strane Skupštine je mala i takvih izmjena nije bilo u prošlosti“, piše u Izvještaju revizora.

A imalo bi se o čemu razgovarati.

Krenimo od podatka da EPCG na popisu svoje imovine (nekretnine, postrojenja i oprema) trenutne procijenjene vrijednosti 575 miliona, vodi i 27 miliona vrijednu imovinu za koju nema odgovarajuću dokumentaciju o vlasništvu. Zemljište i objekti upisani na treća lica imaju vrijednost od 21 milion, dok  imovina vrijedna nešto manje od sedam miliona nije ni upisana u katastar. Revizori BDO navode kako „shodno tome, nijesmo bili u mogućnosti da utvrdimo da li bi određene korekcije bile neophodne u vezi sa stanjem navedenih sredstava…“.

Bolje upućeni, opet, kažu kako je priča o (ne)spornim nekretninama nešto što  duže vrijeme prati izvještaje o poslovanju EPCG. Baš kao i ona o gubicima na mreži. Prema Izvještaju menadžmenta EPCG, oko 15 odsto, ili skoro svaki šesti kilovat proizvedene (i kupljene) struje, Elektroprivreda je prošle godine isporučila CEDIS-u i CGES-u „za pokrivanje gubitaka“ na distributivnoj i prenosnoj mreži. I još kažu kako te isporuke „nijesu bile dio plana za 2019. godinu“.  Možda ćemo lakše razumjeti predočeni podatak ako znamo da je struja potrošena za pokrivanje gubitaka na mreži 25 puta veća od ukupne prošlogodišnje potrošnje Željezničke infrastrukture.

Ta priča jeste stara, ali, iz godine u godinu, mnogo košta potrošače koji, u konačnom, plate te gubitke. Zato ovogodišnji izvještaji menadžmenta i revizora nude i neke novitete.

EPCG je početak prošle godine dočekala sa 42,3 miliona eura oročenih kod ovdašnjih banaka na period duži od tri mjeseca. Do početka ove godine taj se iznos skoro prepolovio. Tako je posljednjeg dana 2019. Elektroprivreda raspolagala sa samo 24,7 miliona oročenih depozita. Preostali novac se preselio na štednju u Prvu banku CG i sada se tamo nalazi više od 19,1 miliona eura koji su većim dijelom oročeni na period do 12 mjeseci (što donosi niži prihod po osnovu kamata). Do prošle godine EPCG je u Prvoj oročavala samo 8,6 miliona.

Pogledamo li podatke iz Konsolidovanog izvještaja, dolazimo do saznanja da EPCG, skupa sa preduzećima u kojima ima većinsko vlasništvo (CEDIS, Rudnik uglja Pljevlja, Zeta energy) u Prvoj banci čuva 35,6 miliona eura (deset miliona više nego na kraju 2018). Mada, u istom (konsolidovanom) Izvještaju, petnaestak stranica kasnije, nailazimo na druge podatke. Tako na strani 60 piše da je Društvo (EPCG i zavisna preduzeća) kod Prve banke oročilo 19,13 miliona na period kraći od godine, a četiri miliona na duži period.

„Pored toga“, navode revizori, „Matično Društvo (misli se na EPCG) je kod Prve banke imalo položenu gotovinu i gotovinske ekvivalente u iznosu od 1,35 miliona i dati subordinirani kredit u iznosu od šest miliona eura na dan 31. decembra 2019. godine“.

Jedna od stavki na koju su revizori obratili posebnu pozornost bili su podaci EPCG o prodaji struje. „Postoji inherentni rizik u vezi sa tačnošću priznatih podataka koji proizilaze iz kompleksnosti IT sistema i procedura prodaje Društva“, upozorili su iz BDO, uz tvrdnju kako su ipak „obezbijedili razumijevanje procesa vezanih za priznavanje prihoda“. Oni su, možda, shvatili o čemu se radi, ali čitaocima njihovog i Izvještaja menadžmenta nije ponuđena mogućnost da procijene kvalitet poslovnih odnosa EPCG i, trenutno, najvećeg pojedinačnog kupca struje iz njenog sistema. Riječ je o kompaniji Uniprom, u vlasništvu Veselina Pejovića, koja već nekoliko godina upravlja ostacima nekadašnjeg Kombinata aluminijuma i Rudnika boksita. I, zvanično, to radi sa dosta uspjeha.

Podaci pripremljeni za Skupštinu akcionara EPCG otkivaju koliko je struje isporučeno Unipromu (560,6 GWh), ali nam ne nudi bilo kakve smjernice o njenoj cijeni i stepenu naplate. Umjesto toga imamo podatak da EPCG u svojim bilansima i dalje vodi potraživanja prema KAP-u iz vremena prije stečaja, dok su tom kompanijom rukovodili Vladini strateški partneri iz Rusije. I njihove of šor firme sa Kipra. Štaviše, čini se da aranžman sa Unipromom ne ide preko FC Snabdijevanje, koja strujom snabdijeva distributivne potrošače, Željezaru i Željeznicu, već preko Direkcije za upravljanje energijom. A o njoj, u ovogodišnjim Izvještajima, imamo samo ime.

Za više detalja morate potražiti pomoć gugla. Tek tako možete saznati i to da Direkcijom rukovodi Darko Krivokapić, još jedan od rođaka predsjednika Odbora direktora koji, u njegovom mandatu, pokrivaju sve više važnih mjesta u Elektroprivredi. Kao što pokazuju ponuđeni Izvještaji – sa sve manje uspjeha.

Zoran RADULOVIĆ