Povežite se sa nama

Izdvojeno

CIN-CG: NA IZBORNIM LISTAMA VIŠE ŽENA, ALI SU SAMO BOŠNJACI I HRVATI ISPUNILI OBEĆANO: Daleko od kvote 40

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista, držeći se minimuma, nije ispunila očekivanja o većoj zastupljenosti žena i njihovom rasporedu, a nijesu ni mnoge druge stranke. Lista albanske koalicije ,,Sad je vrijeme” morala na popravni zbog malog broja kandidatkinja

 

Ženska politička mreža (ŽPM), nema mnogo razloga za zadovoljstvo zastupljenošću kandidatkinja na listama za parlamentarne izbore zakazane za 30. avgust.

Ranija obećanja stranaka, povodom inicijative ŽPM o tome da se zastupljenost žena na listama poveća na 40 odsto su se uglavnom rasplinula, pokazujući da su predrasude i dalje snažnije od deklarisane političke volje. To se posebno odnosi na žene iz manjinskih naroda. Među gotovo 900 imena, nema ni jedne Romkinje ili Egipćanke

Prema analizi ŽPM, organizacije nastale pod okriljem programa Podrška antidiskriminacionim i politikama rodne ravnopravnosti koji finansira Delegacija EU, od 11 lista, pet koalicija i šest partija, samo je Bošnjačka stranka (BS) napravila značajan napredak u odnosu na minimalni, zakonom propisani udio kandidatkinja.

Zakon o izboru odbornika i poslanika nalaže da, u cilju ostvarivanja principa rodne ravnopravnosti, na izbornoj listi treba da bude najmanje 30 odsto kandidatkinja, odnosno najmanje jedno žensko ime među svakih četiri. Na izbornoj listi BS je 29 žena, odnosno 36 odsto. Među svaka tri imena jedno je žensko.

Iz ŽPM su na oficijalnoj Fejsbuk stranici objavili da su, u ranijem razgovoru sa liderom Bošnjačke stranke Rafetom Husovićem, dobili podršku za zahtjeve za dalje unapređenje izbornog zakonodavstva u Crnoj Gori, što, između ostalog, podrazumijeva i najmanje 40 odsto kandidata manje zastupljenog pola na izbornim listama.

,,Pozdravljamo činjenicu da je Bošnjačka stranka pokazala visok stepen dosljednosti u pogledu ispunjavanja datih obećanja koja se odnose na povećanje broja žena i raspored kandidatkinja na izbornim listama. Procenat žena, a posebno redosljed kandidatkinja na listi BS najbliži je zahtjevima ŽPM i predstavlja značajan iskorak u odnosu na zakonom propisane minimume”, saopštili su iz ove organizacije.

,,Bošnjačka stranka je napravila najveći iskorak ka zastupljenosti žena na poslaničkoj listi, a napredak u tom smjeru napravile su i druge stranke nacionalnih manjina. To je vrlo obećavajuća realnost, jer je ovo prvi put da žene imaju više prostora i mogućnosti za političkim djelovanjem. Njima je mjesto za stolom odlučivanja, pogotovo u izazovnim socio-ekonomskim vremenima kao što je sadašnjica”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Amela Kovačević Kalender. Ona se na listi Bošnjačke stranke nalazi na šestom mjestu.

Prema njenim riječima, žene su se udruženim snagama i kapacitetima izborile za zakonske kvote, ali suštinske promjene ne zavise samo od njih.

,,Ženama se moraju dati realne prilike da pokažu šta mogu i znaju. Mora se stvoriti podržavajuća sredina u svakoj partiji za aktivno djelovanje žena u politici. Jedino tako možemo vidjeti stvarni napredak. Vjerujem da će mnoge koleginice iskoristiti prilike da kvalitetno doprinesu boljoj političkoj situaciji u našoj zemlji”, smatra Kalender.

Jedina žena lider na listi je predsjednica Socijademokratske partije Crne Gore (SDP) dr Draginja Vuksanović Stanković. U nastavku liste SDP se uglavnom držao zakonske norme. Svojevrsni rekorderi po broju kandidatkinja za poslanice su dvije hrvatske stranke. Na listi Hrvatske reformske stranke (HRS) od 29 imena čak 20 su ženska, dok Hrvatsku građansku inicijativu (HGI) predstavlja 19 žena od ukupno 52 kandidata. Čelna mjesta ipak su rezervisana za lidere stranaka Radovana Marića i Adrijana Vuksanovića. Obje stranke bore se za samo jedno poslaničko mjesto, koliko im zakonski pripada kroz takozvanu afirmativnu akciju.

Kandidatkinja HGI Dijana Milošević, kazala je za CIN-CG da o političkom djelovanju žena iz hrvatske zajednice najbolje govori to što su one „svih uzrasnih dobi“ aktivno uključene u rad stranke.

,,Posljednjih godinu dana uočljiva je povećana zainteresiranost žena za pridruživanje HGI, što nas vodi sve bliže cilju potpunog ostvarenja strategije napretka rodne ravnopravnosti”, kazala je Milošević.

Žene kao dio stranačkog tijela, a posebno one koje dolaze iz nacionalnih manjina, ocjenjuje Milošević, mogu predstavljati jak mehanizam u ostvarivanju ciljeva i stremljenja nacionalnih partija.

Stranke albanske nacionalne manjine će na izborima nastupiti sa dvije liste. Lista Sad je vrijeme koju čine Demokratski forum, Forca, Građanski pokret Perspektiva i Unija Tuzi, predvođeni Nikom Đeljošajem i Gencijem Nimanbeguom morala je na popravni, jer su na njoj bile samo 24 žene, što je manje od zakonska norme od 30 odsto. Iz DIK-a su, potom, saopštili da je ,,podnosilac izborne liste otklonio nedostatak u zakonskom roku…”.

Aferdita Pelingu, četvrta na ovoj listi, uz nadu da će u budućnosti biti pomaka nabolje, kaže za CIN-CG da je njena partija Forca jako posvećena unapređenju i integrisanju žena u političkom životu „osobito ako bismo se ugledali na pozicioniranje žena u regionu kao na Kosovu, ili u Albaniji“.

Ona smatra da je dobra volja iskazana predlozima da se kvota od 30 odsto žena poveća na 40, ali da „ostaje da se nadamo da će u budućnosti to biti i realizovano“.

„U odnosu prema ženama u politici ima još mnogo toga za poželjeti”, kaže Pelingu.

Drugu listu albanske manjine gdje Demokratska unija Albanaca, Demokratska partija i Demokratski savez u Crnoj Gori čine koaliciju Jednoglasno po običaju predvodi muškarac – Fatmir Đeka.

Poslanica Demokratske Crne Gore dr Valentina Minić za CIN-CG istakla je da činjenica da je procenat zastupljenosti žena u politici za 30 godina porastao samo oko 15 odsto dovoljno govori o tome koliko je politika u Crnoj Gori svim ženama još uvijek nedostupna i daleka. ,,Kada mjerite manjinu u manjini, onda je jasno koliko je situacija po pitanju zastupljenosti žena iz nacionalnih manjina u politici loša i koliko je problem kompleksan. Iz krovog pravnog akta Crne Gore – Ustava jasno i koncizno proizilazi sve. To “sve” nije kvota ni od 30 ni od 40 odsto i nije zakonodavna vlast koju personifikuje Parlament, jedina grana vlasti koja se veže za političko djelovanje”, smatra dr Minić.

Simonida Kordić, kandidatkinja za poslanicu na listi Za sigurniju budućnost, ipak, primjećuje veću angažovanost žena.

,,Moje iskustvo, a verujem i iskustvo mojih koleginica u Novoj srpskoj demokratiji, jeste da naša rodna pripadnost ne predstavlja prepreku u našem političkom angažmanu”, kazala je Kordić za CIN-CG.

Ona je četvrta na listi koalicije koju čine Demokratski front, Socijalistička narodna partija, Narodni pokret, Prava Crna Gora i nestranačke ličnosti.

Kordić smatra da su zakonske kvote samo jedna od mjera koja treba da stimuliše i olakša veće angažovanje žena političarki u javnom životu.

,,Radi se o nasleđenom društvenom ustrojstvu koje je dobilo svoj izraz i u vrednosnom sistemu, a na kraju utiče i na način na koji i žene i muškarci učestvuju u porodici i u društvu. Kako su takve navike stvarane vekovima, one se ne mogu ni promeniti kroz nekoliko izbornih ciklusa. Jedna ili više zakonskih mera nisu dovoljne da izmene taj obrazac. Potrebni su različiti, konstruktivni pravci delovanja”, ističe Kordić.

Da ne postoji zakonska norma, ne bi se našlo toliko žena na većini lista, uvjerena je ekološka aktivistkinja i kolumnistkinja Jasna Gajević. Ona je kandidatkinja za poslanicu na izbornoj listi Crno na Bijelo koju čine Građanski pokret URA, Savez građana Civis, Bokeški forum, Stranka pravde i pomirenja i nezavisni intelektualci. Na listi su 24 žene. Na prvom mjestu je lider pokreta URA dr Dritan Abazović, a prva žena mr Božena Jelušić je na trećoj poziciji.

,,Situacija je bolja nego na prethodnim izborima, vodilo se računa o poštovanju zakona. Koliko su se partije samo trudile da poštuju zakonsku normu, a koliko su zbilja posvećene poštovanju jednakosti, teško je reći”, kaže Gajević za CIN-CG.

Na izbornoj listi Odlučno za Crnu Goru Demokratske partije socijalista (DPS) ukupno ima 25 žena. Prva od žena na četvrtoj poziciji je Aleksandra Vuković. Ona je i do sada bila poslanica u Skupštini, a u međuvremenu je postala i jedina žena u Predsjedništvu partije.

Iz ŽPM smatraju da ova partija nije ispunila obećanja i očekivanja: ,,Kandidatkinje su uglavnom raspoređene po zakonskom minimumu. Konstatujemo da DPS nije ispunila obećanja i očekivanja, ni u dijelu zastupljenosti žena, ni njihovog rasporeda na izbornoj listi o kojima se razgovaralo na ranijem sastanku u okviru kampanje ŽPM za unapređenje izbornog zakonodavstva i ukupnog političkog ambijenta u Crnoj Gori”.

,,Crna Gora se teško odriče tradicionalnih podela na „muške i ženske“ poslove i to ne samo njena muška, već i ženska populacija. U tom smislu, one žene koje imaju sklonosti i sposobnosti za bavljenje politikom ne kucaju prečesto na vrata koja su ipak, ako ne širom otvorena, onda sasvim sigurno otključana”, smatra Kordić.

Gajević ocjenjuje da je crnogorsko društvo još tradicionalno, i da u njemu nema stvarne ravnopravnosti. Žene se rjeđe odlučuju da se bave politikom, jer to zahtijeva veliku posvećenost. Do većeg učešća žena u politici, prema njenim riječima, doći će kad poslovi oko djece i u domaćinstvu budu zajednička obaveza bračnih partnera.

Dijana Milošević napominje da stranka može biti jedan od izuzetno jakih instrumenata za jačanje pozicije žena u političkom životu ukoliko se iskreno zalaže za principe te strategije: ,,Zakonske kvote su nešto što obavezuje na kvantitet, ali naravno ne i na kvalitet. Određenu brojčanu zastupljenost žena na izbornim listama je vrlo jednostavno postići formalnim navođenjem brojčanih podataka, ali smo svjesni da se zakonski ne može regulirati stupanj i način njihovog konkretnog i stvarnog sudjelovanja u radu određenih stranaka”.

 

Jonica: Ništa više od obećanja

,,Danas, 75 godina od kada su žene po prvi put ostvarile pravo glasa, još traje borba za ostvarivanje našeg biračkog prava. Biračko pravo nije samo pravo da biraš nego i da budeš izabran. To je dio u kojem je put do jednakosti još veoma trnovit i dug“, kaže za CIN-CG Snežana Jonica, čija je izborna lista, Socijalisti Crne Gore, odlukom DIK-a odbijena.

Stvarni donosioci odluka u partijama su muškarci, kaže ona, koliko god se zaklinjali pred predstavnicima UN i EU da su najposvećeniji jednakosti žena i muškaraca.

,,Kad se naprave izborne liste sve neistine se ogole. Nijedna izborna lista koja će učestvovati na parlamentarnim izborima nije poštavala obavezu koju su njihovi lideri preuzeli – da bude 40 odsto žena i da one budu raspoređene u svaka tri kandidata na listi. Najbliža tome je Bošnjačka stranka. Time je jasno poručeno – što manje žena ili preciznije, što više muškaraca na mjestima odlučivanja, jer redosljed opredjeljuje broj žena koji će ući u Skupštinu”, ističe Jonica.

Ona smatra da je to i “poruka i svim građanima, koliko se i bilo kojem drugom izbornom obećanju može vjerovati”, zaključuje Jonica.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo