Povežite se sa nama

OKO NAS

OPET PRODATA IMOVINA CETINJSKE KOŠUTE: Fabrika pokradena, radnicima ni cent

Objavljeno prije

na

Protekle nedjelje, imovina bivše Košute, prodata je cetinjskim kompanijama Zrnožit, Silex promet, Eurogum i Montell. Gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović i direktori navedenih kompanija potpisali su protokol kojim će, zajedničkim snagama, izgraditi poslovnu zonu na prostoru nekadašnje Košute.

,,Predsjednik Opštine Bogdanović nam je stalno govorio da Košuta nije u njegovoj nadležnosti, a ipak je potpisao sporazum o njenoj prodaji. Prodaše našu fabriku a mi nijesmo obeštećeni. Pitamo se gdje će te pare otići”, kaže za Monitor Slavka Raičević, bivša radnica Košute koja je kao i većina radnika nekadašnjeg giganta već skoro dvije decenije na birou rada.

U krugu fabrike Košuta, na gornjem spratu nekadašnjeg magacina, smješten je cetinjski azil za pse. ,,Bolje vode računa o psima, nego o nama radnicima. Nas niko ne pita imamo li krov nad glavom, imamo li što da jedemo”, priča radnica. U prizemlju magacina razbacani paketi kalupa za obuću, ispred ograde fabrike, na trotoaru, razbacana obuća. Obezbjeđenje ne dozvoljava da se fotografišu ruševine fabrike. Bivšim radnicima je zabranjeno da protestuju u krugu fabrike, pa posljednjih dana protestuju ispred Opštine. Stečajci Košute, kojih je na Cetinju oko 600, traže da im se neko obrati i da postignu dogovor oko otpremnina i spajanja radnog staža.

Stečaj u Industriji modne obuće Košuta uveden je u martu 1996, a oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je otvoren stečajni postupak, a njeni radnici su među rijetkima koji ni nakon dvije decenije nijesu namireni iz stečajne mase.

Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije.

,,Proizvodili smo preko milion pari obuće godišnje, radili u dvije smjene. Izvozili smo pretežno za Rusiju i Italiju. Prodavnice su bile pune, u njima je nakon stečaja, ostalo nekoliko hiljada pari obuće. U Beogradu je bila kod Vukovog spomenika, naša prodavnica vrijedjela je puno, a bagatelno je prodata”, priča za Monitor inženjer Slobodan Božović, koji je u Košuti radio od 1977. godine. „Imali smo skupocjene mašine za sportsku obuću i za vulkanizaciju, proizvodili i gumene djelove za Obod. Te mašine su plaćane milionima, a prodate su za male pare. Na lageru je bilo preko pola miliona pari cipela. Toliko je sve pokradeno da su ostali samo zidovi, a i iz njih su vadili kablove, da sve iskoriste. Niko ne snosi odgovornost. Stečajna uprava se poziva na Privredni sud, sud na upravu, i tako u krug. Cilj Vlade, suda, uprave, sindikata je bio da se fabrika uništi i da neko za što manje novca to sve kupi”, kaže on.

Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka, da bi nakon stečaja bila procijenjena na samo 6,46 miliona maraka.

Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH)  preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i poslovni objekti u Beogradu, Budvi, Tivtu Podgorici, Cetinju , Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine.

I pored rasprodaje poslovnih objekata, mašina i svega što je ostalo u Košuti nakon stečaja, jedini koji su ostali kratkih rukava su radnici. ,,Radnici Košute već 20 godina pokušavaju da ostvare prava koja je AD Montenegro modern shoes ostvario vrlo lako, i to blago rečeno diskutabilnim stečajnim postupkom, kao i prodajom gotovo cjelokupne imovine koja je pripadala Košuti i njenim obespravljenim radnicima”, kaže za Monitor advokat Petar Martinović, pravni zastupnik bivših radnika Košute.

,,Mi smo riješeni da nećemo dati da se fabrika ruši dok nas ne isplate. Država je uzela te pare, njihovo je kome ih je dala, nama nije, i čekamo da nam daju ono što nam pripada”, kaže bivša radnica Košute Dijana Vujović, koja je zajedno sa mužem od stečaja u Košuti na birou rada.

Ona dodaje da su se radnici obraćali svim institucijama i pojedincima. Bezuspješno. Nedavno ih je saslušala ministarska rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević: ,,Obećala je da će i nas isplatiti , kada fabrika bude prodata”, kaže Vujović.

Ministarka je, prema riječima advokata Martinovića, obećala radnicima da će, ukoliko dođe do prodaje Košute, radnicima biti isplaćena određena suma na ime otpremnina po godini radnog staža, kao i da će im se spojiti radni staž.

Prije dva mjeseca o stečajnom postupku u Košuti raspravljao je i Senat Prijestonice. Zaključili su da postupak konačno treba riješiti. Ove nedjelje je predsjednik Senata Prijestonice dr Milan Janković, uputio pismo ministarki Kovačević. U njemu je podsjeća da je stečajni postupak nedavno riješen prodajom prostora Košute: ,,Ovih dana radnici prave mirne demonstracije i traže svoja prava iz prodajne mase”.

Advokat Martinović detaljno za Monitor objašnjava zahtjeve radnika: ,,Traže da im se isplati određeni  novčani iznos za godine provedenog radnog staža i to u iznosu od 200 do 400 eura po godini radnog staža, kao i spajanje radnog staža za vrijeme trajanja stečajnog postupka od  1996. do 2005. godine”.

On napominje da su bivši radnici Košute potpuno obespravljeni, jer im nije pružena zakonska mogućnost da prijave svoja potraživanja na dan otvaranja stečajnog postupka, u koji je spadalo: devet neisplaćenih mjesečnih zarada, sredstva koja su izdvajana za stambeni fond, otpremnine po godini radnog staža koje su sljedovale sve radnike stečajce i spajanje radnog staža.

Ukoliko se Vlada ogluši o zahtjeve radnika, Martinović predlaže kao rješenje posebni zakon (lex specialis) koji bi omogućio završetak 20-godišnje agonije radnika Košute i isplatu otpremnina svim obespravljenim radnicima, koji su, kako tvrdi, pretrpjeli štetne posljedice i krivicom države. Navodi i slični primjer: ,,Radnicima EI Obod isplaćena je adekvatna novčana suma koja im je upotpunila isplatu otpremnina po godini radnog staža, a nije postojala državna odluka o tome, tako da to isto zahtijevaju i stečajci Košute, koji su jedini u Crnoj Gori ostali nenamireni i onemogućeni da se zaposle, kao i da normalno pođu u penziju”.

Radnici očekuju da se njihovi zahtjevi što prije ispune. U suprotnom najavljuju da će radikalizovati proteste.

,,Ostavili su nas na ulici bez iđe išta i sve rasprodali. Ružno je to prema ljudima i da se ta priča ne rješava 20 godina”, kaže Slavka Raičević: ,,Ljetos su dvojica stranaca zalutali na kapiju Košute dok smo bili tamo. Slikali su i čudili se. Pitali su nas ko je ovo uradio, odakle su ti ljudi koji su ovako uništili fabriku? Kad smo im rekli da su to naši ljudi, pitali su se kako je to moguće”.

Da je sve moguće, svjedoče raskubene košute i obespravljeni radnici po svim crnogorskim gradovima.

Specijalno tužilaštvo ispituje stečaj

Predmet IMO Košuta u stečaju nalazi se na ispitivanju u Specijalnom državnom tužilaštvu. Tokom ljeta radnici su uputili inicijativu za hitno sazivanje sjednice skupštinskog Odbora za antikorupciju na kojoj bi se razmotrila odgovornost za nepostupanje u radu državnih organa u slučaju otuđenja i uništenja imovine fabrike. Tražili su kontrolno saslušanje predsjednika Privrednog suda, Blaža Jovanića, zbog nepribavljanja kompletnih informacija o imovini preduzeća, gradonačelnika Cetinja, Aleksandra Bogdanovića, zbog toga što, kako tvrde, nije preduzeo adekvatne mjere u cilju zaštite imovine Košute iako je bio u obavezi, i vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, jer nije sproveo istragu o cjelokupnom stečajnom postupku u fabrici. Radnici smatraju da zbog nezakonitih postupaka treba saslušati I stečajnog upravnika Zorana Vulevića, stečajnog sudiju Tomislava Noveljića, bivše funkcionere Košute i sindikalca Mila Pejovića.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo