Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI SELA NA SJEVERU SPEMAJU ZALIHE HRANE PRED ZIMU: Kao na kraju svijeta

Objavljeno prije

na

Za mnoga sela na sjeveru, zbog izuzetno loših lokalnih puteva i činjenice da se snjegočistači rijetko zapute k njima, čak i snijeg od tridesetak centimetara vrlo često znači višednevnu odsječenost od svijeta. Zbog toga su mještani, baš kao i njihovi preci, prije 100 i više godina, svake jeseni prinuđeni na pravljenje zaliha brašna, šećera, soli i ostalih namirnica. Dugačije, kažu, ne usuđuju se da zazime, jer su imali iskustva kada se, osim pješke, i po mjesec i po nije moglo do grada.

U oko 10 gornjomoračkih sela nevrijeme u martu prošle godine preko 300 domaćinstava dovelo je u vrlo nezavidnu situaciju. Pored skoro tridesetodnevnog prekida u snabdijevanju strujom, putevi do mnogih sela nijesu uopšte čišćeni.

,,Prošle zime svako ko se našao u Gornjoj Morači mogao je da iskusi kako je bilo našim precima u pretprošlom vijeku. I nije samo riječ o prošloj, već i o prethodnim zimama. Putevi su u očajnom stanju, a mi više zaista nemamo razumijevanja za opravdanja nadležnih. Ukoliko je problem naći novac da se tokom zime čiste putevi od snijega, onda ne znam šta drugo to može da riješi lokalna i državna vlast. Mogu misliti kako je u nekim drugim selima u kojima je još manje ljudi”, kaže Milan Đokić iz Udruženja mladih Gornje Morače.

On tvrdi da je jedina svijetla tačka prošle zime bilo čišćenje puta Mioska- Dobri do, a sve zahvaljujući pojedincima iz preduzeća Crnagoraput.

U februaru ove godine, samo mehanizacija i radnici preduzeća Smokovac Raković, koje izvodi radove na mini hidrocentrali Raštak šest dana su bez pomoći kolašinske lokalne uprave čistili odrone s puta k jednom od zaseoka u selu Raško.

„Zbog odrona, izazvanog nevremenom, selo je bilo potpuno odsječeno. Slovaci, investitori na mini hidrocentrali, dali su dozvolu izvođaču radova, pa je odron čišćen danima. Drugi nas se niko nije sjetio”, pričaju u tom selu.

Zbog lošeg održavanja puteva, odnosno nemogućnosti da se tokom većeg dijela zime stigne do grada, samo desetak domaćinstava prezimiće u vasojevićkom selu Vranještica.

,,Veliki teret je za stare ljude da krajem jeseni prave ‘magacine’ u kući. Na stotine kilogaram brašna, džak šećera, soli sve ostalo što je potrebno za nekoliko mjeseci. Za sve to treba odjednom obezbijediti pare od malih penzija i zanemarljivih prihoda od poljoprivrede. Ostali članovi porodice, koji žive u gradovima, do njih ne mogu zimi kolima, a malo kome se po 20 kilometara gazi po snijegu. Putevi su i kad nema snijega loši, zimi tek da ne pričamo”, kažu u tamošnjoj mjesnoj zajednici.

Slične priče se mogu čuti u gotovo svakom udaljenom selu na sjeveru države, iako u lokalnim upravama tvrde da svake godine pripremaju detaljne planove čišćenja seoskih saobraćajnica i ulažu maksimalne napore u čišćenje.

Posebno teška za seoska domaćinsta na području kolašinske opštine bila je prošla godina, jer lokalna uprava, zbog blokiranog računa, nije našla načina da ispuni većinu svojih obaveza kada je riječ o lokalnim i nekategorisanim putevima.

Zimsko održavanje oko 287 kilometara lokalnih i oko 240 kilometara nekategorisanih puteva, koliko ih je na području te opštine, istina, bio bi značajan izazov i za mnogo punije opštinske kase. Svega 68,7 kilometara seoskih sabraćajnica je asfaltirano, što dovoljno govori o uslovima života u ruralnom dijelu, ali i o nebrizi lokalne i državne vlasti.

Na većini tih puteva česta su klizišta, a bujice ponekad ponesu i po nekoliko stotina metara makadama. Na popravke se čeka mjesecima, a sanacija se obično obavlja na brzinu i površno.

,,Prošle godine nije bilo načina da učinimo više kada je riječ o čišćenju snijega, ali i o sanaciji pojedinih dionica putne mreže na seoskom području. Zbog blokiranog računa i za ono malo što smo čistili bilo je potrebno mnogo snalažljivosti i napora. Tokom predstojećih mjeseci namjeravamo da učinimo i više i kvalitetnije, pa se nadam da neće nijedno selo na duži rok zbog snijega biti odsječeno od svijeta”, kazao je potpredsjednik Opštine Đuro Milošević.

Prema njegovim riječima, jedna građevinska mašina, koja služi za popravke puteva, stavljena je na raspolaganje Rovcima i Morači. No, opet zbog nedostatka novca, da bi pokrenuli mašinu mještani su bili prinuđeni da sami kupuju gorivo.

,,Nije bilo drugog načina, jer lokalna uprava nije mogla ništa platiti dok nije skinuta blokada s računa. Vrijeme je da svaka od stranaka u koaliciji na vlasti napravi napor da ostvari dio svojih predizbornih obećanja, koja se odnose na popravljanje uslova života na selu, pa eto, na primjer, da krenemo od urednijeg održavanja puteva, kako zimi, tako i tokom ostatka godine. Ima volje za to i rezultati će ubrzo biti vidljivi”, obećava Milošević.

Ništa manje ne obećavaju ni u mojkovačkoj izvršnoj vlasti. Na području Mojkovca je oko 72 kilometra lokalnih i čak oko 370 kilometara nekategorisnih puteva, u koje spadaju i oni prema Bjelasici, Sinjavini i Prošćenskim planinama. Manje od 45 kilometara je asfalitrano, preko 210 kilometara su zemljani putevi, a ostalo makadam.

,,Putevi se održavaju mehanizacijom, kojom raspolaže Opština i u skladu s ugovorima koje potpisujemo s preduzetnicima o održavanja pojedinih putnih pravaca. Svake godine s preduzetnicima potpisujemo ugovore za održavanje puteva Lepenac-Žari-Cer-Obod, Mojkovac-Pržišta i Mojkovac-Ravni”, kaže sekretar za urbanizam Jović Marković.

U periodu obilnijih sniježnih padavina, napominje on, angažuje se još preduzetnika, pa nije bilo mnogo snijegom blokiranih sela. Sekeretar za urbanizam kaže da se prilikom čišćenja seoskih puteva poštuje plan prioriteta, a da se putevi prema katunima čiste tek krajem maja ili početkom juna zbog izdiga stočara.

I dok u Kolašinu još ne znaju koliko će novca za čišćenje snijega s puteva prema selima potrošiti ove godine, u Mojkovcu, kaže Marković, u tu je svrhu opredijeljeno 20.000 eura. Taj iznos, tvrdi on, i tokom minulih godina bio je dovoljan da se seoskim domaćinstvima obezbijede prohodne saobraćajnice.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo