Monitor donosi detalje presude kojom se objašnjava zbog čega su, nakon ponovljenog postupka, sudije Apelacionog suda ocijenile da nema dokaza protiv sudija i da su žalbe Specijalnog tužilaštva neosnovane

Zaokupljeni rastućom zdravstvenom, političkom i ekonomskom krizom, gotovo pa da nijesmo registrovali informaciju da su sudije Apelacionog suda, početkom juna, promijenile svoju raniju odluku i bivšeg predsjednika i sudiju Osnovnog suda u Cetinju Gorana Vrbicu i Nebojšu Markovića, umjesto ranije osuđujuće kazne, sada pravosnažno oslobodili svih optužbi.

Tako je pravosnažno presuđeno da Vrbica i Marković nijesu zloupotrijebili službeni položaj i oštetili državnu kasu za 800.000 eura, kako je to tvrdilo nekadašnje Odjeljenje specijalnog tužioca. A Apelacioni sud prihvatao, sve do pravosnažne oslobađajuće presude.

Prema optužnici Vrbica i Marković su, zloupotrebom službenog položaja, od 26. marta do 2. aprila 2007. godine, pribavili korist pravnom licu Framek SPA Italija u iznosu od 800.000 eura. Za isti iznos su, navodno, oštetili privatnu firmu Mijoni.

Vrbica je Markoviću tako, prema osuđujućim presudama, dao uputstva kakvu odluku treba da donese, te da od deponovanih sredstava, iznos od 800.000 eura treba da isplati pravnom licu Framec, što je i urađeno.

Monitor je imao uvid u obrazloženje presude kojim se objašnjava zbog čega su, nakon ponovljenog postupka, sudije Apelacionog suda ocijenile da nema dokaza protiv sudija i da su žalbe Specijalnog tužilaštva neosnovane.

„Nasuprot žalbama tužilaštva, ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne može cijeniti da su optuženi preduzetim radnjama ušli u zonu krivično-pravne odgovornosti u smislu  da bi se moglo zaključiti da su zloupotrijebili službeni položaj i time počinili krivično djelo“, navodi se u obrazloženju odluke Apelacionog suda. Konstatuje se da nijednim sporvedenim dokazom u toku postupka nijesu potvrđeni činjenični navodi optužnice, pošto je utvrđeno da Vrbica i Marković svojim radnjama nijesu pribavili korist inostranom pravnom licu.

„Imajući u vidu jasne i detaljne razloge prvostepenog suda u pogledu okolnosti koje su prethodile donošenju spornih rješenja, gdje nije vršen uticaj na optuženog Nebojšu Markovića kao postupajućeg sudiju od strane Gorana Vrbice kao predsjednika suda, kao i u pogledu analize sadržaja tih rješenja iz kojih proizilazi da je optuženi Marković rješenja donio samostalno na osnovu priložene dokumentacije i stvarnog stanja u spisima, te činjenicu da su rješenja postala pravosnažna, to ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne može cijeniti da su optuženi preduzetim radnjama ušli u zonu krivično-pravne odgovornosti“, stoji u obrazloženju nove odluke Apelacionog suda.

Da su radili sve po Zakonu tvrdile su i sudije tokom višegodišnjeg sudskog postupka koji se vodio protiv njih. Viši sud ih je tri puta oslobodio od optužbi, ali je Apelacioni odlučio da ukine i treću oslobađajuću presudu. Nakon toga im je suđeno i presuđeno pred vijećem čiji je predsjednik bio sudija Zoran Smolović. Marković i Vrbica osuđeni su tada na 18 odnosno 12 mjeseci zatvora.

Iako obrazloženje ima deset strana, sve se svodi na klimanje glavom na odluku koju je u julu prošle godine donio Ustavni sud Crne Gore, kada je ukinuo presudu Vrhovnog suda i vratio im predmet na ponovno odlučivanje. Monitor je imao uvid i u tu odluku. Sudije US su, postupajući po žalbi koju im je predao branilac sudije Markovića, advokat Predrag Đolević, zaključile da u ovom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Iz opširne odluke – zaključak sudija Ustavnog suda je jasan – nejasno je na osnovu čega je donijeta osuđujuća presuda.

,,Ustavni sud napominje da sve dok u pravosnažnoj presudi nijesu navedeni dovoljni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta presuda zadovoljava opšte zahtjeve koji proizilaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje“.

Osim što su utvrdile da je Markoviću i Vrbici povrijeđeno pravo na pravično suđenje, sudije Ustavnog suda, održale su, blago rečeno lekciju kolegi Zoranu Smoloviću, ali i sudijama Vrhovnog suda podsjećajući ih da su za optuženje potrebni dokazi. U ovom slučaju, a što je nedavno priznao i sudija Smolović, dokaza nije bilo.

,,Po ocjeni Ustavnog suda u osporenoj presudi Vrhovni sud nije uputio na dokaze, navedene u drugostepenoj presudi koji bi mogli podržati ključnu ocjenu drugostepenog suda da su se u radnjama podnosioca ostvarili elementi bića krivičnog djela koje mu je stavljeno na teret. Takav pristup Vrhovnog suda ima osobitu težinu s obzirom na to da drugostepeni sud u svojoj presudi nije posebno opisao u čemu se sastojalo postupanje podnosioca u smislu njegovog subjektivnog odnosa prema krivičnom djelu osim što je navedeno ,,da je podnosilac postupao sa direktnim umišljajem, odnosno bio je uračunljiv, svjestan svog djela i njegove zabranjenosti, čije izvršenje je htio”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Dodaju da se iz obrazloženja drugostepenog suda ne mogu raspoznati razlozi na kojima je taj sud utemeljio svoju tvrdnju da je od strane tužilaštva dokazana svijest Markovića da nevršenjem službene dužnosti pribavi imovinsku korist jednom pravnom licu, na koji način bi istovremeno bila nanijeta šteta drugom pravnom licu. ,,U takvoj situaciji tim prije bilo je potrebno da Vrhovni sud odgovori zbog čega smatra da je postupanje podnosioca kao službenog lica – sudije u vanparičnom postupku, ušlo u zonu inkriminacije upravo predmetnog krivičnog djela“, stoji u odluci sudija Ustavnog suda.

U aprilu 2014. godine, usljed nedostatka dokaza, pred Višim sudom, sada već bivše sudije, osobođeni su optužbi, ali su njihove kolege iz Apelacionog suda uvažile žalbu nekadašnjeg Specijalnog odjeljenja tužilaštva pa su Markovića i Vrbicu oglasili krivim i osudile ih na tri odnosno dvije godine zatvora. Njihovu navodnu krivicu potvrdio im je zatim Vrhovni sud koji im je smanjio kazne pa je tako Markovića osudio na 18, a Vrbicu na 12 mjeseci zatvora.

Za razliku od ovih stavova, Ustavni sud je prošlog ljeta zaključio da štete nije bilo.

,,Ustavni sud je utvrdio da se Apelacioni i Vrhovni sud u osporenim presudama bave pravosnažno okončanim predmetom Osnovnog suda u Cetinju. Dakle, radi se o pravosnažno presuđenoj stvari. Ustavni sud primjećuje da u ovom postupku nije bilo žalbi ili vanrednih pravnih ljekova ni predlagača, ni zainteresovanih lica na donijeta rješenja. Za ukazati je da u konkretnom vanparničnom predmetu niti je nekome pribavljena imovinska korist, niti je ikome nanijeta šteta“.

Dodaju da u obrazloženju osporenih odluka nijesu dati konkretni razlozi o tome u čemu se ogleda nastupanje štete preduzeću Mijoni.

Tako je, nakon 13 godina, stavljena tačka na ovaj slučaj. U sudnici. Van nje, dalo bi se razmisliti o tome šta pred sudom čeka nas „obične građane“, ako se ovako sudi i presuđuje – sudijama.

Ko je izmislio štetu

,,Ustavni sud je utvrdio da se Apelacioni i Vrhovni sud u osporenimpresudama bave pravosnažno okončanim predmetom Osnovnog suda uCetinju. Dakle, radi se o pravosnažno presuđenoj stvari. Ustavni sudprimjećuje da u ovom postupku nije bilo žalbi ili vanrednih pravnihljekova ni predlagača, ni zainteresovanih lica na donijeta rješenja.Za ukazati je da u konkretnom vanparničnom predmetu niti je nekomepribavljena imovinska korist, niti je ikome nanijeta šteta“, stoji uukidnoj odluci Ustavnog suda.

Svetlana ĐOKIĆ