Povežite se sa nama

OKO NAS

DVADESET OSAM GODINA MUKA ZARIJE ODOVIĆA: Bez penzije zbog tri dana izostanka s posla

Objavljeno prije

na

zariya-odovic-003

Osamdesetjednogodišnji Zarija Odović iz Župe Nikšićke zaslužio je da uđe u Ginisovu knjigu rekorda: 28 godina ispašta zbog tri dana koja je, navodno, neopravdano izostao sa posla. Uzaludna je bila i kasnija odluka disciplinske komisije da je optužba uprave Boksita lažna, on ni dan danas nije uspio naplatiti dugove od svoje bivše firme.

Rudnici boksita ovih dana prelaze u vlasništvo nekih junaka naše novije istorije, tako da će Zarijina potraživanja, koja su u međuvremenu narasla, teško ikada biti naplaćena. A on traži stotinak penzija zaostalih u dugih osam godina, koje su mu protekle u borbi za penziju. Traži i pravednu otpremninu – makar onoliko koliko su dobile njegove kolege. Sve u svemu dug Boksita prema Zariji je porastao na oko pedeset hiljada eura.

Zarijine muke počele su davne 1987. godine kada je stekao uslov za penzionisanje. Penziju ipak nije dobio.

„Navodni razlog da mi ne daju penziju je bila prijava zbog tri dana neopravdanog izostanka sa posla. Iako je njihova disciplinska komisija utvrdila da ta prijava nije osnovana, da nema dokaza, opet mi nijesu dali penziju već su me držali još osam godina na poslu. Od toga tri godine bez ikakvih primanja”, objašnjava on. „Oduzeli su mi nezakonito osam godina primanja penzije iako sam imao puni radni staž. Bio sam prinuđen dodatno da radim, pa mogu da kažem da sam u penziju pošao sa pedeset godina radnog staža”, priča.

Posebna priča je otpremnina. „Drugi radnici su za otpremnine kupovali traktore i druge mašine, a meni je određena otpremnina u visini polovine moje plate. A stvarni razlog ovakvog progona jednog poštenog čovjeka i radnika znamo dobro i ja i oni”, kaže dobrodržeći Zarija, dok pokazuje stub dalekovoda iznad svoje kuće u Zagradu, stub koji je, po njemu, jedini i stvarni razlog zbog koga su ga udruženo progonile dvije nekada najmoćnije firme Nikšića: Boksiti i Elektroprivreda. Taj stub je dio, po Zariji, dalekovido planiranog dalekovoda Zagrad – Mačak – Seoca, dalekovoda čijim žicama nikada nije potekla struja, danas od tog projekta postoje samo još dva stuba, ostali su davno pokradeni i pretopljeni.

„Ovaj stub koji postoji na mom imanju ja ne dam nikome a čuvam i ovaj van mog imanja. Hoću da pokažem nekim budućim generacijama kuda su pokušali da provedu žice kroz koje je trebao da teče napon od 35.000 volti. Tačno ispred mojih kućnih vrata. Nijesam to dozvolio tada, a moje protivljenje jednom besmislenom poduhvatu donijelo mi je sve ove muke”, tvrdi Zarija.

Bivši i direktor Boksita Veselin Grbović primio ga je na razgovor prije par godina, kada je postao gradonačelnik Nikšića.

,,Primio me ali mi je rekao da se ne sjeća mog slučaja. Ja mu onda pokažem dokumenat koji je on potpisao, papir kojim se nalaže da mi se oduzme imovina kako bi proveli dalekovod. Onda mu pokažem i odluku suda kojom se to rješenje stavlja van snage. E, onda se sjetio, ali meni nije bolje od njegovog sjećanja”, priča Zarija.

Dobio je on konačno penziju, nakon osam godina povlačenja po sudovima, i nakon tri godine bez ikakvih primanja kada je trebalo hraniti devet članova porodice. Sada nastavlja borbu da mu se vrati novac koji su oteli njemu i njegovoj porodici, ali crnogorsko pravosuđe, za sada, odbija njegove zahtjeve. A i para koje Zarija može odvojiti za advokate je sve manje. Novca fali, ali volja je čvrsta.

,,Dok sam živ neću odustati”, tvrdi.

Trenutno čeka odgovor na svoju žalbu koju je uputio relevantnim institucijama svoje zemlje, a ako ne bude odgovora, šta da se radi: zdravlje ga, hvala Bogu, dobro služi – a ni taj Strazbur nije daleko.

I FILIP GA DOBRO ZASTUPAO

Mijenjao je Zarija advokate: nakon što je zaključio da advokat Slobo Čizmović namjerno ne dolazi na suđenja, iako ga on uredno plaća, Zarija je angažovao drugog advokata. -Moj slučaj je preuzeo Filip Vujanović, u to vrijeme advokat, i njemu sam platio koliko je tražio. Dobro se začudio kada je uzeo moju parnicu i kada je vidio šta su od mene uradili pojedinci. Kazao je da će mi ubrzati parnicu, i da mi sve oduzeto moraju isplatiti. Malo je vremena prošlo, pozvao me Vujanović, da dođem na poziv Suda i da sa njim dogovorim ostale stvari, vezane za suđenje. Ja sav srećan nađem kola pa u Podgoricu a on mi saopštava da mi ne može pomoći i da tražim nekoga drugoga. Šta bi ovo zaboga, pitam se, nakon desetak dana dobio sam glas da je Vujanović postao Ministar Unutrašnjih poslova i onda mi je sve bilo jasno – prisjeća se Zarija iskustva sa sadašnjim Predsjednikom. Pisao je i njemu ali odgovora nema, zaboravio ga je Filip izgleda.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo