Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I NOVINAR, ZAGREB: Hrvatska je već dugo na opasnom rubu ustavne krize

Objavljeno prije

na

Članstvo u EU nije čarobni štapić koji nezrele tranzicijske države pretvara u zrele demokratije

 

 

MONITOR: Parlamentarni izbori u Hrvatskoj planirani za jesen, raspisani su za 17. april. Zahtjev lijevo-liberalne opozicije prvo je odbijen, da bi premijer Plenković sam pokrenuo pitanje ranijeg održavanja izbora. Gotovo svi su glasali za to u Saboru…Kako gledate na ovo „jedinstvo“?

JAKIĆ: To, kako Vi kažete, jedinstvo, proizvod je trenutka i u njemu ne treba tražiti nikakvo dublje značenje. Jedni su najprije demonstrirali svoju moć u Saboru, da – naime – svojom glasačkom mašinerijom rade, ili sprečavaju što im padne na pamet, drugi su ocijenili kako bi bilo glupo da se, mada je – koliko jučer – bio odbijen njihov prijedlog za raspuštanje Sabora, ne priključe inicijativi, u osnovi svojoj, samo zato što je sada došla od HDZ-a. Pa se tako dogodilo da su dva sukobljena tabora glasala zajedno. Baš tako – dogodilo se. I ništa više od toga.

MONITOR: Ustavni sud je, „po hitnom postupku“ Milnovićevu kandidaturu proglasio neustavnom. No, ima i onih pravnih stručnjaka koji smatraju da je moguće i drugačije tumačenje Ustava. Milanović ne odustaje od kandidature, ali kaže da neće podnijeti ostavku na mjesto Predsjednika. Može li ovo Hrvatsku uvesti u neku vrstu krize vlasti, sa elementima ustavne krize?

JAKIĆ: Rekao bih da se Hrvatska već dulje vremena kreće opasnim rubom ustavne krize. Napokon, već i činjenica stalne konfrontacije dviju funkcija koje bi, upravo po Ustavu, morale surađivati u ne baš tako malom i nevažnom broju pitanja, opravdava da se barem posumnja nije li već i zbog toga Hrvatska u ustavnoj krizi, odnosno funkcionira li Hrvatska onako kako bi trebalo očekivati? Milanovićevo ’utrčavanje’ u predizborni ring otvorilo je dodatno pitanje: je li zaista dozvoljeno sve što nije izričito zabranjeno? Ako, naime, sve svedemo na to pitanje, na pogrešnom smo putu. Možda bi najispravnije bilo sastaviti skupinu stručnjaka za ustavno pravo i povjeriti im zadatak temeljite revizije sadašnjeg Ustava, ne mislim u sadržajnom smislu, nego u smislu održivosti, odnosno primjenjivosti njegovih odredbi kada dođu u koliziju sa stvarnim životom.

MONITOR: Katalizator za jedan od najnovijih sukoba Predsjednika i Premijera je izbor novog državnog tužioca. Ivan Turudić, bivši sudija VKS, od dijela javnosti, opozicije i Milanovića, smatran je ličnim kandidatom Plenkovića. Može li takvo pravosuđe da se nosi sa političkim moćnicima, poštujući Ustav i zakone Hrvatske?

JAKIĆ: Kratko i jasno: ne! Onoga trenutka kada postoji i najmanja sumnja u politički utjecaj na pravosudni sistem, bolje reći kada je politici omogućeno da unutar takvog sustava na čelne pozicije (o drugima neću ni govoriti) plasira svoje ljude, to definitivno više nije ono i onakvo pravosuđe koje bi bilo u stanju provoditi i Ustav, i zakone, ako treba i u konfrontaciji s ovim, ili onim političkim moćnikom.

MONITOR: Kako dugotrajni i sve „duhovitiji“ sukob „Plenkija i Zokija“ utiče na glasačko tijelo njihovih partija kao i na formiranje predizbornih koalicija.  Može li od toga profitirati zeleno-lijeva kaolicija, okupljena u Možemo?

JAKIĆ: To je, rekao bih, pitanje svih pitanja. Neke ovo sukobljavanje “dva ovna na brvnu” zabavlja, neki se oduševljavaju Milanovićem jer je “pokazao HDZ-u”, neki opet smatraju kako je komunikacija između Predsjednika i premijera često na tako niskom nivou da – objektivno – nanosi štetu cijeloj zemlji, da sramoti Hrvatsku, dok – očekivano – tvrdi pristaše HDZ-a i dalje u Milanoviću vide ’komunjaru’ i “ljevičara”, mada se on sam nizom kako poteza tako i izjava, potrudio da takve etikete u najmanju ruku dovede pod znak pitanja. Dobro je što je kampanja kratka, neće biti baš previše vremena za nastavak svađe, a očekivano bit će na još nižoj razini od dosadašnje, zamori birače i odbije ih od izlaska na izbore. Mogućnost da od uličarske svađe dvojice ljudi koji bi trebali predstavljati Hrvatsku, odnosno njezinu vladu, profitira opcija lijevog centra (zeleno lijeva) s ponudom ozbiljnog i razrađenog predizbornog programa, posve je realna.

MONITOR: Za BiH su ovih dana otvoreni pristupni pregovori sa EU. Ali, tek posle istog postupka EU prema Ukrajini i Moldaviji. Mogu li takvi potezi doprinjeti (i koliko) jačanju brane prema spoljnjem ili unutrašnjem pokušaju disolucije ovih država?

JAKIĆ: Loše je da je politika širenja Evropske unije, dovršavanja onoga što je Predsjednik Mesić često i s razlogom nazivao milenijskim poduhvatom, dovedena u funkciju aktualne konfrontacije Zapada na čelu  SAD s Ruskom Federacijom. Što je notorna činjenica. Napokon, već i to da su vrata prema pristupnim pregovorima s EU najprije otvorena prema Ukrajini i Moldaviji, a tek potom prema BiH, to savršeno potvrđuje. Objektivno, ni Ukrajina ni Moldavija, ali ni BiH- takva kakva je danas, ne ispunjavaju uvjete za otvaranje pregovora o članstvu u EU. Barem ne one i onakve uvjete kakve je na primjer svojedobno morala ispuniti Hrvatska. Ne mislim stoga da će početak pregovora (koji se mogu razvući tko zna dokle) bilo kojoj od navedenih država u bilo čemu pomoći. One naprosto nisu zrele za približavanje Evropskoj uniji, a u izjave iz Bruxellesa kako je BiH postigla “spektakularne uspjehe” mislim da ne vjeruju ni oni koji ih daju. O Ukrajini, koja je u ratu i doboko ogrezla u korupciju da ne govorim. Članstvo u EU nije čarobni štapić koji nezrele tranzicijske države pretvara u zrele demokracije. Upravo suprotno: država kandidat mora pokazati sposobnost prihvaćanja i realiziranje ključnih standarda ujedinjene Evrope, pa da bi ta Evropa počela s njome pregovarati o ulasku u Uniju. Mada bi tako trebalo biti, to nažalost nije slučaj.

MONITOR: Skrećete pažnju i na uzaludnost mirovnih inicijativa Pape Franje. Izgleda da je broj katolika – kojih je u svijetu oko 1,3 milijarde i raste svuda – sem u Evropi, „loše raspoređen“… Zapad predviđa rusku ofanzivu u ljeto. Da li je ono što je Papa nedavno rekao o isticanju „bijele zastave“ od strane Ukrajine, realnost rata kome se, zasad, ne vidi kraj?

JAKIĆ: Zgodna Vam je ta formulcija o  “loše raspoređenim” katolicima. Mada mi se ne čini da je u tome problem. Ne, problem je u tome što konzervativni dio Katoličke crkve, kako svećenstvo, tako i vjernici, od početka nije oduševljen s Papom Franjom i njegovom otvorenošću prema suvremenom svijetu. Pa se i sve njegove inicijative, naglašavam: sve, primaju s rezervom koja je nerijetko na granici otvorenog odbijanja. Ako, dakle, govorimo o utjecaju Pape na vjernike širom svijeta, onda je taj utjecaj daleko manji od onoga u vrijeme njegovog prethodnika. To se ogleda i u načinu na koji bivaju primljene Papine inicijative, ili ideje, poput ove o ’bijeloj zastavi’ u Ukrajini. Ciljano je odabrano da prije objavljivanja cijeloga intervjua ’procuri’ samo tih nekoliko rečenica što su odmah tendenciozno interpretirane kao Papin poziv Ukrajini da kapitulira. Kada bih se htio malo poigrati s teorijama zavjere, rekao bih kako je možda procijenjeno da bi Papa u budućim mirovnim pregovorima (a da će do njih doći, to je samo pitanje vremena) mogao odigrati značajnu ulogu koja ne bi bila po volji ’nekome’ na Zapadu, pa ga se pokušalo unaprijed kompromitirati. O daljem toku rata ne bih spekulirao. Moguće je sve, isključeno nije ništa. Osim, hajde da budem nepopularni prognozer, brze pobjede Ukrajine (što će reći: Zapada) nad Rusijom.

MONITOR: Desio se užasan teroristički napad u Moskvi, par dana pošto je Putin ponovo pobijedio. Na društvenim mrežama je odgovornost preuzeo ISIS. Uhvaćeni su navodni počinioci sa tadžikistanskim pasošima. Rusija se, kako SAD naglašavaju, oglušila o njihova upozorenja. Da li se u razumjevanju ovog napada, s obzirom na novi sukob Zapad-Rusija, može stići dalje od nagađanja?                                                     

JAKIĆ: Za sada – ne. Točno je, Amerikanci su upozorili Ruse na mogućnost terorističkog napada. Točno je također, a to baš i nije uobičajeno, da su to svoje upozorenje i objavili. Rusi kažu da se na njega nisu oglušili, nego da je bilo preopćenito, da bi im na bilo koji način pomoglo u sprečavanju tragedije koja se dogodila u Moskvi. Da, uhvaćeni su počinitelji, da, imaju pasoše Tadžikistana, da, bježali su autom u smjeru granice s Ukrajinom. I da, od samoga početka, gotovo od trenutka kada se napad dogodio, Washington uporno ponavlja kako Ukrajina s time nema nikakve veze. Dalje od toga ne bih išao.

 

Puno nejasnoća oko Milanovićeve kandidature za premijera

MONITOR: Predsjednik Zoran Milanović je izborni dan postavio gotovo maksimalno visoko – već za 17. april. Veliko je iznenađenje  da je SDP promovisao upravo Milanovića kao svog kandidata za budućeg premijera. Da li je to posljedica računice da je Milanović najbolji mogući kandidat SDP, da boljeg nemaju ili „egotrip“  Predsjednika i uticaj na sadašnju stranačku nomenklaturu?

JAKIĆ: Predsjednik je očito HDZ-u želio dati što manje vremena za kampanju, ostajući – naravno – u okvirima zakona. I to je jedino što bih se usudio sa sigurnošću reći u ovome trenutku. Oko priče s njegovom kandidaturom za premijera – nakon izbora, oko toga da će biti i službeno na glasačkim listićima prvi, pa do toga da neće, jer – kao – to nije ni bitno, ali kandidat za premijera ostaje, oko svega toga toliko je još nejasnoća i nepoznanica, da bi bilo neozbiljno sve svesti bilo na Predsjednikov ”egotrip”, bilo na spoznaju SDP-a o vlastitoj slabosti; mada iz neke buduće cjelovite analize ne bih isključio ni te elemente.

 

Zapad primjenjuje nejednake aršine prema Izraelu i Rusiji

MONITOR: Smatrate da Zapad nije pravičan kada ocjenjuje težinu napada koji su se dogodili – i još se događaju, u Ukrajini i Gazi-Palestini. Da li bi i Bliski istok mogao biti novi „proxy“ teren za demonstraciju zapadne moći, uprkos inicijativama za poštovanje humanitarnog prava i principa „dvije države“? Da li je zamisliv sukob sa Iranom, ako se eskalacija nasilja nastavi?

JAKIĆ: Zapad već desetljećima demonstrira svoju moć i na Bliskom istoku. Pa ne treba čuditi što se potreba za projekcijom te moći i nastavlja i pojačava u kontekstu rata u Gazi. Taj rat, inače, već odavno nije samo to. Podsjećam na izraelsko- libanonsku i izraelsko-sirijsku granicu, na zapadnu obalu Jordana, ali i na aktivnosti Hutija u Crvenom moru. Da su tu, ovako ili onako, prisutni i interesi drugih, da i ti drugi, a među njima je svakako i Iran, nastoje ojačati svoje pozicije u regiji, o tome nema nikakve sumnje. Iran je, mora se priznati, ne posve bez razloga, opsesija vlade Benjamina Netanyahua; ali i Washingtona. Iran se, za razliku od Sjedinjenih Država, nije izravno umiješao, čime ne želim reći da uopće nije umiješan. Ratni sukob s Iranom bio bi zamisliv, to je barem moja procjena, samo ako bi Izrael napao ciljeve u Iranu, pa bi Iran na to odgovorio tukući ciljeve u Izraelu. Tada bi se Amerikanci direktno umiješali. Nije isključeno, mada to smatram manje vjerojatnim, da bi do eskalacije moglo doći i nakon toga što Iran, u znak podrške Palestincima, prvi napadne Izrael. A što se tiče usporedbe Ukrajine i Gaze, da – smatram da Zapad primjenjuje nejednake aršine i da se Izraelu (mada je okidač svega bio upad Hamasovaca u Izrael i pokolj što su ga tamo izveli) tolerira, uz tek verbalne osude, ono zbog čega se Rusiji uvode sankcije.

Nastasja RADOVIĆ

 

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo