Povežite se sa nama

OKO NAS

PORAZNA STATISTIKA SJEVERA: Ispod prosjeka u siromašnoj zemlji

Objavljeno prije

na

Konstantno smanjenje  broja  stanovnika, zaposlenih i poljoprivrednika, niža prosječna plata, diskriminacija žena na tržištu rada… To su samo neke od činjenica, koje potvrđuju da je sjever Crne Gore, po mnogo čemu,  daleko od ostatka države

 

Analiza lokalnih tržišta rada u Crnoj Gori, koja je objavljena u maju ove godine, u okviru projekata Dalji razvoj lokalnih inicijativa za zapošljavanje, razokrila je mnogo poražavajućih podataka, koji se tiču privrednog i demografskog stanja na sjeveru naše zemlje. Taj je dokument potvrdio da su regionalne razlike i dalje nesmanjene, a Sjeverni region i dalje daleko od statističkih državnih prosjeka.

Analiza , između ostalog,  predstavlja informacionu osnovu u razvijanju lokalnih strategija zapošljavanja i ljudskih resursa. Projekat  Dalji razvoj lokalnih inicijativa za zapošljavanje u Crnoj Gori,  finansira se iz sredstava EU-IPA u okviru Programa EU i Crne Gore  za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku. „Najupečatljivije su velike regionalne razlike u stopama zaposlenosti i nezaposlenosti između Sjevernog regiona i druga dva više razvijena regiona. Stopa nezaposlenosti u Sjevernom regionu skoro je desetostruko veća u odnosu na  Primorski  regionu i,  takođe,  višestruko veća u odnosu na stopu nezaposlenosti u Središnjem regionu“,  jedna je od konstatacija iz Analize.

U tom dokumentu, u kojem je analiziran period od  2011. do 2018. godine, navodi se i da stopa zaposlenosti na sjeveru „za čak 22,6 odsto, odnosno, 19,8 manja, u odnosu na ostala dva regiona“.

U Sjevernom regionu, kao i u ostatku Crne Gore, u posmatranom periodu je došlo  do smanjenja broja registrovanih osiguranika poljoprivrednika.

Dokument je pokazao i da sjever nezaustavljivo gubi stanovništvo.Ukupan broj stanovnika u Andrijevici od 2011. do 2018. godine  pao je za  za 7,2, u Kolašinu za 11,7, u Šavniku za oko 17, a u Beranama za više od 20 procenata… Broj osnovaca u istom periodu u Kolašinu smanjio se za petinu, u Beranama za četvrtinu, u Šavniku i Mojkovcu za trećinu, u Bijelom Polju za 15 odsto.

U Bijelom  Polju, kako piše u Analizi, prije dvije godine,  nezaposlen je bio svaki deseti stanovnik. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), u toj opštini, dominirali su srednjekvalifikovani. Dugoročno nezaposlene osobe čine preko 60 odsto.

Broj registrovanih zaposlenih u Kolašinu, u istom periodu,  smanjem je za 4,4, dok je roj registrovanih nezaposlenih povećan za 24 odsto. I u toj opštini bez posla su najčešće srednjekvalifikovani. Dugoročno nezaposleni čine oko 55,4 odsto, a u toj kategoriji dominiraju žene. Više od polovine visokoškolaca zapošljeno je u javnom sektoru. To, prema Analizi, upućuje na „ograničene potrebe za visokoškolcima u privatnom sektoru i njegovu relativnu nerazvijenost“.

Više od trećene nezaposlenih Kolašinaca stariji su od 50 godina. Približno  ih je toliko i bez radnog staža. Registrovanih poljoprivrednih osiguranika u 2018. godini u Kolašinu bilo je 37, što je za čak 43,9 odsto manje nego sedam godina ranije. Najdeficitiranija zanimanja, kako piše u tom dokumentu, bila su  zanimanja sa visokim obrazovanjem,  ali i zanimanja sa srednjom stručnom spremom kao što su konobari, elektroenergetičari, autoelektričari, vozači drumskog saobraća…

Ukupan broj nezaposlenih i u opštini Gusinje je u analiziranom periodu značajno porastao. Stopa nezaposlenosti u toj opštini 2011. godine bila je čak 42, da bi se u narednih sedam godina povećala još za 22 odsto.

„Broj registrovanih zaposlenih u Plužinama smanjen je čak 30,2 odsto. Odnos između broja registrovanih zaposlenih i broja stanovnika iznosi 0,17, što je dosta ispod prosjeka Crne Gore. Poređenje broja zaposlenih i broja penzionera dodatno ukazuje na rapidno pogoršavanje stanja na lokalnom tržištu rada i starenje stanovništva“, piše u Analizi.

Plužine su zabilježile i nominalni pad prosječne zarade tokom minule  decenije. I u Pljevljima je, u posmatranom periodu,  neto prosječna zarada smanjena sa 540,  u 2011. godini na 523 eura, sedam godina kasnije. Učešće nezaposlenih u ukupnom stanovništvu opštine je konstantan i iznosi 8,3 odsto.  U toj opštini četiri  odsto stanovništva koristi naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice (MOP).

Za sedam godina broj nazaposlenih u Rožajama je utrostručen, sa 1.032 na 3.153, pa je „u  2018. nezaposlenost je činila 13,7 odsto ukupnog stanovništva, što je značajno više u odnosu na prosjek u Crnoj Gori…“. Svaki peti Rožajac je korisnik MOP-a, što je petostruko više u odnosu na prosjek Crne Gore.

„Ukupan broj nezaposlenih u opštini Plav, u analiziranom periodu,  značajno je  porastao. Dio tog povećanja nezaposlenosti se, svakako, duguje novoregistrovanim nezaposlenima koji su željeli da ostvare pravo na doživotnu naknadu za majke sa troje ili više djece. Ipak, sveukupno gledano, broj nezaposlenih je učetvorostručen od 2011. do 2016. godine, dok je taj broj još više porastao 2018.  kada je gotovo šest puta  bio veći u odnosu na 2011-u“, navodi se u Analizi.

U toj opštini nazaposlenost čini više od 18 odsto  ukupnog stanovništva, što je tri puta više od državnog prosjeka. Dugoročno nezaposlene osobe dominiraju, a blizu 60 odsto lica na evidenciji ZZZ su žene. Čak 71 odsto nezaposlenih su bez radnog staža.

Dok je učešće žena u ukupnoj zaposlenosti u Primorskom i Središnjem regionu, inače skromnih 43, na sjeveru je taj procenat svega 38 odsto.

„Pri tome, dok žene čine više od tri petine zaposlenih stručnjaka i službenika u Crnoj Gori kao cjelini i u Primorskom i Središnjem regionu, to učešće je za obje grupe zanimanja manje od polovine u Sjevernom regionu. Jedino kad je riječ o učešću žena u osnovnim-jednostavnim zanimanjima, sjever je iznad prosjeka Crne Gore, što upućuje na veći stepen diskriminacije žena na  tržištu rada u tom dijelelu države“, navodi se u dokumentu.

Sjever zna kako je biti siromašan u siromašnoj državi.

                                                                                       Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo