Povežite se sa nama

OKO NAS

OPET PRODATA IMOVINA CETINJSKE KOŠUTE: Fabrika pokradena, radnicima ni cent

Objavljeno prije

na

Protekle nedjelje, imovina bivše Košute, prodata je cetinjskim kompanijama Zrnožit, Silex promet, Eurogum i Montell. Gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović i direktori navedenih kompanija potpisali su protokol kojim će, zajedničkim snagama, izgraditi poslovnu zonu na prostoru nekadašnje Košute.

,,Predsjednik Opštine Bogdanović nam je stalno govorio da Košuta nije u njegovoj nadležnosti, a ipak je potpisao sporazum o njenoj prodaji. Prodaše našu fabriku a mi nijesmo obeštećeni. Pitamo se gdje će te pare otići”, kaže za Monitor Slavka Raičević, bivša radnica Košute koja je kao i većina radnika nekadašnjeg giganta već skoro dvije decenije na birou rada.

U krugu fabrike Košuta, na gornjem spratu nekadašnjeg magacina, smješten je cetinjski azil za pse. ,,Bolje vode računa o psima, nego o nama radnicima. Nas niko ne pita imamo li krov nad glavom, imamo li što da jedemo”, priča radnica. U prizemlju magacina razbacani paketi kalupa za obuću, ispred ograde fabrike, na trotoaru, razbacana obuća. Obezbjeđenje ne dozvoljava da se fotografišu ruševine fabrike. Bivšim radnicima je zabranjeno da protestuju u krugu fabrike, pa posljednjih dana protestuju ispred Opštine. Stečajci Košute, kojih je na Cetinju oko 600, traže da im se neko obrati i da postignu dogovor oko otpremnina i spajanja radnog staža.

Stečaj u Industriji modne obuće Košuta uveden je u martu 1996, a oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je otvoren stečajni postupak, a njeni radnici su među rijetkima koji ni nakon dvije decenije nijesu namireni iz stečajne mase.

Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije.

,,Proizvodili smo preko milion pari obuće godišnje, radili u dvije smjene. Izvozili smo pretežno za Rusiju i Italiju. Prodavnice su bile pune, u njima je nakon stečaja, ostalo nekoliko hiljada pari obuće. U Beogradu je bila kod Vukovog spomenika, naša prodavnica vrijedjela je puno, a bagatelno je prodata”, priča za Monitor inženjer Slobodan Božović, koji je u Košuti radio od 1977. godine. „Imali smo skupocjene mašine za sportsku obuću i za vulkanizaciju, proizvodili i gumene djelove za Obod. Te mašine su plaćane milionima, a prodate su za male pare. Na lageru je bilo preko pola miliona pari cipela. Toliko je sve pokradeno da su ostali samo zidovi, a i iz njih su vadili kablove, da sve iskoriste. Niko ne snosi odgovornost. Stečajna uprava se poziva na Privredni sud, sud na upravu, i tako u krug. Cilj Vlade, suda, uprave, sindikata je bio da se fabrika uništi i da neko za što manje novca to sve kupi”, kaže on.

Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka, da bi nakon stečaja bila procijenjena na samo 6,46 miliona maraka.

Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH)  preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i poslovni objekti u Beogradu, Budvi, Tivtu Podgorici, Cetinju , Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine.

I pored rasprodaje poslovnih objekata, mašina i svega što je ostalo u Košuti nakon stečaja, jedini koji su ostali kratkih rukava su radnici. ,,Radnici Košute već 20 godina pokušavaju da ostvare prava koja je AD Montenegro modern shoes ostvario vrlo lako, i to blago rečeno diskutabilnim stečajnim postupkom, kao i prodajom gotovo cjelokupne imovine koja je pripadala Košuti i njenim obespravljenim radnicima”, kaže za Monitor advokat Petar Martinović, pravni zastupnik bivših radnika Košute.

,,Mi smo riješeni da nećemo dati da se fabrika ruši dok nas ne isplate. Država je uzela te pare, njihovo je kome ih je dala, nama nije, i čekamo da nam daju ono što nam pripada”, kaže bivša radnica Košute Dijana Vujović, koja je zajedno sa mužem od stečaja u Košuti na birou rada.

Ona dodaje da su se radnici obraćali svim institucijama i pojedincima. Bezuspješno. Nedavno ih je saslušala ministarska rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević: ,,Obećala je da će i nas isplatiti , kada fabrika bude prodata”, kaže Vujović.

Ministarka je, prema riječima advokata Martinovića, obećala radnicima da će, ukoliko dođe do prodaje Košute, radnicima biti isplaćena određena suma na ime otpremnina po godini radnog staža, kao i da će im se spojiti radni staž.

Prije dva mjeseca o stečajnom postupku u Košuti raspravljao je i Senat Prijestonice. Zaključili su da postupak konačno treba riješiti. Ove nedjelje je predsjednik Senata Prijestonice dr Milan Janković, uputio pismo ministarki Kovačević. U njemu je podsjeća da je stečajni postupak nedavno riješen prodajom prostora Košute: ,,Ovih dana radnici prave mirne demonstracije i traže svoja prava iz prodajne mase”.

Advokat Martinović detaljno za Monitor objašnjava zahtjeve radnika: ,,Traže da im se isplati određeni  novčani iznos za godine provedenog radnog staža i to u iznosu od 200 do 400 eura po godini radnog staža, kao i spajanje radnog staža za vrijeme trajanja stečajnog postupka od  1996. do 2005. godine”.

On napominje da su bivši radnici Košute potpuno obespravljeni, jer im nije pružena zakonska mogućnost da prijave svoja potraživanja na dan otvaranja stečajnog postupka, u koji je spadalo: devet neisplaćenih mjesečnih zarada, sredstva koja su izdvajana za stambeni fond, otpremnine po godini radnog staža koje su sljedovale sve radnike stečajce i spajanje radnog staža.

Ukoliko se Vlada ogluši o zahtjeve radnika, Martinović predlaže kao rješenje posebni zakon (lex specialis) koji bi omogućio završetak 20-godišnje agonije radnika Košute i isplatu otpremnina svim obespravljenim radnicima, koji su, kako tvrdi, pretrpjeli štetne posljedice i krivicom države. Navodi i slični primjer: ,,Radnicima EI Obod isplaćena je adekvatna novčana suma koja im je upotpunila isplatu otpremnina po godini radnog staža, a nije postojala državna odluka o tome, tako da to isto zahtijevaju i stečajci Košute, koji su jedini u Crnoj Gori ostali nenamireni i onemogućeni da se zaposle, kao i da normalno pođu u penziju”.

Radnici očekuju da se njihovi zahtjevi što prije ispune. U suprotnom najavljuju da će radikalizovati proteste.

,,Ostavili su nas na ulici bez iđe išta i sve rasprodali. Ružno je to prema ljudima i da se ta priča ne rješava 20 godina”, kaže Slavka Raičević: ,,Ljetos su dvojica stranaca zalutali na kapiju Košute dok smo bili tamo. Slikali su i čudili se. Pitali su nas ko je ovo uradio, odakle su ti ljudi koji su ovako uništili fabriku? Kad smo im rekli da su to naši ljudi, pitali su se kako je to moguće”.

Da je sve moguće, svjedoče raskubene košute i obespravljeni radnici po svim crnogorskim gradovima.

Specijalno tužilaštvo ispituje stečaj

Predmet IMO Košuta u stečaju nalazi se na ispitivanju u Specijalnom državnom tužilaštvu. Tokom ljeta radnici su uputili inicijativu za hitno sazivanje sjednice skupštinskog Odbora za antikorupciju na kojoj bi se razmotrila odgovornost za nepostupanje u radu državnih organa u slučaju otuđenja i uništenja imovine fabrike. Tražili su kontrolno saslušanje predsjednika Privrednog suda, Blaža Jovanića, zbog nepribavljanja kompletnih informacija o imovini preduzeća, gradonačelnika Cetinja, Aleksandra Bogdanovića, zbog toga što, kako tvrde, nije preduzeo adekvatne mjere u cilju zaštite imovine Košute iako je bio u obavezi, i vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, jer nije sproveo istragu o cjelokupnom stečajnom postupku u fabrici. Radnici smatraju da zbog nezakonitih postupaka treba saslušati I stečajnog upravnika Zorana Vulevića, stečajnog sudiju Tomislava Noveljića, bivše funkcionere Košute i sindikalca Mila Pejovića.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I TURIZAM: EKO KATUNI I SEOSKA GAZDINSTVA NAJTRAŽENIJI:  Stranci žele netaknutu prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sagovornici Monitora ističu da je strance teško bilo vidjeti po ulicama gradova, na betonskim pločnicima i kafanama. Oni, objašnjavaju, traže divljinu i netaknutu ljepotu, koje je na zapadu sve manje. Iako je Crna Gora ima, turistička ponuda bi morala biti organizovanija

 

Mada još uvijek nijesu sveli bilanse, u turističkim organizacijama u regionu sjeveroistoka Crne Gore – Berana, Andrijevice, Plava, Rožaja i Petnjice, zadovoljni su ljetnjom turističkom sezonom, za koju kažu da je ili na nivou one iz 2019. godine, ili približno tom rezultatu. U nekim opštinama kažu da je posjeta turista bila čak i iznad te sezone koja se uzima kao reper uspješne.

Direktor Turističke organizacije (TO) Berane Ivan Radević ističe, tako, da su svi turistički kapaciteti na planinama tokom jula i avgusta bili prepuni stranaca, posebno Poljaka, Francuza i Njemaca.

„To su ljudi koje niste mogli vidjeti na ulicama grada. Njih to ne zanima, oni nisu tu bili zbog betona, već zbog takozvanog aktivnog odmora i netaknute prirode. Zato su bili puni kapaciteti eko katuna i svih seoskih domaćinstava registrovanih za bavljenje turizmom na području beranske opštine. Mislim da je tako bilo i u regionu“ – kaže Radević.

Prema njegovim riječima ove godine je u naglom porastu broj turističkih seoskih domaćinstava, ekoloških katuna i ekoloških planinskih ugostiteljskih objekata.

„Mi smo im kao turistička organizacija bili maksimalno na usluzi sa organizovanjem raznih manifestacija“ – dodaje Radević.

On je za narednu turističku sezonu najavio obogaćivanje ponude, pa čak i izgradnju takozvanog zip lajna iznad Tifranske klisure, od vrha starog puta kralja Aleksandra do druge strane Tifrana, iznad rijeke Lim.

„To će biti za one koji žude za adrenalinom“ – tvrdi direktor TO Berane.

Zadovoljna je i njegova koleginica na čelu Turističke organizacije Plav Samira Canović, koja ističe da je ova sezona krajem jula mjeseca bila na nivou 2019. godine.

„U jednom trenutku to je bilo čak i više nego te godine, ali vidjećemo na kraju kada svedemo konačni bilans. Sve u svemu, ova turistička sezona u Plavu je bila više nego dobra“ – kaže Canovićeva.

Ona ističe da Plav sa svojom atraktivnom okolinom privlači sve više stranih turista, najviše iz Njemačke, Slovačke i Rumunije.

„Nismo očekivali takvu posjećenost. Bilo je i Holanđana, Engleza, Francuza. Mi imamo tu stazu koja je za sve njih atratkivna, a to su Vrhovi Balkana. Dosta njih je bilo koji su posjećivali Hridsko jezero i bila su puna turistička domaćinstva i eko naselja na putu do tog jezera“ – priča Canovićeva.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Pljačka iza koje ostaju goleti umjesto šuma.

Ove nedjelje nastavljen je protest i u Barama Kraljskim koji traje već 14 mjeseci. Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su u julu prošle godine mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova.

Protesti za zaustavljanje gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz. Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare.

Nakon promjene vlasti, mještani su više puta podsjećali na obećanja potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića koje je nakon izbora dao na jednom od njihovih protesta. „ Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”.  ,,Svaka gradnja mHE  je korupcija sama po sebi”.

Vlast za sada ćuti i ne raskida ugovor.  ,,Privremena zabrana gradnje od juna je još na snazi. Imamo nekih obećanja da je nađeno puno nepravilnosti, ali nema još raskida ugovora. Ne znamo zašto se oklijeva, možda se čeka kraj godine kada je predviđeni rok za završetak radova’’, kaže za Monitor Milovan – Mišo Labović, predsjednik MZ Kraljske Bare.

U međuvremenu je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio da su bivša i sadašnja vlast  kršili prava stanovnika Kraljskih Bara. Vlada Crne Gore i nekadašnje Ministarstvo ekonomije, mještanima Kraljskih Bara povrijedili su pravo na obraćanje i odgovor koje je zagarantovano Ustavom. Tu praksu su nastavili Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Ministarstvo kapitalnih investcija, zaključio je Ombudsman. Iskazano mišljenje je jasan pokazatelj kako ugrožavanje životne sredine može biti direktno povezano i sa kršenjima ljudskih prava i sloboda, kao što je to slučaj s mještanima Kraljskih Bara.

Dok  mještani čekaju epilog za ugrožene rijeke, Labović kaže da se koncesionari spremaju u nove pohode. Na teritoriji MZ Kraljske Bare  doznačena je sječa preko 8.000 kubika drveta, u I i II zoni Parka prirode Komovi. ,,Tu je sječeno prije par godina i napravljena je totalna devastacija u prvoj zoni. Dobili smo informacije da će se sada sjeći oko 8.000 kubika, a koncesije su završene 2019. godine i  rekli su nam da se ovdje više neće davati koncesije. Mi smo već najavili proteste”, kaže Labović.

Slika treća. Monitor je u avgustu pisao o tome kako se u mjestu Tešanj, na teritoriji opštine Bijelo Polje, presušilo korito Ćehotine zasipa iskopanim materijalom (zemljom i kamenjem)  i zatrpava.  Izvršni direktor Ekološkog društva Breznica Milorad Mitrović upozorio je da nema uobičajene i zakonom propisane table sa obavještenjem o izvođaču radova. ,,Nemaju table na gradilištu, napravili su divlju deponiju, kamenolom, iskopavaju i melju kamen“, kazao je  Mitrović. „Za sve to mora da postoji dozvola, koncesija, procjena uticaja na životnu sredinu…“

Nakon što je inspekcija izašla na teren, radovi su zaustavljeni. Teška mehanizacija koja je devastirala Ćehotinu krenula je preko granice. ,,Nakon izlaska inspektora na lice mjesta i kontrole u kojoj je konstatovano mnoštvo nepravilnosti i radova bez ikakvih dozvola, izvođač radova koji je pričinio štetu, nesmetano izvozi mašine i opremu za koju se pouzdano ne zna kako je i ušla u Crnu Goru“, izjavio je Mitrović.

Ko zna do kada bi se devastacija Ćehotine nastavila da Mitrović nije alarmirao medije. Ipak, Ćehotina, za koju se planira ekološka i turistička valorizacija, je ovaj put bolje prošla nego  ljeta 2019. kada je ubijena. Tada  je usljed ispuštanja otpadnih voda iz Termoelektrane u Pljevljima u rijeku došlo do opšteg pomora ribe i živog svijeta. Zbog ekološke katastrofe, pokrenut je krivični postupak protiv rukovodioca i zaposlenih u TE Pljevlja, za koje nadležni sumnjaju da su izazvali ekocid. Analize su pokazale da je Ćehotina kilometrima nizvodno mrtva rijeka.

Dan prije zvaničnog slavlja 30. godina ekološke države, ekolozi su za 19. septembar najavili protest na trgu u Podgorici na koji su pozvali sve mještane koji brane šume, rijeke, planine da se pojave. Uz poruku da nemamo šta da  slavimo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

Najviše ga je dojmilo gostoprimstvo Bihoraca, ali je, kako je kazao, bilo i onih koji nijesu bili naklonjeni i koji su njegovo prisustvo i saradnju sa Adrovićem koristili u svrhu političkih nadgornjavanja, izražavajući nadu da će skori početak proizvodnje odbacit sve sumnje u iskrenost i valjanost ovog projekta.

“Mnogi moji prijatelji, privrednici znaju da sam ovdje i prate šta radim. Čekaju da vide kako ću proći, tako da će moj uspjeh biti i uspjeh Bihora i Crne Gore. Moram dobiti ovu bitku da bih se opravdao i ovdje, a i u Turskoj” – rekao je tada Arslan.

Četiri godine kasnije, na dan kada je predsjednik države raspisao za 5. decembar nove redovne  lokalne izbore u Petnjici, postavlja se pitanje gdje je sada Ismail Arslan? Koliko je to para on uložio u fabriku peškira. Lijepo bi bilo pronaći ga i pitati da li i danas misli isto “o liku i djelu ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića”.

Iz Demokratske Crne Gore, koja je opoziciona partija u Petnjici gdje dominantno vlada DPS, nisu imali dileme i odmah su saopštili da je riječ samo o praznim predizbornim obećanjima i da je fabrika radila svega tri mjeseca. Ovu fabriku su nazvali “fabrikom familijarnih peškira”

Mehmed Adrović je tada odgovorio da se ne radi ni o kakvoj političkoj prevari i da ovaj pogon ima perspektivu.

On je potvrdio da je kompanija Euro Bor dio kreditnih sredstva za pokretanje proizvodnje dobila od Investiciono razvojnog fonda.

Adrović je izjavio i da političke partije, poput Demokratske Crne Gore, ne treba da zanima šta on radi sa svojim privatnim biznisom.

“Šta ima da zanima Demokrate i njima slične, šta ja radim sa svojim biznisom. To je moja privatna stvar. Neka oni gledaju svoja posla. Ne želim da polemišem s njima. Šta je njih briga šta se radi s fabrikom na Boru. Ja sam tu uložio svoj kapital, a ne oni. To što sam ja predsjednik Skupštine u Petnjici i što pripadam DPS-u nema nikakve veze sa fabrikom” – tvrdio je Adrović.

Mehmed Adrović je od ranije bio u biznisu. Najprije se bavio prevozom putnika prema Luksemburgu, da bi zatim sa luksemburgškim državljaninom Simonom Bernardom formirao mješovitu firmu “Simon vojaž”.

U početku du držali međunarodnu liniju Podgorica – Luksemburg. Onda su se pojavili na licitaciji tadašnjeg Jugoprevoza, nasljednika bivšeg Ivangradprevoza, koji je 2004. godine zapao u probleme i stečaj.

Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru Crne Gore, pa i šire, tada je prešlo u njihovo vlasništvo za male pare i promijenilo ime u “Simon vojaž”. Poslovali su neko vrijeme dobro. Uvezli autobuse iz Liksemburga, pojačavši vozni park. Zapošljavali oko stotinu radnika. Uglavnom je to bila poslovna filijala DPS-a.

Onda su nekoliko godina unazad počeli ozbiljni problem, koji su prošle godine kulminirali generalnim štrajkom radnika, kojima nijesu bile isplaćene plate za dvije godine, kao i ništa od drugih potraživanja.

Haotično stanje u autobuskom saobraćaju na ulicama Berana trebalo je da prekine uvođenje stečaja, u aprilu ove godine. Ipak su neki prevoznici bojkotovali autobusku stanicu, zbog dugovanja koja su datirala iz vremena prije uvođenja stečaja.

U međuvremenu je objelodanjeno da je partner iz Luksemburga, Simon Bernard, preko svog advokata podnio krivičnu prijavu protiv Mehmeda Adrovića zbog više krivičnih djela iz oblasti privrednog kriminala, kao i falsifikovanja i zloupotrebe njegovog potpisa. Predmet je neko vrijeme bio u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, a onda ga je preuzelo Specijalno državno tužilaštvo.

Fabrika peškira u selu Bor ne radi odavno. Potvrdila se priča radnika da je Mehmed ovu fabriku gradio parama iz “Simon vojaža”. Zašto i kako bi inače ušla u stečajnu masu? Negdje se moglo načuti kako se i Arslani u nekom društvu požalio da je prevaren, ali se nikada više nije pojavio u Petnjici.

Gume, kočnice, peškiri, dizalice. Tako bi se moglo licitirati na prvoj prodaji sa početnom cijenom od dva miliona i trista hiljada eura.

Šta se sve radilo sa Simon vojažom, fabrikom peškira Euro Bor, i svim drugim poslovima “ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića”, otkriti može samo dobra istraga. Ali SDT ćuti i u ovom, kao i mnogim drugim predmetima.

                                              Tufik Softić

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo