Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Štrajk do štrajka

Objavljeno prije

na

Radnici Rudnika boksita opet su se zatvorili u jamu. Pismo premijera Mila Đukanovića su stavili ad acta – i pohrlili nanovo u dubinu zemlje, u vlagu i neizvjesnost. Njih sedamdesetak koji su u srijedu ujutro u jedan sat ušli u jamu Biočki stan – proširili su listu zahtjeva. OPET U JAMI: Rok za isplatu dugovanja, koji je svojeručnim potpisom zagarantovao premijer Milo Đukanović, nakon osmodnevnih protesta rudara krajem decembra u jami Biočki stan, istekao je u ponedjeljak. U jamu na rudokopu Seoca rudari su ušli u znak revolta zbog nepoštovanja roka garantovane isplate dugovanja. Očekivali su da će dobiti decembarske zarade, dvije zimnice, regres, jubilarne nagrade…

Sem toga – nikšićki rudari sada traže i da svim jamskim radnicima budu isplaćene otpremnine po kolektivnom ugovoru, ali i da se što prije donese zakon kojima će biti regulisane penzije rudarima, kako je svuda u Evropi,

Hoće li opet premijer Đukanović potpisom gasiti radničko nezadovoljstvo i pisati pisma puna obećanja – tek ćemo vidjeti. Za sada se zna da uprava Rudnika boksita razmatra mogućnost podnošenja krivičnih prijava protiv grupe rudara koji su ušli u jamu Biočki stan, gdje protestuju. Radnici tvrde da nekima spremaju i hapšenja.

Radnici Boksita postavili su eksploziv na ulazu u jamu Biočki stan i zaprijetili da će ga aktivirati ukoliko policija ili obezbjeđenje pokuša da ih izbaci odatle, kazao je u četvrtak njihov predstavnik Marko Nikolić. Nikolić je upozorio policiju da ne pokušava da interveniše silom protiv štrajkača, jer su oni spremni da počine samoubistvo skokom u rudarske šahte.

ZATRPALI IM ULAZ: A da Đukanović ne bi trošio papir i vrijeme – pobrine se, katkad, i policija. Organi reda su zatrpali rudnička okna rudnika Brskovo, jer su i mojkovački rudari kanili da se spuste u dubine i da tamo čekaju novac. Objašnjeno je da su okna zatvorena zato što su podzemni prolazi i rudokopi opasni i neobezbijeđeni. Mojkovčani su, kao i kolege iz Nikšića, krenuli u jamu da se zatvore i štrajkuju glađu. Iako su prestali da rade prije 2000-te nisu dobili po dvije hiljade eura iz vladinog socijalnog paketa.

No, interevenicija policije nije se završila na tome. Njeni pripadnici povrijedili su četvoricu bivših radnika mojkovačkih preduzeća u četvrtak ujutro kada su ih izbacili iz jednog od napuštenih okana nekadašnjeg rudnika Brskovo. Prilikom intervencije policije, jedan od radnika pokušao je da se zapali. Mediji su objavili da je policija na radnike bacila šok bombu, onesposobila ih i izbacila.

Ni u glavnom gradu Crne Gore – štrajkova ne fali. Podgorički radnici nemaju jamu da se u nju zatvore. Ali se zato, sve češće, odlučuju da se gladovanjem i zatvaranjem na radna mjesta izbore za zarađeni novac i radnička prava. Nakon što su radnici Duvanskog kombinata Podgorica završili štrajk glađu – isti metod borbe su preuzele njihove kolege u – Duvankomercu. Njih 65 su počeli štrajk glađu u prostorijama preduzeća, tražeći isplatu dvije plate, definisanje socijalnog programa i povraćaj aneksom oduzete imovine. No, štrajk glađu ih je do sada doveo samo do – iscrpljenosti. Radnike Duvankomerca, koji su u ponedjeljak započeli da gladuju je samo u srijedu tokom dana Hitna pomoć posjetila – dvanaest puta. Nadležni koji bi im mogli objasnili kada će stići 11 plata koje im duguju – ni jednom.

UMJESTO NADLEŽNIH – HITNA IM STIŽE: ,,Radnici su veoma loše, a neki su, i pored terapije koju primaju, odlučni i uporni da nastave štrajk”, rekao je predsjednik sindikata Dejan Bojović. Sa radnicima Duvankomerca solidarisali su se i zaposleni u poslovnicama tog preduzeća u Nikšiću, koji su zatvorili deset objekata. Sindikat očekuje da ih nadležni pozovu jer, kako kažu, traže samo ono što im pripada i što ih zakonski sljeduje”, rekao je Bojović.

Razočarani su stavom Ministarstva rada i socijalnog staranja. Sindikalce je iziritirala izjava pomoćnika ministra rada i socijalnog staranja, Anke Stojković, da bi radnici probleme trebalo da rješavaju preko stečajnog upravnika i da se njihove zarade mogu isplatiti samo iz stečajne imovine.

Za njih je to tek problematično tumačenje zakonskih propisa. ,,Veoma je licemjerno što nam Stojković u ovom trenutku, kada se na najsuroviji i najbolniji način borimo da zaštitimo dostojanstvo, poručuje gdje da rješavamo naše probleme i na koje adrese da se obratimo”, rekao je Bojović. Oni Anki Stojković koja je istovremeno i glavna republička inspektorka rada zamjeraju i to što sa tog mjesta nije spriječila kršenje radničkih prava.

INSPEKCIJA ĆUTALA NA NEZAKONITOSTI: ,,U periodu kada su naši radnici trpjeli flagrantno kršenje svih pozitivnih zakonskih propisa, Stojković je ostala nijema, gluva i slijepa da spriječi takve pojave i sankcioniše odgovorne osobe”, pojasnio je svoj stav Bojović.

Radnici Duvankomerca su pune tri godine primali po 50 eura, a čitavu deceniju im nije obračunavan minuli rad, pa su njihovi penzioneri oštećeni smanjenom osnovicom za obračun penzije. “Stojković je posljednja osoba koja je u ovom trenutku dozvolila sebi da na takav način tumači prava radnika Duvankomerca. Njena reakcija izostala je u trenutku kada je trebalo da zaštiti naša ugrožena prava”, objašnjava Bojović. On je rekao da ne želi da Stojkovićevu podsjeća na koji su način isplaćivani lični dohoci i kako je manipulacijom poslovodstva, koristeći tuđe žiro račune, izbjegnuta realizacija pravosnažnih sudskih procesa.

KAKVA KRIZA, NEMA KRIZE: Štrajkovi glađu i protesti postali su svakodnevica. „Neshvatljivo je da institucije ćute i ne preduzimaju ništa kako bi pronašle modus za rješavanje nagomilanih problema radničke klase”, smatraju u Uniji slobodnih sindikata (USSCG).

Oni tvrde da su Ustavom zagarantovana prava radnika samo slovo na papiru, jer njihovo ostvarivanje zavisi isključivo od dobre volje vlasnika kapitala.

,,U državi u kojoj su nas uvjeravali da ekonomska kriza neće imati drastičnih posljedica na ekonomsku situaciju, jedino nema novca za ostvarivanje minimalnih uslova egzistencije radničke klase, koja čini osnovni stub svakog društva”, kažu u USSCG.
Ima i onih koji više nemaju nade ni u štrajk. Zaposleni u bjelopoljskom Auto moto društvu Đorđije Stanić napravili ulični performans. Sjeli ljudi na ulicu i – prose. Tvrde da Auti moto savez Crne Gore opstruira rješavanje njihovog statusa a svi državni organi se uporno proglašavaju nenadležnima za njihov problem. A problem je star – četiri godine neprimanja plate i uplaćivanja socijalnog i penzijskog osiguranja. Niti plate, nit penzije a ni zdravstvene knjižice.
No, ne bune se u Crnoj Gori samo radnici. Nije pravo ni onima koji su krenuli u sopstveni mali biznis. Onaj – najmanji. Zakupci pijačnih tezgi širom Crne Gore štrajkuju. Kažu – nemaju računa da rade koliko ih država steže, inspekcija progoni. A zarade male… Podgoričke pijace Gintaš i Mala pijaca od početka ove sedmice nisu mjesta gdje se nešto može kupiti. Štrajkuju i na pijaci u Tuzima, a tezge su zatvorili i prodavci na ulcinjskoj, barskoj, cetinjskoj i nikšićkoj pijaci. Pobunjeni prodavci tvrde da su im nameti povećani jer država želi da popuni ispražnjene kase. ,,Krenuli od pogrešnog kraja”, tvrdi prodavačica iz Gintaša.
I sve to u zemlji koja hrli u procvat, koja ne prodaje preduzeća nego kupuje dobre investitore, i koju će globalna kriza samo – okrznuti. Izgleda po – najslabijem krilu.

Marijana BOJANIĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo