Povežite se sa nama

OKO NAS

AVDUL ADROVIĆ, POZNATI PROIZVOĐAČ ZDRAVE HRANE IZ PETNJICE: Godina desetkovanih zasada

Objavljeno prije

na

„Baš u vrijeme sjetve, u martu i aprilu, dogodio se prvi talas epidemije u Crnoj Gori. Zbog toga nije bilo moguće normalno odvijanje prizvodnih procesa, pa je zasijano svega polovina uobičajenih sjetvenih površina. Nije se mogao organizovati posao, pronaći radnici, prevoziti do najudaljenijih njiva. Prinosi će biti manji nego ikada“, kaže poznati proizvođač alterantivnih žitarica i zdrave hrane iz Petnjice, Avdul Adrović

 

Za više od tri decenije od kada radi u poljoprivredi, na daleko poznati proizvođač alterantivnih žitarica i zdrave hrane iz Petnjice, Avdul Adrović, nije zapamtio godinu lošiju od ove. Manjim dijelom zbog vremenskih uslova, a mnogo više zbog pandemije koronavirusa.

Baš u vrijeme sjetve, u martu i aprilu, dogodio se prvi talas epidemije u Crnoj Gori. Zbog toga nije bilo moguće normalno odvijanje prizvodnih procesa, pa je zasijano svega polovina uobičajenih sjetvenih površina. „Nije se  mogao organizovati posao, pronaći radnici, prevoziti do najudaljenijih njiva. Tako će i prinosi ove godine biti manji nego ikada“, kaže Adrović.

Ovaj skromni čovjek koji je na čelu Zemljoradničke zadruge, odnosno Agro-kooperative Vrbica, nema  velika očekivanja.

„Ove godine cilj je samo da ostvarimo proizvodni minimum i sačuvamo sjemena za iduću godinu. Jer, to su sve autohtona i zdrava sjemena. Ko od poljoprivrednih proizvođača u Crnoj Gori ove godine ostvari rentabilnost, taj će biti uspješan“, kaže Adrović.

Pored toga što treba sačuvati sjemena, kako kaže, potrebno je napraviti zalihe robe do sredine sljedeće sezone. „To je potpuno prirodna i organiski čista hrana, bez genetski modifikovanih dodataka. To treba sačuvati“, apeluje on.

Adrović je odavno primijenio sve standarde koji se zahtijevaju od poljoprivrednika, i jedan je od najvećih, ako ne i najveći proizvođač organske hrane i žitarica u Crnoj Gori.

Godinama je ostvarivao rekordne prinose, posebno kada se radi o takozvanim alternativnim žitaricama.

„To su autohtona sjemena, koja su stara i preko stotinu godina. Ta sjemena sam naslijedio od svojih djedova i pradjedova, kada nije bilo nikakve hemije i kada se oralo ralom i konjima. Takva sam ih sačuvao i sada su pohranjena u Banci gena u Podgorici“, kaže Adrović.

On objašnjava kako je to staro sjeme kukuruza koje je u našem narodu poznato pod nazivom „kolomboć“ ili „jarik“. „Osim kukuruza, od djedova sam naslijedio i stara sjemena raži, ovsa i ječma. I ta sjemena sam ustupio Banci gena na čuvanje“, priča Avdul. Ipak, ponajpoznatiji je po proizvodnji heljde, čije sjeme je nabavio iz Slovenije i koje je takođe u potpunosti organsko.

Najveći dio njegovih proizvoda plasira u Podgorici i Budvi, kao i na sajmovima. „Kako će biti ove godine kada dođe vrijeme za sjetvu i prodaju, teško je predvidjeti. Niti ima turista na primorju, niti ima sajmova. U ranijem periodu moji veliki kupci su bili naši ljudi u dijaspori, preko kojih je organsko žito stizalo od Evrope do Amerike. Ove godine njih nema niti će ih biti kao ranije, tako da će i tu biti dosta neprodate robe“, kaže Avdul Adrović.

Viškove će uskladištiti i čuvati za neka bolja vremena.

„Imamo sreću da smo ranije izgradili novi magacinski prostor gdje možemo da čuvamo zalihe. Imamo i silose za žito kapaciteta oko 150 tona”, kaže Adrović.

Svi Adrovićevi zasadi nalaze se na području Bihora. Što je posebno važno, na izuzetno čistom vazduhu i na nadmorskim visinama od 850, do hiljadu i šesto metara.

Zemljoradnička zadruga Vrbica je 2007. godine upisana u Registar proizvođača organske hrane u Crnoj Gori.

Avdul je u ZZ Vrbica počeo da radi još daleke 1984. godine, ali je sa ozbiljnijom poljoprivrednom proizvodnjom heljde, drugih rijetkih žitarica i proizvoda, krenuo prije petnaest godina, i postao najpoznatiji u Crnoj Gori.

ZZ Vrbica ima veliki broj kooperanata. Zasadi se prostiru na području četiri opštine – Petnjica, Berane, Bijelo Polje i Rožaje, na Koritskoj visoravni, kao i dijelu Pešterske visoravni.

„To je veliko područje. I to je bio glavni problem da ove godine organizujemo sjetvu u uslovima zatvorenosti puteva i raznih drugih zabrana, ograničenja i nestašica“, objašnjava Adrović. On  poručuje kako bi se iz ovogodišenjeg iskustva trebalo naučiti da se mora više cijeniti domaća proizvodnja.

Adrović  namjerava da, kada budu bolja vremena, izgradi veći mlin, pa i pogon za proizvodnju biočipsa. „Gledam mlade ljude. Nije im žao za moderne patike dati stotinu ili dvjesta eura, a ne znaju šta jedu i šta unose u organizam sa sendvičima i brzom hranom“, upozorava.

On smatra da i država mora više da pomogne poljoprivredne proizvođače u svim oblastima, i da otvara pogone za proizvodnju hrane na sjeveru.

„Stvari su tu jednostavne. Treba više da se radi u proizvodnji. Potrebno je smanjiti administraciju i socijalu. Ko hoće da radi, kod mene uvijek ima posla“, kaže Avdul.

Njega  najviše brine odlazak naroda sa sela, posebno u njegovom rodnom Bihoru. „Zatvaraju se mnogi domovi“.

Avdul Adrović je za svoj rad u oblasti poljoprivrede dobio veliki broj priznanja i nagrada. Prošle godine dobio je prestižno regionalno priznanje koje se dodjeljuje preduzećima sa naboljom bonitetnom ocjenom, ili kako se to stučno kaže bio je „u vrhu bonitetne izvrsnosti“.

Ko jednom proba proizvode od Avdulovih organskig žitarica, shvatiće šta znači „vrh izvrsnosti“.

             Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo