Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠTRAJK GLAĐU RODITELJA INFICIRANIH BEBA U BIJELOM POLJU: Kad očevi rađaju otpor

Objavljeno prije

na

ocevi-bijelo-polje-strajk-g

Otac Slaviša Knežević je godišnjicu smrti sina, novorođenčeta, dočekao na ulici u Bijelom Polju. Štrajkujući glađu. Oni za koje se sumnja da su nesavjesnim liječenjem ubili njegovu bebu i inficirali još tri, uprkos krivičnom postupku, nijesu bili sklonjeni sa radnog mjesta. Zato su očevi – Predrag Karišik, Eldin Salemović, Vučić Rakonjac i Knežević – desetog dana novembra odlučili da sami pritisnu institucije kako bi se ispoštovao Zakon o radu (član 130) koji kaže: zaposleni će biti privremeno udaljen sa rada, između ostalog, ako je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela učinjenog u radu ili u vezi sa radom. Uspjeli su, ljekari su nakon sedmodnevnog štrajka i velikog pritiska javnosti i medija suspendovani. Ipak, očevi kažu: nijesu pobjednici.

Slika je to cijele Crne Gore posljednjih četvrt vijeka. Uvjerio se novinar Monitora, kada je, u noći kada su ljekari suspendovani, posljednjoj noći štrajka, posjetio očeve. Sami u svom gradu: tek desetak građana sa njima, većina pridošla iz drugih opština. Čak i takva ,,masovnost” rezultat je reakcije javnosti ranije tog dana, nakon što je Komunalna policija odlučila da očevima oduzme ćebad, dušeke i stolice, pa ih ostavi na golom asfaltu. Prethodnih dana: ni toliko. Muk Bijelog Polja. Nekoliko očeva, samih, na braniku Zakona i, naspram njih, institucije.

Ne bore se oni od 10. novembra, kada su započeli štrajk. Traje to punu godinu. Nije ovo ni njihov prvi štrajk.

Sjetimo se: prvo se doktori nakon izlaska iz pritvora, kroz par dana, vraćaju na radna mjesta. Potom roditelji, nezadovoljni time, počinju štrajk glađu ispred bolnice. Štrajk traje šest dana. Prekidaju ga u trenutku kada dobijaju, kako su rekli, čvrsta obećanja od v.d. direktora bolnice Biserke Bulatović i predsjednika Opštine Aleksandra Žurica da ljekare šalju na odmor do podizanja optužnice, te da će nakon toga biti suspendovani.

No, doktor Puletić se ubrzo vraća na posao , a po isteku odmora i ostali. Pomenuto je markantan primjer neodgovornosti onih koji kontrolišu zdravstvo: Puletić je, znači, dvadesetak dana aprila radio u Opštoj bolnici, iako je, uz Tomislava Jeremića i Haku Tahirović, poslat na godišnji odmor (18. mart) dok se istraga ne okonča. Optužnica se podiže 29. maja, a doktori ostaju na svojim radnim mjestima.

,,Mi od 29. maja pa sve do 10. novembra vodimo intezivne pregovore o suspenziji ljekara na više adresa. Dobijamo razna obećanja, ali ne i suspenziju. Podnosimo krivične prijave protiv direktorice bolnice i upravnog odbora bolnice i to krajem juna, međutim, pošto nije bilo dogovora imamo sastanak sa ministrom zdravlja i predsjednikom Opštine 10. novembra u osam sati ujutru. Na tom sastanku ne dolazimo do dogovora i istog dana počinjemo štrajk glađu koji smo prije uredno prijavili i najavili”, kaže Karišik za naš list.

Toga dana, pričaju očevi, nakon što nijesu došli do dogovora, dobijaju jasnu poruku od predsjednika Opštine da im neće dozvoliti šatore, kako ne bi pravili ruglo kao, navodno, ranije ispred bolnice. Ako ipak pokušaju da postave šatore, rečeno im je, kažu, da će nadležni tražiti asistenciju policije. Shvatili su to kao prijetnju i pritisak da se ne ulazi u štrajk.

,,10. novembra u 13 časova počinjemo štrajk ispred Opstine gdje nam Komunalna policija ne dozvoljava ništa da postavimo, ni stolicu. Počinju žestoki pritisci na nas trojicu. Dani idu, svakim danom sve veće provokacije, mi smo sve više nervozni, gladni, promrzli, bespomoćni, nezaštićeni. Komunalna policija ne dozvoljava u startu da postavimo ni poster na kojem se nalazi fotografija beba i Zakon o radu. Naša upornost stvara sve veći pritisak kod Komunalne policije i nadležnih za suspenziju ljekara”.

Kažu da su sugrađani prolazili pored njih nezainteresovano, čak sa nekom dozom ljutnje kao da njima to ne može nikada da se desi. Bilo je i onih koji su se stidljivo javljali krajičkom oka. Sve u svemu: malo je čak i prijatelja koji su prišli i pružili podršku, kažu.

Karišik kaže da se, kako su dani odmicali, sve više budila svijest kod građana drugih opština koji se ne libe da ih pozovu, da im daju podršku, da dođu i da im se priključe, da im pomognu. Da spavaju zajedno na betonu ispred Opstine, pošto im je Komunalna policija naložila da uklone invertar koji su u međuvremenu postavili (ćebad, dvije stolice, poster, tri dušeka za plažu i tri vreće za spavanje).

,,Kao obični smrtnici ispoštovli smo i to ne želeći da kršimo zakon kao oni i ostavljeni smo praktično na golom betonu. U trenutku kada uklanjamo naš invertar iz susjednih kafića primjećujemo smijeh i zadovoljstvo sugrađana koji misle da mi odlazimo, da smo odustali, da smo poraženi. U tom trenutku nas trojica očeva ogrćemo po jedno ćebe vezano kanapom i nastavljamo štrajk na betonu”.

Sve vrijeme trpe pritiske koji kulminiraju kada grupa Alternativna pokušava da postavi šatore. Tada ih je napao radnik Opštine. Sedmog dana štrajka u večernjim satima od ministarke rada dobijaju informaciju da će se zakon ispoštovati, te da se kucaju rješenja o suspenziji. Nakon uvida u rješenja prekidaju štrajk, u jedan sat poslije ponoći.

,,Porazno je, ponižavajuće, neshvatljivo, da jedino na ovakav radikalan način obični građani moraju da se bore za poštovanje zakona u Crnoj Gori. Ne osjećamo se kao pobjednici, jer smo mnogo više izgubili nego što smo dobili. Jedan od očeva je izgubio sina, a mi ostali živimo u strahu, u strepnji šta će biti u daljem odrastanju naše djece”.

Mi smo u ovom štrajku, poručuju očevi, izgubili sugrađane, izgubili nadu u ljude, iako smo i zbog njih radili to što smo radili.

Ko je bio tamo, kod njih, shvatio je iz prve ruke koliko takve stvari, naročito u manjim sredinama, smetaju lokalnim moćnicima. Remete nametnuti sirotinjski mir. Zato je i borba očeva važna: to je, nakon primjera Beransela, velika pobjeda, priča o tome koliko se upornost građanskog otpora isplati.

Očevi su mjera mogućeg, znak da se može.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo