Povežite se sa nama

OKO NAS

REKONSTRUKCIJA CENTRALNOG PODGORIČKOG TRGA, OPET: Svaki gradonačelnik po svom

Objavljeno prije

na

Da li nova uprava Glavnog grada, na čelu sa gradonačelnikom Ivanom Vukovićem, najavom renoviranja novog trga priznaje da je prethodna rekonstrukcija loše urađena

 

Nakon što je krajem 19. vijeka Knjaževina Crna Gora odlukom Berlinskog kongresa preuzela Podgoricu od Osmanlija, nekadašnja glavna gradska pijaca u današnoj Staroj Varoši premještena je na drugu stranu Ribnice i postala je preteča današnjeg Trga nezavisnosti. Od tada taj prostor postaje, pored glavnog mjesta za razmjenu robe (pijačnim danima), i centar svih zbivanja u današnjem Glavnom gradu, ali i centralni simbol moći vlasti. Od tada je svaka nova vlast mijenjala namjenu, ime ili izgled centralnog trga.

Iz redova Demokratske partije socijalista (DPS) prvi je to učinio gradonačelnik Podgorice (u tri mandata) Miomir Mugoša, kada je pomoću većine u gradskoj skupštini tadašnjem Trgu (narodnog heroja) Ivana Mulutinovića, nekoliko godina pred referendum promijenio ime u Trg Republike. Nakon referenduma, počeo je totalnu rekonstrukciju trga, kojom će dobiti današnji izgled i postati jedan od simbola takozvane „Mugošine betonske Podgorice“. Iako je rekonstrukcija trga završena 2011. godine, formalno-pravno posao je finiširan izgradnjom zgrade podgoričkog Parlamenta (2016), koja je završena za vrijeme Mugošinog nasljednika Slavoljuba Miga Stijepovića (DPS). On je, još jednom, 2016. godine promijenio ime centralnog trga u Trg nezavisnosti, a između dvije fontane je tada podignut obelisk vojvodi Mirku Petroviću.

Na centralnom gradskom trgu, odlučio je izgleda da se upiše i važeći gradonačelnik Ivan Vuković (DPS). Njegova gradska uprava prošle sedmice objavila je konkurs za idejno rješenje novog Trga nezavisnosti. Konkursnim zadatkom, koji je objavljen na sajtu Glavnog grada, predviđeno je još jedno totalno mijenjanje izgleda glavnog trga. Ono uključuje izgradnju podzemne garaže, ozelenjavanje trga, proširenje pješačkih zona i biciklističkih staza…

„Podsjećamo da je postojeće stanje trga definisano rekonstrukcojim iz 2006. godine, međutim zbog promjena navika naših građana i trenda umanjenja značaja centra grada za društveni život, trg nije zaživio na očekivan način. Prostor je ostao u određenoj mjeri izdvojen frekventnim saobraćajem, koji otežava pješacima pristup trgu“, navodi se u tenderskoj dokumentaciji.

Za razliku od prethodnika, koji su mijenjali centralni trg misleći da će tako jačati nacionalni identitet i patriotizam građana, Vuković ovim planom, čini se, želi da sebe nametne kao urbanog mladog gradonačelnika.

Da li Vukovićeva uprava ovim konkursom diskretno priznaje da je prethodna rekonstrukcija trga loše urađena, na šta su upozoravali stručnjaci iz oblasti planiranja prostora, ali i brojni građani? Vukovićeva uprava do zaključenja ovog broja nije odgovorila na to pitanja Monitora.

Da li će gradska uprava finansijski moći da iznese ovaj projekat, s obzirom na silna kreditna zaduženja kojim je opterećena, a i zbog izvjesnog produbljavanja  ekonomske krize, uzrokovane globalnom pandemijom? Ni na to pitanje iz gradske uprave nije stigao odgovor.

Više dobro upućenih izvora Monitora iz Glavnog grada tvrde da je riječ „samo o inicijalnoj fazi projekta“, a da se o radovima još ne može govoriti.

Odbornik Građanskog pokreta URA Luka Rakčević realizaciju ovog projekta smatra nemogućom. Budžet Glavnog grada je, tvrdi, i prije pandemije virusa COVID-19 bio u deficitu od skoro 20 miliona eura, zbog čega su gotovo svi kapitalni projekti finansirani iz kredita ili od sredstava koje je obezbjeđivala Vlada.

On je uvjeren da će i priča oko rekonstrukcije gradskog trga, poput prethodnih Vukovićevih ideja, ostati na grafičkim prikazima i jeftinom političkom marketingu. „Glavni grad nema novca za bilo šta drugo sem za sprovođenje konkursa i kasniju eksploataciju idejnih rješenja, u pravcu stvaranja privida nekakvog progresa“, kazao je Rakčević za Monitor. „Na isti način su, tokom prethodne kampanje, prezentovana rješenja (ukradenog) projekta šetališta uz Moraču, a isti gradonačelnik Vuković je obećavao realizaciju tog projekta u roku od dvije godine (od tada je prošlo tri godine)“.

On smatra  da o neozbiljnosti gradskih uprava najbolje govori to kako u zavisnosti od trenutnog političkog ambijenta, mijenjaju imena trgova, ulica ili programe podizanja spomenika, samo da bi „udarali kontru” nekim izmišljenim ili predimenzioniranim političkim protivnicima. „Možemo podići još stotinu spomenika i promijeniti još hiljadu naziva ulica, bulevara ili trgova, ali dok god pljačkamo i zadužujemo sopstvenu državu, urušavamo njene institucije, šikaniramo političke protivnike i diskriminišemo ljude po svim osnovima, onda radimo protiv sopstvene države i direktno ugrožavamo njenu stabilnost“, istakao je Rakčević.

Arhitekta Aleksandar Ašanin smatra spornim što podgoričke vlasti nijesu pitale građane kakav trg žele. Dodatno, tvrdi, zabrinjava što je konkurs za idejno rješenje veoma loše i žurno pripremljen.

„Da bi se moglo ozbiljno razgovarati o ovom trgu, neophodno je poznavati njegove istorijske transformacije, planske vizije na osnovu kojih je izgrađivan, stepen ostvarenosti tih vizija, razloge njihove uvijek djelimične realizacije, a zatim i potrebe i želje današnjih i budućih korisnika. U konkursnom zadatku istorijat trga je opisan na pola stranice, a o potrebama korisnika se govori samo deklarativno. Te potrebe nisu ni mogle biti jasno artikulisane jer građane niko nije ni pitao šta zaista žele – nije sprovedena čak ni anketa“, pojasnio je Ašanin.

Komentarišući česte rekonstrukcije današnjeg Trga Nezavisnosti, on je Monitoru kazao da su rijetki trgovi koji su „završeni jednom za svagda“, ali da bi bilo dobro kada bi „razmišljanju o njima postojao makar neki red“.

„Rekonstrukcija trga iz 2006. slikovito svjedoči šta se dobije kada se u obzir uzmu samo dvije dimenzije prostora – pojavna i simbolička. Dobije se trg veoma male upotrebne vrijednosti. Trg koji ne privlači ljude, jer na njemu nemaju šta da rade. Skupo plaćeni mobilijar, uvozni kamen, politički konotiran spomenik i tri fontane nisu dovoljni da proizvedu centralitet“, rekao je Ašanin.

On smatra da gradska uprava donekle osjeća da prethodna rekonstrukcija nije dala rezultat, što, ističe, nije naročito teško, ali da nije u stanju da imenuje ključne probleme ne samo trga već ni šireg prostora centra, i da počne sistemski da ih rješava.

Da li će gradska uprava ući u ponovnu rekonstrukciju trga ili je riječ samo o „predizbornoj udici“ za glasače, javnosti će biti jasnije 23. oktobra, za kada je najavljeno predstavljanje pobjednika konkursa i njegovog idejnog rješenja.

 

Gradska uprava nije sposobna da imenuje ključne probleme

Ašanin smatra neracionalnim insistiranje na ishitrenom „konačnom rješenju” – koje bi podrazumijevalo rušenje sadašnjeg, nedavno uređenog i skupo plaćenog trga, gradnju podzemne garaže ispod njega, a zatim ponovno popločanje ravnog krova te garaže.

„Smatram da bi bilo svrsishodnije da se, nakon iterativnih konsultacija sa stručnom javnošću i građanima, u okviru novog zahvata – proširenog do Ulice Balšića, raspiše anketni konkurs, sa ciljem prikupljanja različitih ideja i preciznijeg definisanja programskih sadržaja. Nakon ovog konkursa raspisao bi se novi –  međunarodni, dvostepeni konkurs, koji bi mogao biti pozivni ili opšti sa pozivom, kako bi se osiguralo i učešće nekih renomiranih inostranih biroa. Za očekivati je da bi tek rezultati ovog konkursa mogli biti adekvatno polazište za izradu planske i projektne dokumentacije, na osnovu koje bi se pristupilo jednom sveobuhvatnijem, smislenijem i vitalnijem preoblikovanju centralnog trga“, pojasnio je Ašanin.

Tvrdi da bi takav put bio nešto duži i skuplji, ali s mnogo boljim dugoročnim rezultatima, a da je za to potrebna dobra volja i nevelika ulaganja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

CRNA GORA I IZBJEGLICE IZ AVGANISTANA: ,,Promišljeni pristup” umjesto solidarnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odbila mogućnost, makar privremenog, prijema izbjeglica iz Avganistana, Vlada Zdravka Krivokapića formirala je radnu grupu sa zadatkom da još jednom razmotri to ,,kompleksno pitanje”. Humanitarne organizacije, u međuvremenu, apeluju da se pomogne ljudima koji čekaju evakuaciju. Jer ih čeka egzekucija

 

Hosein M. je jedan od onih Avganistanaca, koji su nakon što su talibani ponovo osvojili vlast u toj zemlji, pokušao da se domogne Zapadne Evrope.

Na tom putu jedno vrijeme je proveo u Crnoj Gori. Sedam dana je bio u kampu na Božaju, a onda je zajedno sa još jednim mladićem pokušao da se domogne Italije gdje ga je čekala porodica. Prije pada Vlade u Kabulu bio je vojnik, a onda se standardnom rutom preko Pakistana, Irana, Turske, Grčke i Albanije dokopao Crne Gore.

Da dođemo do priča o sudbini Avganistanaca koji bježe od Talibana pomogla nam je Meliha Murić. Pošto govori arapski jezik, nju je NVO Građanska alijansa angažovala da pomogne migrantima dok borave u Crnoj Gori. Kaže nam da je neke od njih srela u kampu, neke na autobuskoj stanici u Podgorici. U posljednje vrijeme, prema zvaničnim informacijama MUP-a, mnogi od migranata koriste autobuski prevoz da bi stigli do Pljevalja, odakle pokušavaju da pređu granicu sa BiH i nastave dalje prema Hrvatskoj i Zapadnoj Evropi.

Slična je sudbina i Omera L., koji je takođe bio avganistanski vojnik, ranjen u borbama sa Talibanima. Često plače jer je tamo ostavio porodicu, braću i sestre. Sestra mu ima samo 14 godina i plaši se da će je odvesti talibani. Boravio je nekoliko dana u kampu u Spužu. Pokušaće da se domogne Njemačke.

Svaka priča, teška za sebe. Mushagan L. je završila fakultet u Avganistanu. Magistrirala je u Indiji. U svojoj je zemlji radila u Ministartsvu obrazovanja, na socijalnoj inkluziji omladine. Morala je da napusti Avganistan, jer su je talibani tražili. Našla se na njihovom spisku za odstrel jer je gostovala na televiziji, a njeni su ,,stavovi bili suprotni vrijednostima” koje baštini nova vlast u toj zemlji. U Avganistanu su joj ostali roditelji. Jako je uplašena za njihovu sudbinu.

Kaže da je imala dosta problema na putu do Crne Gore, posebno od policije u Grčkoj. Ispričala je da je u Crnoj Gori naišla na gostoljubive ljude. Nada se da će se jednog dana vratiti, da kao turistikinja detaljnije obiđe našu zemlju. Njena priželjkivana destinacija je Njemačka.

Dok veliki broj Avganistanaca iščekuje evakuaciju na Zapad u smrtnom strahu od osvete talibana, Vlada u Podgorici, koja je na početku humanitarne krize rekla da ,,za sada neće primati” izbjeglice, nedavno je formirala radno tijelo koje bi trebalo da procijeni da li je i Crna Gora, nakon Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije, sada ipak spremna da prihvati jedan broj izbjeglica.

Iz Vlade su saopštili da se to što još nijesu donijeli konačnu odluku ne može okarakterisati kao oklijevanje, već da prihvat izbjeglica iz Avganistana predstavlja kompeksno pitanje koje zahtijeva ,,promišljen međuresorni pristup”. Tvrde da je ključno pitanje da li Crna Gora ima kapacitet za zbrinjavanje izbjeglica iz Avganistana, kao i da Vlada ne donosi ishitrene odluke i ne daje neutemeljena obećanja.

Vesna RAJKOVIĆ-NENADIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE – PODSTICAJ PRIRODNOG PRIRAŠTAJA: Bez rezultata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema statističkim podacima, u opštini Berane opada broj novorođene djece – ne prelazi više od 300 na godišnjem nivou. Škole iz godine u godinu upisuju sve manje đaka. Iako lokalne vlasti preduzimaju određene mjere, one za sada ne daju rezultate

 

Opština Berane pripremila je za prvu narednu sjednicu lokalnog parlamenta odluku o utvrđivanju naknade za novorođenu djecu na području opštine Berane, što bi se moglo realizovati već kada ovaj broj Monitora bude na kisocima.

Prema toj odluci Opština Berane će u narednom periodu za svako novorođeno dijete isplaćivati jednokratnu pomoć od stotinu eura. To je samo jedan od pokušaja koji se čini u ovoj sjevernoj opštini ne bi li se zaustavili negativni trendovi prirodnog priraštaja.

„Pravo na naknadu za svako novorođeno dijete ima jedan od roditelja, usvojilac, staralac ili hranitelj koji ima prijavljeno prebivalište u posljednjoj godini dana ili odobreno stalno nastanjenje na teritoriji opštine Berane, pod uslovom da to pravo nije ostvario u nekoj drugoj opštini na teritoriji Crne Gore” – navodi se u predlogu odluke.

Objašnjava se da roditelji koji već ostvaruju pravo na naknadu za novorođeno treće, četvrto, peto ili šesto dijete, u skladu sa Odlukom o socijalnim davanjima, ne mogu ostvariti pravo na naknadu predviđenu ovom odlukom.

Predsjednik opštine Tihomir Bogavac ističe da se ovom odlukom želi dati podsticaj podizanju nataliteta i zaustavljanju sve izraženije migracije stanovništva. On naglašava da je trend iseljavanja mladih ljudi sa područja beranske opštine poprimio zabrinjavajući karakter i da se moraju iznalaziti rješenja koja će bar donekle popraviti demografsku sliku.

„Broj stanovnika u beranskoj opštini se znatno smanjio u odnosu na neka ranija vremena. U našim školama je sve manje učenika. Suočeni sa takvim problemom, u nizu stimulativnih mjera, pripremili smo i ovu odluku na osnovu koje će se iz opštinske kase za svako novorođeno dijete isplaćivati jednokratna pomoć od po 100 eura. Na taj način želimo da pomognemo bračne parove i da stimulišemo mlade ljude da stvaraju porodice” – naglašava Bogavac.

On podsjeća da je Opština Berane prije nekoliko godina donijela odluku po kojoj lokalna uprava majkama sa sela koje rode troje i više djece opredjeljeljuje jednokratnu pomoć od po 300 eura.

Podsjetio je, takođe, da je ova Opština proteklih godina svim osnovcima obezbjeđivala besplatne udžbenike, što je tada bio pionirski poduhvat u Crnoj Gori, kao i da, između ostalog, redovno stipendira najbolje studente.

„Odluke koje smo donosili potvrđuju da je Opština Berane primjer kako se vodi briga o najmlađoj populaciji i potrebama njihovih roditelja” – kaže Bogavac.

Predsjednik opštine ističe da bi i država trebalo da donese posebne odluke koje bi pozitivno uticale na podizanje nataliteta na sjeveru Crne Gore.

„Lokalne uprave nemaju dovoljno kapaciteta niti finansijskih sredstva za zadovoljavanje svih stvarnih i realnih potreba mladih ljudi koji žele da žive na sjeveru Crne Gore. Zato bi bilo poželjno da i država na pravi način prepozna problem migracionih kretanja i pad nataliteta na ovom području i da kroz stimulativne mjere pomogne mladim bračnim parovima da stvaraju brojnije familije i ostanu da žive u mjestu svog rođenja. Ukoliko ta pomoć izostane, bojim se da ćemo i dalje imati negativni prirodni priraštaj, ne samo u Beranama, nego i u čitavom regionu” – kaže Bogavac.

Da je sjever Crne Gore posljednjih decenija suočen sa sve izraženijom migracijom stanovništva i drastičnim padom nataliteta, Berane je najbolji primjer.

Depopulacija stanovništva posebno je izražena na ruralnom području o čemu svjedoči i podatak o stanju u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju u opštini Berane. Tokom prošle školske godine nastavu je u pet seoskih škola u beranskoj opštini pohađalo 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći.

Tako je Osnovna škola na Polici, sa četiri područna odjeljenja – u Babinu, Dragosavi, Maštu i Zagrađu, prošle godine brojala svega 97 učenika, a Osnovna škola u Donjoj Ržanici 100 đaka. Školu u Štitarima, koja obuhvata nekoliko sela, pohađalo je 35 učenika, dok je škola u Lubnicama u devet razreda upisala 29 đaka.

Posebno je zanimljivo da je u šekularsku Osnovnu školu „Vukajlo Kukalj“ prije pet decenija pohađalo blizu 400 učenika, a u prošloj godini svega 35.

U svjetlu negativnih trendova prirodnog priraštaja i nezaustavljivih migracionih kretanja, sasvim dramatične dimenzije dobija podatak da je u svih ovih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Broj učenika se iz godine u godinu smanjuje i u gradskim školama. Tako je prošle godine u tri gradske škole sa svim područnim odjeljenjima, koji se nalaze na ruralnom području, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka.

Školu u selu Glavaca, koja egzistira kao područno odjeljenje osnovne škole iz Lubnica, prošle godine pohađala su svega dva učenika.

Takođe, postoje brojna područna odjeljenja seoskih škola na području Berana koja su, zbog nedostatka đaka, prestala da rade. Jedno od takvih je i područno odjeljenje u selu Kaludra koje je pripadalo osnovnoj školi iz Donje Ržanice.

„Nagli odliv stanovništva iz Kaludre najbolje ilustruje podatak da je prije nekoliko godina stavljen ključ u vrata četvororazredne osnovne škole, koja je 1972. godine brojala 105 đaka. To najbolje svjedoči da su došli teški dani za ovo mjesto.  Ovaj podatak ne uliva nadu da za ovu mjesnu zajednicu dolaze bolji dani” – kaže mještanin Kaludre Radovan Anđić.

Opšta ocjena mještana beranskih sela je da su nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i maćehinski odnos države prema sjeveru Crne Gore među glavnim uzročnicima desetkovanja broja učenika u obrazovnim ustanovama na ruralnom području.

Oni podsjećaju da statistika ukazuje da je migracija stanovništva posebno izražena posljednjih godina i da u selima ostaju da žive uglavnom staračka domaćinstva.

„Umjesto konkretnih mjera imali smo samo neka deklarativna zalaganja koja nisu davala odgovarajuće rezultate. Tako je broj učenika u našim školama iz godine u godinu počeo da opada i da poprima zabrinjavajući karakter. Sve to ukazuje da svi zajedni moramo da damo mnogo veći doprinos razvoju ukoliko želimo da zadržimo i ovo malo stanovnika što je ostalo da živi ovdje” – ističe predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

Sličnog mišljenja je i predstavnik Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović koji tvrdi da se demografska slika ove mjesne zajednice drastično promijenila, jer država i društvo u cjelini niesu preduzimali ništa u pravcu otvaranja radnih mjesta i unapređivanja uslova za život.

Prema statističkim podacima, u opštini Berane opada broj novorođene djece i ne prelazi brojku od 300 na godišnjem nivou. Zbog toga se vjeruje da se odlukom o izdvajanju po stotinu eura za novorođenu djecu, iskazuje i dio brige lokalne zajednice prema potomstvu.

Može li to bitnije uticati na zaustavljanje negativnih trendova u pogledu nataliteta, pokazaće vrijeme. Možda jeste lijep gest ove siromašne sjeverne opštine, ali je pitanje da li je već kasno.

         Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

KRIVOLOV U NP BIOGRADSKA GORA: Bez podrške države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biogradsku prašumu čuva služba od 10 zaposlenih, čije zarade ne prelaze 300 eura. To, uz nepostojanje zaštitne zone oko NP, kažu nadzornici olakšava posao krivolovcima. Više podrške i sluha države neophodni su da se na  adekvatan način zaštiti to područje.

 

Do zaključenja ovog broja Monitora, policija nije otkrila ko je u nedjelju, 14. novembra, u ranim jutarnjim satima, u srcu Biogradske prašume ubio jelena. Prema prvim informacijama, izgledalo je da će otkrivanje tročlane grupe krivolovaca biti lak posao. Kako ih je, dok su drali ubijenu životinju iznenadio  nadzornik Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, krivolovci su ostavili pušku, prsluk u, ali i leš jelena.   Prema informacijama iz kolašinske policije,  ima značajnih pomaka u istrazi, ali i određenih otežavajućih okolnosti.

„Izuzeti su DNK tragovi sa prsluka i puške. Imamo sasvim jasne indicije da je riječ o krivolovcima iz Berana. Međutim, još nema dovoljno dokaza. Nadamo se da će ih uskoro biti. Puška koja je nađena na licu mjesta je u vlasništvu preminule osobe, što je problem. Proteklih dana izjave su uzete od više građana, pomažu nam u istrazi i zaposleni u NP svojim informacijama i zapažanjima“, tvrde u policiji.

Prema informacijama dobro upućenog sagovornika Monitora, u kolašinskoj policiji od nedjelje izjave su dali četvorica Baranaca, a među njima i sin jednog policijskog službenika u tom gradu.

Početkom jeseni nadzornici su u NP u više navrata u prašumskom rezervatu hvatali lovačke pse. To se, objašnjavaju, dešava godinama. Kad se ne usude da sami uđu u prašumu, krivolovci puste pse. Otežavajuća okolnost za čuvare tog zaštićenog područja je to što je lov dozvoljen uz samu granicu NP.

„Nema nikave zaštitne zone između teritorije na kojoj je dozvoljen lov i zaštićenog područja.  To je veliki problem, koji nam zadaje ozbiljne  muke i na više načina ugrožava čuvanje divljači.  Krivolovci se dovijaju na razne načine, pa i kad oni ne upadaju, puste kerove u NP. Psi istjeruju divljač van oboda prašume, a krivoloci spremni s puškama čekaju i ubijaju. Više puta smo  apelovali  na resorno ministarstvo poljoprivrede  da riješi tu situaciju. Do sada nije bilo sluha“, kažu u NP Biogradska gora.

Tvde da se svi vlasnici pasa, zatečenih u prašumi, proceusiraju, te da je nedavno povodom toga održan i sastanak sa Upravom za inspekcijske poslove.

Da je mnogo teškoća, a malo podrške u čuvanju divljači i ostalih resursa Biogadske gore,  pokazale su minulih dana izjave čelnih ljudi JP Nacionalni parkovi Crne Gore (JP NPCG). Prema riječima direktorice tog preduzeća Jelene Kljajević, odlučni su u  namjeri da zaustave krivolov i sve nezakonite aktivnosti na zaštićenim prostorima. Kako je kazala, nadzornici u Službama zaštite NPCG obavljaju dužnosti na terenu u veoma teškim okolnostima.

„Često izloženi rizicima opasnim po život imajući u vidu,  kako vremenske neprilike, tako i suzbijanje različitih vidova nezakonitih radnji.  Jovan Bogavac, nadzornik  iz Službe zaštite NP Biogradska gora učinio je sve što je bilo do njega i pri tom pokazao najveći stepen odgovornosti i hrabrosti imajući u vidu da se nenaoružan suprotstavio krivolovcima koji su izvršili ovo nedjelo“, saopštila je Kljajević.

Ona tvrdi da je onima koji upravljaju zaštićenim područjima „neophodna značajnija finansijska podrška ukupnog državnog sistema u oblasti zaštite prirode“. Prije svega, za kvalitetnije uslove rada svih zaposlenih. Kljajević je objasnila da plate zaposlenih u JPNPCG nijesu usklađene sa koeficijentima ostalih državnih subjekata u javnom sektoru i očekuje  da će država u tom pravcu naći adekvatno rješenje.

Iz tog preduzeća tvrde i da, uporedo  sa dodatnim opremanjem stručnih službi, treba podizati nivo svijesti svih korisnika prostora zaštićenih područja.  „Samo tako se mogu obezbjediti ključni uslovi da u narednom periodu, procesi očuvanja dostignu  evropske standarde“.

Kako je Monitoru kazala direktorica NP Biogradska gora Marija Dulović, zaposleni su maksimalno posvećeni svom poslu dok se  bore sa različitim vidovima kriminala.

„Naslijeđeni problemi, jasno je, prevazilaze sada naše kapacitete. Rješavanje mora podrazumijevati sistemski pristup, saradnju i podršku. Bez toga nećemo moći. Nadzornici NP su 24 sata na terenu, po svim vremenskim uslovima, pa i onim najsurovijim. Tako je tokom cijele godine“, kaže ona.

Biogradsku goru, čija je površina 5.650 hektara, čuva Služba u kojoj je samo 10 zaposlenih. Prema nezvaničnim informacijama, njihova zarada, uključujući i noćni rad, nikad  ne pređe 300 eura. predlog izmjena  kolektvnog  ugovora, kojim su za njih prdviđeni viši koeficijenti, odbijala je i prošla i aktuelna Vlada.

Krivolovce je, pored ubijene životinje, u nedjelju zatekao je nadzornik Jovan Bogavac.  Naravno, nenaoružan.  U NP Biogradska gora, kažu da je rizikovao život u susretu sa naoružanim krivolovcima. Nakon što su pobjegli, ostao je „goloruk“ i bez kvalitetnog signala za telefon, pored ubijenog jelena, sve do dolaska policije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo