Povežite se sa nama

INTERVJU

SLAĐANA LUČIĆ, NOVINARKA I REDITELJKA: Uspjeti da budeš srećan i svoj

Objavljeno prije

na

Nudžejma je pokazala tu zaraznu tvrdoglavost, ustrajnost, optimizam, unatoč brojnim preprekama i neslaganju dijela okoline, ali i sposobnost motivacije drugih na promjenu,

 

Kuća Male Zvijezde dokumentarni je prvijenac novinarke, urednice i rediteljke Slađane Lučić, u produkciji zagrebačke produkcijske kuće Wolfgang&Dolly, koji je prikazan na 11. UnderhillFestu, međunarodnom festivalu dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici.

Film prati život Nudžejme Softić, koja je sa 28 godina prvi put obula patike za trčanje, a do 30. od neplivačice postala prva Evropljanka koja se na triatlonu Ironman takmiči noseći hidžab. Ali – to je priča o ličnom i profesionalnom putovanju mlade žene koja postaje pokretačka sila društvenih promjena u svojoj zajednici.

Slađana Lučić je novinarka s 20 godina iskustva. Tokom studija u Osijeku pisala je za Glas Slavonije i Jutarnji list. Radila je i na lokalnoj TV stanici. Ubrzo se priklonila televizijskom mediju i počela da radi za HRT, a kasnije i kao reporterka i urednica za RTL News. Posljednjih šest godina živi u Sarajevu i radi kao urednica vijesti za Al Jazeeru Balkans. Izvještavala je s mnogih događanja u regiji i svijetu, bila mentor mladim novinarima i vodila medijske radionice za različita nevladina udruženja.

MONITOR: Podgorička publika je gledala priču o ženi koja je dokazala da je moguće pobijediti vlastite strahove i predrasude. Zanima me kako ste upoznali Nudžejmu Softić i odlučili da snimite film?

LUČIĆ: Upoznale smo se u redakciji Al Jazeere Balkans po mom dolasku u Sarajevo iz Zagreba. Bila je tu uobičajena svakodnevna komunikacija o jeziku i novinarskim televizijskim tekstovima urednice i lektorice bez druženja izvan posla. Sve je promijenila jedna posve obična odluka o upisu u lokalnu školu trčanja. Ta, ni po čemu posebna informacija donijela je sve razloge za snimanje filma o Nudžejmi. Nakon samo nekoliko mjeseci ona je odlučila, iako se nikada nije bavila sportom, da istrči prvo polumaraton pa maraton i zatim krene u triatlonske vode, a da nije znala plivati. Osobne transformacije pojedinaca mene su oduvijek zanimale, iznimno su snažne i autentične, otkrivaju što možemo, bilo tko od nas. Nudžejma je pokazala tu zaraznu tvrdoglavost, ustrajnost, optimizam, unatoč brojnim preprekama i neslaganju dijela okoline, ali i sposobnost motivacije drugih na promjenu, a što je osobina rijetkih. Potaknula je tako i mene da snimim svoj prvi dokumentarni film upravo o njoj.

MONITOR: Film prati Nudžejmine sportske poduhvate, ali i njen odnos s okolinom koja je često gruba i ne prihvata tuđe želje, potrebu da budeš ono što hoćeš. Kako ste pridobili njeno povjerenje, ali i ljudi koji su bili uključeni u stvaranju filma, u probijanju sopstvenih granica?

LUČIĆ: Nas je povezao nepopravljivi optimizam i zajednička crta otvorenog, bezuvjetnog davanja povjerenja „na kredit“ kojeg nismo iznevjerile na dugom putu snimanja filma. Nismo postale najbolje prijateljice koje se čuju i razgovaraju svaki dan, ali izgrađeno povjerenje i međusobno poštovanje nikada nije narušeno, vjerujem da su to osjetili i ljudi iz njenog okruženja.

MONITOR: S obzirom na to da ste novinarka, koliko ste imali usnimljenog materijala i da li je bilo teško, kad je film montiran, da se odreknete mnogih zabilježenih trenutaka?

LUČIĆ: Novinarsko iskustvo mi je i pomoglo i odmoglo. U procesu pripreme, snimanja i pregleda materijala ono je bilo od presudne važnosti. Međutim, u trenutku kada sam ušla u montažu sa Anom Štulinom dogodilo se upravo suprotno. Uvjerena da znam kako će izgledati film i da ću sve završiti u najviše mjesec dana, došao je trenutak potpune izgubljenosti u materijalu, scenama, što je važno, nevažno, vide li i drugi ljudi ono što želim prenijeti, imam li uopće film. Sada se sa osmijehom toga prisjećam, a tada sam u trenutku spoznaje vlastitog neznanja, ali i nepoznavanja procesa sjedeći sa montažerkom Anom i producenticom Tamarom Babun neutješno priznala da ne znam kako dalje. Ono što je uslijedilo je smijeh i rečenica kako su čekale na moje priznanje te da je to sastavni dio procesa i da tek sad možemo početi slagati kokice i scene filma. Naravno da su mnogi zabilježeni trenuci ostali samo u računalu, ali ono što smo htjeli prenijeti i ispričati svi zajedno – od snimatelja Vjerana Hrpke koji je dolazio iz Hrvatske na snimanja, druge kamere Mirsada Hodžića, tonskog snimatelja Almira Kozića, Tamare i Ane – to smo i uspjeli.

MONITOR: Kad ste već pomenuli, kažite mi koliko vremena ste proveli u istraživanju i pripremi za film i da li ste imali scenario?

LUČIĆ: Kako je Nudžejma u trenutku odluke o snimanju filma već krenula sa pripremama za triatlon, tako smo i mi odmah okupili malu filmsku ekipu i krenuli s njom u neizvjesnost. Složila sam naravno prvi, zatim drugi, treći i tko zna koliko na kraju scenarija. Dokumentarizam se tu značajno razlikuje od igranog filma. Nudžejma je stvarni, a ne izmišljeni lik i kako se njezin životni put mijenjao tako se mijenjao i scenarij.

MONITOR: Koliko se na kraju film razlikuje od one početne ideje, koliko se scenario mijenjao?

LUČIĆ: Kao život, otišao je u potpuno drugom pravcu. Dobio je toliko dodatnih slojeva o kojima na početku nismo ni razmišljali, niti smo ih mogli predvidjeti.

MONITOR: Kako je Nudžejma reagovala kad je pogledala film? Šta je danas s njom?

LUČIĆ: Bilo je tu svega, suza, smijeha, duhovitih komentara na vlastiti račun, ali i zadovoljstva ostvarenim. Film je pogledala zajedno s nama prije prve službene projekcije na Sarajevo Film Festivalu. Nudžejma upravo planira odlazak na jednogodišnju stipendiju u Veliku Britaniju. I dalje neumorno potiče druge na ostvarenje snova, pomaže im da savladaju vlastite strahove, priča im o osobnom iskustvu, otkriva što sve mogu biti. Njeno sve brojnije udruženje rekreativnih trkača „Trčanje i to“ (TiTo) možete uvijek prepoznati na glavnom sarajevskom šetalištu. Planiraju neke nove utrke, druženja i naravno putovanja čim to epidemiološka situacija dopusti.

MONITOR: Kako publika reaguje na film? Pokazuje li i ona neke predrasude?

LUČIĆ: Publika u Podgorici, Skoplju, Sarajevu, Kanadi ili primjerice Luksemburgu imala je iste pozitivne reakcije. Nismo se do sada susreli sa predrasudama. Meni je posebno drago što Nudžejmu na kraju filma gledatelji više ne doživljavaju i ne vide kao pokrivenu ženu koja nosi hidžab nego kao osobu koja je uspjela u onome što svi želimo – da budemo sretni i svoji.

Miroslav MINIĆ

FOTO: Aida REDŽEPAGIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo