Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SLAVJANSKE ČITAONICE U DOBROTI: Katastarske i partijske čarolije

Objavljeno prije

na

Zgrada nekadašnje Slavjanske čitaonice  u Dobroti, iako zaštićena kao spomenik graditeljstva, devastirana je. Iako je za sada preživjela čudne katastarske puteve i upise vlasništva, ugovore o zakupu i rekonstrukcije bez odgovarajućeg nadzora države, nije izvjesno hoće li na koncu preživjeti sve partijske planove za „komercijalnu valorizaciju”. Sigurno je samo da nekadašnju Slavjansku čitaonicu, lokalna vlast koristi za mnogo šta, ali ne za  ono za šta je osnovana – „zaštitu narodnih običaja, muzike i kulture”

 

Bivša Slavjanska čitaonica osnovana je u Dobroti prije 158 godina, a prije ravno 118 godina useljena je u zgradu današnjeg Doma kulture u Dobroti.  Prema Statutu, cilj njenog osnivanja bio je: proučavanje pomorstva i trgovine i zaštita narodnih običaja, muzike i kulture na nacionalnom jeziku. Osnivači društva su bili Vido Kamenarović, Pavo Kamenarović i drugi Dobroćani.

Prvi predsjednik Slavjanske čitaonice, kapetan Vido Kamenarović u pozdravnom govoru obrazložio je svrhu njenog osnivanja: „Osnivamo ovu čitaonicu prije svega radi našega jezika, ovaj vez bratske ljubavi pravog napretka, ovaj stub budućnosti, jer bez temelja kuća se ne gradi, a temelj narodnosti je naš jezik i temelj nauke materinsko vaspitanje. Sastajmo se u ovoj čitaonici, neka se umovi izoštravaju i razna mišljenja izađu na jedno hladnokrvno bojište tada će se naša otadžbina podići među svojim sestrama i ispoljiti vrline sinova svojih!”

Iako je, u međuvremenu, proglašena spomenikom graditeljstva, i na papiru uživa zaštitu države, zgrada u kojoj je Slavjanska čitaonica useljena prije više od vijeka – devastirana je. No, bez obzira što je, bar za sada, preživjela čudne katastarske puteve i upise vlasništva, te ugovore o zakupu i rekonstrukcije bez odgovarajućeg nadzora države, nije izvjesno hoće li na koncu preživjeti i sve partijske planove za „komrecijalnu valorizaciju”. Sigurno je samo da  nekadašnju Slavjansku čitaonicu,  Mjesna Zajednica Dobrota, koja je mahom raspolagala ovim nekretninama, koristi za mnogo šta, ali ne za ono za šta je čitaonica osnovana – „zaštitu narodnih običaja, muzike i kulture”.

Upravo zbog svega toga, NVO ANIMA iz Kotora uradila je Studiju slučaja ovog spomenika. Iz obimne građe, koju su prikupili, prateći sudbinu Slavjanske čitaonice od početka do danas, odnosno spomenički kompleks koji čine četiri objekta – zgrada Mjesne zajednice, Stefina kuća (ruševina), Stara škola i pomoćna zgrada, sve upisane u Listu nepokretnosti 273 KO Dobrota, jasno je da ove nepokretnosti nijesu uživale odgovarajuću zaštitu.

Crna Gora ima pravo svojine na predmetnim nepokretnostima, dok je pravo raspolaganja prenijeto na Opštinu Kotor.

No, nekretninama je mahom gazdovala Mjesna zajednica Dobrota. Na osnovu Rješenja Narodnog odbora Opštine Kotor zemljište na kom se nalaze ove nekretnnine upisano je kao društvena svojina. Dana 21.12.1966. zgrada Slavjanske čitaonice upisana je na korist Opštenarodne imovine sa pravom upravljanja Opštine. Onda su došle devedesete. U martu 1990. sačinjen je zapisnik o izlaganju, a Slavjanska čitaonica daje se na korišćenje MZ Dobrota.   U hronologiji upisa ovaj objekat je evidentiran kao zgrada mjesne zajednice Dobrota, i dat joj na korišćenje, a na osnovu izjave predstavnika MZ Dobrota, koji je tadašnju MZ odredio kao pravnog sljedbenika Narodnog odbora Dobrota.

U stidiji ANIME konstatuje se da ovakav upis „nije bio u skladu sa upisom u zemljišnim knjigama, a time ni u skladu sa zakonskim propisima”.

Tu nije kraj. Nezakonit upis nije spriječio MZ Dobrota u godinama koje slijede da izdaje u zakup i trajno  korišćenje neke od ovih nekretnina, na kojima su se vršile rekonstrukcije, mimo procedura i propisa.

U oktobru 2008. godine MZ Dobrota podnosi Zahtjev Sekretarijatu za urbanizam za odobrenje nadgradnje Doma kulture, „radi komercijalne valorizacije”. Istog dana, MZ Dobrota podnosi i Zahtjev bivšoj predsjednici opštine Kotor Mariji Ćatović, za odobrenje nadgradnje,„prema ranijem dogovoru”. Toliko o procedurama. „Nije poznato zbog čega takav zahtjev nije odbačen, imajući u vidu da se radi o spomeniku graditeljstva III kategorije”, navodi se u Studiji ANIME.

I  iz samog uvida u listove nepokretnosti, vidi se da je rekontrukcija jedne od zgrada (Stara škola) izvršena bez dozvole.

Tu zgradu MZ Dobrota je ustupila SZR „Prostor”. Istraživači koji su radili na studiji konstatuju da „ne postoji dokaz o prenosu prava korišćenja, odnosno o prenosu prava svojine na ovom objektu, sa MZ Dobrota na SZR „Prostor“. Obraćajući se odgovarajućoj instituciji u Beogradu, rečeno im je da oni takav dokument ne posjeduju u arhivi, uputivši ih na organe Crne Gore. Ipak, prema rješenju tadašnje Direkcije za nekretnine iz 2001. godine, navodi se da postoji „Ugovor o prenosu prava korišćenja i raspolaganja br. 33/91 od 07. 02. 1991. godine“. Ugovor se međutim, ako postoji, konstatuje se u studiji, morao obaviti prema odredbama Zakona o prometu nepokretnosti, koji je sa određenim izmjenama bio na snazi sve do 1999. godine (Zakon o imovini RCG), odnosno 2009. godine (Zakon o državnoj imovini).

„Takođe ovom ugovoru, moralo je prethoditi javno nadmetanje, pribavljanjem pismenih ponuda, dok se neposrednom pogodbom Ugovor mogao zaključiti isključivo usljed bezuspješnosti takve prodaje (prodaje javnim nadmetanjem)”, navodi se u Studiji. Sve to ide u prilog tezi da se ovom imovinom nije raspolagalo u skladu sa propisima. Direkcija za nekretnine je takođe dozvolila parcelizaciju katastarskih parcela. Konačno, izvršena je i rekonstrukcija. No, nema pisanih tragova ko je, kada i pod kojim uslovima dozvolio rekonstrukciju ovog objekta.

Nije tu kraj katastarskim i drugim čarolijama. Vladimir Račić je od zakupca jedne od nekretnina, pod nazivom Stefina kuća, postao vlasnik devet od deset stanova koji su tu izgrađeni. Račić je stekao pravo svojine raznim ugovorima o prometovanju nepokretnosti, kao i Rješenjima kojim se ispravljaju pogrešni upisi drugih lica

Račić je postao je najprije zakupac Stefine kuće koju je MZ Dobrota u julu 1994. godine dala na trajno korišćenje Jedriličarskom klubu Lahor iz Kotora.  Bez naknade. U Odluci o ustupanju navodi se da Lahor „objekat može sanirati samo u sportsko rekreativne svrhe, jer se u druge svrhe ne može upotrijebiti”.  Lahor, međutim,  prema dostupnim dokumentima, 2006. godine na 25 godina ovaj objekat izdaje Vladimiru Račiću iz Beograda. Godišnja zakupnina, prema Ugovoru o zakupu, iznosi 5000 eura. Račić je prema ugovoru bio dužan da sprovede određenu sanaciju. Taj posao Lahora i Račić Vladimira aminovao je predsjednik mjesne zajednice Dobrota Dejan Adžić.

Uslijedile su godine dopisa između Lahora, MZ Dobrota, Opštine Kotor i Vladimira Račića. Regionalni zavod 2007. godine u dopisu Lahoru navodi da ne odobrava planiranu rekonstrukciju jer on predviđa izgradnju novih stambenih jedinica. U međuvrmenu, Račić podnosi tužbu protiv Lahora i Opštine Kotor.

Da cijeli posao nije sklopljen u skladu sa zakonom, jasno je kada u decembru 2011, Sekretarijat za imovinsko pravne poslove obavještava MZ Dobrota da se na taj  Ugovor ne može dati saglasnost jer nisu ispoštovane procedure ranije važećih propisa kao i da nije u skladu sa Zakonom o državnoj imovini i Uredbom o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini. Dvije godine kasnije,  Direkcija za uređenje i izgradnju obavještava Mjesnu zajednicu da ne može raspolagati imovinom i produžavati ugovor o zakupu.

Devastacija Slavjanske čitaonice nije nastala samo rekonstrukcijama i nesavjesnim gazdovanjem. O nju su se ogriješili i urbanisti.

U Studiji se navodi da su u „toku procesa planiranja u izmjenama plana za Dobrotu iz 2013. od jedinstvene katastarske parcele napravljene tri i tim se smanjila površina slobodnog prostora oko objekta mjesne zajednice. S obzirom da ona kao javni objekat pripada svim građanima, opština je trebalo da da smjernice za njeno uređenje i upravljanje i ne dozvoli usitnjavanje parcele”.

Od devedesetih do danas Slavjansku čiotaonicu očito nije imao ko da štiti.

Milena PEROVIĆ
foto: Martin KMET

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo