Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POLICIJSKA TORTURA I KAKO JE SPRIJEČITI: Teška ruka pendrek-demokratije

Objavljeno prije

na

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je naveden i kao lokacija na kojoj su žrtve policijske torture mučene

 

Zvjersko prebijanje Jovana Grujičića, Benjamina Mugoše i M.B., poslednji je u nizu slučajeva koji bacaju sjenku na postupanje uniformisanih službenika Uprave policije. Taj događaj, istovremeno, u fokus javnosti vraća dilemu da li se crnogorska policija vraća davno oprobanim metodama iznuđivanja priznanja od osumnjičenih.

Repertoar torture  je, prema tvrdnjama pretučene trojke, raznovrstan: navlačenje pancirnih prsluka na gornji dio tijela i udaranje bejzbol palicama preko istih, udaranje po tabanima, upotreba elektro-šokera na više djelova tijela uključujući genitalije, davljenje plastičnom kesom, šamaranje, repetiranje pištolja… Zbog onog što su preživjeli oni su podnijeli  krivičnu prijavu, u kojoj su detaljno naveli šta su im policajci radili, u maju, nakon što su ih uhapsili zbog sumnje da su učestvovali u postavljanju eksplozivne naprave ispred kafe bara Grand i porodične kuće policijskog službenika Duška Golubovića.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) ističu da se u ovom slučaju, na osnovu službenih dokumenata, zna ko su službenici CB Podgorica koji su učestvovali u ispitivanju. Batinaši su, ipak, i dalje nepoznati. I pored toga što je Grujičićev otac podnio krivičnu prijavu protiv svih koji su, kako tvrdi, učestvovali u otmici njegovog sina iz psihijatrijske bolnice u Kotoru, ali i onih koji su ga pretukli u Centru bezbjednosti. „ … je Jovana tjerao, izmučenog i imrcvarenog, da hoda na ruke i noge u prostoriji dok je on istovremeno pokušavao da ga jaše, praveći selfije mobilnim telefonom uz riječi ‘svima ću ovo da pošaljem da vide kakav si mangup’. Napominjem da su zadnje dvije metode slomile Jovana koji je nakon toga njima rekao da će sve da prizna i da potpiše izjave koje su mu dali. Nakon tog priznanja Jovanu je zaprijećeno da ne smije tražiti advokata“, dio je prijave koju je podnio Grujičićev otac.

Opis mučenja koji smo tu vidjeli odgovara taktikama mučenja koje su u Latinskoj Americi protiv ljevičara koristili pripadnici vojnih hunti, kaže za Monitor Tea Gorjanc – Prelević. „Što reče neko, samo što ih iz helikoptera nisu bacali u more“.

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je u prethodna dva izvještaja o Crnoj Gori, 2013. i 2017. godine, upozorio na prijave neprihvatljive upotrebe „elektro-šokera“ od strane službenika policije, kao i na to da je „primjena zlostavljanja prihvaćena praksa od strane kriminalističkih inspektora“. Stariji kriminalci svjedoče da je policijska tortura nešto što je decenijama bila praksa policijskih službenika prilikom ispitivanja, a da je uzimanje izjave uz batine i dalje prisutno.

Takođe, CPT je i u posljednjem izvještaju ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je i ovom prilikom naveden kao lokacija na kojoj su žrtve mučene. „Iako je CPT u dva posljednja izvještaja pominjao da je dobijao pritužbe na policijsko mučenje elektro-šokovima, mi zaista nismo dobili takve prijave niti nam je poznato da je neko to prijavio i da je takav slučaj procesuiran“, nastavlja Gorjanc – Prelević. „To može da znači da su, s jedne strane, tehnike tog mučenja bile tako strašne da lede krv u žilama, dok, sa druge strane, ti ljudi nisu imali povjerenja u one kojima je u zemlji takvo mučenje trebalo da prijave i koji su onda to bili dužni da procesuiraju. Činjenica da su ova trojica sada to i prijavila i da istrajavaju u tim prijavama, zahtijeva da ih podržimo u tome i dodajemo pritisak na nadležne da rade svoj posao i istrage sprovedu u skladu sa evropskim standardima“.

Slučaj pretučenih u CB Podgorica samo je posljednji u višegodišnjem nizu optužbi za policijsku torturu. Svježa su sjećanja na dešavanja tokom protesta u Nikšiću, Pljevljima i Budvi. „U Nikšiću i Budvi je bilo očiglednog policijskog zlostavljanja i očigledno je da se tu istrage ne odvijaju kako treba“, kaže naša sagovornica. „U takvim istragama je vrijeme od ključnog značaja. A tu se niko još nije pohvalio rezultatima, koliko je poznato, nijedan policajac nije ni pritvoren ni suspendovan iako je cijela Crna Gora mogla da vidi kako se brutalno šutiraju i prebijaju slabi, nenaoružani ljudi koji ne pružaju nikakav otpor. I sve to u državi koja je dala jednog Marka Miljanova. Pa to je totalna sramota za Upravu policije koja takve štiti, umjesto da je istog dana objavila ko su i da su suspendovani do okončanja postupka. Kada se to prvi put bude desilo, znaćete da je policija spremna za reformu, i da smo na ozbiljnom putu ka vladavini prava“.

Ne postoje zvanični podaci o prijavljenim, procesuiranim i dokazanim slučajevima policijske torture. Prema podacima HRA, u periodu od 2013-2017, za mučenje ili druge oblike zlostavljanja u Crnoj Gori u 47 predmeta je bilo optuženo 90 državnih službenika, a osuđeno ih je 53 ili 59 odsto. Osuđenima su izrečene neprimjereno blage kazne u većini slučajeva, navode iz HRA. U tom periodu (koji obuhvata slučajeve policijskog zlostavljanja u vezi političkih protesta iz oktobra 2015. godine kao što su slučaj Martinović i Zlatarska ulica) u čak 47 prijavljenih slučajeva niko nije procesuiran, iako su postojale uvjerljive tvrdnje da se zlostavljanje dogodilo. „To znači da nijedan izvršilac nije procesuiran u oko 40 odsto slučajeva zlostavljanja“, zaključuju eksperti.

Prisjetimo se: pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice Boro Grgurović i Goran Zejak jedini su proglašeni krivim za prebijanje Podgoričanina Mija Martinovića 2015. godine u noći protesta Demokratskog fronta (DF). Sutkinja podgoričkog Osnovnog suda Nada Rabrenović njih je u oktobru prošle godine osudila na godinu i pet mjeseci zatvora. I pored toga što se na snimku jasno vidi da je više službenika UP učestvovalo u Martinovićevom prebijanju, samo su dvojica osuđena i to na osnovu sopstvenog priznanja, zbog čega se spekulisalo da je riječ o „dobrovoljcima“.

„Prebijanje Martinovića je bila demonstracija moći jedne vlasti u kojoj je njena policija društveno neodgovorna“, potvrđuje Gorjanc – Prelević. „Tu vlada jedan opšti privid ostvarivanja pravde zasnovan na neuvjerljivim iskazima koje piše neko iz režije. Isto je bilo i u slučaju prebijanja Željka Ivanovića“.

NVO aktivisti spremni da dignu glas protiv policijske torture spremno navode još neke traumatične primjere policijske torture ali i neadekvatne reakcije drugih državnih institucija. Tako podsjećaju da su međunarodna tijela i državni organi Crne Gore utvrdili nedjelotvorno postupanje Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici u istragama slučajeva policijske torture mučenje pokojnog Aleksandra Pejanovića u tzv. betonjerci, u slučaju Orlov let, u slučaju Milić i Nikezić, u slučaju masovnog prebijanja u ZIKS-u… Uprkos kritikama, tužilaštvo je „u kontinuitetu ostalo inertno i nedovoljno efikasno“ u istraživanju i procesuiranju slučajeva policijske torture.

„Osjećam da svi kao društvo nismo dovoljno uradili da se suprotstavimo takvim praksama u policiji“, zaključuje Gorjanc – Prelević, „Nadam se da će se pojaviti i neki hrabri policajac zainteresovan za odbranu časti svoje profesije, iako se vlast potrudila da ih sve nauči lekciju iskustvom policajca Gorana Stankovića, koji je svjedočenje o torturi nad Aleksandrom Pejanovićem platio egzilom u inostranstvo“.

 

Ko toleriše torturu taj je saučesnik

„Nedavno sam učestvovala u izradi Izvještaja o kaznenoj politici prema zlostavljanju i mučenju u Crnoj Gori koji je izrađen uz podršku Savjeta Evrope, dostavljen je na komentare Vrhovnom sudu i treba da bude objavljen. Ono što mogu da kažem je da su kazne iznenađujuće niske, da preovladavaju uslovne osude i u slučajevima namjerne primjene zlostavljanja. Tako su kažnjavani čak i oni koji su ponovili zlostavljanje“, navodi Tea Gorjanc – Prelević. Naša sagovornica je nedavno sa tužiocem iz Slovenije Boštjanom Škrlecom napisala Priručnik za sprovođenje djelotvornih istraga u predmetima zlostavljanja. Priručnik je, u izdanje Savjeta Evrope, dostupan na internetu.

PRELEVIĆ: To svjedoči o zabrinjavajućoj toleranciji policijske torture koju sudije ne suzbijaju u skladu s međunarodnim standardima. To je pojava kojom bi trebalo da se pozabave stručnjaci raznih profila, ne samo pravnici. Čak i ako su policajci neprihvatljivo surovi, zašto su to i sudije, koje im uslovnim osudama i prekratkim kaznama omogućavaju da nastave da rade posao koji bi morao biti veoma odgovoran?!

Standard Savjeta Evrope je nula tolerancije za torturu, a u crnogorskoj policiji i dalje rade ljudi koji su i po dva puta osuđeni za primjenu zlostavljanja, što je protivno evropskim standardima.

MONITOR: Šta nam govore nerazriješeni slučajevi policijske torture?

PRELEVIĆ: Policija će postati demokratska institucija tek kada prestane da štiti one koji brutalno krše zakon u njenim redovima. Država će postati demokratska kada obezbijedi tužilaštvo koje će i policajce procesuirati na odgovarajući način, a kada obezbijedi i vladu koja će umjeti da izabere demokratsku policiju.

Za sada imate tužilaštvo koje je smrznuto pred policijom. Prema tome, neće biti ni evropskog tipa demokratije, ni vladavine prava, a vjerujem ni ulaska u EU, sve dok institucije ne pokažu spremnost da rade svoj posao, umjesto što se nekako pretvaraju da ga rade, u cilju zaštite privatnih, umjesto opštih interesa.

Opšti interes je apsolutna zabrana torture – i tačka, nema dalje. Svako ko je primenjuje, svako ko naređuje njenu primjenu, svako ko je toleriše, svako ko sprečava njeno otkrivanje i kažnjavanje je saučesnik, odgovoran za krivično djelo.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KONSTITUISANJE VLASTI U SO BUDVA: Povratak u budućnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komotna većina omogućava novoj vlasti i mogućnost preispitivanja mnogobrojnih afera koje su potresale Budvu, zaključno sa posljedicama nekontrolisane vladavine DPS-a u posljednja dva mjeseca tokom kojih su izvršene brojne aktivnosti koje, po ocjeni pobjednika, nisu bile u skladu sa zakonom

 

Novi odbornički saziv Skupštine Opštine Budva bio je najhitriji u sazivanju konstitutivne sjednice lokalnog parlamenta nakon završenih lokalnih izbora. Na sjednici koja će biti održana u četvrtak, dan prije izlaska ovog broja Monitora, planirana je verifikacija odborničkih mandata i izbor predsjednika budvanskog parlamenta sa liste Demokrata „Budva je naša nacija“, koja je osvojila šest odborničkih mandata ili 2.479 glasova birača. Ovaj izborni rezultat, za jedno odborničko mjesto niži u odnosu na izbore iz 2016. godine, Demokrate preporučuje kao drugu po snazi političku partiju koja će participirati u izvršnoj vlasti u Budvi, čiji će kandidat Krsto Radović, prema postignutom dogovoru, voditi lokalnu Skupštinu u naredne četiri godine.

Pojedinačno najveći broj odborničkih mjesta osvojila je koalicija „Za budućnost Budve“ koju je predstavljao Marko Bato Carević, ukupno 5.786 glasova ili 14 mandata, što joj obezbjeđuje preuzimanje pozicije predsjednika Opštine. Očekuje se da će u fotelju prvog čovjeka turističke prijestonice ponovo sjesti Bato Carević, nakon dvoipomjesečne uzurpacije lokalne uprave od strane Demokratske partije socijalista, Socijaldemokrata i Crnogorske, koje su policijskim pučem u junu ove godine preuzele vlast prekrajanjem izborne volje građana Budve, iskazane na lokalnim izborima 2016. godine.

Neshvatljivo pravno i policijsko nasilje u izvedbi DPS-a i državnih institucija, vratilo se ovoj partiji kao bumerang. Na avgustovskim izborima DPS je u Budvi poražena tako da je po prvi put u svojoj istoriji osvojila jednocifreni broj odborničkih mjesta. Građani Budve dali su koaliciji DPS-SD-Crnogorska „Za Budvu!Za Crnu Goru – Milo Đukanović“, ukupno 4.340 glasova ili 11 mandata koje međusobno treba da podijele.

Izborna lista „Crno na bijelo“ Građanskog pokreta URA, osvojila je u Budvi svega 532 glasa, što joj garantuje jedan odbornički mandat. Zanimljivo je da su građani Budve više povjerenja poklonili listi „Crno na bijelo“ na republičkom nivou dajući joj 865 glasova, 300 više nego što je ta lista osvojila u Budvi. Slično je i sa Demokratama čije su pristalice sa oko 250 glasova više zaokružile listu „Mir je naša nacija“. Budvani su dali 100 glasova više lokalnoj DPS u odnosu na republičku. Dok je DF u Budvi dobio čak 478 glasova više nego njihova lista na republičkom nivou.

Novi skupštinski saziv ima komotnu odborničku većinu od 21 odbornika od postojećih 33, pa se u Budvi očekuje mirno političko more u naredne četiri godine, za razliku od proteklog  perioda u kome je opštinska vlast često bila na meti nerazumnih ucjena i blokade rada parlamenta od strane nezavisnog odbornika Stevana Džakovića, nekadašnjeg člana Pokreta za promjene. Natpolovična većina omogućava novoj vlasti ne samo komfornu vladavinu u centru crnogorskog turizma nego i mogućnost preispitivanja mnogobrojnih afera koje su potresale Budvu, zaključno sa aferom preotimanja vlasti i posljedicama nekontrolisane vladavine DPS- a u posljednja dva mjeseca tokom kojih su izvršene brojne aktivnosti koje, po ocjeni izbornih pobjednika, nisu bile u skladu sa zakonom. Insisitiraće se na procesuiranju lica koja su učestvovala u nasilnoj smjeni vlasti protiv kojih su ranije podnijete krivične prijave, među kojima su ministarka Ministarstva javne uprave Suzana Pribilović i drektor Službenog lista Momčilo Vujošević, zbog nezakonitog objavljivanja odluke o razrješenju predsjednika Opštine Bata Carevića i predsjednika Skupštine Krsta Radovića.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ČELNICI DEMOKRATSKOG FRONTA IZMEĐU VLADE I SUDNICE: Ko se pita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zamislimo da Apelacioni sud potvrdi osuđujuće presude Mandiću i Kneževiću (po pet godina ztvora). Oni bi onda, zbog dužine dosuđene kazne, bili odmah sprovedeni na njeno izdržavanje. Ili bi nova vlast morala pronaći neki način da spriječi njihovo utamničenje

 

Od 30. avgusta, kada je ujedinjena opozicija uspjela da prekine tri decenije dugu vladavinu DPS-a, traju spekulacije i nagađanja o članovima buduće vlade, čelnicima državnih institucija i regulatornih agencija i onima koji će u parlamentu predstavljati tri (vladajuće) koalicije.

Međutim, ono što nijesu nagađanja jesu činjenice da se, u ovom trenutku, vode krivični postupci protiv tri ključne figure političkog saveza Demokratski front: Andrije Mandića (NOVA), Milana Kneževića (DNP) i Nebojše Medojevića (PzP). Mandić i Knežević su nepravosnažno osuđeni na po pet godina zatvora zbog formiranja i članstva u kriminalnoj organizaciji koja je, prema prvostepenoj presudi, planirala teroristički napad/državni udar u noći nakon parlamentarnih izbora 2016. godine. Postupak po žalbama na osuđujuću presudu je u toku pred sudijama Apelacionog suda Crne Gore.

U istoj zgradi, samo tri sprata niže, traje prvostepeno suđenje lideru Pokreta za promjene Nebojši Medojeviću, koji je označen kao jedan od organizatora kriminalne grupe kojoj većinom pripadaju članovi njegove partije, a koju Specijalno državno tužilaštvo predvođeno Milivojem Katnićem tereti za pranje novca tokom predizborne kampanje 2016. godine.

Iz mnoštva nedoumica koje proizvodi aktuelna situacija izdvajamo neke: Mogu li započeta suđenja uticati na naredne angažmane trojke sa vrha DF-a; Kako će odluke u Višem i Apelacionom sudu uticati na budućnost saveza koji se uveliko priprema za preuzimanje poluga vlasti od DPS-a i njegovih koalicionih partnera? Konačno, da li buduća vlast ima plan za eventualni kontraudar kojim bi mogla preduprijediti neželjeni rasplet u institucijama koje personifikuju Katnić (nedavno reizabran) i Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda u trećem mandatu?

Pošto sudski postupci, započeti prije nešto manje od četiri godine, do danas nijesu završeni, došli smo u situaciju da bi, makar teoretski, budući premijer ili čelni čovjek nekog od tzv. ministarstava sile (unutrašnji poslovi, odbrana) mogao postati neko od osoba koje su  nepravosnažno osuđene za djela učinjena protiv države Crne Gore!? Koliko god da zvuči paradoksalno, takva situacija u ovom trenutku uopšte nije nemoguća.

Tako je Milan Knežević, gostujući nedavno na A1, kazao da je čuo da on figurira kao kandidat za prvog čovjeka ANB-a, ali da će to biti isključivo njegova odluka.

„Čuo sam da figuriram kao jedan od kandidata za šefa ANB ali to što ja figuriram ne znači da će to mene opredjeljivati prema tom izboru“, potvrdio je Knežević u razgovoru za Monitor. „Bezbjednost Crne Gore će biti osnovni prioritet moga djelovanja ukoliko dođem na mjesto šefa ANB-a, a kažem da ne mogu da potvrdim niti demantujem takve informacije, što znači da to nije sasvim izvjesno niti sigurno“.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ DRI ZA MINISTARSTVO KULTURE: Bahaćenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

DRI je potvrdio nepravilnosti u finansijskom poslovanju i usklađenosti poslovanja sa propisima Ministarstva kulture. Kada je Monitor pisao o bahatom trošenju novca iz Ministarstva nijesu odgovarali na pitanja niti su demantovali napisano, branili su se brinući se za naš kredibilitet i pozivajući nas na profesionalizam

 

Ministarstvo kulture nije dobilo prelaznu ocjenu od Državne revizorske institucije (DRI) za finansijsko poslovanje u protekloj godini. Uslovno mišljenje dobijeno je za finansije i usklađenost poslovanja sa propisima.

Monitor je tokom protekle godine pisao da je ministar kulture Aleksandar Bogdanović prošlog proljeća, u toku posjete Rimu, odsjeo u hotelu Grand Hotel de la Minerve, u kome noćenje košta 1.600 eura. Objavili smo i da je samo avio-prevoz devetočlanog tima Ministarstva kulture koji je od 9. do 14. decembra učestvovao na konferenciji Komiteta UNESCO-a za nematerijalnu baštinu u  glavnom gradu Kolumbije, koštao koliko budžet Crnogorske nacionalne mreže za UNESCO. Novac za tu svrhu – 190.000 eura – prethodno je izvučen iz institucija koje su pod upravom Ministarstva kulture 191.000 eura.

Na pitanja Monitora iz Ministarstva tada nijesu odgovorili. Nakon objavljivanja teksta poslali su nepotpisano regovanje u kome su naveli svoju zatečenost navodno netačnim podacima. Umjesto da demantuju podatke koje smo iznijeli, anonimni autor iz Ministarstva kulture lamentovao je nad renomeom Monitora, preporučujući: ,,pozivamo vas da svoj posao obavljate na profesionalan način’’.

O profesionaliznu Ministarstva svjedoči izvještaj DRI koji navodi da je ovo ministarstvo u prošlogodišnjem izvještaju o finansijskom poslovanju pogrešno prikazalo tri pozicije u budžetu i to ostala lična primanja, kapitalne izdatke i transfere institucijama, nevladinim organizacijama i javnom sektoru, da nije redovno uplaćivalo doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje umjetnicima koje je angažovalo, da je zaključivalo  polugodišnje ugovore o djelu sa pojedinicima koji su angažovani na poslovima iz redovne djelatnosti… Revizijom pravilnosti poslovanja utvrđene su značajne neusklađenosti poslovanja sa zakonima o državnoj imovini i o obligacionim odnosima, utvrđeno je revizijom kojom su rukovodili članovi Senata Branislav Radulović i Nikola Kovačević.

Za pomenuto putovanje u Bogotu po podacima koji su prezentovani DRI-ju samo Pomorski muzej platio je 15.000 eura. Trošak je zaveden u stavci Transferi institucijama kulture i sporta. Objašnjeno je, u DRI izvještaju, da se ,,uzorkom obuhvaćeni izdaci odnose na uplatu sredstava Pomorskom muzeju Crne Gore za realizaciju učešća predstavnika Crne Gore na sastanku 14. UNESKO Međuvladinog komiteta za nematerijalnu baštinu, povodom nominacije Crne Gore za upis Bokeljske mornarice na UNESKO, koja je održana u Bogoti, Kolumbija”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo