Povežite se sa nama

OKO NAS

MJEŠTANI SELA NA SJEVERU SPEMAJU ZALIHE HRANE PRED ZIMU: Kao na kraju svijeta

Objavljeno prije

na

Za mnoga sela na sjeveru, zbog izuzetno loših lokalnih puteva i činjenice da se snjegočistači rijetko zapute k njima, čak i snijeg od tridesetak centimetara vrlo često znači višednevnu odsječenost od svijeta. Zbog toga su mještani, baš kao i njihovi preci, prije 100 i više godina, svake jeseni prinuđeni na pravljenje zaliha brašna, šećera, soli i ostalih namirnica. Dugačije, kažu, ne usuđuju se da zazime, jer su imali iskustva kada se, osim pješke, i po mjesec i po nije moglo do grada.

U oko 10 gornjomoračkih sela nevrijeme u martu prošle godine preko 300 domaćinstava dovelo je u vrlo nezavidnu situaciju. Pored skoro tridesetodnevnog prekida u snabdijevanju strujom, putevi do mnogih sela nijesu uopšte čišćeni.

,,Prošle zime svako ko se našao u Gornjoj Morači mogao je da iskusi kako je bilo našim precima u pretprošlom vijeku. I nije samo riječ o prošloj, već i o prethodnim zimama. Putevi su u očajnom stanju, a mi više zaista nemamo razumijevanja za opravdanja nadležnih. Ukoliko je problem naći novac da se tokom zime čiste putevi od snijega, onda ne znam šta drugo to može da riješi lokalna i državna vlast. Mogu misliti kako je u nekim drugim selima u kojima je još manje ljudi”, kaže Milan Đokić iz Udruženja mladih Gornje Morače.

On tvrdi da je jedina svijetla tačka prošle zime bilo čišćenje puta Mioska- Dobri do, a sve zahvaljujući pojedincima iz preduzeća Crnagoraput.

U februaru ove godine, samo mehanizacija i radnici preduzeća Smokovac Raković, koje izvodi radove na mini hidrocentrali Raštak šest dana su bez pomoći kolašinske lokalne uprave čistili odrone s puta k jednom od zaseoka u selu Raško.

„Zbog odrona, izazvanog nevremenom, selo je bilo potpuno odsječeno. Slovaci, investitori na mini hidrocentrali, dali su dozvolu izvođaču radova, pa je odron čišćen danima. Drugi nas se niko nije sjetio”, pričaju u tom selu.

Zbog lošeg održavanja puteva, odnosno nemogućnosti da se tokom većeg dijela zime stigne do grada, samo desetak domaćinstava prezimiće u vasojevićkom selu Vranještica.

,,Veliki teret je za stare ljude da krajem jeseni prave ‘magacine’ u kući. Na stotine kilogaram brašna, džak šećera, soli sve ostalo što je potrebno za nekoliko mjeseci. Za sve to treba odjednom obezbijediti pare od malih penzija i zanemarljivih prihoda od poljoprivrede. Ostali članovi porodice, koji žive u gradovima, do njih ne mogu zimi kolima, a malo kome se po 20 kilometara gazi po snijegu. Putevi su i kad nema snijega loši, zimi tek da ne pričamo”, kažu u tamošnjoj mjesnoj zajednici.

Slične priče se mogu čuti u gotovo svakom udaljenom selu na sjeveru države, iako u lokalnim upravama tvrde da svake godine pripremaju detaljne planove čišćenja seoskih saobraćajnica i ulažu maksimalne napore u čišćenje.

Posebno teška za seoska domaćinsta na području kolašinske opštine bila je prošla godina, jer lokalna uprava, zbog blokiranog računa, nije našla načina da ispuni većinu svojih obaveza kada je riječ o lokalnim i nekategorisanim putevima.

Zimsko održavanje oko 287 kilometara lokalnih i oko 240 kilometara nekategorisanih puteva, koliko ih je na području te opštine, istina, bio bi značajan izazov i za mnogo punije opštinske kase. Svega 68,7 kilometara seoskih sabraćajnica je asfaltirano, što dovoljno govori o uslovima života u ruralnom dijelu, ali i o nebrizi lokalne i državne vlasti.

Na većini tih puteva česta su klizišta, a bujice ponekad ponesu i po nekoliko stotina metara makadama. Na popravke se čeka mjesecima, a sanacija se obično obavlja na brzinu i površno.

,,Prošle godine nije bilo načina da učinimo više kada je riječ o čišćenju snijega, ali i o sanaciji pojedinih dionica putne mreže na seoskom području. Zbog blokiranog računa i za ono malo što smo čistili bilo je potrebno mnogo snalažljivosti i napora. Tokom predstojećih mjeseci namjeravamo da učinimo i više i kvalitetnije, pa se nadam da neće nijedno selo na duži rok zbog snijega biti odsječeno od svijeta”, kazao je potpredsjednik Opštine Đuro Milošević.

Prema njegovim riječima, jedna građevinska mašina, koja služi za popravke puteva, stavljena je na raspolaganje Rovcima i Morači. No, opet zbog nedostatka novca, da bi pokrenuli mašinu mještani su bili prinuđeni da sami kupuju gorivo.

,,Nije bilo drugog načina, jer lokalna uprava nije mogla ništa platiti dok nije skinuta blokada s računa. Vrijeme je da svaka od stranaka u koaliciji na vlasti napravi napor da ostvari dio svojih predizbornih obećanja, koja se odnose na popravljanje uslova života na selu, pa eto, na primjer, da krenemo od urednijeg održavanja puteva, kako zimi, tako i tokom ostatka godine. Ima volje za to i rezultati će ubrzo biti vidljivi”, obećava Milošević.

Ništa manje ne obećavaju ni u mojkovačkoj izvršnoj vlasti. Na području Mojkovca je oko 72 kilometra lokalnih i čak oko 370 kilometara nekategorisnih puteva, u koje spadaju i oni prema Bjelasici, Sinjavini i Prošćenskim planinama. Manje od 45 kilometara je asfalitrano, preko 210 kilometara su zemljani putevi, a ostalo makadam.

,,Putevi se održavaju mehanizacijom, kojom raspolaže Opština i u skladu s ugovorima koje potpisujemo s preduzetnicima o održavanja pojedinih putnih pravaca. Svake godine s preduzetnicima potpisujemo ugovore za održavanje puteva Lepenac-Žari-Cer-Obod, Mojkovac-Pržišta i Mojkovac-Ravni”, kaže sekretar za urbanizam Jović Marković.

U periodu obilnijih sniježnih padavina, napominje on, angažuje se još preduzetnika, pa nije bilo mnogo snijegom blokiranih sela. Sekeretar za urbanizam kaže da se prilikom čišćenja seoskih puteva poštuje plan prioriteta, a da se putevi prema katunima čiste tek krajem maja ili početkom juna zbog izdiga stočara.

I dok u Kolašinu još ne znaju koliko će novca za čišćenje snijega s puteva prema selima potrošiti ove godine, u Mojkovcu, kaže Marković, u tu je svrhu opredijeljeno 20.000 eura. Taj iznos, tvrdi on, i tokom minulih godina bio je dovoljan da se seoskim domaćinstvima obezbijede prohodne saobraćajnice.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo