Povežite se sa nama

OKO NAS

OPET PRODATA IMOVINA CETINJSKE KOŠUTE: Fabrika pokradena, radnicima ni cent

Objavljeno prije

na

Kosuta-2

Protekle nedjelje, imovina bivše Košute, prodata je cetinjskim kompanijama Zrnožit, Silex promet, Eurogum i Montell. Gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović i direktori navedenih kompanija potpisali su protokol kojim će, zajedničkim snagama, izgraditi poslovnu zonu na prostoru nekadašnje Košute.

,,Predsjednik Opštine Bogdanović nam je stalno govorio da Košuta nije u njegovoj nadležnosti, a ipak je potpisao sporazum o njenoj prodaji. Prodaše našu fabriku a mi nijesmo obeštećeni. Pitamo se gdje će te pare otići”, kaže za Monitor Slavka Raičević, bivša radnica Košute koja je kao i većina radnika nekadašnjeg giganta već skoro dvije decenije na birou rada.

U krugu fabrike Košuta, na gornjem spratu nekadašnjeg magacina, smješten je cetinjski azil za pse. ,,Bolje vode računa o psima, nego o nama radnicima. Nas niko ne pita imamo li krov nad glavom, imamo li što da jedemo”, priča radnica. U prizemlju magacina razbacani paketi kalupa za obuću, ispred ograde fabrike, na trotoaru, razbacana obuća. Obezbjeđenje ne dozvoljava da se fotografišu ruševine fabrike. Bivšim radnicima je zabranjeno da protestuju u krugu fabrike, pa posljednjih dana protestuju ispred Opštine. Stečajci Košute, kojih je na Cetinju oko 600, traže da im se neko obrati i da postignu dogovor oko otpremnina i spajanja radnog staža.

Stečaj u Industriji modne obuće Košuta uveden je u martu 1996, a oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je otvoren stečajni postupak, a njeni radnici su među rijetkima koji ni nakon dvije decenije nijesu namireni iz stečajne mase.

Na dan uvođenja stečaja, fabrika je pored upravne zgrade sa inventarom, imala restoran sa kuhinjom, ambulantu, magacin gotove robe, vozni park, više pogona i radionica u kojima je bilo oko 600 mašina. Pored pogona u Danilovgradu i Baru, Košuta je posjedovala 45 prodavnica širom bivše Jugoslavije.

,,Proizvodili smo preko milion pari obuće godišnje, radili u dvije smjene. Izvozili smo pretežno za Rusiju i Italiju. Prodavnice su bile pune, u njima je nakon stečaja, ostalo nekoliko hiljada pari obuće. U Beogradu je bila kod Vukovog spomenika, naša prodavnica vrijedjela je puno, a bagatelno je prodata”, priča za Monitor inženjer Slobodan Božović, koji je u Košuti radio od 1977. godine. „Imali smo skupocjene mašine za sportsku obuću i za vulkanizaciju, proizvodili i gumene djelove za Obod. Te mašine su plaćane milionima, a prodate su za male pare. Na lageru je bilo preko pola miliona pari cipela. Toliko je sve pokradeno da su ostali samo zidovi, a i iz njih su vadili kablove, da sve iskoriste. Niko ne snosi odgovornost. Stečajna uprava se poziva na Privredni sud, sud na upravu, i tako u krug. Cilj Vlade, suda, uprave, sindikata je bio da se fabrika uništi i da neko za što manje novca to sve kupi”, kaže on.

Prije uvođenja stečaja imovina Košute je procijenjena na skoro 30 miliona maraka, da bi nakon stečaja bila procijenjena na samo 6,46 miliona maraka.

Kompanija Montenegro modern shoes (MMSH)  preuzima fabriku Košute 2001. godine. Nakon tri godine prodaje sve Košutine poslovne prostore, među kojima su i poslovni objekti u Beogradu, Budvi, Tivtu Podgorici, Cetinju , Nikšiću i Baru. Većinski vlasnik MMSH bio je Mileta Brajković, a kompanija je otišla u stečaj u junu 2013. godine.

I pored rasprodaje poslovnih objekata, mašina i svega što je ostalo u Košuti nakon stečaja, jedini koji su ostali kratkih rukava su radnici. ,,Radnici Košute već 20 godina pokušavaju da ostvare prava koja je AD Montenegro modern shoes ostvario vrlo lako, i to blago rečeno diskutabilnim stečajnim postupkom, kao i prodajom gotovo cjelokupne imovine koja je pripadala Košuti i njenim obespravljenim radnicima”, kaže za Monitor advokat Petar Martinović, pravni zastupnik bivših radnika Košute.

,,Mi smo riješeni da nećemo dati da se fabrika ruši dok nas ne isplate. Država je uzela te pare, njihovo je kome ih je dala, nama nije, i čekamo da nam daju ono što nam pripada”, kaže bivša radnica Košute Dijana Vujović, koja je zajedno sa mužem od stečaja u Košuti na birou rada.

Ona dodaje da su se radnici obraćali svim institucijama i pojedincima. Bezuspješno. Nedavno ih je saslušala ministarska rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević: ,,Obećala je da će i nas isplatiti , kada fabrika bude prodata”, kaže Vujović.

Ministarka je, prema riječima advokata Martinovića, obećala radnicima da će, ukoliko dođe do prodaje Košute, radnicima biti isplaćena određena suma na ime otpremnina po godini radnog staža, kao i da će im se spojiti radni staž.

Prije dva mjeseca o stečajnom postupku u Košuti raspravljao je i Senat Prijestonice. Zaključili su da postupak konačno treba riješiti. Ove nedjelje je predsjednik Senata Prijestonice dr Milan Janković, uputio pismo ministarki Kovačević. U njemu je podsjeća da je stečajni postupak nedavno riješen prodajom prostora Košute: ,,Ovih dana radnici prave mirne demonstracije i traže svoja prava iz prodajne mase”.

Advokat Martinović detaljno za Monitor objašnjava zahtjeve radnika: ,,Traže da im se isplati određeni  novčani iznos za godine provedenog radnog staža i to u iznosu od 200 do 400 eura po godini radnog staža, kao i spajanje radnog staža za vrijeme trajanja stečajnog postupka od  1996. do 2005. godine”.

On napominje da su bivši radnici Košute potpuno obespravljeni, jer im nije pružena zakonska mogućnost da prijave svoja potraživanja na dan otvaranja stečajnog postupka, u koji je spadalo: devet neisplaćenih mjesečnih zarada, sredstva koja su izdvajana za stambeni fond, otpremnine po godini radnog staža koje su sljedovale sve radnike stečajce i spajanje radnog staža.

Ukoliko se Vlada ogluši o zahtjeve radnika, Martinović predlaže kao rješenje posebni zakon (lex specialis) koji bi omogućio završetak 20-godišnje agonije radnika Košute i isplatu otpremnina svim obespravljenim radnicima, koji su, kako tvrdi, pretrpjeli štetne posljedice i krivicom države. Navodi i slični primjer: ,,Radnicima EI Obod isplaćena je adekvatna novčana suma koja im je upotpunila isplatu otpremnina po godini radnog staža, a nije postojala državna odluka o tome, tako da to isto zahtijevaju i stečajci Košute, koji su jedini u Crnoj Gori ostali nenamireni i onemogućeni da se zaposle, kao i da normalno pođu u penziju”.

Radnici očekuju da se njihovi zahtjevi što prije ispune. U suprotnom najavljuju da će radikalizovati proteste.

,,Ostavili su nas na ulici bez iđe išta i sve rasprodali. Ružno je to prema ljudima i da se ta priča ne rješava 20 godina”, kaže Slavka Raičević: ,,Ljetos su dvojica stranaca zalutali na kapiju Košute dok smo bili tamo. Slikali su i čudili se. Pitali su nas ko je ovo uradio, odakle su ti ljudi koji su ovako uništili fabriku? Kad smo im rekli da su to naši ljudi, pitali su se kako je to moguće”.

Da je sve moguće, svjedoče raskubene košute i obespravljeni radnici po svim crnogorskim gradovima.

Specijalno tužilaštvo ispituje stečaj

Predmet IMO Košuta u stečaju nalazi se na ispitivanju u Specijalnom državnom tužilaštvu. Tokom ljeta radnici su uputili inicijativu za hitno sazivanje sjednice skupštinskog Odbora za antikorupciju na kojoj bi se razmotrila odgovornost za nepostupanje u radu državnih organa u slučaju otuđenja i uništenja imovine fabrike. Tražili su kontrolno saslušanje predsjednika Privrednog suda, Blaža Jovanića, zbog nepribavljanja kompletnih informacija o imovini preduzeća, gradonačelnika Cetinja, Aleksandra Bogdanovića, zbog toga što, kako tvrde, nije preduzeo adekvatne mjere u cilju zaštite imovine Košute iako je bio u obavezi, i vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića, jer nije sproveo istragu o cjelokupnom stečajnom postupku u fabrici. Radnici smatraju da zbog nezakonitih postupaka treba saslušati I stečajnog upravnika Zorana Vulevića, stečajnog sudiju Tomislava Noveljića, bivše funkcionere Košute i sindikalca Mila Pejovića.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

OKO NAS

KAKO OD NESTAJANJA SPASITI PLAVSKO JEZERO: Studija gotova, traže se milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predračunska vrijednost radova zaštite i revitalizacije Plavskog jezera iznosi oko 16 miliona eura. U Plavu se nadaju da će ta sredstva biti obezbijeđena što prije. „Kada se usvoji državni budžet za ovu godinu, očekujemo da se u kaptalnom budžetu nađe i stavka koja se tiče Plavskog jezera”, kaže Nihad Canović

 

Najveće ledničko jezero na Balkanu – Plavsko jezero – lagano nestaje, odnosno gubi na površini i zapremini, dok ga lijeska i šaš osvajaju pretvarajući njegove obode u barske površine. O opasnosti koja se nadvila nad jezero prvi su, prije dvije godine, upozorili iz udruženja Sačuvajmo Visitorsko i Plavsko jezero.

„Priroda i ljudi čine svoje. Prema Jovanu Cvijiću početkom prošlog vijeka, odnosno 1913. godine, jezero je imalo površinu skoro pet i po kilimetara kvadratnih, što je gotovo tri puta više nego danas“, objašnjava predsjednik te NVO Jugoslav Šekularac.

Prema mjerenjima koje je 2009. godine uradio Hidrometeorološki zavod, površina jezera je tada iznosila 179,5 hektara, dok je sedamdesetih godina prošlog vijeka bila oko 199 hektara. „To znači da se u posljednjih četrdeset godina površina takozvanog vodnog ogledala Plavskog jezera smanjila za oko deset procenata. U tom kratkom periodu smanjila se i zapremina jezera, i sada umjesto 7,7 miliona kubnih metara vode, iznosi 6,3 miliona“, potkrepljuje Šekularac teoriju o nestajanju jezera. I procjene prema kojima bi ono moglo za samo pedeset godina u potpunosti nestati, ukoliko se ne krene u proces njegove zaštite.

Iz lokalne uprave navode da se godinama preduzimaju određene aktivnosti u cilju zaštite i revitalizacije Plavskog jezera i ističu da je urađena studija na osnovu koje bi trebalo da se krene u proces njegovog očuvanja. Predsjednik opštine Plav Nihad Canović kaže da su studiju radili eminentni stručnjaci iz Beograda i da je njena izrada koštala oko 250.000 eura koje je obezbijedila država.

„Studija predstavlja polazište na osnovu kojeg bi Uprave javnih radova trebalo da raspiše tender za idejni i glavni projekat zaštite i uređenja jezera. Ona je dala glavne smjernice: koji su to problemi zbog čega dolazi do smanjenja površine i dubine Plavskog jezera, na koji način ih je moguće riješiti i koliko bi iznosili troškovi predviđenih radova”. Sve je to rađeno kako bismo imali funkcionalno jezero da služi na ponos Plavljanima i cijeloj Crnoj Gori”, istakao je Canović.

Predračunska vrijednost radova zaštite i revitalizacije Plavskog jezera iznosi oko 16 miliona eura i u Plavu se nadaju da će ta sredstva biti obezbijeđena što prije. „Kada se usvoji državni budžet, očekujemo da se u kaptalnom budžetu nađe i stavka koja se tiče Plavskog jezera, kako bi se uradili glavni i idejni projekti i nakon toga se krenulo sa traženjem sredstva od donatora iz EU”, navodi Canović. „Smatram da je odgovornost svih nas da pronađemo ta sredstva, jer Plav i Crna Gora bez Plavskog jezera nijesu isti.”

Stručnjaci ukazuju da su glavni razlozi za smanjenje Plavskog jezera nanosi koji dolaze iz rijeka Ljuča i Grnčar, neuređena pitanja kanalizacije iz okolnih naselja i neodgovorno ponašanje ljudi koji svojim aktivnostima utiču da se jezero smanjuje.

Canović navodi da iz lokalne uprave nastoje da, u dijelu svojih nadležnosti, eliminišu negativne uticaje ljudi, ali da su bespomoćni da suzbiju sve pojave koje dovode do smanjenja i devastacije jezera. To treba da se postigne radovima koje predviđa pomenuta studija.

„Tu je ljudski faktor koji mi pokušavamo da suzbijemo, ali nemamo puno mogućnosti da zaustavimo negativne uticaje koje stvaraju rijeke koje gravitiraju ka Plavskom jezeru. Zato planirani radovi podrazumijevaju da se postave barijere na rijekama koje bi spriječile da mulj iz njih dolazi u Plavsko jezero. Radovi bi, takođe, podrazumijevali i uklanjanje već postojećeg mulja koji je u izuzetnim količinama nataložen na dnu jezera”, objašnjava Canović navodeći kako bi taj mulj mogao da se iskoristi za izvođenje građevinskih radova, ali i za formiranje poljoprivrednog zemljišta, o čemu struka treba da da poslednju riječ. „Takođe, prilikom uređenja Plavskog jezera treba da se riješi i pitanje ševara koji se tu nalazi”.

U Plavskom jezeru je, bez obzira na negativne procese, i dalje prisutan veliki broj endemskih, endemoreliktnih, zatim reliktnih, ljekovitih i drugih korisnih biljaka. „Od četrdeset i dvije vrste vodozemaca, čak devet su endemične“, naglašava Šekularac. Masiv Prokletija i Plavsko jezero takođe su prepoznati i kao važna staništa za ptice, odnosno IBA područja. Planinski dio kao gnjezdilište za više od četrdeset i tri procenta ukupne ornitofaune ragistrovane u Crnoj Gori, što ga čini najznačajnijim staništem ptica u kontinentalnom dijelu naše države. Samo Plavsko jezero, kao gnjezdilište ptica močvarica, najveće je stanište ugrožene ptičje vrste prdavac (Crex crex).

Da je potrebna hitna revitalizacija i zaštita Plavskog jezera od daljeg propadanja, svi se slažu. Neophodnom novcu za taj poduhvat nadaju se iz evropskih pristupnih fondova, u okviru, za Crnu Goru vrlo kompleksnog poglavlja koje se tiče zaštite životne sredine. „Siguran sam da će Plavsko jezero nastaviti da živi u skladu sa preporukama koje zagovaraju Evropska unija i sve relevantne naučne institucije”, optimista je Canović. On vjeruje da bi se kroz adekvatnu valorizaciju i zaštitu Plavskog jezera značajno pospješila i ekonomska situacija u Plavu. „Raduju najave da pojedini investitoru iskazuju interesovanje da grade turističke, ugostiteljske i uslužne objekte oko jezera. Na taj način bi se, između ostalog, istakle specifičnosti našeg kraja koje su interesantne turistima. Tako će turisti moći da uživaju na Plavskom jezeru uz mogućnost da preko dana obilaze naše planine i najveće vrhove u Crnoj Gori.”

                                                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROBLEMI KOLAŠINSKOG ŠUMARSTVA: Višak šumokradica, manjak šumara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na području kolašinske opštine svaki lugar je, prosječno, zadužen za čuvanje skoro 5,5 hiljada hektara. To, uz dotrajala terenska vozila i druge brojne obaveze šumara, značajno doprinosi bespravnoj sječi

 

U crnogorskim šumama prošle godine bespravno je posječeno ukupno 4.160 m3 drveta. Prema zvaničnim podacima Uprave za šume (UŠ), u  državnim šumama posječeno je 3.332, a u privatnim 828 kubika. Najviše drvne mase ponovo je bespravno posječeno u Beranama i Kolašinu.

Neslavno mjesto u vrhu liste opština u kojima haraju šumokradice, Kolašin drži već više godina. S druge strane, čak 10 opština ima veće prihode od Kolašina po osnovu naknade za korišćenje šuma. Manje od 131.000 eura, koliko iznose koncesione naknade obračunate u Kolašinu, imaju samo Mojkovac, Danilovgrad, Nikšić i Šavnik.

Dio objašnjenja za višegodišnje, porazne podatke o bespravnoj sječi može  se naći i u informacijama o organizaciji kolašinske područne jedinice  Uprave za šume. Ta opština je, prema  površini šuma i šumskog zemljišta, druga u Crnoj Gori. Ipak, skoro 60.000 hektara kolašinske šume čuva samo devet lugara prosječne starosti od 60 godina, a jedno od  dva terenska vozila, staro je preko 30 godina. Pored lugara u PJ Kolašin rade i tri šumarska tehničara i četiri inženjera.

Trećina lugara je angažovana ugovorima do proljeća. Tada bi, u slučaju da ne bude nastavka njihovog angažovanja, moglo doći i do većih problema kada je o kadru riječ. Svaki kolašinski šumar odgovara za 5.400 hektara šume. Pored čuvanja šuma, obaveza im je i da obavljaju poslove prijema i otpreme drvnih sortimenata u državnim i privatnim šumama. Prisustvuju čekićanju (obilježavanu stabala za sječu), kontrolišu zdravstveno stanje šuma i štite ih  od požara, te organizuje uzgojne radove.

„U septembru, oktobru i novembru prošle godine, imali smo veliki broj sužbenika oboljelih od korone. Time je posao na zaštiti šume bio značajno otežan. To potvrđuje i podatak da je tokom oktobra bespravno posječeno skoro sto kubika drveta (precizno: 92,68 m3)“, kaže za Monitor Radovan Dabetić, direktor kolašinske područne jedinice Uprave za šume. „Problem  bespravne sječe šuma mora se, prije svega, posmatrati iz ugla broja čuvara šuma, ostalog stručnog kadra, obima posla, zdravstvenog stanja, starosne strukture zaposlenih, tehničke opremljenosti…“.

U PJ su, ipak, ponosni na činjenicu da se „trend bespravne sječe posljednjih godina smanjuje“. U odnosu na 2018. godinu, lani ta vrsta krađe je manja za 300 kubnih metara. Tokom 2020. godine, na području Kolašina podnesene su 104 kivične prijave za bespravnu sječu. „Sedam krivičnih prijava je podneseno protiv poznatih počinilaca, koji su bespravno posjekli 242,7 m3 lišćara i 0,69 m3 četinara. Prijave su podnesene i protiv 97 nepoznatih lica  za sječu od 496,63 m3 lišćara  i 17,30 m3 četinara“,  kaže Dabetić.

Naš sagovornik ukazuje na to da nema kaznenih odredbi za sječu bez doznake u privatnim šumama, već se samo sankcioniše bespravni transport  drvnih sortimenata. Vlasnici privatnih šuma, objašnjava Dabetić, vrlo često svoju šumu ne koriste prema odobrenjima koje dobiju.

„Osim nelegalne sječe, veliki problem su i šumski požari koji su u najvećem dijelu namjerno podmetnuti, a razlog je kasnije korišćenje opožarene drvne mase. Sječivi etat u državnim šumama je oko 47.000 kubika dok se u privatnim šumama godišnje odobri za sjeću oko 30.000. Prosječno se godišnje primi oko 400 zahtjeva za sječu u privatnoj šumi“, zvanični su podaci iz kolašinske PJ UŠ.

Prema izvještaju o radu Uprave za šume za prošlu godinu, manjak kadra je problem i na nivou države. Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, koji je donijet u maju 2019. godine, u UŠ  je sistematizovano 440 radnih mjesta. Međutim, kako piše u izvještaju, prošle godine angažovano je bilo samo 366 izvršilaca. „Ono što je karakterisalo godinu za nama je i odavno naslijeđena potreba za dodatnom radnom snagom… Iako je UŠ djelimično započela sa rješavanjem ovog problema, koji je evidentan gotovo cijelu deceniju, i dalje smatramo neophodnim potrebu iznalaženja mogućnosti za njegovo trajno rješenje. U prethodnoj godini je raspisan oglas za prijem 20 službenika i namještenika“,  piše u izvještaju o radu UŠ.

No, bar prema zvaničnim podacima, kadrovski deficit nije omeo uspješno poslovanje.  Pohvalili su se da su ostavarili najbolje rezultate do sada kada je riječ o prihodima. Prihodovali su 8,2 milona eura, što je, tvrde u UŠ, za 13,77 odsto više nego 2019. godine. „U istom periodu povećan je i fizički obim proizvodnje u odnosu na prethodnu godinu za šest odsto, a  ukupno je proizvedeno drvnih sortimenata 259.857 m3. Proizvodnja bi u prethodnoj godini bila značajno veća da nije od mjeseca septembra pa do kraja prethodne godine bilo ozbiljnih blokada i opstrukcija, koje su organizovane od strane građana, kompanija koje su se bavile eksploatacijom šuma, a na osnovu  Zaključenih ugovora sa Upravom za šume“, saopštili su iz UŠ.

Prema knjigovodstvenoj evidencij, ukupne obaveze  svih korisnika šuma po

osnovu naknade za korišćenje šuma, posljednjeg dana minule godine bile su  čak 8,5 milona eura. Najveći dio duga odnosi se na dospjela potraživanja koncesionara Vektra Jakić, što je potraživanje vezano za koncesione naknade od  2012. do 2017. godine.

Šumske požare u UŠ i dalje računaju među najveće prijetnje crnogorskog šumskog ekosistema. Međutim, ponovo nema podataka  o tome koliko je na prostoru svake opštine pojedinačna šteta. Međutim, iz UŠ kažu da je na području cijele države lani gorjelo na 146 lokacija u državnim šumama, a vatra je zahvatila 2.497,59 ha.  U privatnim šumama bilo je 74 požara na površini od 2.146,09 ha.

Iz kolašinske Službe zaštite, čiji pripadnici jedini gase šumske požare u toj opštini, više puta su kazali da je lani vatra progutala stotine hektara šume. Vatrogasci su više puta upozoravali „da u ruralnom području kao i šumskim kompleksima koje eksploatišu koncesionari nijesu formirane preduzetne jedinice”. To je, napominju, obaveza koncesionara.

UŠ u planovima zaštite šumskih područja nije predvidjela sredstva za nabavku opreme  ni  ljudstva,  koji su neophodni za gašenje šumskih požara na kolašinskoj teritoriji. „Problem zaštite šuma od požara ne smije i ne može biti preusmjeren na Službu zaštite, jer njeni kapaciteti nisu dovoljni za intervenisanje na više lokacija. A prema pravilu, požari se javljaju na više lokacija istovremeno”, sugerišu iz Službe zaštite. „Taj problem zahtijeva dodatno angažovanje Uprave za šume i koncesionara koji eksploatišu šumu, kao i stanovnika mjesnih zajednica na čijoj se teritoriji javljaju požari. Takođe, i pripadnika lovačkih društava koji gazduju šumskim i drugim prostranstvima.”

Vatrogasci kao značajan problem prepoznaju i „nepostojanje hidrantske mreže na ruralnom području”. Kako je objašnjeno, zbog velike udaljenosti hidranta, nije moguće brzo puniti kamione vodom, a na ruralnom području ne postoje hidrantska mjesta na kojima je moguće napuniti kamione.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CENTAR ZA AUTIZAM: JOŠ JEDNO SKUPO NEISPUNJENO OBEĆANJE BIVŠE VLASTI: Umjesto u Centar, milioni otišli u Beograd

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je najavljeno je da će u Centar biti uloženo 1,5 miliona,  otvoren je sa manje od 100.000 eura. Uz obećanje da je problem odlaska djece na liječenje u Srbiju riješen. Tokom tri godine od otvaranja, institucijama u Beogradu, za smetnje iz domena koji pokriva Centar, plaćeno je preko 1,6 miliona eura

 

Za izgradnju Centra za autizam iz budžeta će biti opredijeljeno 1,5 miliona eura, izjavio je bivši ministar zdravlja Kenan Hrapović, krajem 2017.

Prvi nacionalni Centar za autizam, razvojne smetnje i dječiju psihijatriju Ognjen Rakočević otvoren je 30. marta 2018. Zvanična informacija je glasila da su prostor površine 410 m² za aktivnosti Centra i medicinsku, didaktičku i drugu opremu u vrijednosti od 64.000 eura ustupili Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje. Za opremanje Centra, od donacija je skupljeno još 10.000 eura, kazao je tada ministar. O milion i po eura više nije bilo pomena. Na pitanja koliko je novca za Centar izdvojeno, što je bilo sa najavljenih 1,5 miliona i ostala, koja smo poslali bivšem ministru Hrapoviću, nijesmo dobili odgovore. Odgovore nam nijesu poslali ni iz Ministarstva zdravlja.

Iz Kliničkog centra Crne Gore, u sastavu kojeg Centar djeluje, dobili smo podatke koliko je od strane Ministarstva i putem donacija do sada uloženo. Ukupno 49.510 eura, od čega je Ministarstvo zdravlja iz budžeta opredijelilo 17.000 eura, a donacije su iznosile skoro duplo, 32.400 eura (vidi boks).

Slični centri u regionu koštali su znatno više. Isto u martu, ali 2019. u Osjeku je otvoren Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju. Investicija je koštala 2,6 miliona eura, a dobijen je savremeni regionalni centar za djecu iz Hrvatske i šire. Zgrada Centra za autizam u Albaniji na internetu se promoviše kao primjer moderne albanske arhitekture. Sadržaji koji se nude djeci i opremljenost ova dva centra su neuporedivi sa skromnim uslovima u podgoričkom centru.

,,Vodila sam dijete u Centar i osoblje se baš trudi, ali mi je uvijek čudna sama zgrada u kojoj ima jedna velika hala i tu je sve ispregrađivano i prostorije su male i zbijene”, kaže za Monitor majka jedne od korisnica Centra.

Prostor u kome je Centar smješten je u stvari donacija Zavoda za zapošljavanje. Gradnja je počela 2006, a prvobitna namjena prostora je bila osnivanje fabrike za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Iz Zavoda su prilikom otvaranja istakli da su u izgradnju i opremanje uložili preko dva miliona eura. Vlada je našla revolucionarno rješenje, pa je u prostoru za fabriku otvorila instituciju za najugroženije.

Ministar Hrapović je obećavao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. A na otvaranju Centra tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

Tri godine nakon ovih obećanja stvari stoje ovako: ,,Moja ćerka ide kod logopeda u Centar, ali samo jednom mjesečno. Mnogi roditelji su prinuđeni da idu u Beograd. Fond refundira troškove za tamošnje tretmane, ali roditelji plaćaju sve ostalo – smještaj, hranu i to duži period”, kaže majka korisnice Centra.

Otac djeteta sa autizmom kaže da stručnjaci u Centru daju maksimum, ali da nedostaje kadra: ,,Prije je bilo sat, sada se smanjilo kod psihologa na 45 minuta, a kod logopeda 30 minuta i to jedanput nedjeljno. Morali smo dva mjeseca da budemo u Beogradu jer su tamo tretmani svakodnevni. Fond je to platio, ali smo mi morali da plaćamo stan i sve ostalo.Nije mi jasno da ne mogu kod nas da se zaposle logopedi, a ne da se ide u Beograd”.

Ivan Krgović, direktor Centra, koji je na toj funkciji od decembra 2019, ne krije da postoji deficit kadra: ,,U Centru je zapošljeno osam psihologa, tri logopeda i jedan defektogog (oligofrenolog)”. On ističe stručnost i požrtvovanost kadra i kaže da dnevno imaju preko 100 pregleda. ,,Imamo preko 5.000 kartona, upisano je izmeđi 5.000 i 6.000 djece ispod 18 godina na nivou cijele Crne Gore”, kaže Krgović. Objašnjava da djeca u Centru imaju dva do tri tretmana nedjeljno, dok oni koji idu u Beograd imaju tretmane tri sata svakog radnog dana u toku dva mjeseca.

,,Puno je problema sa kojima se suočavaju roditelji djece sa smetnjama u razvoju, a odnose se na zdravstvene i usluge stručnih radnika poput defektologa i logopeda… Oni inače imaju problem od momenta kada posumnjaju na razvojni problem jer je i u dijagnostifikovanju sporno to što moraju najčešće ići u drugu zemlju. Da, ti im se troškovi refundiraju, ali se oni moraju i preseliti u drugi grad, tamo živjeti, plaćati troškove, a ne mogu da rade”, kaže za Monitor  Kristina Mihailović iz Udruženja roditelji.

O efektu obećanja dobro govore i brojevi. Fond za zdravstveno osiguranje je od godine kada je Centar otvoren 2018. do kraja protekle za upućivanje u Beograd djece koja imaju autizam ili druge govorne smetnje u razvoju platio preko 1,6 miliona eura!

Od 1. januara 2018. do kraja 2020. u Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić, Fond je uputio ukupno 705  osiguranika. ,,Fondu je pristiglo faktura u iznosu 1.567.446 eura za taj period, od čega 22 osiguranika sa dijagnozama Autismus puerilis i Autismus atipicus, za šta je fakturisano 43.702,00 €”, kaže za Monitor Amer Ramusović, portparol Fonda.

U istom periodu, u Institut za mentalno zdravlje Beograd upućeno je ukupno 79  osiguranika. Fond je to platio 39.468 eura, od čega 237 eura za jednog upućenog sa dijagnozom autizma. Zavodu za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju Prof. dr Cvetko Brajović, u prethodne tri godine upućeno je 12 osiguranika, a fakturisano sedam hiljada eura, a nije bilo upućenih zbog dijagnoza autizma.

,,Roditelji prilikom obraćanja konzilijumu za upućivanje na liječenje van Crne Gore,  iskazuju želju za upućivanjem u Institut Đorđe Kostić. Jednočasovni tretman se fakturiše Fondu po cijeni od 24 eura, s tim da su tretmani uglavnom dva puta dnevno, tako da mjesečni troškovi po jednom djetetu iznose oko hiljadu eura”, kaže Ramusović.

U podgoričkom Centru rade samo tri logopeda. Neki od sagovornika Monitora tvrde da se logopedima ne isplati da se zapošljavaju jer drže privatne časove koji koštaju 25 eura. Defektologa je još manje, samo jedan je zapošljen u Centru. Ivan Milović iz Udruženja defektologa kaže da je na birou već 11 godina, a da je jedna njegova koleginica čekala posao čak 15 godina.

,,Ima dosta nezaposlenih defektologa, koji su učili i znaju da rade sa djecom. Mi stojimo na raspolaganju. Predlažemo Ministarstvu zdravlja da naprave sistematizaciju za Centar i domove zdravlja. S ciljem da pomognemo djeci i sistemu. Treba da se otvori ta mogućnost i da se ogromne pare ne odlivaju kada već ovdje imamo kadra koji je stručan i spreman da radi i pomogne”, kaže Milović.

Kad se sve sabere najviše nas koštaju lažna obećanja.

 

Bez registra

Prije nego što je otvoren Centar ministar Kenan Hrapović je najavljivao i bazu podataka o broju djece sa autizmom. Za taj posao je zadužen Institut za javno zdravlje.

Na pitanje dokle su došli, iz Instituta su nam odgovorili da je prema Zakonu o zbirkama podataka u zdravstvu iz 2008. planirano uspostavljanje Registra djece sa smetnjama u razvoju. Institut  je osmislio i pokrenuo inicijativu za uspostavljenje Registra. Navedena dokumenta su upućena Ministarstvu zdravlja na dalju proceduru.

 

Donacije

Centar su 2018.  donacijama pomogli – Međunarodni klub žena sa preko 10.000 eura, zatim Sonodi-Aventis, Komisija za tržište kapitala, Čikom, Kulturno-ekonomski centar Azerbejdžana, Rotaract klud. Sve ukupno 17.920 eura.

Tokom 2020. Mercator je uplatio 11.000, Glavni grad 2.500, Donator i ProfitApp po 500. Ukupno 14.500 eura.

Ulaganja Ministarstva zdravlja bila su znatno skromnija: za namještaj 266, police 224, dva zidna jarbola za dvije zastave 456, za adaptaciju 3.777, najviše novca je utrošeno za rezervne djelove za toplotnu pumpu – 12.000 eura. Ukupna ulaganja iz budžeta tokom 2018. i 2019. bila su 17.000 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Tekst je nastao u okviru projekta Razgovori u društvu – socijalni dijalog za bolju budućnost koji realizuje Sindikat doktora medicine u partnerstvu sa Centrom za razvoj nevladinih organizacija i uz finansijsku podršku EU (kroz Evropski instrtument za demokratiju i ljudska prava)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo