Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SCI MED. IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK OBRAZOVNOG KOMITETA SVJETSKE FEDERACIJE KINESKE TRADICIONALNE MEDICINE: Korona nije sezonski bezopasni grip

Objavljeno prije

na

Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke. Bilo je prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma, a uslijedilo je postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi

 

MONITOR: Crna Gora je postigla neslavan rekord: u regionu ima najviše zaraženih od korona virusa na 100.000 stanovnika. Zašto se to dogodilo?

MIĆUNOVIĆ: Uvjerenja sam da je stanje u kojem se trenutno nalazi Crna Gora posljedica neodgovornosti, nerazumijevanja, kriminalnih aktivnosti kao i uvjerenja da je pandemija CoVid 2019 kod dobrog dijela građana Crne Gore shvaćena kao sezonski bezopasni grip.

Poznato je da je mnogo građana prelazilo granicu Crne Gore uprkos zabrani prelaska, te ponovno importovalo virus korone u Crnu Goru. Bez obzira na razloge prelaska granice, prijeko je potrebno identifikovati te građane, kao i pripadnike granične policije, ukoliko postoji naznaka da je tim osobama pomagano da ilegalno prelaze granicu Crne Gore, te ih adekvatno zbrinuti i sankcionisati. Glavni problem na Balkanu, a time i u Crnoj Gori, je objektivno sagledavanje učinjenog prestupa, te njegovo proporcionalno sankcionisanje. Već decenijama Crna Gora pokušava da se oporavi nakon raspada SFRJ-a, sankcija, bombardovanja 1999,  što je proizvelo polarizovanje građana, i od proglašenja nezavisnosti 2006. godine dodatno podijelilo crnogorsko društvo. Epilog tog procesa je da dobar dio građana ne vjeruje zvaničnim predstavnicima vlasti i oponira svemu što vlasti pokušavaju postići, pa makar imalo veze i sa pandemijom virusa korone.

MONITOR: Kako objašnjavate fenomen da se Crna Gora proglasila za prvu ,,korona free” državu u Evropi, proglasila kraj epidemije i otvorila granice da bi sad stigla do zabrinjavajućeg broja zaraženih?

MIĆUNOVIĆ: Crna Gora je prvi talas pandemije virusa korone shvatila veoma ozbiljno. Uz pomoć naše dijaspore, UN, Evropske unije, NR Kine, budžetskim preusmjeravanjima Vlade Crne Gore, kao i donacijama građana Crne Gore se nadomješćavao deficit respiratora i medicinske opreme. Postigao se zavidan uspjeh u tom procesu. Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke, što je sasvim adekvatno.

Problem nastaje nakon tog početnog uspjeha. Znate, najlakše je zatvoriti granice ukoliko imate neznatan broj zaraženih virusom korone. Mnogo teže je funkcionisati kada je u okruženju epidemiološki bum. Očigledno je bilo prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma Crne Gore. Balkanski mentalitet rada je sve samo ne postojan. Ono što je uslijedilo je zapravo postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi. Očigledno je da nam fali profesionalaca u raznim službama, a ne političkih kandidata, koji će radi svojih političkih ciljeva narušiti epidemiološko zdravlje građana Crne Gore. Ne zaboravite događaje okupljanja građana, tj. protesta u Budvi, te organizovanja litija, koji su dodatno usložili epidemiološku situaciju. Mišljenja sam da otvaranje granica nije bilo preuranjeno, već problem nalazim u strategiji. Naime, trebalo je iskoristiti ,,korona free” vrijeme za izradu funkcionalnijeg sistema epidemiološke zaštite, za što smo mogli da naučimo i implementiramo strategiju  od NR Kine, Koreje ili Japana, što se nažalost nije desilo.

MONITOR: Iz Sindikata doktora medicine upozoreno je da osobe koje su kontaktirale sa inficiranim slobodno šetaju i da je to razlog zbog koga se virus ovako brzo širi.

MIĆUNOVIĆ: Problem je definitivno u razmišljanju pojedinaca. Da li znate da je 2000. godine oko jedan odsto građana Crne Gore imalo pasoše? Od zavjera 90-ih godina, da su svi  protiv nas (SR J), do novog svjetskog poretka, čitanja publikacija Treće oko, Zona sumraka, Arka, desio se internet. Zaglavljeni u vremenu i svojim ubjeđenjima, taj dio našeg društva se informiše o virusu korone na društvenim mrežama, internet i TV kanalima koji još uvijek žive 90. godine, i idu ukorak dalje te proglašavaju sve ,,zapadne” vrijednosti neprijateljskim. Preko 70 odsto dezinformacija na medijskom prostoru Crne Gore plasirano je od strane medija van Crne Gore. Zbunjeni korisnik ima izbor ili da posluša dr Nestorovića ili NKT Crne Gore.

Drugi dio neodgovornog položaja ovih ljudi leži u totalnom odsustvu odgovornosti i poimanja što rade. Čak i kada u jednom trenutku razumiju svoje postupke, ne zabrinjavaju se previše, jer ne očekuju kaznu države koja nije sankcionisala ni mnogo važnije osobe od njih, kao npr. gospodina Svetozara Marovića.

MONITOR: Ubrzani rast broja zaraženih, bez uvođenja strožih mjera, kakve smo imali u prvom talasu epidemije, izazivaju sumnju da iza svega ima i politike?

MIĆUNOVIĆ: Uvjerenja sam da je primarno ekonomski faktor determinisao razvoj događaja u Crnoj Gori, tj. olabavio prvobitno stroge mjere. Razlog je očigledan. Hiljade samostalno zaposlenih radnika pokušavaju da zarade plate i prežive. Opet je u pitanju strategija balansa, iliti pokušaj zaštite javnog zdravlja i ekonomije države.

MONITOR: Mnogi tvrde da je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti podleglo politici, prije svega DPS-u. Šta Vi o tome  mislite?

MIĆUNOVIĆ: Nisam stekao utisak da je NKT podleglo politizaciji. Bilo je ranijih pokušaja diskreditacije i nipodaštavanja NKT-a od strane zvaničnika iz Srbije, npr. predsjednika Vučića, ministara Lončara i Dačića, te premijerke Brnabić. Trenutačno su time zaokupljeni politički oponenti vlasti u Crnoj Gori.

MONITOR: U parlamentu je prije nekoliko dana postavljeno pitanje  ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću da li preuzima odgovornost za to da tokom izborne kampanje neće doći do širenja zaraze? 

MIĆUNOVIĆ: Nisam upoznat ko je tražio odgovornost ministra Hrapovića, ali smatram da kod nas još nije zaživio institut lične odgovornosti. Nezavisno od pozicije ili opozicije. Da li je to gospodin Mandić koji iz Srbije pokušava da uđe u Crnu Goru preko Bosne, ili gospodin Kusovac koji je u periodu samoizolacije na plaži, rezultat je jasan, moral i odgovornost postoje sve dok se ne dokaže suprotno.

MONITOR: Kada se korona virus pojavio sve je podređeno očuvanju javnog zdravlja. Danas, kada je epidemiološki rizik očigledan, Milutin Simović, predsjednik NKT-a, izjavljuje da ,,sada izlazimo da bi se radilo, jer se i ekonomijom brani javno zdravlje“.

MIĆUNOVIĆ: Izjava ministra Simovića je adekvatna, ali iz sasvim drugog razloga. Naime, niko nije ni pokušao da obuhvati i ,,izmjeri” efekte strogih mjera karantina tokom prvog talasa pandemije virusa korone u Crnoj Gori. Prvenstveno mislim na efekat nekretanja za osobe sa kardiovaskularnim problemima, dijabetičare, psihijatrijske slučajeve…Prema dostupnim podacima iz Rusije, veliki je negativni efekat karantina na zdravlje građana, tako da samo u toj ravni podržavam izjavu ministra Simovića. Poznat je fiziološki fakat da se već poslije dvije nedjelje neaktivnosti značajno povećava rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti, imunih oboljenja, gojaznosti… Gubici snage mišića preko 30 odsto. Da li se ekonomijom brani zdravlje građana? U konačnom da. Da li je u suprotnosti sa ranijim mjerama – jeste.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o tome da li građani treba da se vakcinišu kad se vakcina proizvede? 

MIĆUNOVIĆ: Izvjesno je da se ne nazire kraj pandemiji. Smatram da je jedino realno rješenje na vidiku sigurna vakcina. Ukoliko je buduća vakcina sigurna za upotrebu ne vidim razlog zašto je ne bismo primili.

MONITOR: Kakve  zaštitne mjere preporučujete građanima? 

MIĆUNOVIĆ: Za sada jedino distanca, zaštitno nošenje maski i naočara, kao i često pranje ruku ima smisla za preporučiti. Više ljekova kineske medicine se pokazalo efikasnim u smanjenju simptoma virusa korone, kao i  svakodnevni unos cinka od 25 mg.

MONITOR: O zaštitnim maskama postoje različita  mišljenja. Nošenje maske, kako prenose mediji, postao je katalizator političkog sukoba u SAD-u. Većina demokrata podržava nošenje maski, a većina republikanaca ne, i slijede primjer predsjednika Trampa.

MIĆUNOVIĆ: SAD su poseban svijet na planeti Zemlji. Svojevremeno je predsjednik Trump savjetovao da građani SAD-a koriste – piju dezinfekciona sredstva sa hlor-dioksidom. Kasnije je rekao da je to sarkazam.

Političari bi trebali da pušte ljekare da se bave svojim poslom. Maske imaju dvije uloge: prva je da nas ograniče u širenju produkata kašlja, i druga je da nas zaštiti od virusa korone. Jednokratne maske treba koristiti jedanput, ili kupiti višekratnu N95 masku.

 

Uslov za održavanje izbora

MONITOR: Da li postoje uslovi da se u ovakvoj situaciji bezbjedno održe parlamentarni izbori?    

MIĆUNOVIĆ: Smatram da ukoliko NKT, Ministarstvo zdravlja, MUP i lokalne samouprave budu radili sinhronizovamo, izbori se mogu slobodno održati. Vjerujem da je od strane navedenih tijela već počelo rigoroznije praćenje mjera NKT-a, kao i primjena rigoroznije kaznene politike. Veliki izazov će predstavjati neminovno otvaranje granice sa Rusijom, i/ili Srbijom.

 

Prenošenje virusa

MONITOR: O prenošenju virusa postoje kontroverzna mišljenja. Šta je istina, po Vašem mišljenju?

MIĆUNOVIĆ: Ne vjerujem u teorije zavjere. Virus korone se dominantno prenosi kapljičnim putem, kašljanjem, kao i dodirom afektiranih predmeta. Vazduhom se prenosi i do četiri metra, upravo kapljicama kašlja,  koliko je potrebno tjelesnim tečnostima da se rasprše. Zaraziti se možemo putem nosa, usta, očiju, te otvorenim ranicama na koži. Ja slijedim smjernice Ministarstva zdravlja NR Kine koje sam više puta publikovao na društvenim mrežama i veb sajtovima.

 

Epidemija može biti dragocjena lekcija

MONITOR: Šta predviđate da će se dešavati tokom drugog talasa epidemije?

MIĆUNOVIĆ: Smatram da će virus korone mutirati. Ekonomija će u većini zemalja svijeta biti teško pogođena. U Crnoj Gori će mnogi tradicionalni poslovi biti pogođeni. Smatram da će biti teža socijalna situacija. Moguće je da će se u bližoj budućnosti veliki broj mladih vratiti na selo željni zdravog života. U iščekivanju vakcine, moraćemo da izmijenimo svoje navike i sasvim smanjimo kontakte. Za Crnu Goru ovo može biti dragocjena lekcija o ličnoj i kolektivnoj odgovornosti gdje ćemo usput naučiti i da vrednujemo tuđe mišljenje i živote. Možda će negativni efekti virusa korone konačno promijeniti naš stav i viđenje o crnogorskom društvu.

                                                   Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo