Osamdesetjednogodišnji Zarija Odović iz Župe Nikšićke zaslužio je da uđe u Ginisovu knjigu rekorda: 28 godina ispašta zbog tri dana koja je, navodno, neopravdano izostao sa posla. Uzaludna je bila i kasnija odluka disciplinske komisije da je optužba uprave Boksita lažna, on ni dan danas nije uspio naplatiti dugove od svoje bivše firme.

Rudnici boksita ovih dana prelaze u vlasništvo nekih junaka naše novije istorije, tako da će Zarijina potraživanja, koja su u međuvremenu narasla, teško ikada biti naplaćena. A on traži stotinak penzija zaostalih u dugih osam godina, koje su mu protekle u borbi za penziju. Traži i pravednu otpremninu – makar onoliko koliko su dobile njegove kolege. Sve u svemu dug Boksita prema Zariji je porastao na oko pedeset hiljada eura.

Zarijine muke počele su davne 1987. godine kada je stekao uslov za penzionisanje. Penziju ipak nije dobio.

„Navodni razlog da mi ne daju penziju je bila prijava zbog tri dana neopravdanog izostanka sa posla. Iako je njihova disciplinska komisija utvrdila da ta prijava nije osnovana, da nema dokaza, opet mi nijesu dali penziju već su me držali još osam godina na poslu. Od toga tri godine bez ikakvih primanja”, objašnjava on. „Oduzeli su mi nezakonito osam godina primanja penzije iako sam imao puni radni staž. Bio sam prinuđen dodatno da radim, pa mogu da kažem da sam u penziju pošao sa pedeset godina radnog staža”, priča.

Posebna priča je otpremnina. „Drugi radnici su za otpremnine kupovali traktore i druge mašine, a meni je određena otpremnina u visini polovine moje plate. A stvarni razlog ovakvog progona jednog poštenog čovjeka i radnika znamo dobro i ja i oni”, kaže dobrodržeći Zarija, dok pokazuje stub dalekovoda iznad svoje kuće u Zagradu, stub koji je, po njemu, jedini i stvarni razlog zbog koga su ga udruženo progonile dvije nekada najmoćnije firme Nikšića: Boksiti i Elektroprivreda. Taj stub je dio, po Zariji, dalekovido planiranog dalekovoda Zagrad – Mačak – Seoca, dalekovoda čijim žicama nikada nije potekla struja, danas od tog projekta postoje samo još dva stuba, ostali su davno pokradeni i pretopljeni.

„Ovaj stub koji postoji na mom imanju ja ne dam nikome a čuvam i ovaj van mog imanja. Hoću da pokažem nekim budućim generacijama kuda su pokušali da provedu žice kroz koje je trebao da teče napon od 35.000 volti. Tačno ispred mojih kućnih vrata. Nijesam to dozvolio tada, a moje protivljenje jednom besmislenom poduhvatu donijelo mi je sve ove muke”, tvrdi Zarija.

Bivši i direktor Boksita Veselin Grbović primio ga je na razgovor prije par godina, kada je postao gradonačelnik Nikšića.

,,Primio me ali mi je rekao da se ne sjeća mog slučaja. Ja mu onda pokažem dokumenat koji je on potpisao, papir kojim se nalaže da mi se oduzme imovina kako bi proveli dalekovod. Onda mu pokažem i odluku suda kojom se to rješenje stavlja van snage. E, onda se sjetio, ali meni nije bolje od njegovog sjećanja”, priča Zarija.

Dobio je on konačno penziju, nakon osam godina povlačenja po sudovima, i nakon tri godine bez ikakvih primanja kada je trebalo hraniti devet članova porodice. Sada nastavlja borbu da mu se vrati novac koji su oteli njemu i njegovoj porodici, ali crnogorsko pravosuđe, za sada, odbija njegove zahtjeve. A i para koje Zarija može odvojiti za advokate je sve manje. Novca fali, ali volja je čvrsta.

,,Dok sam živ neću odustati”, tvrdi.

Trenutno čeka odgovor na svoju žalbu koju je uputio relevantnim institucijama svoje zemlje, a ako ne bude odgovora, šta da se radi: zdravlje ga, hvala Bogu, dobro služi – a ni taj Strazbur nije daleko.

I FILIP GA DOBRO ZASTUPAO

Mijenjao je Zarija advokate: nakon što je zaključio da advokat Slobo Čizmović namjerno ne dolazi na suđenja, iako ga on uredno plaća, Zarija je angažovao drugog advokata. -Moj slučaj je preuzeo Filip Vujanović, u to vrijeme advokat, i njemu sam platio koliko je tražio. Dobro se začudio kada je uzeo moju parnicu i kada je vidio šta su od mene uradili pojedinci. Kazao je da će mi ubrzati parnicu, i da mi sve oduzeto moraju isplatiti. Malo je vremena prošlo, pozvao me Vujanović, da dođem na poziv Suda i da sa njim dogovorim ostale stvari, vezane za suđenje. Ja sav srećan nađem kola pa u Podgoricu a on mi saopštava da mi ne može pomoći i da tražim nekoga drugoga. Šta bi ovo zaboga, pitam se, nakon desetak dana dobio sam glas da je Vujanović postao Ministar Unutrašnjih poslova i onda mi je sve bilo jasno – prisjeća se Zarija iskustva sa sadašnjim Predsjednikom. Pisao je i njemu ali odgovora nema, zaboravio ga je Filip izgleda.

Bato PEROVIĆ

Komentari