Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ MOŽURA: SDT ISTRAŽUJE A ĐUKANOVIĆ PRESUĐUJE: Kakve tajne krije Cifideks

Objavljeno prije

na

Uprkos Đukanovićevim tvrdnjama, iz Građanskog pokreta URA nastavljaju da iznose detalje koji ukazuju da u slučaju Možura  nijesu čista posla. I najavljuju dokumenta o ulozi Branimira Gvozdenovića u toj aferi

 

Da li zbog pritiska javnosti, predizbornog prozivanja političkih partija ili nečeg trećeg ali se Specijalno državno tužilaštvo oglasilo sredinom nedjelje i otkrilo javnosti da još od 2017. godine provjerava sumnjive novčane transakcije pravnih lica u predmetu koji prepoznajemo kao aferu Možur.

Na provjerama se, kažu, nije stalo. Iz tužilaštva kojim rukovodi glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić tvrde da su prikupljeni dokazi i podaci ukazali na dalju potrebu provjere poslovanja više pravnih lica uključenih u postupak realizacije projekta izgradnje vetroelektrana na Možuri.

„S tim u vezi, sprovodi se izviđaj kako bi se provjerila zakonitost ovog pravnog posla. Dio dokumentacije je već izuzet i vrši se njegova analiza, dok službenici policije po nalogu tužioca i dalje vrše provjere i izuzimaju dokaze, koji se odnose na poslovanje Možura Wind Park DOO, kao i na statusne promjene, promjene u vlasničkoj strukturi i finansijske transakcije ovog pravnog lica od osnivanja do danas”, navode iz SDT-a.

U Specijalnom državnom tužilaštvu je, dodaju, u aprilu ove godine formiran predmet radi provjere poslovanja Možura Wind Park koji se odnosi na pravilnost obračuna, prijavljivanja, plaćanja i povraćaja PDV-a, kao i provjeru zakonitosti konsultantskih usluga, u kojem predmetu je postupak izviđaja u toku. ,,Pored već više saslušanih lica, i preduzetih dokaznih radnji aktivno se preduzimaju sve mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja navedenih činjenica i okolnosti, pa će između ostalih izviđajnih radnji u narednom periodu Specijalno državno tužilaštvo preduzeti i radnje saslušanja svih lica koja mogu pružiti relevantna obavještenja vezana za navedene krivičnopravne događaje”, navodi se u saopštenju SDT-a.

Za razliku od stava i istraga koje sprovodi Specijalno državno tužilaštvo, prošlog petka predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, na Cetinju, već je okončao svoju istragu i presudio da je u slučaju Možura sve besprekorno čisto odrađeno, da je država u potpunosti čista i – prije okončane istrage tužilaštva –  odgovorno utvrdio da u Crnoj Gori nema nijednog krivca.

Za njega je ova priča, kaže, pokušaj da opozicija, dio NVO sektora i dio medija oštete aurtoritet predsjednika države, ne štedeći ni državu. „Pokušavaju da proizvodnjom afera naude DPS-u, a onda i meni”, tvrdio je  predsjednik Crne Gore ističući da cijela Crna Gora svjedoči koliko je bilo takvih afera i kako je svaka završila.

On je ujedno podsjetio da je Ministarstvo ekonomije saopštilo činjenice koje su relevantne.  ,,U jednom dijelu tog perioda bio sam predsjednik Vlade i savršeno dobro vladam svakom činjenicom. Nijesam ni našao za shodno da reagujem, jer iza toga stoji samo destrukcija koja se medijski sistematski spinuje”, naveo je Đukanović i dodao da je sve u tom postupku, procesu urađeno „besprijekorno zakonito“.

Novinarima je tada pojasnio da je prvi koncesionar zakonito odabran, ali da su se suočili sa problemom da on ne može da završi investiciju u predviđenom roku. „Bila je to renomirana kompanija iz Španije. Poželio je da dobije ili novog partnera, ili da proda svoja koncesiona prava u skladu sa propisima iz našeg pravnog sistema. Država je učestvovala u donošenju odluke o promjeni ugovornih strana u tom poslu. Naš uslov je bio da se partner može promijeniti samo ako je istog renomea kao i prethodno odabrani. Na sreću, dobili smo državnu kompaniju iz članice EU (Malta), Enemaltu“, prisjetio se nekadašnji premijer, „Enemalta je preuzela koncesiona prava i sve je rezultiralo završetkom investicije dvije godine kasnije. Tako da danas imamo jedan novi proizvodni energetski subjekt u Crnoj Gori. Na prigovore da je favorizovan taj novi proizvođač, time što je dobio mogućnost da prodaje električnu energiju, odgovor je vrlo jednostavan i on je već saopšten. Tačno je da se sa pet miliona godišnje  subvencionira cijena električne energije za taj kapacitet proizvodnje, nakon tih 12 godina donosi 60 miliona, nakon toga mora da ga rekonstuiše i preda državi Crnoj Gori, mislim da je on vrijedan 78 miliona eura. Jasna je računica da država tu nije ništa izgubila”, istakao je Đukanović.

Tvrdi i da država nije ništa izgubila u tom poslu nego je na dobitku jer je to vrijedna investicija, te da je sve ostalo što se konstruiše na tu priču plod najpoganije mašte.

Sve to, tvrdi Đukanović, nema veze sa događajima na Malti koji su doveli do ubistva novinarke Dafne Karuane Galicije i ostavke Vlade koju je vodio Džozef Muskata. „Država Crna Gora ne zna ništa o tome i ne može imati nikakve veze sa tim.  Naš jedini partner u toj priči je bila njihova državna kompanija. Šta su oni radili, da li su nešto radili i da li ima ikakvog smisla sve to treba da odgonetnu njihovi državni organi, njihovi istraživački novinari. Mi smo zainteresovani da kao odgovoran partner da damo sva moguća saznanja, ali ne možemo da damo ono što nemamo, što ne znamo i što se dešavalo potpuno mimo nas. Nijedan  pojedinac iz države Crne Gore ni tada ni danas ne može snositi nikakvu odgovornost”, kazao je Đukanović na Cetinju. Još samo da odgonetnemo kome se obraćao predsjednik DPS-a: domaćoj i međunarodnoj javnosti ili tužilaštvu koje, eto, tri godine pokušava da raščivija detalje tog „besprijekorno zakonitog“ aranžmana.

Uprkos Đukanovićevim tvrdnjama, iz Građanskog pokreta URA nastavljaju da iznose detalje koji ukazuju da u slučaju Možura  nijesu čista posla. Lider URA Dritan Abazović u utorak je saopštio da je kompanija Enemalta u februaru 2015. godine otkupila posao izgradnje vjetroelektrana na Možuri od firme Cifideks za 11,3 miliona eura. A samo nedjelju  ranije Cifideks je taj isti posao kupio od firme Fersa za nepuna tri miliona.

Objavljivanjem tih ugovora, po ocjeni Abazovića, demantovane su tvrdnje Mila Đukanovića da je sve u vezi sa ovim poslom urađeno na zakonit način. Ugovori, kako je kazao Abazović, govore da su tadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović i ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine Branimir Gvozdenović znali sve o sumnjivoj operaciji. I da je upravo to razlog zbog koga Vlada skriva firmu Cifideks, koja je  registrovana na Sejšelima.  Abazović je istovremeno najavio da će objaviti još neka dokumenta  koja „kroz jednu konsultantsku agenciju“, povezuju Branimira Gvozdenovića sa koruptivnim poslom na Možuri. I tužilaštvo, prisjetimo se, izviđa zakonitost pojedinih konsultantskih usluga iz slučaja Možur.

 

Policija Malte jeste/nije tražila pomoć iz Crne Gore

Slučajem Možura ne bave se samo političari u predizbornoj trci. Ona je bila povod da se oglasi i direktor Uprave policije Veselin Veljović. On je ustvrdio da crnogorska policija nije dobijala direktne zahtjeve od policije Malte vezano za ubistvo malteske novinarke Dafne Karuane Galicije, kao ni za slučaj preprodaje koncesije za izgradnju i korišćenje vjetroelektrane Možura. Nasuprot Veljovićevim tvrdnjama, sin ubijene novinarke Metju Karuana Galicija za Monitor je ponovio da ima saznanja da je policija Malte uputila zahtjev za prikupljanje dokaza crnogorskim kolegama.

„Osumnjičeni za njeno ubistvo, Jorgan Fenek, je primao uplate od kompanije Mayor Trans Limited registrovane na Sejšelima iza koje kao pokriće stoji čovjek iz Azerbejdžana. Te uplate su stizale sa računa u ABLV banci u Letoniji. Mayor Trans Limited takođe ima račun i u Univerzal kapital banci u Crnoj Gori. Moguće je da su uplate išle iz Crne Gore u Letoniju a potom Feneku“, navodi Metju Karuana Galicija. „Moramo da saznamo ko je slao te uplate. Dio ovih dokaza je u Crnoj Gori“.

Veljović je opet saopštio da je izvršenim provjerama utvrđeno da ni ubijena novinarka ni osumnjičeni Fenek nisu posjećivali Crnu Goru. Karuana Galizia potvrđuje da njegova majka nikada nije dolazila u Crnu Goru. Ipak, za Feneka ukazuje da je bio dio šeme zajedno sa šefom kabineta bivšeg premijera Džozefa Muskata, Kitom Šembrijem, i bivšim ministrom energetike Malte Konradom Micijem, koji su dolazili u Crnu Goru. „Njihove posjete su značajne zato što su oni učestvovali u korupciji kojom je Feneku isplaćeno mnogo novca.  Bivši premijer Malte Džozef Muskat, kao i Mici i Šembri su se sastajali sa Đukanovićem koji im je možda pomogao na neki način. Istraživanje moje majke u vezi sa ovom velikom kriminalnom šemom se odnosilo i na Crnu Goru i vjetroelektranu Možura, a to je dovelo do njenog ubistva. Svi oni možda imaju dokaze vezane za ubistvo, ali i za motiv ovog zločina“, kazao je za Monitor Metju Karuana Galicija, sin ubijene novinarke sa Malte

Veljović s druge strane tvrdi da policija Malte nije tražila bilo kakve provjere za crnogorsku kompaniju koja gazduje vjetroelektranom Možura, firmu Možura Wind Park d.o.o., kao ni odgovorna lica u tom društvu. Nisu tražene provjere ni firmi koje se pominju u medijima da su povezane sa vjetroelektranom Možura kao ni za eventualne povezanosti sa državnim zvaničnicima Crne Gore. Ipak, kako je zaključio, u slučaju konkretnih zahtjeva povodom ubistva novinarke Uprava policije će postupati blagovremeno i tim zahtjevima će dati prioritet.

 

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo