Povežite se sa nama

PERISKOP

Slikar sa bijelom leptir mašnom

Objavljeno prije

na

Nesim Tahirović, slikar čije je slikarstvo na rubu skulpture i skulptor čija je skulptura sva iz slikarstva iznikla, unio je u artističku stvarnost Tuzle posve autentičnu boju. On je kroz svoju talionicu mašte, svoj čudesni umjetnički svijet sav iskovan iz željeza, eksera, metalnih užadi i predmeta profilirao u oblike, do tada bar u bh. umjetnosti potpuno nepoznate

 

U Tuzli su živjeli i stvarali mnogobrojni iznimno kvalitetni slikari, grafičari, skulptori, scenografi i kostimografi…Dakle, moglo bi se zaključiti da je ovaj rudarski i industrijski centar Bosne i Hercegovine imao i značajnu  likovnu prezentaciju čak i u regionalnim okvirima. Ipak, jednu personu izdvajam kao reprezenta i nekadašnje i današnje umjetničke Tuzle.

Nesim Tahirović, slikar čije je slikarstvo na rubu skulpture i skulptor čija je skulptura sva iz slikarstva iznikla, unio je u artističku stvarnost Grada soli neobičnu, posve autentičnu boju. On je kroz svoju talionicu mašte, svoj čudesni umjetnički svijet sav iskovan iz željeza, eksera, metalnih užadi i predmeta profilirao u oblike, do tada bar u bh. umjetnosti potpuno nepoznate.

Neobičan za vrijeme u kojem je živio i  stvarao Nesim Tahirović je pokazivao u stvari goleme mogućnosti da se naše vrijeme i događanja u njemu čitaju van konteksta pretežno religijske zaluđenosti i apsolutne jednostranosti u mišljenju.

Njegove slikarsko-skulpturalne kompozicije nosile su pečat umjetnikove zapućenosti u kozmopolis, u doba dobrote i čudesne sloge među ljudima.Tahirović je u stvaranju miješao i mirio križ i polumjesec, različite zvjezde, čitav kozmopolitski zvjezdarij. Zato je njegovim odlaskom nastala praznina za sve nas koji umjetnost shvatamo kao način povezivanja, a nikako razdvajanja ljudi. Religijski plural obilježiće zanavijek uspomenu na njega.

Kada je ovaj slikar-skulptor dobio priliku da se iskaže i kao scenograf, odnosno oblikovatelj kazališnih prostora, za njega ni tu nije bilo tajni.

Osmišljavajući pozorničke prostore, hrabro i beskompromisno je zakoračio u svijet teatarske umjetnosti kojem će na svoj način ostati vjeran do svoje životne i umjetničke odiseje...

Potekao iz ugledne kuće Tahirovića, Nesim je visokocivilizirano i krajnje rafinirano posljednjih decenija ostvario nekoliko scenografskih studija domećući savremenoj bh. i jugoslovenskoj scenografiji poene koji su ih vodili stazama čiste europejske scensko-likovne logike.

Naročito su bili zanimljivi Tahirovićevi radovi u tvoračkom tandemu sa srbijanskim režiserom Nebojšom Bradićem i njihova scenografska osvajanja kruševačkog Slobodišta.

Bio je jedan od najinteresantnijih teatarskih scenografa sa kojima sam surađivao, rijetko drag umjetnik u svim kazališnim realizacijama. Sjećam se našega rada na projektima Čekajući Godoa i omažnom projektu Nijaza Alispahića Nadsvođivanje boli, posvećenog nevino ubijenoj mladosti na tuzlanskoj Kapiji.

Radost stvaranja koju sam doživio u radu s Tahirovićem je neopisiva i neponovljiva, a ovaj interesantni stvaralac, koji je pravio i vlastiti jezik, bio je apsolutno autentična umjetnička pojava u Bosni i Hercegovini.

Umjetnik raskošnog talenta i čovjek golubije duše.

Nesim je volio nositi bijelu leptir mašnu, rijetko, ali očito sebi za gušt.

Jučer se duša plemenitog Tahirovića zaputila nebeskim prostranstvima…

Jutros sam ranim jutrom obukao tamno odijelo i ukrasio ga leptir  mašnom.

Sjećanje na moga prijatelja i vrsnog umjetnika Nesima Tahirovića ne blijedi niti će izblijediti.

****

Dragi moj Nesime, ovaj Periskop posvećujem svoj intelektualnoj energiji koju si posjedovao, ali i nenadmašnoj eleganciji koja te je cijeloga života krasila. Tvojoj bijeloj leptir mašni na kraju ovoga teksta koji nije ni in memoriam niti bilo kakav oproštaj, skidam svoj krležijanski šešir pred tvojom bijelom leptiricom…

I ne čekaj me na nebesima bez bijele leptir mašne… Adio prijatelju!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Dževke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ovaj Periskop rezervirsan je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića. Iz mojih misli ne izlaze dvije slike:  ona kako Dževke sa svojim”ćemanetom” silazi na Baščaršiju i ona, kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu  a  on ne  pomišlja da uskrati užitke glazbe stanovnicima Šehera

 

Moje sarajevske godine skoro pa postaju zaborav. Ipak upečatljivost nekih osoba i pojedinih dogadjaja vezanih uz njih ne blijede tako lako iz sjećanja i pretvaraju se u jarke i snažne uspomene. Za ovaj Periskop rezerviran je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića,koga su njegova raja sa Vratnika popularno zvala Dževke. I danas iz mojih misli ne izlaze dvije slike:  ona kako maestro Šabanagić sa svojim”ćemanetom”  silazi na Baščaršiju i ona kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu ,a maestro Šabanagić ne  pomišlja, bez obzira na ugrozu života članova svoga Gudačkog kvarteta,  da uskrati užitke europske glazbe stanovnicima Šehera…

Ne znam ni  broja koncerata koje je tijekom opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu Šabanagić darovao svome  napaćenom gradu…A u mladosti Dževke,  pasionirani pratitelj utakmica i navijač Fudbalskog kluba Sarajevo, fenomenalno je”valjao krpenjak” i slovio za rijetko talentiranog nogometaša. Budući prvi čovjek sarajevske Opere i prva violina sarajevskog filharmonijskog orkestra biće  dugo na meti emisara Želje i Sarajeva.

Kao koncert majstor doživio je pohvale od najvećih glazbenih autoriteta pa i velikog Zubina Mehte. Skroman i radin,  maestro Šabanagić i u poraću je gotovo fanatički volio violinu i tu ljubav kao profesor na predmetu kamerna muzika prenosio na generacije svojih studenata šireći fascinaciju europskom glazbom. Bio je i ostao njenim najsnažnijim propagatorom u Sarajevu i BiH. Kad imadnete priliku plemeniti čitatelji poslušajte Dževketovo ćemane. A  on će vam uz Baha i Šopena otsvirati i poneku sevdalinku, onako na uho i za dušu.

Jedinstven je,  jedan jedini maestro sa Vratnika! Naš neponovljivi Dževke.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Kićenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kićenje Centra  Beograda  je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena! Naravno, ne i jedina.U Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus

 

Jučerašnji izlazak u glavnu beogradsku šetnicu i kafeterije onkraj hotela Mažestik otpočeo sam”pregledom stanja” izloga prodavnica….Manje više, na svakom se koraku vidi enorman porast cijena kako obuće i odjeće/i ne”markirane”!!!/ jednako i prehrambenih proizvoda…Sad je uslijedio ljepši dio moje jučerašnje inspekcije središta beogradskog šetačkog carstva.

Dok sam sjedio u prijatnom kafeu Čokolada u centru grada promatrao sam kako već umjetno zagrijavane ljetnje bašte počinju kititi…Predbožićno je to i prednovogodišnje kićenje. Biti će nakon ovog kićenja znatno veseliji beogradski centar. Medjutim, niti ta šarolika lampionska rasvjeta neće nimalo umanjiti gorčinu kao posljedicu enormnog skoka cijena…Jer potrošačka košara više nije odslik mogućnosti gradjana srbijanske prestolnice… To kićenje tek je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena!

Naravno, ne i jedina, jer u Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus i primitivizam:sportski dresovi od najjeftinijih tkanina, prizori Beograda uramljeni u ljetnje morske ramove, sve sa školjkama, zastave nogometnih klubova…Elem parada kiča i stravičnog neukusa.

Tu su i ulični svirači koji više”stružu” po žicama svojih glazbala nego što bi se moglo reći da muziciraju. U jesenjem danu kao navješću dolazećeg prosinca (kako sjajan jezički izričaj za posljednji mjesec u godini)  razmišljam sve manje zagledajući u talog kave u šalici koliko se ova slika razlikuje od one kojom trenutni srbijanski vlastodršci mašu dok urbi et orbi govore o strelovitom napretku srpske ekonomije, svakodnevno obećavajući ovdašnjem puku povećanje plaća i penzija, koje nikako da stignu..

Odlazim autobusom prema Ripnju i Barajevu i medju putnicima vidim dubinu siromaštva i materijalne (ali i duhovne) bijede grada u koji smo  nekada gledali kao nedostižan kulturni i civilizacijaki stratum…Završni akord ovoga Periskopa nastaje pred robnim centrom Lidl na Petlovom brdu.Kolona gradjana uporno i disciplinirano stoji pred objektom čekajući da ugrabe nešto od “pojeftinilog jada” na takozvanim akcijama…

Traju šarene laže, a ekonomska propast je istinska realnost.Kitili grad ne kitili bijeda ne kuca na vrata,ona je u domovima našim.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Podvig Stojkovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih i književno najznačajnijih poema,Jame  Ivana Gorana Kovačića. Beogradski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema savremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” izdavači uglavnom svjesno propuštaju, odlučio je godišnjicu  nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem

 

U dobu u kome diljem Europe i regiona buja fašizam ovih dana svjedočim antifašističkom gestu par ekselans!! Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih, ali i književno najznačajnijih poema, Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski, preciznije zemunski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema suvremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” nakladnici uglavnom odbacuju i svjesno propuštaju, odlučio je obljetnicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem.

Dosljedno originalu koji se čuva u Beogradu, a zahvaljujući nasljedniku revolucionara Vicka Krstulovića koji je pohranio primjerak Jame u beogradskom arhivu,  Stojković je uspio da suvremenim čitateljima prezentira fototipsko izdanje Jame. Poema tijekom rata tiskana u ratnoj štampariji u Topuskom,sa originalnim sjajnim grafičkim listovima slikara i grafičara revolucionara Murtića i Price kao reprint u bibliofilskom ograničenom broju od 250 primjeraka ugledala je svjetlo dana.

Usred vremena kada se glorificiraju četništvo i ustaštvo, jedan antifašista oponira općoj pomami povjesnog revizionizma,”unatoč zlotvorima” kako je govorio čestiti bosanski franjevac Fra Marko Oršolić.Trudio se Stojković da sve bude kao i 1944., samo mu je nedostajalo originalno padobransko platno, u čiji ovitak je bila”upakovana” najpotresnija literarna tvorevina nastala u doba narodnooslobodilačkoga rata I revolucije. No, iskusni izdavač antifašista Stojković pobijedio je znalački i taj problem i dvjesta pedeset sretnika koji dođu do primjerka Jame moći će ne samo čitati neponovljivu literarnu heroiku nego i ponositi se da su u vremenu posrnulog morala i svih normi civiliziranog ponašanja podigli kriterije vlastitog življenja do onih civilizacijskih univerzalija koje imponiraju svakom normalnom čovjeku današnjice! Stojkovićev jedinstveni nakladnički uspjeh u svakoj bi europskoj zemlji bio kulturnim dogadjajem godine.Osim onih koje i danas zaposjedaju fašisti!

Bravo za Dragana Stojkovića i njegov zemunski Most art Jugoslavija!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo