Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SLAVJANSKE ČITAONICE U DOBROTI: Katastarske i partijske čarolije

Objavljeno prije

na

Zgrada nekadašnje Slavjanske čitaonice  u Dobroti, iako zaštićena kao spomenik graditeljstva, devastirana je. Iako je za sada preživjela čudne katastarske puteve i upise vlasništva, ugovore o zakupu i rekonstrukcije bez odgovarajućeg nadzora države, nije izvjesno hoće li na koncu preživjeti sve partijske planove za „komercijalnu valorizaciju”. Sigurno je samo da nekadašnju Slavjansku čitaonicu, lokalna vlast koristi za mnogo šta, ali ne za  ono za šta je osnovana – „zaštitu narodnih običaja, muzike i kulture”

 

Bivša Slavjanska čitaonica osnovana je u Dobroti prije 158 godina, a prije ravno 118 godina useljena je u zgradu današnjeg Doma kulture u Dobroti.  Prema Statutu, cilj njenog osnivanja bio je: proučavanje pomorstva i trgovine i zaštita narodnih običaja, muzike i kulture na nacionalnom jeziku. Osnivači društva su bili Vido Kamenarović, Pavo Kamenarović i drugi Dobroćani.

Prvi predsjednik Slavjanske čitaonice, kapetan Vido Kamenarović u pozdravnom govoru obrazložio je svrhu njenog osnivanja: „Osnivamo ovu čitaonicu prije svega radi našega jezika, ovaj vez bratske ljubavi pravog napretka, ovaj stub budućnosti, jer bez temelja kuća se ne gradi, a temelj narodnosti je naš jezik i temelj nauke materinsko vaspitanje. Sastajmo se u ovoj čitaonici, neka se umovi izoštravaju i razna mišljenja izađu na jedno hladnokrvno bojište tada će se naša otadžbina podići među svojim sestrama i ispoljiti vrline sinova svojih!”

Iako je, u međuvremenu, proglašena spomenikom graditeljstva, i na papiru uživa zaštitu države, zgrada u kojoj je Slavjanska čitaonica useljena prije više od vijeka – devastirana je. No, bez obzira što je, bar za sada, preživjela čudne katastarske puteve i upise vlasništva, te ugovore o zakupu i rekonstrukcije bez odgovarajućeg nadzora države, nije izvjesno hoće li na koncu preživjeti i sve partijske planove za „komrecijalnu valorizaciju”. Sigurno je samo da  nekadašnju Slavjansku čitaonicu,  Mjesna Zajednica Dobrota, koja je mahom raspolagala ovim nekretninama, koristi za mnogo šta, ali ne za ono za šta je čitaonica osnovana – „zaštitu narodnih običaja, muzike i kulture”.

Upravo zbog svega toga, NVO ANIMA iz Kotora uradila je Studiju slučaja ovog spomenika. Iz obimne građe, koju su prikupili, prateći sudbinu Slavjanske čitaonice od početka do danas, odnosno spomenički kompleks koji čine četiri objekta – zgrada Mjesne zajednice, Stefina kuća (ruševina), Stara škola i pomoćna zgrada, sve upisane u Listu nepokretnosti 273 KO Dobrota, jasno je da ove nepokretnosti nijesu uživale odgovarajuću zaštitu.

Crna Gora ima pravo svojine na predmetnim nepokretnostima, dok je pravo raspolaganja prenijeto na Opštinu Kotor.

No, nekretninama je mahom gazdovala Mjesna zajednica Dobrota. Na osnovu Rješenja Narodnog odbora Opštine Kotor zemljište na kom se nalaze ove nekretnnine upisano je kao društvena svojina. Dana 21.12.1966. zgrada Slavjanske čitaonice upisana je na korist Opštenarodne imovine sa pravom upravljanja Opštine. Onda su došle devedesete. U martu 1990. sačinjen je zapisnik o izlaganju, a Slavjanska čitaonica daje se na korišćenje MZ Dobrota.   U hronologiji upisa ovaj objekat je evidentiran kao zgrada mjesne zajednice Dobrota, i dat joj na korišćenje, a na osnovu izjave predstavnika MZ Dobrota, koji je tadašnju MZ odredio kao pravnog sljedbenika Narodnog odbora Dobrota.

U stidiji ANIME konstatuje se da ovakav upis „nije bio u skladu sa upisom u zemljišnim knjigama, a time ni u skladu sa zakonskim propisima”.

Tu nije kraj. Nezakonit upis nije spriječio MZ Dobrota u godinama koje slijede da izdaje u zakup i trajno  korišćenje neke od ovih nekretnina, na kojima su se vršile rekonstrukcije, mimo procedura i propisa.

U oktobru 2008. godine MZ Dobrota podnosi Zahtjev Sekretarijatu za urbanizam za odobrenje nadgradnje Doma kulture, „radi komercijalne valorizacije”. Istog dana, MZ Dobrota podnosi i Zahtjev bivšoj predsjednici opštine Kotor Mariji Ćatović, za odobrenje nadgradnje,„prema ranijem dogovoru”. Toliko o procedurama. „Nije poznato zbog čega takav zahtjev nije odbačen, imajući u vidu da se radi o spomeniku graditeljstva III kategorije”, navodi se u Studiji ANIME.

I  iz samog uvida u listove nepokretnosti, vidi se da je rekontrukcija jedne od zgrada (Stara škola) izvršena bez dozvole.

Tu zgradu MZ Dobrota je ustupila SZR „Prostor”. Istraživači koji su radili na studiji konstatuju da „ne postoji dokaz o prenosu prava korišćenja, odnosno o prenosu prava svojine na ovom objektu, sa MZ Dobrota na SZR „Prostor“. Obraćajući se odgovarajućoj instituciji u Beogradu, rečeno im je da oni takav dokument ne posjeduju u arhivi, uputivši ih na organe Crne Gore. Ipak, prema rješenju tadašnje Direkcije za nekretnine iz 2001. godine, navodi se da postoji „Ugovor o prenosu prava korišćenja i raspolaganja br. 33/91 od 07. 02. 1991. godine“. Ugovor se međutim, ako postoji, konstatuje se u studiji, morao obaviti prema odredbama Zakona o prometu nepokretnosti, koji je sa određenim izmjenama bio na snazi sve do 1999. godine (Zakon o imovini RCG), odnosno 2009. godine (Zakon o državnoj imovini).

„Takođe ovom ugovoru, moralo je prethoditi javno nadmetanje, pribavljanjem pismenih ponuda, dok se neposrednom pogodbom Ugovor mogao zaključiti isključivo usljed bezuspješnosti takve prodaje (prodaje javnim nadmetanjem)”, navodi se u Studiji. Sve to ide u prilog tezi da se ovom imovinom nije raspolagalo u skladu sa propisima. Direkcija za nekretnine je takođe dozvolila parcelizaciju katastarskih parcela. Konačno, izvršena je i rekonstrukcija. No, nema pisanih tragova ko je, kada i pod kojim uslovima dozvolio rekonstrukciju ovog objekta.

Nije tu kraj katastarskim i drugim čarolijama. Vladimir Račić je od zakupca jedne od nekretnina, pod nazivom Stefina kuća, postao vlasnik devet od deset stanova koji su tu izgrađeni. Račić je stekao pravo svojine raznim ugovorima o prometovanju nepokretnosti, kao i Rješenjima kojim se ispravljaju pogrešni upisi drugih lica

Račić je postao je najprije zakupac Stefine kuće koju je MZ Dobrota u julu 1994. godine dala na trajno korišćenje Jedriličarskom klubu Lahor iz Kotora.  Bez naknade. U Odluci o ustupanju navodi se da Lahor „objekat može sanirati samo u sportsko rekreativne svrhe, jer se u druge svrhe ne može upotrijebiti”.  Lahor, međutim,  prema dostupnim dokumentima, 2006. godine na 25 godina ovaj objekat izdaje Vladimiru Račiću iz Beograda. Godišnja zakupnina, prema Ugovoru o zakupu, iznosi 5000 eura. Račić je prema ugovoru bio dužan da sprovede određenu sanaciju. Taj posao Lahora i Račić Vladimira aminovao je predsjednik mjesne zajednice Dobrota Dejan Adžić.

Uslijedile su godine dopisa između Lahora, MZ Dobrota, Opštine Kotor i Vladimira Račića. Regionalni zavod 2007. godine u dopisu Lahoru navodi da ne odobrava planiranu rekonstrukciju jer on predviđa izgradnju novih stambenih jedinica. U međuvrmenu, Račić podnosi tužbu protiv Lahora i Opštine Kotor.

Da cijeli posao nije sklopljen u skladu sa zakonom, jasno je kada u decembru 2011, Sekretarijat za imovinsko pravne poslove obavještava MZ Dobrota da se na taj  Ugovor ne može dati saglasnost jer nisu ispoštovane procedure ranije važećih propisa kao i da nije u skladu sa Zakonom o državnoj imovini i Uredbom o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini. Dvije godine kasnije,  Direkcija za uređenje i izgradnju obavještava Mjesnu zajednicu da ne može raspolagati imovinom i produžavati ugovor o zakupu.

Devastacija Slavjanske čitaonice nije nastala samo rekonstrukcijama i nesavjesnim gazdovanjem. O nju su se ogriješili i urbanisti.

U Studiji se navodi da su u „toku procesa planiranja u izmjenama plana za Dobrotu iz 2013. od jedinstvene katastarske parcele napravljene tri i tim se smanjila površina slobodnog prostora oko objekta mjesne zajednice. S obzirom da ona kao javni objekat pripada svim građanima, opština je trebalo da da smjernice za njeno uređenje i upravljanje i ne dozvoli usitnjavanje parcele”.

Od devedesetih do danas Slavjansku čiotaonicu očito nije imao ko da štiti.

Milena PEROVIĆ
foto: Martin KMET

Komentari

Izdvojeno

PROTEST BIVŠIH RADNIKA KOŠUTE: Blokiranje puta, za deblokadu pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je 1996. otvoren stečajni postupak. No uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate. Kao i ranije i sada pokušavaju da protestima i blokadama ostvare svoja prava

 

 

Bivši radnici nekadašnje Industrije modne obuće Košuta u ponedjeljak su blokirali magistralu između Podgorice i Cetinja. Blokada je trajala četiri i po sata i bila je peta u posljednjih mjesec i po dana.

Bivši radnici traže isplatu devet zaostalih zarada i povezivanje radnog staža. Njihove zahtjeve već 25 godina nema ko da riješi.

Nakon niza protesta, protekle sedmice radnici su se sastali sa potpredsjednikom Vlade Nikom Đeljošajem. Nije bilo konkretnog dogovora, niti jasnog predloga kako da se prevaziđe situacija.

Đeljošaj je saopštio da su voljni da rješavaju naslijeđene probleme, ali da je potrebno da se precizira šta se konkretno zahtijeva. ,,Kad nešto tražite, morate konkretno znati šta je to. Morate imati papir, za koliko je to radnika, za koliko novca”, naveo je Đeljošaj.

Advokat radnika Petar Martinović je istakao da imaju konačan spisak 680 radnika koji imaju potraživanja. On je najavio da će pored Đeljošaja, pisati i premijeru Milojku Spajiću, i detaljno ih upoznati sa tim koliko radnika čeka povezivanje radnog staža kako bi mogli da ostvare pravo na penziju. Za izmirenje zaostalih zarada potrebno je oko 2,8 miliona eura. Martinović je najavio da su radnici spremni da svoje zahtjeve podijele u dva segmenta, i traže da se Vlada obaveže da prvo isplati zaostale zarade, a potom i da poveže staž radnicima kako bi otišli u penziju.

Krajem prošle godine Građanski pokret URA saopštio je da će njihovi poslanici podnijeti amandmane na Predlog zakona o budžetu za 2024. godinu kojim bi se ispravila višedecenijska nepravda nad radnicima Košute koji su, kao prioritetni povjerioci, ostali uskraćeni za isplatu devet zarada, i pored milionske imovine kojom je preduzeće raspolagalo.

,,Ovim amandmanom opredjeljuje se 2.205.000 eura za isplatu radnicima stečajcima i to za njih oko 700 jer, nažalost, više od 500 nije među živima i nisu dočekali zadovoljenje pravde. Očekujemo odgovoran pristup i podršku svih kolega u Skupštini Crne Gore”, saopštila je URA. Podrške očigledno nije bilo.

Bivši radnici Košute su ispred Vlade protestovali i u maju 2021., za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Dobili su obećanja, ali ne ispunjavanje njihovih dugogodišnjih potraživanja.

Stečaj u Industriji modne obuće Košuta uveden je u martu 1996., a oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je otvoren stečajni postupak, a uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME, SLUČAJ BERANE: Kap u moru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku se ne zna koliko  neregistrovanih kamiona, poput onog u nedjelju veče u Beranama, krstari šumama sjevera. I svaki ukrade od dvije i po do pet hiljada eura u oblovini. Ali, hoće li iko ikada u državi postaviti pitanje kako je sa sjevera Crne Gore koncesionim gazdovanjem ukradeno dvadeset milijardi eura. Posljednji slučaj je samo –  kap u moru

 

U nedelju,24.marta,  u ponoćnim satima došlo je do teškog incidenta na Gradinskom polju nadomak Berana, kada je prilikom zaplijene nezakonito posječene šumske građe, došlo do pucnjave, u kojoj na svu sreću nije bilo žrtava.

Naime, nakon što su granični policajac i carinik pokušali da zaustave kamion bez oznaka napunjen građom, vozač je nastavio kretanje, da bi kasnije vozilo bilo pronađeno, a pretragom terena pronađen  još jedan kamion  natovaren oblovom građom.

Potom su policajac i carinik sjeli u  kamion i krenuli ka zgradi policije, ali je u jednom momentu pored njih projurio automobil crne boje bez tablica, iz koga je, kako je policajac kazao kolegama – pucano.

Policajac je uzvratio na vatru, ili kako je zvanično saopšteno iz Uprave policije, pucao u vazduh u znak upozorenja.

“Službenici policije u saradnji sa postupajućim tužiocem preduzimaju dalje mjere i radnje na utvrđivanju svih okolnosti događaja, a posebno imajući u vidu da je prilikom obavljanja gore pomenutih službenih aktivnosti došlo do upotrebe vatrenog oružja. Po završetku pomenutih daljih mjera i radnji, u odnosu na utvrđene činjenice, policija će preduzeti aktivnosti shodno zakonu” – kazali su iz policije.

Кada je vijest osvanula u medijima, zbog kontardiktornih informacija, oglasio se premijer Milojko Spajić, ističući da će ”zatražiti hitan i detaljan izveštaj od direktora Uprave policije Aleksandra Radovića i ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića o detaljima napada na pripadnika Uprave policije”.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potvrdio je da je teški incident u Beranama “čudno zbivanje”.

“Dobio sam informaciju o incidentu u Beranama koja nije potpuna. Prve informacije su veoma konfuzne. Već sam zatražio od v.d direktora policija Crne Gore detaljan izveštaj o događaju. Tražiću hitnu i temeljnu istragu incidenta, kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu” – oglasio se ministar Šaranović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I BEZBJEDNOST U SAOBRAĆAJU: Među najrizičnijim u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

S obzirom na broj poginulih osoba u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćaju u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što zemlju svrstava među najrizičnije u Evropi. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija

 

 

„U saobraćajnoj nesreći na Jazu poginuo petnaestogodišnji vozač“, „Mladić poginuo u saobraćajnoj nesreći u Sutomoru“, samo su neki od naslova koji su obilježili prethodnih nekoliko dana.

“Na putevima u Crnoj Gori u 2023. godini dogodile su se ukupno 6.573 saobraćajne nezgode, tokom 2022. godine ukupno 5.675 saobraćajnih nezgoda, a tokom 2021. godine – 6.109. U ovim saobraćajnim nezgodama smrtno je stradalo: 77 lica u 2023. godini, 73 lica u 2022. godini i 55 u 2021. godini“, piše u odgovorima koji su iz Uprave policije  dostavljeni Monitoru.

Da bi se broj saobraćajnih nezgoda smanjio, Crna Gora mora u što hitnijem roku da donese nacionalnu strategiju za poboljšanje stanja u drumskom saobraćajnu, ali i da formira koordinaciono tijelo za bezbjednost drumskog saobraćaja. To u razgovoru za Monitor tvrdi bivši pomoćnik direktora policije Nikola Janjušević. „Mi smo postali imuni kao građani na sve što se dešava kada je saobraćaj u pitanju. Moramo da se pokrenemo. Bezbjednost u saobraćaju nam ne može poboljšati EU već to moramo mi sami“, kaže Janjušević.

On  objašnjava značaj donošenja nacionalne strategije: „ Crna Gora je donijela nacionalnu strategiju za pobošaljenje stanja u drumskom saobraćaju za period od 2010. – 2019. godine, koja je sadržala preporuku Evropske komisije da se u ovom periodu pokuša smanjiti broj smrtno stradalih lica  ispod 10 na 100 hiljada stanovnika. Crna Gora je uspjela da ispuni uslove iz te nacionalne strategije već 2012.godine kada je broj stradalih na crnogorskim drumovima bio znatno manji od predviđenog“.

Prema dostupnim informacijama, prije usvajanja strategije na koju Janjušević ukazuje, broj stradalih na godišnjem nivou prelazio je 100, ali je već 2012.godine taj broj bio znatno manji – 46. Strategija je važila do 2019. godine. Uslijedilo je donošenje Programa za poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju, a u oktobru prošle godine Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je nacrt Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju 2023-2030.“

„U posljednjem petogodišnjem periodu, od 2017. do 2021. godine, u Crnoj Gori se dogodilo ukupno 27.818 saobraćajnih nezgoda, od kojih 18.584 su samo sa materijalnom štetom, 8.994 sa povrijeđenim licima i 239 sa poginulim licima. S obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi“, konstatuje se u Nacrtu. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija.

Lideri u bezbjednosti saobraćaja, kao što su Norveška i Švedska, su čak šest puta bezbjedniji od Crne Gore  (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori). Kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za 27 zemalja EU, dvostruko je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori, piše u Nacrtu strategije.

Sagovornik Monitora ističe da je još prije nekoliko godina radna grupa koju su činili predstavnici MUP-a i Uprave policije sačinila plan kako da se smanji broj saobraćajnih nezgoda – projekat ugradnje stacionarnih radarskih sistema. „Planom je bilo predviđeno da se na 75 lokacija u Crnoj Gori postave ti stacionarni radarski sistemi. Zbog čega to do sada nije realizovano ne znam, ali sva iskustva iz zemalja regiona i zemalja EU pokazuju da je ugradnjom radarskih sistema značajno opao broj saobraćjanih nezgoda a samim tim i broj smrtno strdalih lica“, kaže Janjušević.

Relaizacijom ovog projekta bila bi smanjena potreba za fizičkom kontrolom brzine, a samim tim prisustvo policijskih službenika na terenu. Osim toga, postavljanjem ovog sistema, osim kontrolisanja vožnje i drugi sektori policije bi mogli imati korisne podatke, poput sektora koji sprovode aktivnosti u rasvjetljavanju nekog krivičnog djela.

Janjušević podsjeća da je sistem saobraćaja kompleksan i da u njemu participira niz državnih organa počev od Uprave policije, Ministarstrva saobraćaja, Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete, ali da je posljednjih godina najviše aktivnosti kada je riječ o bezbjednosti drumskog saobraćaja imala Uprava policije.

Kao jedan od načina da se smanji crni bilans na crnogorskim drumovima on vidi i formiranje koordinacionog tijela koje bi se bavilo tim pitanjem. „Koordinaciono tijelo je postojalo u ranijem periodu. Njime je predsjedavao ministar unutrašnjih poslova, a članovi ministar zdravlja, ministar prosvjete, ministar saobraćaja i direktor Uprave policije. Analizirali bi stanje periodično kvartalno, pravili analizu, program mjera kako bi se smanjio broj saobraćajnih nezgoda i to je, što govori i statistika o broju smanjenja saobraćajnih nezgoda, imalo pozitivne rezultate.

U Nacrtu  Strategije se konstatuje da rad ovog tijela koje je trajalo od 2010- 2019. godine nije bio redovan i da nije odgovorio propisanim obavezama, niti je dao očekivane rezultate. „ Evidentno je da važni subjekti i pojedinci često nemaju potreban kapacitet, nisu motivisani, stručni, niti su dovoljno posvećeni sprovođenju mjera i aktivnosti unaprijeđenja bezbjednosti saobraćaja za koje su odgovorni i nadležni. U velikom broju slučajeva, izostao je redovan, dobro organizovan i sistematičan rad na unaprijeđenju bezbjednosti saobraćaja, kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Ovakvo stanje se može promijeniti samo iskrenom, neprekidnom i javno iskazivanom političkom podrškom i odgovornošću, a posebno dosljednom primjenom propisa i podrškom prilikom donošenja, promocije i sprovođenja ove strategije i Akcionog plana, piše u Nacrtu.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo