Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Potjernica kao preporuka

Objavljeno prije

na

Mala smo zemlja, zakon o državljanstvu nam je restriktivan. Mogu ga dobiti samo odabrani. Čvrsto se držimo pred hordama snaha iz bivših jugoslovenskih republika. Godine čekanja i hrpe dokumenata primjerena su kazna za djecu koja su potrčala da se rode i u knjige upišu izvan Crne Gore. Pa da su im roditelji stoput crnogorski državljani. Drugo je kad je neko odbjegli premijer ili krijumčar narkotika. Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović, na beogradskoj TV B92, bio je jasan: ,,U članu osam zakona o crnogorskom državljanstvu stoji kako se stiče državljanstvo prijemom i tamo se tačno kaže da je eliminatorni razlog za sticanje državljanstva pravosnažna sudska presuda kojom se to lice osuđuje na kaznu zatvora bezuslovno više od godinu dana”. Darko Šarić, precizirao je premijer, nema pravosnažnu sudsku presudu na više od godinu dana, te dakle nema razloga da u crnogorsko državljanstvo ne bude primljen. Ne može se bespravno voditi progon.

Mnogi su primijetili da je premijer previdio dio zakona koji propisuje da se crnogorsko državljanstvo ne može dobiti ako postoje “smetnje iz razloga bezbjednosti”. Ispostavilo se da nije. Nadležne službe – Agencija za nacionalnu bezbjednost i Ministarstvo odbrane – procijenile su da Darko Šarić ne predstavlja smetnju za bezbjednost Crne Gore. Zato mu je Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave izdalo garanciju da će steći crnogorsko državljanstvo. Premijer je samo vjerovao sopstvenim službama. Ili one njemu.

Bitan je slijed događaja. Rođen i odrastao u Pljevljima, Darko Šarić je od 2005. državljanin Srbije. U maju 2009. podnio je zahtjev da se vrati među crnogorske državljane. Garanciju da će biti primljen MUP mu je izdao 16. novembra 2009., mjesec nakon vijesti u kojima je označen kao organizator šverca više od dvije tone kokaina zaplijenjenog u Urugvaju. U centru bezbjednosti u Pljevljima Šarić je garanciju uredno podigao 28. decembra. Bezbjednosno neinteresantan.

Sad policija tvrdi da je Šarić bio pod mjerom pojačanog nadzora “s obzirom na to da se radilo o višestrukom povratniku krivičnih djela teških krađa, falsifikovanja isprava, krijumčarenja oružja i motornih vozila”. Kažu i da imaju ,,operativna saznanja da se Darko Šarić tretira kao jedan od glavnih organizatora krijumčarenja narkotika na Balkanu i šire”, te da je ,,interesantan i sa aspekta pranja novca, stečenog od prodaje droge, koji legalizuje kupovinom nekretnina u Crnoj Gori i Srbiji”. Niko još nije rekao da mu garancija da može postati crnogorski državljanin više ne važi.

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica u međuvremenu je rastumačila da će Šarić ,,ukoliko bude uhapšen u Crnoj Gori biti izručen Srbiji”. Za razliku od, recimo, Taksina Šinavatre. Bivši tajlandski premijer, osuđen zbog korupcije na dvije godine zatvora, naš je državljanin i, kao takav, nikome ne može biti izručen.

Nikad nije razjašnjeno zašto je Taksin Šinavatra, osoba sa potjernice Interpola, glavni junak još desetak istraga i tri sudska postupka u svojoj zemlji, dobio crnogorski pasoš. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović o Šinavatri nije htio da govori. Pozvao se na Ustav i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. ,,Nećemo više saopštavati lične podatke, jer je to po zakonu zabranjeno”. Po zakonu je, posvjedočio je i premijer, zabranjeno davati državljanstvo ljudima koji su osuđeni na kazne duže od godinu, ali to je samo zakon o crnogorskom državljanstvu. Vrlo rastegljiv, prilagodljiv.

Na propise koji zabranjuju otkrivanje podataka o ličnosti ministar Kalamperović se pozvao i kad su ga pitali da li državljanstvo Crne Gore ima Slobodan Radulović, vlasnik C-marketa, takođe sa Interpolove potjernice. Srpski mediji su u maju prošle godine objavljivali kako tamošnja policija ima podatke da Radulović, osumnjičen da je član ,,stečajne mafije”, povremeno boravi u Crnoj Gori.

Čuveni fudbaler Dragan Džajić u Srbiji je hapšen pod optužbom da je dio ,,fudbalske mafije”. Optužbe o protivpravnom prisvajanju milion dolara nijesu bile prepreka da Džajić dobije državljanstvo Crne Gore, makar dok se sudski postupak ne okonča. Ministar Kalamperović objašnjavao je da svako ko je bar jednom vidio Džajića zna da on nikad ne bi zloupotrijebio crnogorski pasoš kako bi izbjegao suđenje u Srbiji. Kasnije je Džajić, javile su novine, postao član Skupštine fudbalskog kluba Mornar iz Bara. Potpredsjednik tog tijela je Jusuf Kalamperović.

Monitor je ranije pisao kako se među zaslužnima koji su dobili crnogorsko državljanstvo bez obaveze da im ono bude jedino, našao i bivši ambasador Savezne Republike Jugoslavije u Vatikanu Dojčilo Maslovarić, bliski prijatelj bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića i član JUL-a. Za vrijeme NATO bombardovanja organizovao je u Rimu promociju knjige Mirjane Marković. Zadužio nas je.

Velikodušnost, ipak, ima granice. Početkom prošle godine Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrenulo je postupak za oduzimanje crnogorskog državljanstva predsjedniku Narodne stranke Predragu Popoviću. Skrivio je što pored crnogorskog ima i srpsko državljanstvo, a oboje ne može osim u posebnim slučajevima. Popović, fakat, nije ni Milena Dravić, ni Gordana Đurović, a ne posluje ni sa kokainom.

Svako u Crnoj Gori poznaje makar nekoliko ljudi koji muku muče sa dobijanjem državljanstva. Nekome su papire odnijeli ratovi, nekome je tata bio oficir pa je, seleći se zbog potreba službe, izrodio državljane raznih republika. Ajša se za crnogorskog državljanina udala, dva sina rodila; prije nego što je umrla dočekala unučad, ali ne i crnogorsko državljanstvo. Miloš je u Crnu Goru došao čim je izašao iz inkubatora, otac mu je državljanin Crne Gore. Iz trećeg puta, nakon godina čekanja postao je državljanin. Pri kraju postupka u policiju su ga pozvali da mu traže đačku knjižicu sa slikom.

Kad je vlast bila odlučila da ljude koji nijesu državljani Crne Gore briše iz biračkog spiska objavljeno je da samo u Podgorici žive 32.072 birača koji nemaju crnogorsko državljanstvo. One koji ne glasaju nijesu prebrojavali. Kilometri redova i tone papira čekaju ih ako požele da se upišu u knjige crnogorskih državljana. Kraći put je – preko Urugvaja.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo