Povežite se sa nama

OKO NAS

FIJASKO NA PRIJEMNOM ZA MEDICINSKI FAKULTET NA UCG: Obrazovni sistem pao na ispitu znanja

Objavljeno prije

na

Na nedavnom prijemnom za Medicinski fakultet Univerziteta Crne Gore, od 102 kandidata, čak 90 nije položilo ispit. Ovakvi rezultati nadležne ne zabrinjavaju. Po običaju, brane se ćutanjem

 

Nedavni rezultati prijemnog za Medicinski fakultet Univerziteta Crne Gore, prema kojima od 102 kandidata čak 90 nije položilo ispit, demaskirali su zablude o obrazovnom sistemu. Ispit znanja nije položio.

,,Najgora stvar koju jedno društvo može da uradi svom podmlatku jeste da ga podiže na takav način da ga ubijedi da ima znanje, a u stvari ga nema. Naši mladi nisu svjesni toga da nemaju prava znanja, vještine i sposobnosti, da nisu spremni da čitav život uče, jer je život jedina prava škola vrijedna pohađanja“, kaže za Monitor Jasminka Milošević, profesorica Gimnazije Slobodan Škerović.

Prema njenim riječima, naš obrazovni sistem prolazi skoro deceniju i po kroz reformu, koja, umjesto da postepeno ide ka sve višim i boljim stupnjevima, ona mlade, a time i budućnost ove zemlje, vodi naniže, u mrak. ,,Ima ljudi koji pogrešno tumače naslov knjige Dolje škole Ivana Iljiča i gube iz vida najvažniju poruku: znanje ne smije biti roba. Biće da su ga i nadležni u Ministarstvu prosvjete, Zavodu za školstvo, Centru za stručno obrazovanje bukvalno shvatili. Sve su učinili da ruiniraju školski sistem ove države. Pojedinac sve manje umije da primijeni znanje za svoje i opšte dobro“, kaže Miloševićeva.

Nadležne godinama ne zabrinjavaju ni poražavajući rezultati PISA testiranja, prema kojima je skoro svaki drugi učenik u Crnoj Gori funkcionalno nepismen. O tome je Monitor i ranije pisao.

,,Obrazovni sistem u Crnoj Gori ozbiljno je urušen, a urušavanje je otpočelo proizvođenjem generacija sa viškom samopouzdanja, a manjkom znanja. Generacija kojima je važnija diploma, nego znanje koje ta diploma predstavlja. Za to su najmanje kriva djeca. Ogroman doprinos dao je i način izbora direktora škola, koje sada imenuje ministar. To je imalo uticaj na autoritet dijela nastavnog osoblja nad kojim se raznim manipulativnim sredstvima vrše pritisci za ‘razumijevanje’ izostanka znanja kod učenika, ili za ‘tolerantnost’ na nedovoljan nivo vaspitanja”, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO).

Kako je objasnila, neophodno je oslobađanje  škola od onog što obrazovnom sistemu ne smije biti svojstveno, od politizacije kroz partijsko kadriranje, nepotizma i posljedično korupcije. ,,Direktori aboliraju od odgovornosti neznanje, jer se i sami nalaze pod raznim uticajima pod kojima ne bi smjeli biti. Njima preporuka nije bilo znanje, autoritet među kolegama i u lokalnoj zajednici, već partijska podobnost pa im je fokus da taj kriterijum opravdaju a ne da rade na suštinskom unaprijeđenju obrazovnog i vrijednosnog sistema“, ističe Kaluđerovićeva.

U takvom trulom obrazovnom sistemu i ne čudi što se odgovornost prebacuje s jednih na druge.

Maturanti koji su pali na prijemnom ispitu za upis na Medicinski fakultet u Podgorici optužili su upravu te visokoobrazovne ustanove da ih je prevarila i da ih nije obavijestila o promjeni literature na osnovu koje treba da polažu prijemni.

Dekan Miodrag Radunović odbacio je ove navode, rekavši da su o svemu još 8. maja bili obaviješteni, kada su na sajtu fakulteta objavljene sve informacije o polaganju prijemnog.

Iz Ministarstva prosvjete niko nije našao za shodno da se ovim povodom oglasi. Po difoltu, brane se ćutanjem.

Profesorica Jasminka Milošević smatra da je fijasko na prijemnom posljedica problema i nelogičnosti prilikom ovogodišnjeg polaganja maturskih ispita: ,,Ova generacija gimnazijalaca upisala je srednju školu s uvjerenjem da će maturu polagati eksterno i da će to biti iz tri predmeta. Na početku četvrtog razreda rečeno im je da će ipak polagati četiri predmeta na maturi, dva eksterno, dva interno. Dobili su i tri nova predmeta za koje nisu imali udžbenike. Prevareni su i zato osjećaju revolt, ozolojeđenost i nepravdu. Ostalo je i njima samima nedokučivo: nemoć zbog mobinga koji ne možeš da dokažeš, a svi se oko tebe ponašaju kao da je sve normalno. Nemoć da mobing prepoznaš“.

Većina učenika koji su polagali prijemni ispit ima status lučonoša. Snežana Kaluđerović kaže da je devalvacija diplome Luča počela njihom hiperprodukcijom, a da je ovaj događaj to samo potvrdio. ,,Koliko je Luča iza kojih stoji znanje ukazuje procenat onih koji su položili – a to je svega nešto iznad 10 odsto. Nema sumnje da su stvarne lučonoše morale pokazati minimum prolaznog znanja na tom prijemnom ispitu. Ali, nije ni prvi put da na prijemnom ispitu više znanja pokažu vrlodobri đaci iza čije četvorke stoji znanje, trud i posvećenost, umjesto lične ambicije podržane roditeljskim uticajem u društvu ili refleksije roditeljske neostvarene ambicije samih roditelja”.

Prema riječima profesorice Milošević, nacionalni program kvalifikacija je prilagođen evropskim okvirima kvalifikacija za cjeloživotno učenje, ali Crna Gora nema privredu usklađenu sa tim standardima. ,,Novi programi zasnovani na veoma ambiciozno postavljenim ishodima, odsustvo javnih poziva za radne grupe i nedostatak referenci kreatora programa i udžbenika odaju utisak nestručnosti i skrivenog kurikuluma. Čemu taj kurikulum teži? Živimo u društvu koje sve više podsjeća na film Idiokratija, koji je svojevremeno snimljen kao komedija, a danas ima status ozbiljnog filma koji odslikava savremeni svijet: vladavina idiota u kojem je znanje samo roba“.

Sagovornici Monitora su saglasni u tome da treba raditi na oslobađanju od straha i raznoraznih ucjena kojima se kupuju ćutanje, petice i Luče.

,,Šta smo mi ostavili budućim generacijama: kulturnu baštinu ili slabosti? Kakve im poruke šaljemo od rođenja? Kakvi smo im uzori? Čemu ih učimo na svakom koraku tokom odrastanja? Toleranciji na nepravdu i korupciju, dvostruke standarde, nejednakost i mobing, provlačenju na mufte umjesto poštenom radu, pasivnosti i što je najgore: ćutanju. A nismo ni svjesni sopstvene odgovornosti. Strašno je kada rezultat obrazovanja bude pojedinac koji ne zna da ne zna. Još strašniji je strah od neznanja. Naša djeca nisu kriva. Mi smo krivi. Spremamo ih da cio život budu robovi“, zaključuje Miloševićeva.

                                                                                                            Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo