Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDIJA SLUČAJA VRMAC: Biznis i(li) priroda

Objavljeno prije

na

Potreba i mogućnost da se poluostrvo koje dijeli Kotorski od Tivatskog zaliva zaštiti i sačuva prepoznata je odavno. Samo što nadležni nemaju volje (i motiva?) da realizuju taj projekat. U međuvremenu, svoju priliku vrebaju i građevinski investitori. Planovi za betonizaciju već postoje

 

Poluostrvo Vrmac je jedinstveno mjesto i jedinstven pejzaž ne samo u Crnoj Gori, već i na čitavoj jadranskoj obali. Iza anarhičnog rastinja i kamenih ruševina krije se mali mediteranski raj u kome, i zahvaljujući kome, su mogle živjeti generacije poljoprivrednika, zanatlija, pomoraca i intelektualaca koji su kroz burnu istoriju doprinijeli kvalitetu i kulturnoj raznolikosti Crne Gore.

Ovako je princ Nikola Petrović Njegoš pisao o brdu-poluostrvu koje, u srcu Boke, dijeli Kotorski od Tivatskog zaliva.  U predgovoru Studije ekonomske valorizacije Vrmca, koja je publikovana 2015. godine u sklopu međunarodnog projekta Baština -pokretač razvoja, princ Petrović Njegoš još dodaje: „Nekim čudom sačuvano, uprkos groznici izgradnje koja kvari obalu posljednjih dvadeset godina, ono (brdo Vrmac) zaslužuje da bude predmet svake brige. Takođe, Vrmac zaslužuje ne samo da bude zaštićen, nego i valorizovan, čime bi se istovremeno valorizovali i turistički potencijali tog dijela Crne Gore“.

A u Studiji se kaže kako „mogućnosti Vrmca do sada nijesu valorizovane u praksi, niti su bile dio zajedničkih razvojnih planova dviju opština. Jedini planovi koji su se bavili prostorom Vrmca su urbanistički planovi koji za sada planiraju samo priobalni dio za izgradnju. Širenje gradnje uz padine na višim djelovima, kao i Lokalna studija lokacije Vrmca kojom je planirana izgradnja oko utvrde Vrmac, prijete da devastiraju i ovaj pejzaž izuzetnih vrijednosti.“

Ovim dijelom Bokokotorskog zaliva bavio se i prošlogodišnji izvještaj stručnjaka UNESCO-a i ICOMOS-a o stanju prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. U Izvještaju se Vladi i lokalnoj samoupravi vrlo direktno preporučuje da odustanu od spornih građevinskih i infrastrukturnih projekata, poput mosta na Verigama, probijanja i izgradnje novih puteva uz Vrmac ili dalje urbanizacije uz brda koja okružuju Kotorsko-risanski zaliv.

U tom Izvještaju je, pored ostalog, pozdravljena odluka Opštine Kotor, na čijem čelu je tada bio Vladimir Jokić, da se ne krene u projekat izgradnje žičare Kotor – Njeguši prije nego se pribavi tražena Studija uticaja na baštinu, kao i da se ne dozvoli gradnju turističkih objekata oko stare austrougarske tvrđave na Vrmcu. Kao što znamo Jokića je, u međuvremenu, DPS razvlastio izvršivši prevrat unutar lokalne samouprave već uhodanom metodom transfera odbornika. Tako da su, i što se Vrmca tiče, sve opcije i dalje otvorene.

A njih ima. I to vrlo različitih.

Potreba i mogućnost da se Vrmac zaštiti i sačuva, kako bi se taj prostor koristio na kvalitetan način i zadovoljstvo cjelokupne zajednice, prepoznata je odavno. O tome nas informiše i Studija slučaja Vrmac koju je, krajem maja, privela kraju NVO Anima. Tako saznajemo kako je još davne 1986. godine Republički zavod za zaštitu prirode predložio da Vrmac treba proglasiti za regionalni park prirode. „S obzirom na florističke i vegetacijske, te kulturne i rekreacione vrijednosti ovog prostora, a budući da teritorijalno pripada dvjema opštinama (Kotor i Tivat), smatramo da Vrmac treba proglasiti za regionalni park prirode. O tome treba pokrenuti inicijativu kod SO pomenutih opština”, stoji u njihovom Mišljenju o Nacrtu generalnog urbanističkog plana (GUP) Kotor. Uz napomenu da „u nacrtu GUP-a nema direktnog opredjeljenja za način zaštite i korištenja cjelokupnog područja Vrmca“.

Riječ struke tada se slušala, pa je već naredne 1987. Vrmac našao svoje mjesto u GUP-u Tivat, gdje je predloženo da se poluostrvo zaštiti „sa statusom parka prirode“. Smjenjivale su se od tada inicijative, planovi i odluke pa smo, konačno, stigli i do današnjeg stanja: Dio Vrmca koji pripada opštini Kotor ujedno je i dio zaštićenog Prirodnog i kulturno-istorijskog područija Kotora upisanog na UNESCO listi Svjetske baštine. Dio Vrmca koji pripada opštini Tivat definisan je Prostorno-urbanističkim planom Tivta kao (budući) park prirode. Opštine, ipak, nijesu uspjele pronaći zajedničku strategiju za zaštitu i korišćenje tog dijela Boke.

A Vrmac je zapao za oko građevinskim investitorima.

Krajem avgusta 2006. godine kotorske vlasti dobijaju „pismo o namjerama“ preduzeća KMG Corp  iz Herceg Novog, koje ih obavještava o svom naumu da gradi na Vrmcu, na prostoru od (makar) deset hektara koji su prethodno kupili od Jugooceanije, upropašćene pomorske kompanije u državnom vlasništvu.

„Na lokalitetu brdo Vrmac, na visini od 430 do 485 metara iznad nivoa mora, zemljište koje je u vlasništvu kompanije pruža predivan pogled na Jadransko more, Kotor i kotorsko zaleđe na istoku i Tivat i tivatski aerodrom na zapadu. U idejnom projektu koji smo napravili imali smo za cilj stvaranje novog naselja na brdu Vrmac…“, pišu iz KMG Corp obavještavajući Kotorane da njihovu kompaniju čini tim investitora, menadžera i osoblja iz Crne Gore, Srbije, Danske i Švedske.

Krajem iste (2006) godine KMG Corp podnosi zvaničan zahtjev za izmjenu Prostornog plana Kotora za područje Vrmac. U njemu se Marija Ćatović, tadašnja gradonačelnica Kotora, obavještava da je kompanija smanjila obim planirane investicije (po nijma, vrijednosti 150 miliona) „sa 700 ekskluzivnih apartmana“ na 125 vila spratnosti prizemlje, I sprat, potkrovlje, uz gradnju i „manjeg luksuznog hotela sa pratećim sadržajem…“. Investitori, kao olakšavajuću okolnost, obavještavaju gradonačelnicu Kotora kako bi „najveća koncentracija vila bila na tivatskoj strani Vrmca, i do 80 odsto“.

(Ne)očekivano, SO Kotor je, potpomognuta nadlećnim državnim organima, izašla u susret zahtjevima investitora, ne osvrćući se previše na primjedbe koje su, i u pisanoj formi, dostavile mjesne zajednice Muo i Stoliv i NVO Kamelija, Evropski dom Tivat i Expeditio.

„Osnovni cilj Izmjena i dopuna Prostornog plana Kotor je da u skladu sa novonastalim okolnostima, zahtjevima vremena i programskim zahtjevima preispita postojeće planske postavke a s obzirom na bitno izmijenjene razvojne i društvene okolnosti u odnosu na period donošenja važećeg plana i izuzetno interesovanje investitora“, stoji u jednom od materijala SO Kotor koji su pratili izmjene dokumentacije kojom je udovoljeno (skoro svim) željama potencijalnog investitora. „Cilj nove gradnje na Vrmcu sada ima novi karakter, a to je razvoj područja, na način da se ponovo intenzivno živi na njemu, da se koriste svi njegovi prirodni i prostorni potencijali, na način koji će svim građanima Kotora donijeti dobrobit“.

Tako smo 2009. stigli do odluke da se na Vrmcu može izgraditi apartmansko naselje, hotelski kompleks i hotelski kompleks sa zajedničkim sadržajima ukupne bruto građevinske površine 78.542 kvadratna metra. ,,Maksimalni kapaciteti dozvoljeni u turističkom naselju su 2.500 korisnika (kreveta)”, navodi se u Studiji slučaja Vrmci, uz poziv na i danas važeća dokumenta. ,,Važno je napomenuti da među tim dokumentima nema onih koji je na osnovu tada aktuelnog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata trebalo izdati resorno ministarstvo – Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (mišljenje na Nacrt plana i Saglasnost na Predlog plana)”, naglašavaju autori Studije NVO Anima.,,Ovi dokumenti su traženi od Opštine Kotor na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacjama ali ni nakon isteka svih zakonom propisanih rokova Opština nije odgovorila na zahtjev”.

Dozvoljena gradnja, ipak, nije počela a KMG Corp 2011. odlazi u stečaj. Planovi su, zato, još uvijek tu. Da sačekaju neko novo pismo o namjerama.

Sa druge strane, u sklopu  projekta Baština – pokretač razvoja izrađeno je više studija (Vrmac kako ga vide građani/ke, Prirodne vrijednosti Vrmca, Kulturni pejzaž Vrmca, Kulturna baština Vrmca, Ekonomska valorizacija Vrmca) kroz koje je prikupljeno obilje podataka i prijedloga kako bi se administracija na lokalnom i državnom nivou motivisala (građani su već pokazali svoju  motivaciju) da se uđe u postupak trajne i kvalitetne zaštite ovog područja. Na dobro svih.

Zoran RADULOVIĆ
foto: Martin KMET

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo