Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ MOŽURA: SDT ISTRAŽUJE A ĐUKANOVIĆ PRESUĐUJE: Kakve tajne krije Cifideks

Objavljeno prije

na

Uprkos Đukanovićevim tvrdnjama, iz Građanskog pokreta URA nastavljaju da iznose detalje koji ukazuju da u slučaju Možura  nijesu čista posla. I najavljuju dokumenta o ulozi Branimira Gvozdenovića u toj aferi

 

Da li zbog pritiska javnosti, predizbornog prozivanja političkih partija ili nečeg trećeg ali se Specijalno državno tužilaštvo oglasilo sredinom nedjelje i otkrilo javnosti da još od 2017. godine provjerava sumnjive novčane transakcije pravnih lica u predmetu koji prepoznajemo kao aferu Možur.

Na provjerama se, kažu, nije stalo. Iz tužilaštva kojim rukovodi glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić tvrde da su prikupljeni dokazi i podaci ukazali na dalju potrebu provjere poslovanja više pravnih lica uključenih u postupak realizacije projekta izgradnje vetroelektrana na Možuri.

„S tim u vezi, sprovodi se izviđaj kako bi se provjerila zakonitost ovog pravnog posla. Dio dokumentacije je već izuzet i vrši se njegova analiza, dok službenici policije po nalogu tužioca i dalje vrše provjere i izuzimaju dokaze, koji se odnose na poslovanje Možura Wind Park DOO, kao i na statusne promjene, promjene u vlasničkoj strukturi i finansijske transakcije ovog pravnog lica od osnivanja do danas”, navode iz SDT-a.

U Specijalnom državnom tužilaštvu je, dodaju, u aprilu ove godine formiran predmet radi provjere poslovanja Možura Wind Park koji se odnosi na pravilnost obračuna, prijavljivanja, plaćanja i povraćaja PDV-a, kao i provjeru zakonitosti konsultantskih usluga, u kojem predmetu je postupak izviđaja u toku. ,,Pored već više saslušanih lica, i preduzetih dokaznih radnji aktivno se preduzimaju sve mjere i radnje u cilju rasvjetljavanja navedenih činjenica i okolnosti, pa će između ostalih izviđajnih radnji u narednom periodu Specijalno državno tužilaštvo preduzeti i radnje saslušanja svih lica koja mogu pružiti relevantna obavještenja vezana za navedene krivičnopravne događaje”, navodi se u saopštenju SDT-a.

Za razliku od stava i istraga koje sprovodi Specijalno državno tužilaštvo, prošlog petka predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, na Cetinju, već je okončao svoju istragu i presudio da je u slučaju Možura sve besprekorno čisto odrađeno, da je država u potpunosti čista i – prije okončane istrage tužilaštva –  odgovorno utvrdio da u Crnoj Gori nema nijednog krivca.

Za njega je ova priča, kaže, pokušaj da opozicija, dio NVO sektora i dio medija oštete aurtoritet predsjednika države, ne štedeći ni državu. „Pokušavaju da proizvodnjom afera naude DPS-u, a onda i meni”, tvrdio je  predsjednik Crne Gore ističući da cijela Crna Gora svjedoči koliko je bilo takvih afera i kako je svaka završila.

On je ujedno podsjetio da je Ministarstvo ekonomije saopštilo činjenice koje su relevantne.  ,,U jednom dijelu tog perioda bio sam predsjednik Vlade i savršeno dobro vladam svakom činjenicom. Nijesam ni našao za shodno da reagujem, jer iza toga stoji samo destrukcija koja se medijski sistematski spinuje”, naveo je Đukanović i dodao da je sve u tom postupku, procesu urađeno „besprijekorno zakonito“.

Novinarima je tada pojasnio da je prvi koncesionar zakonito odabran, ali da su se suočili sa problemom da on ne može da završi investiciju u predviđenom roku. „Bila je to renomirana kompanija iz Španije. Poželio je da dobije ili novog partnera, ili da proda svoja koncesiona prava u skladu sa propisima iz našeg pravnog sistema. Država je učestvovala u donošenju odluke o promjeni ugovornih strana u tom poslu. Naš uslov je bio da se partner može promijeniti samo ako je istog renomea kao i prethodno odabrani. Na sreću, dobili smo državnu kompaniju iz članice EU (Malta), Enemaltu“, prisjetio se nekadašnji premijer, „Enemalta je preuzela koncesiona prava i sve je rezultiralo završetkom investicije dvije godine kasnije. Tako da danas imamo jedan novi proizvodni energetski subjekt u Crnoj Gori. Na prigovore da je favorizovan taj novi proizvođač, time što je dobio mogućnost da prodaje električnu energiju, odgovor je vrlo jednostavan i on je već saopšten. Tačno je da se sa pet miliona godišnje  subvencionira cijena električne energije za taj kapacitet proizvodnje, nakon tih 12 godina donosi 60 miliona, nakon toga mora da ga rekonstuiše i preda državi Crnoj Gori, mislim da je on vrijedan 78 miliona eura. Jasna je računica da država tu nije ništa izgubila”, istakao je Đukanović.

Tvrdi i da država nije ništa izgubila u tom poslu nego je na dobitku jer je to vrijedna investicija, te da je sve ostalo što se konstruiše na tu priču plod najpoganije mašte.

Sve to, tvrdi Đukanović, nema veze sa događajima na Malti koji su doveli do ubistva novinarke Dafne Karuane Galicije i ostavke Vlade koju je vodio Džozef Muskata. „Država Crna Gora ne zna ništa o tome i ne može imati nikakve veze sa tim.  Naš jedini partner u toj priči je bila njihova državna kompanija. Šta su oni radili, da li su nešto radili i da li ima ikakvog smisla sve to treba da odgonetnu njihovi državni organi, njihovi istraživački novinari. Mi smo zainteresovani da kao odgovoran partner da damo sva moguća saznanja, ali ne možemo da damo ono što nemamo, što ne znamo i što se dešavalo potpuno mimo nas. Nijedan  pojedinac iz države Crne Gore ni tada ni danas ne može snositi nikakvu odgovornost”, kazao je Đukanović na Cetinju. Još samo da odgonetnemo kome se obraćao predsjednik DPS-a: domaćoj i međunarodnoj javnosti ili tužilaštvu koje, eto, tri godine pokušava da raščivija detalje tog „besprijekorno zakonitog“ aranžmana.

Uprkos Đukanovićevim tvrdnjama, iz Građanskog pokreta URA nastavljaju da iznose detalje koji ukazuju da u slučaju Možura  nijesu čista posla. Lider URA Dritan Abazović u utorak je saopštio da je kompanija Enemalta u februaru 2015. godine otkupila posao izgradnje vjetroelektrana na Možuri od firme Cifideks za 11,3 miliona eura. A samo nedjelju  ranije Cifideks je taj isti posao kupio od firme Fersa za nepuna tri miliona.

Objavljivanjem tih ugovora, po ocjeni Abazovića, demantovane su tvrdnje Mila Đukanovića da je sve u vezi sa ovim poslom urađeno na zakonit način. Ugovori, kako je kazao Abazović, govore da su tadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović i ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine Branimir Gvozdenović znali sve o sumnjivoj operaciji. I da je upravo to razlog zbog koga Vlada skriva firmu Cifideks, koja je  registrovana na Sejšelima.  Abazović je istovremeno najavio da će objaviti još neka dokumenta  koja „kroz jednu konsultantsku agenciju“, povezuju Branimira Gvozdenovića sa koruptivnim poslom na Možuri. I tužilaštvo, prisjetimo se, izviđa zakonitost pojedinih konsultantskih usluga iz slučaja Možur.

 

Policija Malte jeste/nije tražila pomoć iz Crne Gore

Slučajem Možura ne bave se samo političari u predizbornoj trci. Ona je bila povod da se oglasi i direktor Uprave policije Veselin Veljović. On je ustvrdio da crnogorska policija nije dobijala direktne zahtjeve od policije Malte vezano za ubistvo malteske novinarke Dafne Karuane Galicije, kao ni za slučaj preprodaje koncesije za izgradnju i korišćenje vjetroelektrane Možura. Nasuprot Veljovićevim tvrdnjama, sin ubijene novinarke Metju Karuana Galicija za Monitor je ponovio da ima saznanja da je policija Malte uputila zahtjev za prikupljanje dokaza crnogorskim kolegama.

„Osumnjičeni za njeno ubistvo, Jorgan Fenek, je primao uplate od kompanije Mayor Trans Limited registrovane na Sejšelima iza koje kao pokriće stoji čovjek iz Azerbejdžana. Te uplate su stizale sa računa u ABLV banci u Letoniji. Mayor Trans Limited takođe ima račun i u Univerzal kapital banci u Crnoj Gori. Moguće je da su uplate išle iz Crne Gore u Letoniju a potom Feneku“, navodi Metju Karuana Galicija. „Moramo da saznamo ko je slao te uplate. Dio ovih dokaza je u Crnoj Gori“.

Veljović je opet saopštio da je izvršenim provjerama utvrđeno da ni ubijena novinarka ni osumnjičeni Fenek nisu posjećivali Crnu Goru. Karuana Galizia potvrđuje da njegova majka nikada nije dolazila u Crnu Goru. Ipak, za Feneka ukazuje da je bio dio šeme zajedno sa šefom kabineta bivšeg premijera Džozefa Muskata, Kitom Šembrijem, i bivšim ministrom energetike Malte Konradom Micijem, koji su dolazili u Crnu Goru. „Njihove posjete su značajne zato što su oni učestvovali u korupciji kojom je Feneku isplaćeno mnogo novca.  Bivši premijer Malte Džozef Muskat, kao i Mici i Šembri su se sastajali sa Đukanovićem koji im je možda pomogao na neki način. Istraživanje moje majke u vezi sa ovom velikom kriminalnom šemom se odnosilo i na Crnu Goru i vjetroelektranu Možura, a to je dovelo do njenog ubistva. Svi oni možda imaju dokaze vezane za ubistvo, ali i za motiv ovog zločina“, kazao je za Monitor Metju Karuana Galicija, sin ubijene novinarke sa Malte

Veljović s druge strane tvrdi da policija Malte nije tražila bilo kakve provjere za crnogorsku kompaniju koja gazduje vjetroelektranom Možura, firmu Možura Wind Park d.o.o., kao ni odgovorna lica u tom društvu. Nisu tražene provjere ni firmi koje se pominju u medijima da su povezane sa vjetroelektranom Možura kao ni za eventualne povezanosti sa državnim zvaničnicima Crne Gore. Ipak, kako je zaključio, u slučaju konkretnih zahtjeva povodom ubistva novinarke Uprava policije će postupati blagovremeno i tim zahtjevima će dati prioritet.

 

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SUDSKI SAVJET OSTAJE U NELEGITIMNOM SASTAVU: Evropski put čeka boljeg „šofera“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore ni u drugom glasanju nije izabrala četiri člana Sudskog savjeta, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak EU integracija

 

Crna Gora nema kompletiran Sudski savjet. A to je ključni preduslov za promjene u sudskoj grani vlasti. Pokazalo se, tako, da su proljetošnje najave deblokade pravosuđa bile, najblaže rečeno, preuranjene.

Premijer Dritan Abazović i predsjednik skupštinskog kluba koalicije Crno na bijelo Miloš Konatar formiranje manjinske Vlade, uz podršku „kriminalne“ i „neprijateljske“ Demokratske partije socijalista (DPS), pravdali su pridobijanjem neophodne većine za izbor četiri člana Sudskog savjeta, koje bira Skupština iz reda uglednih pravnika. Kasnije su iste argumente koristili kao opravdanje za žurno izglasavanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, nijedan od četiri predložena kandidata u parlamentu nije dobio dvotrećinsku većinu, dok je u drugom krugu tropetinsku većinu (49 poslanika) dobio samo penzionisani profesor Pravnog fakulteta Radoje Korać.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć i advokat Fikret Kurgaš nijesu dobili dovoljan broj glasova, čime je agonija Sudskog savjeta produžena. Korać je dobio 65 glasova poslanika, bez glasa protiv ili uzdržanih. Za Kurgaša je glasalo 47, dok su za Šoća glasala 43 poslanika, tri su bila uzdržana. Profesor Vučinić dobio je 46, uz dva glasa protiv. Zanimljivo je da je Vučinić u prvom krugu glasanja, prije dvadesetak dana, dobio 49 glasova koji bi mu u utorak bila dovoljna za izbor. Ali, poneko se u međuvremenu predomislio. Ili procijenio da mu politički odgovara produbljivanje postojeće institucionalne krize.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović najavila je novi konkurs za popunu upražnjenih mjesta u Sudskom savjetu. ,,Kako nismo izabrali sva četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika pozivam nadležno radno tijelo – Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu da saglasno članu 16a Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, po isteku roka od dva mjeseca, raspiše javni poziv sve do izbora članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika u punom sastavu”, kazala je Đurovićeva na kraju sjednice.

Ugledni pravnici u Sudskom savjetu, koji su izabrani još 2. jula 2014. godine, a koji više od četiri godine rade u neustavnom mandatu, ostaće na funkciji sve do novog postupka ali i raspleta političke krize i ishoda međupartijskog dogovora o budućim kandidatima. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama predviđa da ako Skupština izabere manje od četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, žrijeb određuje ko će od njih biti zamijenjen novim članom.

Privremena predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer uoči glasanja apelovala je da je krajnje vrijeme da se izaberu sva četiri člana Sudskog savjeta. „Nama je mandat produžen, evo počela je peta godina, a članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, između ostalih Dobrica Šljivančanin i Ljoro Markić, birani su 2014. Krajnje je vrijeme da se postigne ta potrebna većina. Ako se kojim slučajem to ne desi, mi po Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama nastavljamo mandat do izbora novih članova“, kazala je Simović-Zvicer.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAT KLANOVA NAKON UBISTVA JOVANA VUKOTIĆA: Smrt brža od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun kotorskih klanova, smatraju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se „škaljarci“ primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke

 

Još jednom su pripadnici kriminalnih grupa pokazali da su organizovaniji od službi bezbjednosti kada je riječ o pronalasku odbjeglih kriminalaca – rivala iz konkurentskih klanova. Kao da su uporniji, bolje opremljeni i spremniji da prate tragove skrivenih protivnika i daleko od zemlje u kojoj su, zvanično, traženi.

O tome svjedoči prošlonedjeljno ubistvo u Istanbulu. Likvidiran je Kotoranin Jovan Vukotić, koji je prema operativnim podacima važio za apsolutnog vođu škaljarskog kriminalnog klana nakon što su, sredinom januara 2020, u Atini, na sličan način, pred suprugama i djecom ubijeni njegov kum Igor Dedović i prijatelj Stevan Stamatović.

I dalje nepoznate osobe, motorom su se dovezle pored automobila u kojem se nalazio Vukotić sa suprugom i maloljetnim djetetom. Pet hitaca u njega ispalila je osoba koja je sjedjela iza vozača motora. To je turskim istražiteljima rekla Vukotićeva nevjenčana supruga koja je objasnila da su tog dana krenuli u šoping.

Vukotić koji je već godinu, zvanično, bio u bjekstvu pred zakonom (njegovo skrivanje pred egzekutorima konkurentskog kavačkog klana trajalo je mnogo duže), u tom trenutku nije imao lično obezbjeđenje. „Bez obzira što je znao da mu je život ugrožen, vjerovao je da turskom teritorijom može slobodno da šeta, a prema nekim podacima, imao je i zaštitu tamošnjeg podzemlja”, navodi naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova.

Tvrdnje da je škaljarski klan obezglavljen nakon ubistva u Istanbulu nijesu daleko od stvarnog stanja stvari u toj kriminalnoj organizaciji, smatra naš sagovornik. Podsjeća ipak da se ista ocjena mogla čuti i nakon ubistva Dedovića i Stamatovića u Atini. „Djelovanje kriminalnih grupa je takvo da se one, pokazalo je i vrijeme za nama, u veoma kratkom roku pregrupišu, a onda postaju jači, organizovaniji i opasniji nego što su bili. Neće biti iznenađenje ako škaljarski kriminalni klan uzvrati žestok udarac suprotstavljenoj kriminalnoj grupi – kavčanima”.

U ovom trenutku oni jesu ostali bez vođe, ali teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke kada govorimo o ljudstvu, dodaju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju.

Samo od juna, a prije prošlonedjeljnog ubistva, škaljarski kriminalni klan izgubio je dva visokopozicionirana člana. Prvo je u Budvi ubijen Podgoričanin Milić Minja Šaković, koji je prema podacima policije važio za šefa podgoričkog ogranka te kriminalne organizacije. Ubica mu je sedamnaeste junske noći prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi.

Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova sklopili mozaik zločina i došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

„Tanasković je 29. maja, koristeću falsifikovana dokumenta, u Budvi iznajmio stan i platio ga do 15. jula. Takođe, on je kupio hranu za sebe i Pilčevića, kao i električni trotinet koji su koristili dok su pripremali likvidaciju. Prema dokazima prikupljenim u ovoj fazi istrage, nadzorne kamere s više objekata snimile su ga 10. i 11. juna u Budvi”, objavile su Vijesti. Istovremeno, odgovarajući na novinarska pitanja, viši policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala Draško Kalinić rekao je da se ubistvo Šakovića može dovesti u vezu sa sukobom i djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa s područja Crne Gore. „Osumnjičeni se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa sada pokojnim Šakovićem, što ukazuje da su ih angažovali pripadnici kriminalne organizacije suprotstavljene ovom klanu”, kazao je Kalinić.

Oružje se još nije ni ohladilo, a u regionu se pročula vijest o ubistvu škaljarca Gorana Vlaovića na Pagu. Vlaović je, prema operativnim podacima policije, takođe važio za jednu od ključnih figura u škaljarskom kriminalnom klanu. Crnogorskoj policiji je postao poznat nakon što je uhapšen zbog sumnje da je u julu 2009. godine počinio krivično djelo „pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela“, odnosno da je nakon ubistva vođe navijača Delija Marka Vesnića pružio pomoć braći Roganović Vladimiru i Dušku, kojima se sudilo za ovaj zločin. U tom periodu nije bilo podjele na škaljarkski i kavački klan. Međutim, par godina kasnije, Roganovići su, prema operativnim podacima, pristupili kavčanima dok je Vlaović izabrao škaljarski klan.

U kratkom roku hrvatski istražitelji su uhapsili ubicu i ubrzo se utvrdilo da je hitac u ubijenog ispalio Kragujevčanin koji se sumnjiči da je pružao pomoć Šakovićevom ubici. Slijedila je egzekucija u Istanbulu.

Ubijeni Jovan Vukotić je drugi član porodice ubijen u ratu kotorskih narko- klanova. U aprilu 2019. godine u kotorskom naselju Dobrota, ispred porodičnih apartmana ubijen je Veselin-Vesko Vukotić otac navodnih vođa škaljarskog kriminalnog klana – Jovana i Igora. Napadač mu je prišao dok je izlazio iz automobila i u njega ispalio više hitaca, a potom pobjegao sa mjesta zločina. Do danas nije identifikovan.

Jovanov rođeni brat Igor Vukotić nalazi se u bjekstvu već godinama. Za njim je raspisana potjernica zbog sumnje da je član grupe koja je pripremala likvidacije bivših i sadašnjih policijskih službenika Zorana Lazovića, Duška Golubovića i Duška Koprivice, njegovog sina Strahinje Koprivice i navodnih članova kavačkog klana Darka Janjića, Radovana Mujovića, braće Nikole i Vladimira Banićevića. Članovima te grupe i dalje se sudi u podgoričkom Višem sudu, iza zatvorenih vrata. Optužnica protiv njih je potvrđena krajem decembra 2018. godine, ali do danas nije donijeta ni prvostepena presuda.

Još veći ceh u ratu kotorskih klanova platili su članovi porodice Roganović. Ubijeni su Niko Roganović, njegov sin Šćepan i sinovac Vladimir dok je njegov drugi sin Duško preživio atentat bombom podmetnutom ispod automobila, ali je ostao bez nogu.

Dok se traga za ubicama vođe škaljarskog klana, njegov supranik Radoje Zvicer, koji slovi za jednog od vođa kavčana u utorak je, u odsustvu, u Višem sudu u Novom Sadu osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. I on je u bjekstvu a za njim je u aprilu prošle godine raspisana potjernica od strane nadležnih organa Republike Srbije.

I Zvicer se u maju 2020. godine u Kijevu našao na meti atentatora. Prema dokazima tamošnjih istražitelja, njega su pokušali da ubiju Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović te srpski državljani Milan Branković i Petar Jovanović.

Sumnja se da su Tuzović i Đukić ispalili više od deset hitaca u Zvicera, koji je uspio da preživi napad. Njegova supruga Tamara, zabilježile su sigurnosne kamere, u trenutku pucnjave istrčala je iz zgrade u kojoj su živjeli i zapucala na napadače. Tako je postala prva žena za koju je nedvosmisleno utvrđeno da se, sa oružjem u ruci, aktivno ukuljučila u obračun suprotstavljenih klanova.

Crnogorski zvaničnici nijesu se oglašavali nakon ubistva Jovana Vukotića, pa je bez odgovora ostalo i pitanje kako su ubijenoga „kavčani” pronašli prije ovdašnje policije i njihovih međunarodnih partnera.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRAĐA ŠLJUNKA IZ MORAČE: Ko štiti građevinsku mafiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja. I nikom – ništa

 

Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva crnogorsko primorje, prije 15 godina iznosila je oko 2.000 litara u sekundi, a danas je to oko 700 litara, saopštio je vršilac dužnosti direktora Regionalnog vodovoda Borislav Ivanković u emisiji Radija CG. On je ponovio da je najveći problem koji na to utiče izvlačenje prijeska iz korita rijeke Morače.

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina drastično smanjen.

Prošlog petka nelegalno vađenje šljunka je ponovo bila tema na sjednici Vlade. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović se pitao da li inspekciju interesuje gdje je ukradeni pijesak, te prozvao kompanije koje imaju nelegalne objekte: ,,Zašto građevinska inspekcija ne ode da sruši te objekte i to je pitanje”. Jeste, ali za koga ako ne za premijera.

Najava vlasti da će zaustaviti krađu šljunka odavno je postala farsa. Krajem prošle godine tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je javno progovorio o onom što svako zna – da su rijeke uništavane na zvjerski način. Javašluku poluga sistema čudio se i tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Nakon decenija krađe uz amin države u novembru prošle godine uhapšeni su vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Da nešto nije u redu sa pravdom bilo je jasno kada su neposredno nakon hapšenja  kamioni Cijevne Comerc  i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

,,Policijska akcija koja je realizovana prošle godine rezultirala je sa dvije pojave, doprinijela je porastu cijena šljunka i greze, a u drugom dijelu pokazala nemoć i neozbiljnost države.  Za sada je smanjena samo eksploatacija šljunka iz same rijeke Morače, a  zbog porasta cijena i oslobađanja odgovornosti nelegalnih eksploatatora ili kažnjavanjem istih malim novčanim kaznama došli smo do toga da se nakon akcije intezivirala eksploatacija šljunka na državnim parcelama”, kaže za Monitor Vuk Vujisić, novinar koji ovu temu, uz brojne prijetnje mještana i vlasnika građevinskih firmi, drži u stalnom fokusu javnosti.

Objašnjava da u Osnovnom državnom tužilaštvu ove slučajeve nijesu shvatili ozbiljno, pa su u nekoliko slučajeva bez istrage odbacivali krivične prijave Uprave policije. Odbačeno je čak 18 prijava. U slučajevima gdje su postojali video dokazi nije se imalo kud pa su kradljivci kažnjeni novčanim kaznama od oko hiljadu eura. Beznačajna suma koja se na krađi pijeska zaradi za par sati.

Vujisić ističe da su osim tužilaštva odgovorne i građevinska inspekcija, Uprava za inspekcijske poslove, ali i ostale službe koje su trebale da krenu u oslobađanje državne imovine i procesuiranje onih koji samo za jednu godinu sa ovog prostora ukupno prihoduju i nekoliko desetina miliona eura.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Bivši ministar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku Vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura. Mafija je, zbog nemoći države, toliko osilila da je oko Morače na području Grbavaca i Mahale devastirala i uzurpirala stotine hiljada kvadrata državnog zemljišta.

,,Država je odmah trebala da sprovede zakone, da procesuira lica koja i danas kradu državno dobro, uništavaju životnu sredinu, uzurpiraju državno zemljište. Država ima mehanizme da sruši nelegalne separacije, da konfiskuje mašine kojima se vrši krivično djelo i procesuira odgovorne i nakon vještačenja i čiščenja prostora naplati štetu. Stvari su ovdje jednostavne, pitanje je samo političke volje i to da li su službenici ogrezli u korupciji. Da postoji političke volje sve bi se riješilo pa čak i procesuirali korumpirani službenici koji štite kradljivce šljunka i uzurpatore”, ističe Vujisić.

Iako je očigledno da sem retoričke, prave političke volje i odlučnosti nema, Vujisić se nada da će djelovanje novinara, pojedinih građana, Zorana Lakušića iz Regionalnog vodovoda, i prije svega Institucije zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, dovesti do toga da osim samih eksploatatora u budućem periodu odgovaraju i službenici koji su zbog nesavjesnog rada u službi potpomogli eksploataciju ili nisu radili svoj posao kako bi istu zaustavili.

,,Sav dokazni materijal predat je u SDT i sada se čeka reakcija glavnog specijanog tužioca Vladimira Novovića jer su pojedini specijalni tužioci odbacivali prijave”, navodi Vujisić. On kaže da sve materijale o krađi šljunka koje prikupi  ustupa Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa koji ih dalje šalje na dopunu u SDT.

,,Zanimljivo je da tek nakon što su materijali stigli do SDT-a da su pojedine institucije proradile, pa ćemo u nekim slučajevima imati i pomake u odbrani državne svojine i javnog interesa. Očekujem da će i pored ove situacije i zatrpanosti SDT-a koji vidimo posvećeno radi i na drugim slučajevima i u ovom slučaju SDT pokrenuti procese i razobličiti ovu organizovanu pljačku državnih resursa koja je godinama imala uporište u institucijama, a nažalost ima ih i dalje”, zaključuje Vujisić.

Ili to ili će pojedini i dalje krasti milione iz rijeka uz slijeganje ramena novih i starih vlastodržaca. Uz sumnju da i oni sami imaju koristi od ovako očiglednog unitšavanja i otimačine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo