Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDIJA SLUČAJA VRMAC: Biznis i(li) priroda

Objavljeno prije

na

Potreba i mogućnost da se poluostrvo koje dijeli Kotorski od Tivatskog zaliva zaštiti i sačuva prepoznata je odavno. Samo što nadležni nemaju volje (i motiva?) da realizuju taj projekat. U međuvremenu, svoju priliku vrebaju i građevinski investitori. Planovi za betonizaciju već postoje

 

Poluostrvo Vrmac je jedinstveno mjesto i jedinstven pejzaž ne samo u Crnoj Gori, već i na čitavoj jadranskoj obali. Iza anarhičnog rastinja i kamenih ruševina krije se mali mediteranski raj u kome, i zahvaljujući kome, su mogle živjeti generacije poljoprivrednika, zanatlija, pomoraca i intelektualaca koji su kroz burnu istoriju doprinijeli kvalitetu i kulturnoj raznolikosti Crne Gore.

Ovako je princ Nikola Petrović Njegoš pisao o brdu-poluostrvu koje, u srcu Boke, dijeli Kotorski od Tivatskog zaliva.  U predgovoru Studije ekonomske valorizacije Vrmca, koja je publikovana 2015. godine u sklopu međunarodnog projekta Baština -pokretač razvoja, princ Petrović Njegoš još dodaje: „Nekim čudom sačuvano, uprkos groznici izgradnje koja kvari obalu posljednjih dvadeset godina, ono (brdo Vrmac) zaslužuje da bude predmet svake brige. Takođe, Vrmac zaslužuje ne samo da bude zaštićen, nego i valorizovan, čime bi se istovremeno valorizovali i turistički potencijali tog dijela Crne Gore“.

A u Studiji se kaže kako „mogućnosti Vrmca do sada nijesu valorizovane u praksi, niti su bile dio zajedničkih razvojnih planova dviju opština. Jedini planovi koji su se bavili prostorom Vrmca su urbanistički planovi koji za sada planiraju samo priobalni dio za izgradnju. Širenje gradnje uz padine na višim djelovima, kao i Lokalna studija lokacije Vrmca kojom je planirana izgradnja oko utvrde Vrmac, prijete da devastiraju i ovaj pejzaž izuzetnih vrijednosti.“

Ovim dijelom Bokokotorskog zaliva bavio se i prošlogodišnji izvještaj stručnjaka UNESCO-a i ICOMOS-a o stanju prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. U Izvještaju se Vladi i lokalnoj samoupravi vrlo direktno preporučuje da odustanu od spornih građevinskih i infrastrukturnih projekata, poput mosta na Verigama, probijanja i izgradnje novih puteva uz Vrmac ili dalje urbanizacije uz brda koja okružuju Kotorsko-risanski zaliv.

U tom Izvještaju je, pored ostalog, pozdravljena odluka Opštine Kotor, na čijem čelu je tada bio Vladimir Jokić, da se ne krene u projekat izgradnje žičare Kotor – Njeguši prije nego se pribavi tražena Studija uticaja na baštinu, kao i da se ne dozvoli gradnju turističkih objekata oko stare austrougarske tvrđave na Vrmcu. Kao što znamo Jokića je, u međuvremenu, DPS razvlastio izvršivši prevrat unutar lokalne samouprave već uhodanom metodom transfera odbornika. Tako da su, i što se Vrmca tiče, sve opcije i dalje otvorene.

A njih ima. I to vrlo različitih.

Potreba i mogućnost da se Vrmac zaštiti i sačuva, kako bi se taj prostor koristio na kvalitetan način i zadovoljstvo cjelokupne zajednice, prepoznata je odavno. O tome nas informiše i Studija slučaja Vrmac koju je, krajem maja, privela kraju NVO Anima. Tako saznajemo kako je još davne 1986. godine Republički zavod za zaštitu prirode predložio da Vrmac treba proglasiti za regionalni park prirode. „S obzirom na florističke i vegetacijske, te kulturne i rekreacione vrijednosti ovog prostora, a budući da teritorijalno pripada dvjema opštinama (Kotor i Tivat), smatramo da Vrmac treba proglasiti za regionalni park prirode. O tome treba pokrenuti inicijativu kod SO pomenutih opština”, stoji u njihovom Mišljenju o Nacrtu generalnog urbanističkog plana (GUP) Kotor. Uz napomenu da „u nacrtu GUP-a nema direktnog opredjeljenja za način zaštite i korištenja cjelokupnog područja Vrmca“.

Riječ struke tada se slušala, pa je već naredne 1987. Vrmac našao svoje mjesto u GUP-u Tivat, gdje je predloženo da se poluostrvo zaštiti „sa statusom parka prirode“. Smjenjivale su se od tada inicijative, planovi i odluke pa smo, konačno, stigli i do današnjeg stanja: Dio Vrmca koji pripada opštini Kotor ujedno je i dio zaštićenog Prirodnog i kulturno-istorijskog područija Kotora upisanog na UNESCO listi Svjetske baštine. Dio Vrmca koji pripada opštini Tivat definisan je Prostorno-urbanističkim planom Tivta kao (budući) park prirode. Opštine, ipak, nijesu uspjele pronaći zajedničku strategiju za zaštitu i korišćenje tog dijela Boke.

A Vrmac je zapao za oko građevinskim investitorima.

Krajem avgusta 2006. godine kotorske vlasti dobijaju „pismo o namjerama“ preduzeća KMG Corp  iz Herceg Novog, koje ih obavještava o svom naumu da gradi na Vrmcu, na prostoru od (makar) deset hektara koji su prethodno kupili od Jugooceanije, upropašćene pomorske kompanije u državnom vlasništvu.

„Na lokalitetu brdo Vrmac, na visini od 430 do 485 metara iznad nivoa mora, zemljište koje je u vlasništvu kompanije pruža predivan pogled na Jadransko more, Kotor i kotorsko zaleđe na istoku i Tivat i tivatski aerodrom na zapadu. U idejnom projektu koji smo napravili imali smo za cilj stvaranje novog naselja na brdu Vrmac…“, pišu iz KMG Corp obavještavajući Kotorane da njihovu kompaniju čini tim investitora, menadžera i osoblja iz Crne Gore, Srbije, Danske i Švedske.

Krajem iste (2006) godine KMG Corp podnosi zvaničan zahtjev za izmjenu Prostornog plana Kotora za područje Vrmac. U njemu se Marija Ćatović, tadašnja gradonačelnica Kotora, obavještava da je kompanija smanjila obim planirane investicije (po nijma, vrijednosti 150 miliona) „sa 700 ekskluzivnih apartmana“ na 125 vila spratnosti prizemlje, I sprat, potkrovlje, uz gradnju i „manjeg luksuznog hotela sa pratećim sadržajem…“. Investitori, kao olakšavajuću okolnost, obavještavaju gradonačelnicu Kotora kako bi „najveća koncentracija vila bila na tivatskoj strani Vrmca, i do 80 odsto“.

(Ne)očekivano, SO Kotor je, potpomognuta nadlećnim državnim organima, izašla u susret zahtjevima investitora, ne osvrćući se previše na primjedbe koje su, i u pisanoj formi, dostavile mjesne zajednice Muo i Stoliv i NVO Kamelija, Evropski dom Tivat i Expeditio.

„Osnovni cilj Izmjena i dopuna Prostornog plana Kotor je da u skladu sa novonastalim okolnostima, zahtjevima vremena i programskim zahtjevima preispita postojeće planske postavke a s obzirom na bitno izmijenjene razvojne i društvene okolnosti u odnosu na period donošenja važećeg plana i izuzetno interesovanje investitora“, stoji u jednom od materijala SO Kotor koji su pratili izmjene dokumentacije kojom je udovoljeno (skoro svim) željama potencijalnog investitora. „Cilj nove gradnje na Vrmcu sada ima novi karakter, a to je razvoj područja, na način da se ponovo intenzivno živi na njemu, da se koriste svi njegovi prirodni i prostorni potencijali, na način koji će svim građanima Kotora donijeti dobrobit“.

Tako smo 2009. stigli do odluke da se na Vrmcu može izgraditi apartmansko naselje, hotelski kompleks i hotelski kompleks sa zajedničkim sadržajima ukupne bruto građevinske površine 78.542 kvadratna metra. ,,Maksimalni kapaciteti dozvoljeni u turističkom naselju su 2.500 korisnika (kreveta)”, navodi se u Studiji slučaja Vrmci, uz poziv na i danas važeća dokumenta. ,,Važno je napomenuti da među tim dokumentima nema onih koji je na osnovu tada aktuelnog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata trebalo izdati resorno ministarstvo – Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (mišljenje na Nacrt plana i Saglasnost na Predlog plana)”, naglašavaju autori Studije NVO Anima.,,Ovi dokumenti su traženi od Opštine Kotor na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacjama ali ni nakon isteka svih zakonom propisanih rokova Opština nije odgovorila na zahtjev”.

Dozvoljena gradnja, ipak, nije počela a KMG Corp 2011. odlazi u stečaj. Planovi su, zato, još uvijek tu. Da sačekaju neko novo pismo o namjerama.

Sa druge strane, u sklopu  projekta Baština – pokretač razvoja izrađeno je više studija (Vrmac kako ga vide građani/ke, Prirodne vrijednosti Vrmca, Kulturni pejzaž Vrmca, Kulturna baština Vrmca, Ekonomska valorizacija Vrmca) kroz koje je prikupljeno obilje podataka i prijedloga kako bi se administracija na lokalnom i državnom nivou motivisala (građani su već pokazali svoju  motivaciju) da se uđe u postupak trajne i kvalitetne zaštite ovog područja. Na dobro svih.

Zoran RADULOVIĆ
foto: Martin KMET

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo