Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Gazda iz Pljevalja

Objavljeno prije

na

Samo sat prije početka policijske akcije u novosadskom naselju Tatarsko brdo, 21. januara ove godine, iz vile Darka Šarića, izjurio je crni džip zatamnjenih stakala. U džipu vjerovatno nije bio stariji od braće Šarić, jer on, prema saznanjima policije mjesecima nije ulazio u Srbiju, ali je moguće da je bio neko od njegovih bliskih saradnika. Ili je odnijeta dokumentacija, možda i novac ili droga, koji bi ukazali na neke njegove poslovne ili političke veze. Darko Šarić je i ranije u Srbiji dobijao dojave da policija kreće na njega. Kako piše beogradski Blic, Šarić je decembra 2009. boravio u Švajcarskoj iz koje je zatim ušao u Francusku. Jedan agent američke Agencije za borbu protiv droga (DEA) je locirao Šarića u Parizu i o tome javio ambasadi svoje zemlje u Beogradu. Informacija je proslijeđena MUP-u Srbije koje je istog momenta poslalo zamolnicu vlastima u Parizu da uhapse Šarića. Međutim, samo sat kasnije, Pljevljak se odjavljuje iz hotela i odlazi na aerodrom. Kada je policija tu stigla Šarić je već „ušao u bescarinsku zonu” i odletio za Podgoricu.
Iz ovih naivnih primjera, ukoliko su uopšte tačni, beogradski mediji izvlače zaključak da Šarić ima krticu u samom vrhu MUP-a Srbije. Zahvaljujući tome, Šarić je posljednji put boravio u Srbiji u avgustu 2009, prije gužve sa Balkanskim ratnikom, kada je još uživao besprijekornu reputaciju biznismena sa vezama u vrhu vaskolikog srpskog establišmenta.

ZEMUNSKA PARADIGMA: Kada se pobroje sva imena koja su se u posljednjih nekoliko neđelja pojavila u vezi sa ,,slučajem Šarić” i kada se pogleda zona uticaja, a imena njegovih ortaka i konfidenata spoje sa geografijom, nastaje lanac čije karike čini imprersivni komplot interesa i ogromnog novca.
Različite su procjene o vrijednosti poslova narko klana na čijem se čelu, prema tvrdnjama istražnih organa u Srbiji, nalazi Darko Šarić. Tamošnji državni sekretar za pravdu Slobodan Homen izašao je u javnost sa tvrdnjom da je kriminalna grupa Darka Šarića prihodovala najmanje milijardu eura na godišnjem nivou. Šef srpskog ogranka Interpola Miloš Oparnica je iznio skromniju brojku od oko 600 miliona eura.
Takve su cifre, procjenjuje se, mogle potpuno da razore i državnu i društvenu strukturu Srbije, da parama budu kupljene ne samo estradne i sportske zvijezde nego i političari, sudije, policajci, ministri… i da igraju po notama ,,pljevaljskih tamburaša”.
,,Slučaj Šarić”, takođe, pokazuje nešto o čemu se u posljednjih 10 godina u Srbiji, i okolo, samo nagađalo. Novac od preprodaje i distribucije narkotika se sliva u državu kroz komplikovane sisteme kompanija i vlasništva i pere se kroz procese privatizacije, kupovine nekretnina, poljoprivrednog zemljišta i investiranje na fudbalskoj berzi.
Sve, otprilike, odigralo onako kako su početkom vijeka zamišljali, prema legendi, čelnici ,,zemunskog klana” sada pokojni Dušan Duća Šiptar Spasojević i Mile Kum Luković, podržani Miloradom Legijom Lukovićem Ulemekom, osuđenim na 40 godina zatvora zbog ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića. Doćerati drogu iz Južne Amerike, glasila je ,,zemunska paradigma”, pa je prodati mrskom Zapadu da se truje (osveta za Kosovo), a novcem zarađenim na taj način podići posrnulu majčicu Srbiju u kojoj će ugledni mafijaši, Duća i družina, biti ne samo ,,kontroverzni biznismeni”, već i ugledni društveno-politički radnici zabrinuti nad stanjem vaskolikog srpstva.

KORIJENI MAFIJE: U pojedinim sredinama u Srbiji ima mišljenja da takva ,,djelatnost” omogućava zapošljavanje i nekoliko hiljada ljudi, Što nije malo u višegodišnjoj teškoj ekonomskoj situaciji. Čak razmišljanja idu dotle da se pokušaji vlasti da to ogromno društveno zlo bude suzbijeno, doživljavaju kao podlijeganje pritisku ,,moćnika sa Zapada”, koji ,,žele da nas istisnu sa tržišta”. Pa otkuda, braćo Srbi, Amerikanci u Kolumbiji ili zašto su napali Avganistan, ako ne da bi kontrolisali proizvodnju i tokove droge, je li tako!
Beogradski klubovi i restorani u vlasništvu Šarića bili su najmodernija mjesta za izlazak beogradskog džet-seta, ali i pojedinih ljudi iz državnih struktura. Dok je stariji brat Šarić preuzimao kontrolu nad podzemljem, mlađi Duško je sa milionima u džepu prodirao u socijalno tkivo Beograda i Srbije. Otvarao je splavove, klubove i diskoteke, koji su veoma brzo postali kultna okupljališta na kojima se uvijek traži mjesto.
Šarići su postali popularni, pa se mnoge poznate ličnosti iz srpskog svijeta muzike i mode bukvalno utrkuju ko će biti bolji prijatelj sa „pljevaljskim donom” i njegovim mlađim bratom. Zauzvrat, Šarići su galantno finansirali njihove albume, spotove i promocije.
Darka Šarića je poznavalo i pola estrade ali, avaj, mada je ona poznatija po proturanju tračeva i izmišljotina nego po čuvanju tajni, o njemu nije ni riječ pisnula.
Da li je sa raskinkavanjem Šarićeve grupe otkriveno i da su kriminal i pojedine državne strukture obnovili vezu raskinutu policijskom akcijom Sablja? Da su kriminalci i dalje glavni lovci na talente na srpskoj estradi, da nabijeđeni džet-set, kao 1990-ih u vrijeme režima Slobodana Miloševića, glamurizuje kriminalce u očima svojih obožavalaca, da je društvo opet počelo da idolizuje ubice i rasturače droge?
,,Korijeni saradnje mafije i policije potiču još iz Miloševićevog vremena, tada su kriminalci i policajci bili na istoj strani fronta,” objašnjava advokat Marko Nicović, nekadašnji šef beogradske policije i potpredsjednik međunarodnog organizacije za borbu protiv narkotika. U vrijeme Miloševića mafija je ušla u svaku poru društva, mafijaši su postali dio establišmenta, učestvovali u ratovima, privatizacijama. Mafija je spretno koketirala sa vlašću, učestvovala u akcijama vlasti, ekonomskim diobama dobiti, švercu cigareta, krijumčarenju droge i oružja.

RUSKI KRAK: Nicović navodi da kriminalci ne štede da plate dobru informaciju, posebno kada je riječ o policijskim istragama. Smatra i da je kriminalni klan, koji predvodi Darko Šarić dio lanca ruske mafije, ima veze sa političkim strukturama u Srbiji, kao i u tamošnjoj Agenciji za privatizaciju.
Dobrivoje Radovanović, dugogodišnji direktor Instituta za kriminološke studije u Beogradu, primjećuje kako je ,,potpuno van pameti da je država dozvolila formiranje klana koji ubacuje tri broda droge u Evropu i koji je daleko jači od ‘zemunskog’! Ili država nije imala informacije o tome, ili nije imala interes da to spriječi”.
,,Dobro je što je šverc droge otkriven, ali mi nije jasno zašto je zaustavljen jedan brod, a druga dva su prošla?! I kako je moguće da se krene u hapšenje neposrednih izvršilaca, a ne hapse se organizatori cijelog posla. Informacije cure iz policije, podrazumijeva se da dobro organizovan klan kupuje informacije”, zapitao je Radovanović.
Za razliku od ,,zemunskog klana”, Radovanović kaže da je Šarić ostao neprimjetan i zato što je u još jednoj stvari bio bolji od Duće, Kuma, Ulemeka i družine. Naime, umio je da tiho vodi svoj biznis i veze u policiji i politici koristi samo koliko su neophodne da bude miran:
,,Za razliku od Dušana Spasojevića, Šarić nije sebi udarao reklamu. Čak ni firme nije otvarao na svoje ime. Nije otvoreno petljao sa specijalnim policijskim jedinicama, nije se uplitao u politiku sem što je tajno finansirao jednu ili dvije stranke”.
Radovanović upozorava da, prema podacima koje ima, vjeruje u postojanje još jačeg klana koji je, povrh kontakata u državnim strukturama, štitio Šarića. Nad snagom tog klana ćemo se, tvrdi, tek iznenaditi, još više kada čujemo da su i za njih odavno znali svi koji treba da znaju.

Šarići – nešto jako opasno

Srpski list Politika piše da su pojedini zvaničnici iz Savjeta za nacionalnu bezbjednost (SNB) Srbije itekako znali koliku opasnost za državu mogu da predstavljaju Šarići. To ilustruje svjedočenjem jednog člana SNB koji nezvanično prepričava sastanak održan 2007, u vili u Užičkoj ulici na Dedinju. Bilo je to vrijeme koalicione vlade Demokratske stranke (DS, Boris Tadić) i Demokratske stranke Srbije (DSS, Vojislav Koštunica), a na sastanku nijesu bili svi članovi SNB. Tokom razgovora, jedan od članova SNB je upitao: „Što ćemo sa Šarićima, moramo da krenemo na njih”? Dobio je odgovor: „To je jako opasno”! Onda je drugi član Savjeta dodao: „Dobro, možemo li da pričamo o tome neki drugi put”, odgovor je bio: „Možemo da pričamo”. U sastav SNB, pored predsjednika Republike, koji je i predsjedavajući, ulaze: predsjednik Vlade, ministri odbrane, unutrašnjih poslova i pravde, načelnik GŠ Vojske Srbije, direktor Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) i rukovodioci Vojno-bezbjednosne i Vojnoobavještajne službe. Član SNB koji je upitao „šta ćemo sa Šarićima” je ,,na vlasti”, navela je Politika. Član SNB, koji mu je odgovorio da je to ,,jako opasno”, ,,danas nije na vlasti”. Da li je autor u listu, koji ima dobre veze sa Tadićevom DS, možda mislio da su pomenute ličnosti samo van sadašnje vlasti? I ,,onda” i sada, predsjednik Srbije je bio Tadić, ,,onda” je premijer bio Koštunica. Ostavljajući po strani vojna lica, ,,na vlasti”, odnosno u njoj, više nijesu predstavnici DS. Tada su iz DS u Savjetu sjedjeli, uz Koštunicu, i ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić i njima blizak šef BIA Rade Bulatović.

Milan BOŠKOVIĆ

 

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo