Povežite se sa nama

OKO NAS

PLAN DPS-A ZA GLAVATE U PRČNJU: Betonom i asfaltom na posljednju oazu u Boki

Objavljeno prije

na

Opštinski i državni DPS kadrovi već duže od deceniju pokušavaju da zelenilo Glavata zamijene sivilom betona i asfalta. Odavno bi u tome uspjeli da im računicu nije poremetio UNESCO

 

Znamo priču o tre sorelle i tri prozora, pogledu ka pučini i čekanju dragog do smrti. Palata Tre Sorelle, nekadašnji dvorac porodice Buća iz XV vijeka, jedan je od rijetkih spomenika arhitekture u gotičkom stilu u Bokokotorskom zalivu, nalazi se u jugoistočnom dijelu obale Prčnja, na Glavatima.

Prostor Glavata predstavlja jedini sačuvani dio autentičnog kulturnog pejzaža Prčanja, čije prirodne i kulturne vrijednosti zauzimaju jedno od najistaknutijih mjesta u okviru Područja svjetske baštine Kotora, navodi se u brojnim dokumentima.

Čekaju, duže od deceniju, opštinski i vladini DPS dužnosnici da ovaj jedinstveni prostor „valorizuju“. A evo i kako – gradnjom 237.000 turističkih i stambenih kvadrata.

Šumske površine i zelenilo zauzimaju najveći dio ove teritorije. Sama uvala Glavati (uvala sv. Ane) pokrivena je šumskom vegetacijom i slobodnim zelenim površinama, koje je sačuvalo odlike prvobitnog kulturnog pejzaža obala zaliva, zbog kojih je ovo područje i uvršteno na listu UNESCO-ve svjetske prirodne i kulturne baštine.

U planovima opštinskih i republičkih DPS „vizionara“ prostor Glavata bi se priveo namjeni sječom zelenila. Glavate su isparcelisali, u planovima, u tri bloka. U Bloku 1 u kome se nalazi palata Tre Sorelle, maslinjaci i zelene površine bi se smanjile sa sadašnjih 4.639 kvadrata na samo 597 kvadrata! Za razliku od mediteranskog bilja turistički kapaciteti su na nuli, pa bi, po planu, oni trebali da zauzmu 8.369  kvadrata, plus blizu 10.000 stambenih kvadrata, uz povećanje saobraćajne infrastrukture sa 5.217 na 9.160 kvadrata.

U Bloku 2 se nalazi crkva Sv. Ane iz XII vijeka, građena u romaničkom stilu. Ova crkva značajna je i po tome što prati život poznate prčanjske porodice Sbutega tokom više vjekova. Nalazi se na izolovanom položaju u šumi u okviru imanja Sbutega. Uz crkvu se nalazi palata Sbutega, u ruševinama. U ovom bloku planirano je da površine za turizam sa 0 skoče na 40.758 kvadrata, saobraćajne sa 2.911 na 7.140 kvadrata, dok bi se šumske površine smanjile sa 36.556 na 9.896 kvadrata!

U Bloku 3 neznatno bi se povećali turistički objekti, ali bi zato bilo sagrađeno 10.000 kvadrata za stanovanje, saobraćajna infrastruktura bi porasla za duplo, sa 5.932 na 10.960 kvadrata. Površina šume bi se, naravno, drastično smanjila – od 12.553 kvadrata šume planirano je da pretekne samo 2.884 kvadrata.

U cilju napretka i sveukupnog turističkog razvoja, u kome lasno uživamo tokom ove turističke sezone, ovi planovi bi se davno ostvarili da nije jedne krupnice – UNESCO.

U studiji slučaja Glavati, koji je uradila NVO ANIMA iz Kotora jasno se vidi kako se po volji investitora i politike „tokom procesa izrade i donošenja plana, kontradiktorno mijenjala namjena prostora u uvali sv. Ane od zelene površine do građevinske površine turističke namjene“. Sve ove kontradiktornosti su se odvijale za vrijeme vladavine DPS kadrova iako je nedavno u predizbornom žaru premijer Duško Marković optužio opoziciju da je ona uništila Kotor u svom kratkotrajnom mandatu.

Iako je UNESCO još 2003. upozorio na opasnost od pretjerane urbanizacije područja u Zalivu, opštinska DPS vlast se uporno trudi da prenamijeni Glavate u površinu za turizam.

Na zahtjev investitora, bez izjašnjavanja SO Kotor, a na osnovu odluke predsjednice Opštine Marije Ćatović, 2008. pristupa se izradi Lokalne studije lokacije (LSL) Glavati.

Nacrt plana LSL Glavati iz 2009. kao namjenu za ovaj prostor predviđa površine za turizam, zaštitne šume, poljoprivredno zemljište, a na višim kotama planirana je trasa nove saobraćajnice. Na ovaj plan Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture daje negativno mišljenje. „Planiranom trasom lokalne saobraćajnice kao i planiranom gradnjom objekata bila bi narušena cjelovitost neizgrađenog prostora izuzetnih prirodnih vrijednosti, čije su osnovne karakteristike sačuvane i do danas i koje se kao dio kulturnog pejzaža Kotora mora sačuvati od bilo kakve gradnje“, navodi se u mišljenju Zavoda.

Nakon što je iz plana isključena mogućnost gradnje, Zavod daje pozitivno mišljenje na korigovani Nacrt plana. Na javnoj raspravi 2011. godine je  plan koji predviđa samo zelene površine različite klasifikacije. Tokom javne rasprave investitori, najglasnija je kompanija Premia doo Kotor, traže da se planira izgradnja turističkog naselja. To se odbija i utvrđuje se Prijedlog Plana i ovaj lokalitet je i dalje zelene površine različite klasifikacije.

Šest dana prije parlamentarnih izbora 2012. Ministarstvo održivog razvoja i turizma, na čijem čelu je tada Predrag Sekulić, traži urbanističko-tehničke uslove (UTU) za izgradnju hotelskog naselja u uvali Glavati iako LSL Glavati nije donesen.

Početkom 2013. namjena Glavate se ponovo mijenja u korist turizma. Nakon izbora na čelu MORT-a je Branimir Gvozdenović, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara odbija da da saglasnost na UTU za gradnju hotela koje je dostavio MORT.

Gvozdenovićev MORT ekspresno upozorava Upravu, sve po svome tumačeći zakone, da je u skladu sa politikom Vlade CG i resornog Ministarstva afirmacija i realizacija ekskluzivnih turističkih zona!

UNESCO je morao opet reagovati pa se, u martu 2013. Vlada upozorava „da se zaustave projekti gradnje u vrijednim zonama zaštićenog područja Morinju, Kostanjici i Glavatima“.

Početkom 2014. Uprava za zaštitu kulturnih dobara opet daje negativno mišljenja na LSL Glavati–Prčanj do donošenja PUP-a Kotor. Opština Kotor negoduje i polemiše sa Upravom. UNESCO na zasijedanju u Dohi ponovo upozorava.

I tako sve ukrug, dok  direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović, članica DPS-a, ne prelomi i u maju 2015. da zeleno svjetlo za gradnju. Sadržaj ovog mišljenja je drugačiji i suprotan je sadržajima svih prethodnih mišljenja Regionalnog zavoda i Uprave. Raritet je i to što ovaj dokument potpisuje samo direktorica, a ne navodi se ko su stručni obrađivači, što je bila praksa u svim prethodnim odlukama Uprave. Odobrenje je zavijeno u oblandu sugestije da se za prostor namijenjen turizmu raspiše međunarodni tender, a da se saobraćajnica preispita kroz Prostorno-urbanistički plan Kotora.

Ubrzo, SO Kotor usvaja LSL Glavati – Prčanj po kojem je ova lokacija namijenjena za turizam. Početkom 2016. dostavljeni su UTU investitoru Premia. Sredinom te godine UNESCO na zasijedanju u Istanbulu zahtijeva izradu nezavisne Procjene uticaja na baštinu – HIA: „Sa procjenom uticaja na baštinu za kulturna dobra sa liste Svjetske baštine, za turistički objekat na lokalitetu Glavati – Prčanj za koji je usvojena Lokalna studija lokacije, kao i za sve planirane, odobrene i započete razvojne projekte, kako bi se procijenili njihovi uticaji na Izuzetnu univerzalnu vrijednost kulturnog dobra i njegove karakteristike“.

Iako je Vlada, početkom 2017. donijela „Akcioni plan za realizaciju Odluka koje se odnose na Područje Kotora usvojenih u Istanbulu u julu 2016. od strane Komiteta UNESCO“, i planirala „Stavljanje van snage postojeće planske dokumentacije na teritoriji opštine KO“, investitor Premia traži raspisivanje međunarodnog javnog konkursa za turističko naselje Glavati.

Direktorica Miranović traži smjernice od Ministarstva kulture, sastaje se sa nadležnima u MORT-u, kako bi se našao način da se nekako ublaži kontradiktornost odluka sa brojnim dokumentima, međunarodnim i domaćim.

Opština Kotor, ekspresno, raspisuje međunarodni konkurs za idejno rješenje turističkog kompleksa. Konkurs je raspisan u vrijeme kada je gradonačelnik Kotora bio Vladimir Jokić iz Demokrata.

U avgustu 2017. gotova je Procjena uticaja na baštinu za Prirodno i kulturno-istorijsko Područje Kotora, u kome se navodi da će uticaj gradnje biti tek „zanemarljiva promjena, a generalno će to čak biti pozitivno“. Iz UNESCO-a odgovaraju: „Ova procjena je fundamentalno pogrešna“. Tokom 2018. iz UNESCO-a ponovo upozoravaju „da bi predložena gradnja imala veoma negativan uticaj na jedinstvene univerzalne vrijednosti ove lokacije“.

Najnoviji Nacrt PUP-a Kotora, koji je na javnoj raspravi bio u martu ove godine, neizgrađeni prostor uvale Sv. Ane definiše kao površinu za pejzažno uređenje ali istovremeno dopušta i „moguće adaptacija za projekte javnog interesa“. Iz prethodnog se jasno može zaključiti da je ostavljen prostor za nastavak manipulacije jer je dokazano što za partijske vojnike predstavlja „javni interes“.

Iz NVO ANIMA koja je izradila ovu studiji slučaja naglašavaju „nedosljednost u planiranju prostora – od zaštićene zelene površine do totalno izgrađene turističke površine pri čemu je nejasna stručna procjena na osnovu koje je donijeta odluka o promjeni namjena“. Navode da je ovdje evidentna „nedovoljna odbrana opšteg interesa ispred privatnog – u ovom procesu je želja i namjera investitora da gradi, što predstavlja legitiman zahtjev, stavljena ispred potrebe da se ovaj prostor zaštiti kako sa aspekta očuvanja zaštićenog područja Kotora što je dobrobit kompletne zajednice“.

Da nije bilo UNESCO-vih upozorenja i urgencija, Glavati bi umjesto u zeleno odavno bili obojeni sivilom betona i asfalta. Po mjeri estetike i interesa opštinskih i državnih partijskih valorizatora.

Predrag NIKOLIĆ
foto: Martin KMET

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo