Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Potjernica kao preporuka

Objavljeno prije

na

Mala smo zemlja, zakon o državljanstvu nam je restriktivan. Mogu ga dobiti samo odabrani. Čvrsto se držimo pred hordama snaha iz bivših jugoslovenskih republika. Godine čekanja i hrpe dokumenata primjerena su kazna za djecu koja su potrčala da se rode i u knjige upišu izvan Crne Gore. Pa da su im roditelji stoput crnogorski državljani. Drugo je kad je neko odbjegli premijer ili krijumčar narkotika. Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović, na beogradskoj TV B92, bio je jasan: ,,U članu osam zakona o crnogorskom državljanstvu stoji kako se stiče državljanstvo prijemom i tamo se tačno kaže da je eliminatorni razlog za sticanje državljanstva pravosnažna sudska presuda kojom se to lice osuđuje na kaznu zatvora bezuslovno više od godinu dana”. Darko Šarić, precizirao je premijer, nema pravosnažnu sudsku presudu na više od godinu dana, te dakle nema razloga da u crnogorsko državljanstvo ne bude primljen. Ne može se bespravno voditi progon.

Mnogi su primijetili da je premijer previdio dio zakona koji propisuje da se crnogorsko državljanstvo ne može dobiti ako postoje “smetnje iz razloga bezbjednosti”. Ispostavilo se da nije. Nadležne službe – Agencija za nacionalnu bezbjednost i Ministarstvo odbrane – procijenile su da Darko Šarić ne predstavlja smetnju za bezbjednost Crne Gore. Zato mu je Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave izdalo garanciju da će steći crnogorsko državljanstvo. Premijer je samo vjerovao sopstvenim službama. Ili one njemu.

Bitan je slijed događaja. Rođen i odrastao u Pljevljima, Darko Šarić je od 2005. državljanin Srbije. U maju 2009. podnio je zahtjev da se vrati među crnogorske državljane. Garanciju da će biti primljen MUP mu je izdao 16. novembra 2009., mjesec nakon vijesti u kojima je označen kao organizator šverca više od dvije tone kokaina zaplijenjenog u Urugvaju. U centru bezbjednosti u Pljevljima Šarić je garanciju uredno podigao 28. decembra. Bezbjednosno neinteresantan.

Sad policija tvrdi da je Šarić bio pod mjerom pojačanog nadzora “s obzirom na to da se radilo o višestrukom povratniku krivičnih djela teških krađa, falsifikovanja isprava, krijumčarenja oružja i motornih vozila”. Kažu i da imaju ,,operativna saznanja da se Darko Šarić tretira kao jedan od glavnih organizatora krijumčarenja narkotika na Balkanu i šire”, te da je ,,interesantan i sa aspekta pranja novca, stečenog od prodaje droge, koji legalizuje kupovinom nekretnina u Crnoj Gori i Srbiji”. Niko još nije rekao da mu garancija da može postati crnogorski državljanin više ne važi.

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica u međuvremenu je rastumačila da će Šarić ,,ukoliko bude uhapšen u Crnoj Gori biti izručen Srbiji”. Za razliku od, recimo, Taksina Šinavatre. Bivši tajlandski premijer, osuđen zbog korupcije na dvije godine zatvora, naš je državljanin i, kao takav, nikome ne može biti izručen.

Nikad nije razjašnjeno zašto je Taksin Šinavatra, osoba sa potjernice Interpola, glavni junak još desetak istraga i tri sudska postupka u svojoj zemlji, dobio crnogorski pasoš. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović o Šinavatri nije htio da govori. Pozvao se na Ustav i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. ,,Nećemo više saopštavati lične podatke, jer je to po zakonu zabranjeno”. Po zakonu je, posvjedočio je i premijer, zabranjeno davati državljanstvo ljudima koji su osuđeni na kazne duže od godinu, ali to je samo zakon o crnogorskom državljanstvu. Vrlo rastegljiv, prilagodljiv.

Na propise koji zabranjuju otkrivanje podataka o ličnosti ministar Kalamperović se pozvao i kad su ga pitali da li državljanstvo Crne Gore ima Slobodan Radulović, vlasnik C-marketa, takođe sa Interpolove potjernice. Srpski mediji su u maju prošle godine objavljivali kako tamošnja policija ima podatke da Radulović, osumnjičen da je član ,,stečajne mafije”, povremeno boravi u Crnoj Gori.

Čuveni fudbaler Dragan Džajić u Srbiji je hapšen pod optužbom da je dio ,,fudbalske mafije”. Optužbe o protivpravnom prisvajanju milion dolara nijesu bile prepreka da Džajić dobije državljanstvo Crne Gore, makar dok se sudski postupak ne okonča. Ministar Kalamperović objašnjavao je da svako ko je bar jednom vidio Džajića zna da on nikad ne bi zloupotrijebio crnogorski pasoš kako bi izbjegao suđenje u Srbiji. Kasnije je Džajić, javile su novine, postao član Skupštine fudbalskog kluba Mornar iz Bara. Potpredsjednik tog tijela je Jusuf Kalamperović.

Monitor je ranije pisao kako se među zaslužnima koji su dobili crnogorsko državljanstvo bez obaveze da im ono bude jedino, našao i bivši ambasador Savezne Republike Jugoslavije u Vatikanu Dojčilo Maslovarić, bliski prijatelj bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića i član JUL-a. Za vrijeme NATO bombardovanja organizovao je u Rimu promociju knjige Mirjane Marković. Zadužio nas je.

Velikodušnost, ipak, ima granice. Početkom prošle godine Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrenulo je postupak za oduzimanje crnogorskog državljanstva predsjedniku Narodne stranke Predragu Popoviću. Skrivio je što pored crnogorskog ima i srpsko državljanstvo, a oboje ne može osim u posebnim slučajevima. Popović, fakat, nije ni Milena Dravić, ni Gordana Đurović, a ne posluje ni sa kokainom.

Svako u Crnoj Gori poznaje makar nekoliko ljudi koji muku muče sa dobijanjem državljanstva. Nekome su papire odnijeli ratovi, nekome je tata bio oficir pa je, seleći se zbog potreba službe, izrodio državljane raznih republika. Ajša se za crnogorskog državljanina udala, dva sina rodila; prije nego što je umrla dočekala unučad, ali ne i crnogorsko državljanstvo. Miloš je u Crnu Goru došao čim je izašao iz inkubatora, otac mu je državljanin Crne Gore. Iz trećeg puta, nakon godina čekanja postao je državljanin. Pri kraju postupka u policiju su ga pozvali da mu traže đačku knjižicu sa slikom.

Kad je vlast bila odlučila da ljude koji nijesu državljani Crne Gore briše iz biračkog spiska objavljeno je da samo u Podgorici žive 32.072 birača koji nemaju crnogorsko državljanstvo. One koji ne glasaju nijesu prebrojavali. Kilometri redova i tone papira čekaju ih ako požele da se upišu u knjige crnogorskih državljana. Kraći put je – preko Urugvaja.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo