Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SLAVJANSKE ČITAONICE U DOBROTI: Katastarske i partijske čarolije

Objavljeno prije

na

Zgrada nekadašnje Slavjanske čitaonice  u Dobroti, iako zaštićena kao spomenik graditeljstva, devastirana je. Iako je za sada preživjela čudne katastarske puteve i upise vlasništva, ugovore o zakupu i rekonstrukcije bez odgovarajućeg nadzora države, nije izvjesno hoće li na koncu preživjeti sve partijske planove za „komercijalnu valorizaciju”. Sigurno je samo da nekadašnju Slavjansku čitaonicu, lokalna vlast koristi za mnogo šta, ali ne za  ono za šta je osnovana – „zaštitu narodnih običaja, muzike i kulture”

 

Bivša Slavjanska čitaonica osnovana je u Dobroti prije 158 godina, a prije ravno 118 godina useljena je u zgradu današnjeg Doma kulture u Dobroti.  Prema Statutu, cilj njenog osnivanja bio je: proučavanje pomorstva i trgovine i zaštita narodnih običaja, muzike i kulture na nacionalnom jeziku. Osnivači društva su bili Vido Kamenarović, Pavo Kamenarović i drugi Dobroćani.

Prvi predsjednik Slavjanske čitaonice, kapetan Vido Kamenarović u pozdravnom govoru obrazložio je svrhu njenog osnivanja: „Osnivamo ovu čitaonicu prije svega radi našega jezika, ovaj vez bratske ljubavi pravog napretka, ovaj stub budućnosti, jer bez temelja kuća se ne gradi, a temelj narodnosti je naš jezik i temelj nauke materinsko vaspitanje. Sastajmo se u ovoj čitaonici, neka se umovi izoštravaju i razna mišljenja izađu na jedno hladnokrvno bojište tada će se naša otadžbina podići među svojim sestrama i ispoljiti vrline sinova svojih!”

Iako je, u međuvremenu, proglašena spomenikom graditeljstva, i na papiru uživa zaštitu države, zgrada u kojoj je Slavjanska čitaonica useljena prije više od vijeka – devastirana je. No, bez obzira što je, bar za sada, preživjela čudne katastarske puteve i upise vlasništva, te ugovore o zakupu i rekonstrukcije bez odgovarajućeg nadzora države, nije izvjesno hoće li na koncu preživjeti i sve partijske planove za „komrecijalnu valorizaciju”. Sigurno je samo da  nekadašnju Slavjansku čitaonicu,  Mjesna Zajednica Dobrota, koja je mahom raspolagala ovim nekretninama, koristi za mnogo šta, ali ne za ono za šta je čitaonica osnovana – „zaštitu narodnih običaja, muzike i kulture”.

Upravo zbog svega toga, NVO ANIMA iz Kotora uradila je Studiju slučaja ovog spomenika. Iz obimne građe, koju su prikupili, prateći sudbinu Slavjanske čitaonice od početka do danas, odnosno spomenički kompleks koji čine četiri objekta – zgrada Mjesne zajednice, Stefina kuća (ruševina), Stara škola i pomoćna zgrada, sve upisane u Listu nepokretnosti 273 KO Dobrota, jasno je da ove nepokretnosti nijesu uživale odgovarajuću zaštitu.

Crna Gora ima pravo svojine na predmetnim nepokretnostima, dok je pravo raspolaganja prenijeto na Opštinu Kotor.

No, nekretninama je mahom gazdovala Mjesna zajednica Dobrota. Na osnovu Rješenja Narodnog odbora Opštine Kotor zemljište na kom se nalaze ove nekretnnine upisano je kao društvena svojina. Dana 21.12.1966. zgrada Slavjanske čitaonice upisana je na korist Opštenarodne imovine sa pravom upravljanja Opštine. Onda su došle devedesete. U martu 1990. sačinjen je zapisnik o izlaganju, a Slavjanska čitaonica daje se na korišćenje MZ Dobrota.   U hronologiji upisa ovaj objekat je evidentiran kao zgrada mjesne zajednice Dobrota, i dat joj na korišćenje, a na osnovu izjave predstavnika MZ Dobrota, koji je tadašnju MZ odredio kao pravnog sljedbenika Narodnog odbora Dobrota.

U stidiji ANIME konstatuje se da ovakav upis „nije bio u skladu sa upisom u zemljišnim knjigama, a time ni u skladu sa zakonskim propisima”.

Tu nije kraj. Nezakonit upis nije spriječio MZ Dobrota u godinama koje slijede da izdaje u zakup i trajno  korišćenje neke od ovih nekretnina, na kojima su se vršile rekonstrukcije, mimo procedura i propisa.

U oktobru 2008. godine MZ Dobrota podnosi Zahtjev Sekretarijatu za urbanizam za odobrenje nadgradnje Doma kulture, „radi komercijalne valorizacije”. Istog dana, MZ Dobrota podnosi i Zahtjev bivšoj predsjednici opštine Kotor Mariji Ćatović, za odobrenje nadgradnje,„prema ranijem dogovoru”. Toliko o procedurama. „Nije poznato zbog čega takav zahtjev nije odbačen, imajući u vidu da se radi o spomeniku graditeljstva III kategorije”, navodi se u Studiji ANIME.

I  iz samog uvida u listove nepokretnosti, vidi se da je rekontrukcija jedne od zgrada (Stara škola) izvršena bez dozvole.

Tu zgradu MZ Dobrota je ustupila SZR „Prostor”. Istraživači koji su radili na studiji konstatuju da „ne postoji dokaz o prenosu prava korišćenja, odnosno o prenosu prava svojine na ovom objektu, sa MZ Dobrota na SZR „Prostor“. Obraćajući se odgovarajućoj instituciji u Beogradu, rečeno im je da oni takav dokument ne posjeduju u arhivi, uputivši ih na organe Crne Gore. Ipak, prema rješenju tadašnje Direkcije za nekretnine iz 2001. godine, navodi se da postoji „Ugovor o prenosu prava korišćenja i raspolaganja br. 33/91 od 07. 02. 1991. godine“. Ugovor se međutim, ako postoji, konstatuje se u studiji, morao obaviti prema odredbama Zakona o prometu nepokretnosti, koji je sa određenim izmjenama bio na snazi sve do 1999. godine (Zakon o imovini RCG), odnosno 2009. godine (Zakon o državnoj imovini).

„Takođe ovom ugovoru, moralo je prethoditi javno nadmetanje, pribavljanjem pismenih ponuda, dok se neposrednom pogodbom Ugovor mogao zaključiti isključivo usljed bezuspješnosti takve prodaje (prodaje javnim nadmetanjem)”, navodi se u Studiji. Sve to ide u prilog tezi da se ovom imovinom nije raspolagalo u skladu sa propisima. Direkcija za nekretnine je takođe dozvolila parcelizaciju katastarskih parcela. Konačno, izvršena je i rekonstrukcija. No, nema pisanih tragova ko je, kada i pod kojim uslovima dozvolio rekonstrukciju ovog objekta.

Nije tu kraj katastarskim i drugim čarolijama. Vladimir Račić je od zakupca jedne od nekretnina, pod nazivom Stefina kuća, postao vlasnik devet od deset stanova koji su tu izgrađeni. Račić je stekao pravo svojine raznim ugovorima o prometovanju nepokretnosti, kao i Rješenjima kojim se ispravljaju pogrešni upisi drugih lica

Račić je postao je najprije zakupac Stefine kuće koju je MZ Dobrota u julu 1994. godine dala na trajno korišćenje Jedriličarskom klubu Lahor iz Kotora.  Bez naknade. U Odluci o ustupanju navodi se da Lahor „objekat može sanirati samo u sportsko rekreativne svrhe, jer se u druge svrhe ne može upotrijebiti”.  Lahor, međutim,  prema dostupnim dokumentima, 2006. godine na 25 godina ovaj objekat izdaje Vladimiru Račiću iz Beograda. Godišnja zakupnina, prema Ugovoru o zakupu, iznosi 5000 eura. Račić je prema ugovoru bio dužan da sprovede određenu sanaciju. Taj posao Lahora i Račić Vladimira aminovao je predsjednik mjesne zajednice Dobrota Dejan Adžić.

Uslijedile su godine dopisa između Lahora, MZ Dobrota, Opštine Kotor i Vladimira Račića. Regionalni zavod 2007. godine u dopisu Lahoru navodi da ne odobrava planiranu rekonstrukciju jer on predviđa izgradnju novih stambenih jedinica. U međuvrmenu, Račić podnosi tužbu protiv Lahora i Opštine Kotor.

Da cijeli posao nije sklopljen u skladu sa zakonom, jasno je kada u decembru 2011, Sekretarijat za imovinsko pravne poslove obavještava MZ Dobrota da se na taj  Ugovor ne može dati saglasnost jer nisu ispoštovane procedure ranije važećih propisa kao i da nije u skladu sa Zakonom o državnoj imovini i Uredbom o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini. Dvije godine kasnije,  Direkcija za uređenje i izgradnju obavještava Mjesnu zajednicu da ne može raspolagati imovinom i produžavati ugovor o zakupu.

Devastacija Slavjanske čitaonice nije nastala samo rekonstrukcijama i nesavjesnim gazdovanjem. O nju su se ogriješili i urbanisti.

U Studiji se navodi da su u „toku procesa planiranja u izmjenama plana za Dobrotu iz 2013. od jedinstvene katastarske parcele napravljene tri i tim se smanjila površina slobodnog prostora oko objekta mjesne zajednice. S obzirom da ona kao javni objekat pripada svim građanima, opština je trebalo da da smjernice za njeno uređenje i upravljanje i ne dozvoli usitnjavanje parcele”.

Od devedesetih do danas Slavjansku čiotaonicu očito nije imao ko da štiti.

Milena PEROVIĆ
foto: Martin KMET

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo