Povežite se sa nama

OKO NAS

GDJE JE ZAVRŠILA ARHIVA ATLAS BANKE IZ BERANA: Kontejner kao sudbina?

Objavljeno prije

na

Stečajni upravnik Atlas banke Mirko Radonjić tvrdi da je arhiva sačuvana i da se nalazi na sigurnom. Neki od bivših radnika ove filijale kažu da to nije tačno. Oni se pitaju zašto nikada nije formirana komisija za izuzimanje arhivske građe

 

Da li je knjigovodstvena dokumentacija i vrijedna arhivska građa iz nekadašnje filijale Atlas banke u Beranama, koja je bila preteča svih banaka u ovom gradu, sačuvana, uništena ili ukradena?

Stečajni upravnik Atlas banke Mirko Radonjić tvrdi da je sačuvana i da se nalazi na sigurnom. Neki od bivših radnika ove filijale smatraju da to nije tačno.  Oni se pitaju zašto nikada nije formirana komisija za izuzimanje arhivske građe, „što je stečajni upravnik bio u obavezi da uradi u skladu sa Zakonom o arhivskoj građi“.

Nedavno su se pojavile fotografije i video zapis na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal.

Video zapis je, kako je Monitoru rečeno, napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, a na snimku se čuje kako govori: „Eto gdje završi moja banka, u kontejneru. Poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Iz stečajne uprave tvrde da je sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, izmještena  iz Berana. Arhivirana je kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja Knjaz Podgorica sa kojim Atlas banka AD Podgorica u stečaju ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnj“.

„Ostala bezvrijedna, pohabana ili potpuno oštećena papirna dokumentacija, koju su pretežnim dijelom činile razne publikacije, službeni listovi, neupotrebljiv kancelarijski materijal (registratori, papirni i PVC omoti, koverte i sl.), marketinški materijal (flajeri, posteri i sl.), blanko obrasci sa oznakom banke i sl., je uništena na licu mjesta i deponovana u skladu sa ekološkim propisima“ – kažu iz stečajne uprave Atlas banke.

Dobro upućen u ovu problematiku, dugogodišnji radnik filijale Atlas banke u Beranama tvrdi da je problematično to što stečajna uprava nije konsultovala niti angažovala nikoga od starih radnika ove filijale prilikom, kako kaže, otuđivanja i uništavanja, vrijedne dokumentacije.

„Postojala je zakonska obaveza da se formira komisija od strane državnog Arhiva i radnika banke koji bi utvrđivali vrijednost dokumentacije. Kako neko ko dođe iz Podgorice može da zna šta je tu vrijedno, a šta nije“ – kaže taj bivši službenik.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas sistemu, bila preteča svih banaka u Beranama. U njoj je čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje.

„Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku, a 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“ – kaže taj službenik.

Prema njegovim riječima u ovoj banci je čuvana sva vrijedna poslovna dokumentacija iz tog dugog perioda.

„Stečajna uprava je mogla sa građom poslije 2003. godine da radi šta god želi. Dokumentaciju iz ranijeg perioda morali su da predaju državnom Arhivu, a ne nekom privatnom preduzeću“ – smatra ovaj službenik.

On vjeruje i da u registratorima ima vrlo vrijedne dokumentacije, tako da ni oni nisu mogli biti tek tako uništeni.

„Sve to je urađeno potpuno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“ – kaže taj bivši službenik.

Iz stečajne uprave odgovorili su i da su „osnovna sredstva, van funkcije i bez knjigovodstvene vrijednosti, iz ranijeg poslovnog prostora u Beranama, računari sa kojih je prethodno uklonjen operativni sistem, štampači i kancelarijski namještaj i sl., ustupljena bez nadoknade, odnosno donirana JU Dnevni centar za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju Berane, JU OŠ „Vuk Karadžić“ Berane, NVO Korak nade Berane, KUD Lim Berane i Streljački klub Meta Berane“.

„Oprema koja je imala knjigovodstvenu vrijednost je izmještena u Podgoricu i ista je bila predmet prodaje po javnim pozivima od decembra 2019. i januara 2020. godine“ – kažu u stečajnoj upravi.

Bivši radnici smatraju da je obaveza stečajnog urpavnika bila i da nenovčana sredstva pretvori u novčana.

„Možda nešto nema knjigovodstvenu vrijednost, ali ima novčanu. Kompjuteri, na primjer, već poslije dvije godine nemaju knjigovodstvenu vrijedost. Ali stečajni upravnik je morao da sve pretvori u novčanu vrijednost i da proda, a ne da donira i poklanja“ – kazao je sagovornik Vijesti.

Prema informacijama do kojih je Monitor došao, u jednom od sefova Atlas banke u Beranama u trenutku uvođenja stečaja, nalazio se i kilogram zubarskog zlata koje je bilo vlasništvo Fonda zdravstva.

„Vrijednost tog zlata bila je oko pedeset hiljada eura“ – tvrdi naš sagovornik.

Iz stečajene uprave je stigao odgovor da su „prema evidencijama Atlas banke AD Podgorica i zatečenom stanju prilikom uvođenja stečaja svi sefovi u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane bili slobodni, odnosno oslobođeni od sadržaja“.

Ko je „oslobodio“ kilogram zubarskog zlata, tajna je.

Monitor nije mogao doći do odgovora kada je posljednji put državni Arhiv izuzimao građu iz Atlas banke u Beranama. To bi, smatraju radnici, bilo značajno znati zbog odgovora na pitanje da li su ostali tragovi poslovanja beranske, odnosno ivangradske privrede, kada je ovaj grad bio treći po razvijenosti u Crnoj Gori.

Onih drugih, tranzicionih tragova o srozavanju ovog grada na dno ljestvice ravijenosti, ima na svakom koraku. Dovoljan je samo pogled na nekadašnju industrijsku zonu Rudeš, a u tužilažkim i sudskim fiokama, ko zna koliko krivičnih prijava kupi prašinu. Ako se i ti dokumenti ne unište.

Zdanje nekadašnjih banaka u ovom gradu, koje su na kraju završile pod imenom Atlas, oglašavano je na prodaju. Prodato još nije, ali će sa tom prodajom biti stavljena tačka na priču o gradu koji je imao deset hiljada radnika u privredi, aerodrom i avionsku vezu sa Podgoricom, Beogradom i Zagrebom. Generacijama rođenim krajem osamdesetih i poslije devedesetih godina u Beranama, ostaće da pamte samo bijedu.

                                                                                 Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BOTUNSKA DRAMA: Prečišćavanje političkih voda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni tvrde da prepreka za gradnju kolektora u Botunu više nema i da se početak pripremnih radova očekuje tokom ovog mjeseca. Uz nemušte prijetne da će država znati da odgovori ukoliko dođe do ometanja

 

 

Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine izdalo je, protekle sedmice, građevinsku dozvolu za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u zetskom naselju Botun. Ministarstvo na čijem čelu je kadar Nove srpske demokratije (NOVA) Slaven Radunović dozvolu je dalo na zahtjev Glavnog grada i podgoričkog Vodovoda.

Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović iz Pokreta Evopa sad (PES) čestitao je svome koalicionom kolegi Radunoviću na profesionalizmu i ,,što nije dozvolilo da odluka poprimi neke političke obrise: ,,Razumijem nepovjerenje i sve negativne posljedice koje su proistekle radom Kombinata aluminijuma. Spremni smo da riješimo taj problem, da saniramo bazene crvenog mulja. Novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda je prečišćivač a ne zagađivač, i nema bojazni po njihovo zdravlje ili životnu sredinu”, poručio je Mujović.

Ministrovo odobrenje nije tako blagonaklono primljeno u redovima Demokratske narodne partije (DNP), partije sa kojom je ministrova NOVA bila na istoj izbornoj listi. Lider ove partije Milan Knežević tvrdi da resorna ministarstva nijesu donijela odluke utemeljene na činjeničnom stanju o ugroženoj životnoj sredine u Zeti, već su se rukovodila političkim kalkulacijama da Zetu treba pretvoriti u crnogorski Černobilj.

Na ranije najave Kneževića da će zbog kolektora srušiti podgoričku vlast,gradonačelnik Mujović je odgovorio je da će tražiti princip reakcije na tu akciju kada je u pitanju državna vlast. Iz opozicije sada tvrde da je Kneževićeva odbrana Botuna propala: ,,Svako zna da se uveliko pregovara za veći broj funkcija DNP u Vladi Crne Gore i da će biti izgradnje kolektora”, saopštio je šef Kluba odbornika Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Andrija Klikovac.

Član Kneževićeve stranke, predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović izjavio je da nijesu iznenađeni izdavanjem građevinske dozvole, s obzirom na pritiske koji su vršeni sa državnih adresa, NVO i ambasada, kao ni od oba ministarstva prostornog planiranja   i ekologije na čelu sa Damjanom Ćulafićem, iz redova Demokrata. ,,Ipak sa ljudske strane očekivali smo od ministra Radunovića da pokuša da prolongira odluku znajući da Opština Zeta nije saglasna sa tim. Istovremeno znajući da je zajedno sa nama obećavao u kampanji za lokalne izbore, kada je bio nosilac liste 2018. da neće graditi kolektor u Botunu. Očekivali smo da neće ovako brzo reagovati, ali nas sa druge strane i ne čudi jer su u ministarstvu Radunovića sve kadrovi DPS-a i Gvozdenovića počevši od državnih sekretara koji su bili na listama DPS-a pa i svih načelnika i službenika. Kada to pogledamo i sagledamo ne čudi nas ova odluka”, naveo je Asanović.

Da je ministar Radunović ipak ostavio prostora za prolongiranje, naveo je direktor gradskog preduzeća Vodovod i kanalizacija Aleksandar Nišavić, član Demokrata. On je pozvao Radunovićevo ministarstvo da objasni zbog čega Opština Zeta ima status stranke u postupku u predmetu izdavanja građevinske dozvole za gradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. ,,Ne znam koji je osnov za to i bilo bi lijepo da nadležno ministarstvo to i obrazloži i koja su prava susjedne opštine, imajući u vidu da je riječ o parceli koja je u vlasništvu Glavnog grada, a koja nema terete i ograničenja i koja se nalazi na KO Dajbabe i Botun. Podsjetiću da je ovo projekat od državnog interesa i ne znam koji je osnov da nadležno ministarstvo daje ovakav status susjednoj opštini”, kazao je Nišavić.

Iz Opštine Zeta tvrde da se prema Zakonu o teritorijalnoj organizaciji dio katastarskih parcela planiranih za kolektor nalazi na teritoriji opštine Zeta. ,,Mi ćemo prema Upravnom sudu pokrenuti žalbe. Iskoristićemo sve mehanizme koje možemo, nećemo odustati, ali na kraju ostaje nam mehanizam da fizički branimo da se gradi kolektor na toj teritoriji”, istakao je Asanović.

Nadležni tvrde da prepreka za gradnju više nema i da se početak pripremnih radova očekuje tokom ovog mjeseca, uz za sada nemušte prijetne da će država znati da odgovori ukoliko dođe do ometanja. Botunjani su na ovonedjeljnom protestu, koji je po prvi put obezbjeđivala policija, poručili da će blokirati aerodrom dođe li i jedna mašina na mjesto gdje se planira gradnja kolektora.

Opština Zeta je zakazala referendum o postrojenju za 14. decembar. Botunjani traže da se sačekaju rezultati. ,,Blokirat ćemo im aerodrom, moraju sačekati da se referendum završi i čuti stav stanovnika Zete i prije svega Botuna… Dovedu li mašine, mi ćemo ih zaustaviti. Mi smo se prije mjesec dana obratili direktora policije, želeći da ga upoznamo sa situacijom, nije nas primio na razgovor, tako da nema potrebe ni da najavljujemo bilo kakve proteste”, kazao je na protestu mještanin Milan Četković.

Protivljenje mještana Botuna da se postrojenje gradi u njihovom dvorištu je konstantno otkako je, prije duže od deceniju, priču o novom kolektoru lansirao tadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

Postrojenja je jedan je od uslova za zatvaranje pregovaračkog Poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene. Iz podgoričke vlasti ponavljaju da ćemo se ukoliko gradnja postrojenja ne počne do Nove godine suočiti sa preko 100 miliona odštete. Predstavnici Evropske unije (EU) i Njemačke razvojne banke (KfW) upozorili su ljetos lokalnu i državnu vlast o rizicima ako se ne počne sa realizacijom projekta kolektora u Botunu.EU je obezbijedila 33 miliona eura bespovratnih sredstava za novi kanalizacioni sistem i postrojenje, uz dodatnu podršku kroz kredit od KfW banke.

,,Njemačku banku ne interesuje gdje će da bude kolektor. Dio opreme je kupljen i prije nego što je urađen elaborat o uticaju na zaštitu životne sredine, što je van evropskih standarda. Još se kupuje zastarjela tehnologija sa spalionicom, koja izbacuje kancerogene čestice u vazduh. Mi smo na konsultantske usluge dali oko 13,6 miliona evra, a da nijesmo uradili elaborat”,izjavio je Knežević.

Ono na čemu Botunjani insistiraju je da će postrojenje, prije svega zbog planirane spalionice, biti štetno za zdravlje. Dodatno su oprezni zbog decenijskog trovanja od strane KAP-a i bazena crvenog mulja koji i dalje truju zemlju, vode i ljude u ovom zetskom naselju.

Asanović je najavio da će za desetak dana biti gotova studija stručnjaka sa Univerziteta u Londonu: ,,Siguran sam da izgradnja kolektora na planiranoj lokaciji u Botunu ugrožava život građana, jer se već na 150 metara nalaze kuće, a na oko 500 metara postoji velika gustoća naseljenosti. Smatramo da je planirana tehnologija zastarjela i nebezbjedna za ljude koji žive u neposrednoj blizini”.

Zećani su, u međuvremenu, pozvali Specijalno državno tužilaštvo da ispita ugovor o kolektoru.

Dok jedni čekaju početak radova, drugi se uzdaju u referendum. A političari strijepe kako će epilog botunske drame uticati na njihove političke rejtinge.

 

Istorijat projekta vijeka

U vrijeme mandatara gradonačelnika Miomira Mugoše najavljena je izgradnja novog kolektora za Podgoricu  i taj posao je nazvan projektom vijeka. U vrijeme gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, 2017., potpisan je ugovor o kreditu sa Njemačkom bankom za obnovu i razvoj i dobijena donacija Evropske unije. Početkom 2020. tadašnji direktor Vodovoda i kanalizacija Filip Makrid i direktor kompanije Bemax Veselin Kovačević potpisali su ugovor za izgradnju primarnog kolektora u okviru sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Gradonačelnik Ivan Vuković  u junu 2022. ponovo potpisuje Ugovor za izgradnju sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Pored Vukovića paraf na dokument od 3.500 strana stavili su tadašnji izvršni direktor preduzeća Vodovod i kanalizacija Filip Makrid, i izvođači radova direktor turske kompanije Kuzu Group Mehmet Emre Bastopku i član borda direktora turske firme Alkatraš, Bauram Albauark. Dvije turske kompanije, koje su na tenderu 2022. dobile posao izgradnje postrojenja, dostavile su završni nacrt glavnog projekta čija izgradnja je trebalo da traje tri godine.

Izgradnja novog PPOV-a je neophodna, jer je postojeći sistem u Glavnom gradu star blizu pola vijeka. Kapacitet postojećeg postrojenja je tri puta manji od sadašnjih potreba Podgorice, čije je stanovništvo višestruko naraslo od kada je postavljen stari kolktor. To rezultira da se djelimično prečišćene ali i neprečišćene otpadne vode slivaju direktno u Moraču, pa preko nje u Skadarsko jezero. Na teritoriji Podgorice ima 90.309 priključaka na gradski vodovod, dok je svega 58.718 priključaka na fekalnu kanalizaciju, ostalo su septičke jame.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ RJEŠENJA ZA SPAS BIOGRADSKOG JEZERA: Kako zaustaviti oticanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoji održivo rješenje koje bi spriječilo zasipanje, poniranje i eroziju Biogradskog jezera. Novi lokalni i međunarodni projekti pokušavaju da očuvaju ekosistem i prilagode ga klimatskim promjenama, ali budućnost jezera ostaje neizvjesna

 

Uprkos tome što su još od sredine  druge  polovine prošlog vijeka, pokretane brojne inicijative za spašavanje Biogradskog jezera, i dalje ne postoji jasno definisano rješenje za njegovo dugoročno očuvanje. Trenutno se realizuju dva projekta koja u fokusu imaju taj dio Nacionalnog parka Biogradska gora, međutim, nije se daleko odmaklo u konkretnim  idejama za konačnu sanaciju.

Iako su ranija geološka istraživanja i izrada karata područja, kao i prethodni projekti, dali polaznu osnovu za sanaciju Biogradskog jezera,  ne postoji saglasnost o tome koje tehničko rješenje treba primijeniti. Stručnjaci naglašavaju da je za ovako složen i osjetljiv postupak neophodno uključiti kompletnu domaću, ali i međunarodnu zajednicu, kako bi se pronašlo održivo rješenje za očuvanje jezera. Više puta je ponovljeno da je za održivo rješenje neophodno sagledati sve prirodne procese koji utiču na jezero i razviti pristup koji će biti u skladu sa očuvanjem zaštićenog područja.

To je konstatovano i u Planu upravljanja za Nacionalni park „Biogradska gora“ za 2021–2025. godinu. U tom dokumentu piše i da jezero gubi vodu kroz više ponora na njegovom sjevernom kraku.

„Sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog vijeka vršena su geološka istraživanja i rađene geološke karte područja i predlagana su tehnička rješenja za sanaciju prirodnih procesa. Istraživanja rađena 1999.godine utvrdila su da postoji  mogućnost vađenja nanosa iz Biogradskog jezera bez posljedica po ekosistem. Tokom 2005. i 2007. godine urađena su dva projekta, koja su dala solidnu polaznu osnovu za dalju projektnu razradu i početak izvođenja radova na sanaciji Biogradskog jezera. Može se zaključiti da još uvijek ne postoji saglasnost o tome kakvo tehničko rješenje treba primijeniti u cilju sanacije Jezera, i za ovako zahtjevan, složen i osjetljiv postupak potrebno je da se uključi kompletna domaća, ali i međunarodna zajednica“, piše u Planu.

Jezero leži na takozvanoj „čeonoj moreni“ koja je široka svega 50 metara, podsjeća za Monitor nekadašnji direktor NP Biogradska gora Dragiša Dožić. Brana je, prema njegovim riječima, zbog podrivanja rijeke Jezerštice, svake godine kraća za oko tri metra.

Jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1.094 metra, a rijeka Jezerštica odvodi vodu iz jezera i progresivnom erozijom potkopava prirodnu branu, prijeteći da otvori protok prema donjem dijelu jezera. Ovaj proces godišnje napreduje i mogao bi dovesti do potpunog oticanja i nestanka Biogradskog jezera. Zbog manjka novca, problem se ranije rješavao fazno, a istraživački projekat za potrebe „sanacije jezera“ započeo je od zatvaranja ponora.

Prema Dožićevim riječima, hidrološka i inženjerijsko-geološka istraživanja podrazumijevala su zatvaranje ponora, kao jednog od destruktivnih procesa. Terenski radovi počeli su 1988. godine, a nakon 1997. godine stali zbog nedostatka novca. Krajem 1990. godine obavljeno je preliminarno mjerenje nanosa i parcijalno uzimanje uzoraka na djelovima gdje je nivo vode bio nizak. Potom su „Zeleni“, uz finansijsku podršku države, uradili projekat „Biogradsko jezero – idejno rješenje anti-erozione zaštite“. Taj predlog, kao ni kasnija studija Građevinskog fakulteta, nisu u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir uticaj izvođenja radova na osjetljivi prašumski ekosistem. Procijenjeno je da bi značajan dio nanosa mogao završiti u Tari, koja je takođe zaštićeno područje.

Trenutno je u toku nekoliko projekata koji se odnose na Biogradsko jezero. U prilično nepreciznom saopštenju iz kolašinske lokalne uprave nedavno je najavljeno da će opština učestvovati u međunarodnom projektu „CityLake“, zajedno sa partnerima iz Italije, Estonije, Grčke, Španije, Moldavije, Portugala i Ukrajine. Projekat, koji traje 30 mjeseci i ima budžet od 750 hiljada eura, usmjeren je na zaštitu jezerskih ekosistema i unapređenje upravljanja vodnim resursima. Ipak, u saopštenju nije navedeno na koji način će Kolašin konkretno doprinositi realizaciji projekta, niti koje će aktivnosti biti sprovedene na lokalnom nivou.

Projekat „CityLake“ ima za cilj da unaprijedi saradnju između lokalnih vlasti, naučnih institucija, zajednice i turističkog sektora, kroz zajedničke modele zaštite jezera i vodenih resursa. Inspiraciju pronalazi u italijanskom gradu Borgomanero, poznatom po praksi „Ugovor o jezeru Cusio“, primjeru uspješnog upravljanja prirodnim resursima. U Kolašinu fokus bi, prema saopštenju Opštine, trebalo da bude na Biogradskom jezeru, jednom od najstarijih glečerskih jezera u Evropi i simbolu prirodnog bogatstva Crne Gore, te njegovoj zaštiti kroz održive oblike turizma i lokalnog razvoja.

Istovremeno, u toku je realizacija Projekta rehabilitacije Biogradskog jezera, koji je prije četiri godine započelo Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u saradnji sa JP „Nacionalni parkovi Crne Gore“, u okviru IPA programa „Podrška u pripremi projekata za sektor životne sredine i klimatskih akcija u Crnoj Gori“. Projekat ima za cilj da ispita razloge smanjenja nivoa vode u jezeru i da pripremi tehničku dokumentaciju za buduće radove na njegovoj zaštiti.

Na tom poslu  je angažovan multidisciplinarni tim lokalnih eksperata koji su, uz podršku rendžera NP Biogradska gora, sproveli terenska istraživanja i mjerili proticaj Biogradske rijeke. Aktivnosti uključuju prikupljanje i analizu postojećih podataka, procjenu stanja jezera i projektovanje istražnih radova. Tokom prve faze definisani su glavni problemi koje treba rješavati u cilju upravljanja prirodnim procesom nestanka jezera: zasipanje jezera erodovanim materijalom koji donose Biogradska rijeka i Lalev potok, poniranje jezerskih voda kroz serije ponora po dnu jezera i progresivna erozija u kanjonu Jezerštice.

Nakon završetka prve faze projekta, saopšteno je da intenzivni sušni periodi smanjuju nivo vode u Biogradskom jezeru, dok jake oluje i obilne padavine ubrzavaju eroziju i taloženje sedimenata, što dodatno zatrpava jezerski basen. Objašnjeno je i da vodostaj Biogradskog jezera varira u zavisnosti od hidrološkog ciklusa i priliva vode.

„Tokom druge faze projekta, koja još uvijek traje, izvedeni su detaljni istražni radovi (hidrološki – instalirano je pet hidroloških stanica u slivu Biogradskog jezera, hidrogeološki, geološki, geofizički i geodetski radovi) koji predstavljaju neophodnu podlogu za buduće projektovanje održivog rješenja koje bi pomoglo u usporavanju procesa nestajanja Biogradskog jezera“,   saopšteno je lani sa jednog od okruglih stolova posvećenih tom projektu.

Struka upozorava da lednička jezera u Crnoj Gori prirodno ulaze u završnu fazu svog ciklusa, što vodi ka postupnom zatvaranju jezerskih basena i njihovom eventualnom nestanku. Istovremeno ističu da „buduća sanaciona rješenja moraju biti usmjerena na promjenu prirodnih procesa u Biogradskoj gori, ali u punoj harmoniji sa prirodom, kako se ne bi ugrozilo zaštićeno područje“.

Biogradsko jezero, zajedno sa istoimenom prašumom, zaštićeno je područje od 1878. godine, tada nazvano „Knjažev zabran“ ili „Branik“. Moračka i rovačka plemena dali su knjazu Nikoli dio svojih posjeda podno najviših vrhova Bjelasice. Bilo je to samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu – Jelouston u SAD. „Biogradska gora“ postaje prvi nacionalni park u Crnoj Gori zvanično 1952. godine i do danas je jedan od aduta turističke ponude sjevera.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VELJE BRDO, GRADSKI STAN I DRUGA OBEĆANJA: Pusti snovi o jeftinijem stanovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

O sad već pomalo zaboravljenom projektu Velje brdo, nedavno je progovorio ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović najavivši da će tek 2027. prvih nekoliko zgrada biti gotovo. Ranije obećanje o useljavanju sredinom 2026. izgleda – više ne važi

 

Preko 10.000 građana konkurisalo je, do sada, za stanove na Veljem brdu. Većina prijava dolazi iz Podgorice, a ostale uglavnom iz opština sa sjevera. O pomalo zaboravljenom projektu, nedavno je progovorio ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović najavivši da će tek 2027. prvih nekoliko zgrada biti gotovo. Ranije obećanje o useljavanju sredinom 2026. više ne važi.

Ideju o izgradnji novog grada na Malom brdu za 40 hiljada stanovnika, prvi put su u septembru prošle godine, osam dana pred podgoričke izbore, predstavili premijer Milojko Spajić i ministar Radunović. Vlada je krajem 2024. aktivirala portal za prijavu za stanove na Veljem brdu, uz obećanje premijera da će prve stambene jedinice biti useljive sredinom 2026. Obećali su stanove po cijeni od 1.000 eura, što je duplo manje od prosječne cijene kvadrata u Podgorici, poručivši da projekat nema veze sa lokalnim izborima.

Od konkretnih stvari koje se rade, na ovom, kako su iz vlasti najavili najambicijoznijem projektu u istoriji Crne Gore, trebalo bi da do Nove godine krene izgradnja bulevara prema Veljem brdu, da se probije put kroz budući grad.

Ministarka javnih radova Majda Adžović izjavila je da je već raspisan tender za projektovanje saobraćajnice, što označava početak samog projekta. Tender je raspisan u junu, a Ministarstvo javnih radova je kao najpovoljniju ponudu za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta bulevara Velje brdo, koji treba da poveže regionalni put Podgorica-Spuž sa ovim budućim naseljem, izabralo 74.536 eura vrijednu ponudu konzrocijuma koji čine bjelopoljski Optimusproject i podgorički Route project.

Skuplje od idejnog rješenja i projekta koštao je rad Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje brdo. Članovima ovog tijela u proteklih godinu dana na ime naknada isplaćeno je ukupno 79.784 eura. Ministru Radunoviću, koji je i predsjednik Koordinacionog tijela, inkasirano je ukupno 8.962 eura, dok je 11 članova u posljednja dva mjeseca 2024. primalo po 493 eura, a od 1. januara ove godine naknada je iznosila 541 eura. Svaki član Koordinacionog tijela primio je u ovom periodu po 6.402 eura.

Na prvom sastanku Koordinacionog tijela za realizaciju projekta Velje Brdo, održanom u prostorijama Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine 30. oktobra 2024. godine, ocijenjeno je da ovaj projekat predstavlja najambiciozniji poduhvat u istoriji Crne Gore, sa ciljem da rastereti prekomjernu gradnju i urbanizaciju Podgorice, te omogući pristojan život u Glavnom gradu.

,,Jedino što trenutno postoji od famoznog projekta Velje brdo jesu izdaci za naknade članovima Koordinacionog tijela”, naveli su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT). Istraživanje ove organizacije pokazalo je manjak transparentnosti oko ovog i ostalih najavljenih velikih projekata: ,,Velike ekonomske projekte i odluke ove Vlade karakteriše izražena netransparentnost, što je naročito vidljivo u slučajevima poput sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, tendera za dugoročnu koncesiju aerodroma ili projekta Velje brdo”, istakli su iz CDT-a.

Svoje nezadovoljstvo iskazali su i oni kojih se ovaj projekat najviše tiče – podstanari. Iz Udruženja podstanara Crne Gore izrazili su zabrinutost, kako su naveli, zbog potpune tišine koja je nastala u vezi sa projektom. Nakon prvih medijskih najava, nema javno objavljenih rokova kada će gradnja početi, objašnjenja kriterijuma, ko će dobiti stanove i na osnovu kojih prioriteta, niti komunikacije sa građanima koji su već poslali prijave, saopštili su iz ove organizacije. Pitaju Vladu da li je ovaj projekat i dalje aktivan, ili je riječ o političkoj predstavi.

Umjesto konkretnih i jasnih informacija građani su krajem septembra obavješteni od strane premijera Spajića, putem mreže x, da je Svjetska banka spremna da pruži svu neophodnu podršku projektu Velje Brdo. Pojasnio je da su spremni Crnoj Gori da pomognu oko finansijskog i ekološkog aspekta u realizaciji projekta pristupačnog stanovanja.

U  dokumentu Vlade Crne Gore  Strategija stambene politike do 2034., koja je predstavljena prošlog mjeseca, stoji putokaz za projekat Velje brdo: izmjena planske dokumentacije i raspisivanje tendera za infrastrukturne radove (vodovod, elektro i dr.) do kraja 2026. godine. Međutim, u dokumentu nema ni riječi o izgradnji stambenih zgrada u tom roku.

,,Velje brdo je školski primjer kako se velika politička obećanja razbijaju u paramparčad kada se suoče sa realnim izazovima. Vaši čitaoci se sjećaju da je sve počelo predizbornom bombastičnom najavom ‘prvi stanovi na Veljem brdu u prvoj polovini 2026.’, uz navedene cijene i kamate, da bi samo godinu dana kasnije ista vlast lagano preformulisala poruku u ‘prve zgrade 2027.”, kaže ekonomski analitičar Miloš Vuković.

On dodaje da je ovo priznanje da prvobitna najava nije imala realno uporište ni u planovima, ni u procedurama, ni u budžetu a prvenstveno u realnom okvirima: ,,Ispostavilo se da nema gotovog projekta, nema dozvola, nema zatvorene finansijske konstrukcije, nema ugovorenih infrastrukturnih radova, a kapitalni budžet za Velje brdo nije vidio ni centa ulaganja. Čitava stvar je ostala u zoni PR pojave i on line formulara na koji se prijavilo 12.000 građana, umjesto u zoni gradilišta, tendera i potpisanih ugovora za gradnju. No, jedna stvar je realna: naknade za rad članova komisije”.

I dok je Velje brdo za sada u ćorkosaku, iz vlasti promovišu novi projekat. Glavni grad bi do kraja 2028. godine trebalo da izgradi 220 stanova u okviru projekta Gradski stan, idejno rješenje za stambeni kompleks biće završeno i odabrano u decembru, a potom je planiran konkurs za glavni projekat, reviziju i izbor izvođača.

Iz Glavnog grada je saopšteno i da bi gradnja mogla početi krajem sljedeće godine, a kompleks biti završen do kraja 2028. Cijena metra kvadratnog u planiranom stambenom kompleksu na Starom aerodromu trebalo bi da bude poznata nakon odabira izvođača radova.

Gradonačelnik Saša Mujović donio je Odluku o raspisivanju konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje 12. septembra ove godine. Gradnja 220 ,,socijalnih stanova”, planirana je na tri urbanističke parcele ukupne površine od oko 18.600 metara kvadratnih, u zahvatu DUP-a ,,Konik – Stari Aerodrom – faza III”.

Konkursom, koji podsjeća na raniju propagandu o Veljem brdu, se traže rješenja koja će omogućiti raznovrsnu tipologiju stanova, efikasno i fleksibilno korišćenje prostora, energetsku efikasnost i održivost, ali i prijatno i funkcionalno okruženje za stanare. Poseban akcenat je stavljen na kvalitet zajedničkih i zelenih površina, kao i na racionalnost izgradnje u okviru planiranog budžeta.

U dokumentaciji koja je sastavni dio međunarodnog konkursa se navodi da se Podgorica, kao najveći urbani centar u Crnoj Gori, suočava sa izraženim izazovima u domenu stanovanja: značajan broj domaćinstava nema trajno riješeno stambeno pitanje, visoke cijene novogradnje čine pristup stanovima ograničenim za veliki dio populacije, dok su posebno ugroženi mladi, samohrani roditelji i višečlane porodice. Doslovno ponovljena priča kao oko Veljeg brda.

Prema podacima za drugi kvartal 2025. godine, prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Podgorici iznosila je 2.108 eura. Prema podacima Monstata najmanje 64.000 građana Crne Gore živi podstanarski, a najviše ih je u Podgorici, kao najvećem gradu – 25.107, odnosno 8.967 domaćinstava.

,,Ovakvo ponašanje predstavlja kontinuitet predstavnika vlasti: sjetimo se obećanja o sedmočasovnom radnom vremenu, pa o povećanju plata za 25 odsto, prosječnih penzija na 600 eura, puna zaposlenost i slične bilbord besmislice”, podsjeća Vujković. On navodi da se ,,svaki put ponavlja ista matrica: bombastična obećanja kojima se građani svjesno obmanjuju naveliko, a kad nešto treba da se realizuje, obećanje se relativizuje, rok se pomjera, odgovornost se razvodnjava, a građani ostaju kratkih rukava”.

I tako sve do izbora. Biće opet slučajno da se projekti koji su nazvani ,,crnogorski san” planiraju realizovati baš u vrijeme izborne 2027.

Predrag NIKOLIĆ
Tekst je nastao kroz istraživački projekat koji Organizacija KOD realizuje uz podršku Heinrich BöllStiftung fondacije iz Njemačke. Sadržaj ovog članka isključivo je odgovornost autora/ke i izdavača i nužno ne odražava stavove Heinrich Böll Stiftung fondacije.

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo