Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SCI MED. IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK OBRAZOVNOG KOMITETA SVJETSKE FEDERACIJE KINESKE TRADICIONALNE MEDICINE: Korona nije sezonski bezopasni grip

Objavljeno prije

na

Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke. Bilo je prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma, a uslijedilo je postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi

 

MONITOR: Crna Gora je postigla neslavan rekord: u regionu ima najviše zaraženih od korona virusa na 100.000 stanovnika. Zašto se to dogodilo?

MIĆUNOVIĆ: Uvjerenja sam da je stanje u kojem se trenutno nalazi Crna Gora posljedica neodgovornosti, nerazumijevanja, kriminalnih aktivnosti kao i uvjerenja da je pandemija CoVid 2019 kod dobrog dijela građana Crne Gore shvaćena kao sezonski bezopasni grip.

Poznato je da je mnogo građana prelazilo granicu Crne Gore uprkos zabrani prelaska, te ponovno importovalo virus korone u Crnu Goru. Bez obzira na razloge prelaska granice, prijeko je potrebno identifikovati te građane, kao i pripadnike granične policije, ukoliko postoji naznaka da je tim osobama pomagano da ilegalno prelaze granicu Crne Gore, te ih adekvatno zbrinuti i sankcionisati. Glavni problem na Balkanu, a time i u Crnoj Gori, je objektivno sagledavanje učinjenog prestupa, te njegovo proporcionalno sankcionisanje. Već decenijama Crna Gora pokušava da se oporavi nakon raspada SFRJ-a, sankcija, bombardovanja 1999,  što je proizvelo polarizovanje građana, i od proglašenja nezavisnosti 2006. godine dodatno podijelilo crnogorsko društvo. Epilog tog procesa je da dobar dio građana ne vjeruje zvaničnim predstavnicima vlasti i oponira svemu što vlasti pokušavaju postići, pa makar imalo veze i sa pandemijom virusa korone.

MONITOR: Kako objašnjavate fenomen da se Crna Gora proglasila za prvu ,,korona free” državu u Evropi, proglasila kraj epidemije i otvorila granice da bi sad stigla do zabrinjavajućeg broja zaraženih?

MIĆUNOVIĆ: Crna Gora je prvi talas pandemije virusa korone shvatila veoma ozbiljno. Uz pomoć naše dijaspore, UN, Evropske unije, NR Kine, budžetskim preusmjeravanjima Vlade Crne Gore, kao i donacijama građana Crne Gore se nadomješćavao deficit respiratora i medicinske opreme. Postigao se zavidan uspjeh u tom procesu. Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke, što je sasvim adekvatno.

Problem nastaje nakon tog početnog uspjeha. Znate, najlakše je zatvoriti granice ukoliko imate neznatan broj zaraženih virusom korone. Mnogo teže je funkcionisati kada je u okruženju epidemiološki bum. Očigledno je bilo prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma Crne Gore. Balkanski mentalitet rada je sve samo ne postojan. Ono što je uslijedilo je zapravo postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi. Očigledno je da nam fali profesionalaca u raznim službama, a ne političkih kandidata, koji će radi svojih političkih ciljeva narušiti epidemiološko zdravlje građana Crne Gore. Ne zaboravite događaje okupljanja građana, tj. protesta u Budvi, te organizovanja litija, koji su dodatno usložili epidemiološku situaciju. Mišljenja sam da otvaranje granica nije bilo preuranjeno, već problem nalazim u strategiji. Naime, trebalo je iskoristiti ,,korona free” vrijeme za izradu funkcionalnijeg sistema epidemiološke zaštite, za što smo mogli da naučimo i implementiramo strategiju  od NR Kine, Koreje ili Japana, što se nažalost nije desilo.

MONITOR: Iz Sindikata doktora medicine upozoreno je da osobe koje su kontaktirale sa inficiranim slobodno šetaju i da je to razlog zbog koga se virus ovako brzo širi.

MIĆUNOVIĆ: Problem je definitivno u razmišljanju pojedinaca. Da li znate da je 2000. godine oko jedan odsto građana Crne Gore imalo pasoše? Od zavjera 90-ih godina, da su svi  protiv nas (SR J), do novog svjetskog poretka, čitanja publikacija Treće oko, Zona sumraka, Arka, desio se internet. Zaglavljeni u vremenu i svojim ubjeđenjima, taj dio našeg društva se informiše o virusu korone na društvenim mrežama, internet i TV kanalima koji još uvijek žive 90. godine, i idu ukorak dalje te proglašavaju sve ,,zapadne” vrijednosti neprijateljskim. Preko 70 odsto dezinformacija na medijskom prostoru Crne Gore plasirano je od strane medija van Crne Gore. Zbunjeni korisnik ima izbor ili da posluša dr Nestorovića ili NKT Crne Gore.

Drugi dio neodgovornog položaja ovih ljudi leži u totalnom odsustvu odgovornosti i poimanja što rade. Čak i kada u jednom trenutku razumiju svoje postupke, ne zabrinjavaju se previše, jer ne očekuju kaznu države koja nije sankcionisala ni mnogo važnije osobe od njih, kao npr. gospodina Svetozara Marovića.

MONITOR: Ubrzani rast broja zaraženih, bez uvođenja strožih mjera, kakve smo imali u prvom talasu epidemije, izazivaju sumnju da iza svega ima i politike?

MIĆUNOVIĆ: Uvjerenja sam da je primarno ekonomski faktor determinisao razvoj događaja u Crnoj Gori, tj. olabavio prvobitno stroge mjere. Razlog je očigledan. Hiljade samostalno zaposlenih radnika pokušavaju da zarade plate i prežive. Opet je u pitanju strategija balansa, iliti pokušaj zaštite javnog zdravlja i ekonomije države.

MONITOR: Mnogi tvrde da je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti podleglo politici, prije svega DPS-u. Šta Vi o tome  mislite?

MIĆUNOVIĆ: Nisam stekao utisak da je NKT podleglo politizaciji. Bilo je ranijih pokušaja diskreditacije i nipodaštavanja NKT-a od strane zvaničnika iz Srbije, npr. predsjednika Vučića, ministara Lončara i Dačića, te premijerke Brnabić. Trenutačno su time zaokupljeni politički oponenti vlasti u Crnoj Gori.

MONITOR: U parlamentu je prije nekoliko dana postavljeno pitanje  ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću da li preuzima odgovornost za to da tokom izborne kampanje neće doći do širenja zaraze? 

MIĆUNOVIĆ: Nisam upoznat ko je tražio odgovornost ministra Hrapovića, ali smatram da kod nas još nije zaživio institut lične odgovornosti. Nezavisno od pozicije ili opozicije. Da li je to gospodin Mandić koji iz Srbije pokušava da uđe u Crnu Goru preko Bosne, ili gospodin Kusovac koji je u periodu samoizolacije na plaži, rezultat je jasan, moral i odgovornost postoje sve dok se ne dokaže suprotno.

MONITOR: Kada se korona virus pojavio sve je podređeno očuvanju javnog zdravlja. Danas, kada je epidemiološki rizik očigledan, Milutin Simović, predsjednik NKT-a, izjavljuje da ,,sada izlazimo da bi se radilo, jer se i ekonomijom brani javno zdravlje“.

MIĆUNOVIĆ: Izjava ministra Simovića je adekvatna, ali iz sasvim drugog razloga. Naime, niko nije ni pokušao da obuhvati i ,,izmjeri” efekte strogih mjera karantina tokom prvog talasa pandemije virusa korone u Crnoj Gori. Prvenstveno mislim na efekat nekretanja za osobe sa kardiovaskularnim problemima, dijabetičare, psihijatrijske slučajeve…Prema dostupnim podacima iz Rusije, veliki je negativni efekat karantina na zdravlje građana, tako da samo u toj ravni podržavam izjavu ministra Simovića. Poznat je fiziološki fakat da se već poslije dvije nedjelje neaktivnosti značajno povećava rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti, imunih oboljenja, gojaznosti… Gubici snage mišića preko 30 odsto. Da li se ekonomijom brani zdravlje građana? U konačnom da. Da li je u suprotnosti sa ranijim mjerama – jeste.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o tome da li građani treba da se vakcinišu kad se vakcina proizvede? 

MIĆUNOVIĆ: Izvjesno je da se ne nazire kraj pandemiji. Smatram da je jedino realno rješenje na vidiku sigurna vakcina. Ukoliko je buduća vakcina sigurna za upotrebu ne vidim razlog zašto je ne bismo primili.

MONITOR: Kakve  zaštitne mjere preporučujete građanima? 

MIĆUNOVIĆ: Za sada jedino distanca, zaštitno nošenje maski i naočara, kao i često pranje ruku ima smisla za preporučiti. Više ljekova kineske medicine se pokazalo efikasnim u smanjenju simptoma virusa korone, kao i  svakodnevni unos cinka od 25 mg.

MONITOR: O zaštitnim maskama postoje različita  mišljenja. Nošenje maske, kako prenose mediji, postao je katalizator političkog sukoba u SAD-u. Većina demokrata podržava nošenje maski, a većina republikanaca ne, i slijede primjer predsjednika Trampa.

MIĆUNOVIĆ: SAD su poseban svijet na planeti Zemlji. Svojevremeno je predsjednik Trump savjetovao da građani SAD-a koriste – piju dezinfekciona sredstva sa hlor-dioksidom. Kasnije je rekao da je to sarkazam.

Političari bi trebali da pušte ljekare da se bave svojim poslom. Maske imaju dvije uloge: prva je da nas ograniče u širenju produkata kašlja, i druga je da nas zaštiti od virusa korone. Jednokratne maske treba koristiti jedanput, ili kupiti višekratnu N95 masku.

 

Uslov za održavanje izbora

MONITOR: Da li postoje uslovi da se u ovakvoj situaciji bezbjedno održe parlamentarni izbori?    

MIĆUNOVIĆ: Smatram da ukoliko NKT, Ministarstvo zdravlja, MUP i lokalne samouprave budu radili sinhronizovamo, izbori se mogu slobodno održati. Vjerujem da je od strane navedenih tijela već počelo rigoroznije praćenje mjera NKT-a, kao i primjena rigoroznije kaznene politike. Veliki izazov će predstavjati neminovno otvaranje granice sa Rusijom, i/ili Srbijom.

 

Prenošenje virusa

MONITOR: O prenošenju virusa postoje kontroverzna mišljenja. Šta je istina, po Vašem mišljenju?

MIĆUNOVIĆ: Ne vjerujem u teorije zavjere. Virus korone se dominantno prenosi kapljičnim putem, kašljanjem, kao i dodirom afektiranih predmeta. Vazduhom se prenosi i do četiri metra, upravo kapljicama kašlja,  koliko je potrebno tjelesnim tečnostima da se rasprše. Zaraziti se možemo putem nosa, usta, očiju, te otvorenim ranicama na koži. Ja slijedim smjernice Ministarstva zdravlja NR Kine koje sam više puta publikovao na društvenim mrežama i veb sajtovima.

 

Epidemija može biti dragocjena lekcija

MONITOR: Šta predviđate da će se dešavati tokom drugog talasa epidemije?

MIĆUNOVIĆ: Smatram da će virus korone mutirati. Ekonomija će u većini zemalja svijeta biti teško pogođena. U Crnoj Gori će mnogi tradicionalni poslovi biti pogođeni. Smatram da će biti teža socijalna situacija. Moguće je da će se u bližoj budućnosti veliki broj mladih vratiti na selo željni zdravog života. U iščekivanju vakcine, moraćemo da izmijenimo svoje navike i sasvim smanjimo kontakte. Za Crnu Goru ovo može biti dragocjena lekcija o ličnoj i kolektivnoj odgovornosti gdje ćemo usput naučiti i da vrednujemo tuđe mišljenje i živote. Možda će negativni efekti virusa korone konačno promijeniti naš stav i viđenje o crnogorskom društvu.

                                                   Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo