Povežite se sa nama

OKO NAS

PODBOŽUR, SELO KOJE JE UMRLO SA POSLJEDNJIM VOZOM: Čekajući vozove

Objavljeno prije

na

Kroz razvaljene prozore nekadašnje željezničke stanice u Podbožuru sablasno fijuče hladni novembarski vjetar: između zamrlih zgrada bez krovova uskom stazom preko nekadašnjeg kolosijeka pruge Nikšić – Čapljina prolazi Ljilja Kovačević, jedina stalna stanovnica ovoga sela na dvadeset kilometara od Nikšića. Svakoga jutra Ljilja otvara vrata stare kafane porodice Kovačević koja se od 1979. i od otvaranja novog magistralnog puta za Trebinje nalazi na ovoj lokaciji. Ljilji oko kafane pomažu brat i snaha, Kovačevići nastavljaju tradiciju staru preko sto godina .

Svrate vesele kamiondžije da pored stare peći bubnjare doručkuju i odmore uz blagi Ljiljin osmijeh, navrate i drugi putnici namjernici da popiju čuvenu Ljiljinu kafu i skupe snagu za dalje putovanje. Ne žali se Lilja na posjetu – kafana pored puta je kao vodenica, priča ona, uvijek neko naleti, ali nije to kao nekad, sjeća se starih dana i Podbožura koji vrvi od naroda.

-Do zatvaranja pruge 1976. godine ovo je bila glavna stanica za čitav kraj, svakodnevno su ljudi putovali ka Nikšiću i Trebinju, malo je bilo auta i autobusa, samo taj „ćiro”. Na samoj stanici bilo je trideset stalno zaposlenih: tu su bili otpravnici, pružni radnici, zatim šef stanice sa porodicom, djeca su mu išla u školu ovdje. U školi je bilo i do pedeset đaka i radila je u dvije smjene. Naroda toliko da to sad niko ne može povjerovati. A sve zadovoljno i srećno i pjesma uveče ispred stare kafane – sa sjetom pogleduje Ljilja na nisku i dugačku prizemnu zgradu staru preko sto godina koja tavori preko puta magistrale.

Kovačevići, stara trgovačka porodica još 1929. u toj su zgradi držali prodavnicu i han sve do Drugog svjetskog rata. Komunisti nijesu baš voljeli privatnu inicijativu tako da je staro zdanje pretvoreno u magacine sve do sedamdesetih godina kada počinje liberalizacija i 1972. godine kafana Kovačevića Podbožur ponovo počinje sa radom.

,,Bila sam curetak od šesnaest godina kad smo otvorili kafanu i pomagala sam bratu, radilo se po čitav dan. U Podbožuru je bilo ukrštanje vozova sa tri kolosijeka i onda dok se čeka voz šta će narod nego u kafanu. Na jednom kolosijeku su se tovarili vagoni boksitom iz rudnika Crvena kita za Dubrovačku luku a onda đe je dalje išao nemam pojma”, priča Ljilja.,,Jednom mjesečno dolazili su vagoni sa potrepštinama za seoske prodavnice za banjski i grahovski kraj i onda se tu pretovaralo na kamione i na konjska kola. Samo rad, svuda se radilo i svuda veseli ljudi. Uveče sam, nakon zatvaranja kafane, krijući bježala do kuće da me neko ne bi sreo jer uvijek je bilo žednih i onda, ako me uhvate traže da se vratim da otvaram kafanu da još malo prodivane. Eh, bila su to vremena, da mi je neko rekao da će tu biti ovakva pustinja kao što je sad nikad mu ne bih povjerovala”, pokazuje na sablasne zgrade preko magistrale čija drvena građa davno propalih krovova strši u predvečerje.

Onda je došao 1. jun 1976. godine i posljednji put je prošao motorni voz prugom uskog kolosijeka ka Nikšiću , zamrla je pruga koju je 1938. u predvečerje velikog rata otvorio tadašnji predsjednik Vlade Milan Stojadinović , skinute su šine i pragovi i šikara je počela da raste po trasi. Zgrade su lagano propadale ostali su samo zidovi od tesanog kamena koji za divno čudo još stoje, svaki kamen je na svom mjestu.

,,Zidovi su tako zidani da se kamen ne može skinuti osim da ga polomiš a takav onda ne treba nikome. Inače bi ovo davno raznijeli, uzalud bi nam bila borba. Sad bi ovaj kamen krasio kuće nekih patriota ne boj se. Naročito devedesetih.Dolazili su, probali, ali vide da ne mogu ništa pa odu razočarani”, tvrdi Ljilja.

Pruga je nestala ali je iste godine počeo da se gradi novi magistralni put Nikšić – Trebinje. U isto vrijeme i Kovačevići počinju da grade objekat nove kafane pored buduće magistrale, i otvaraju je kad je pušten u saobraćaj novi put 1979. godine . I tako do danas, čeka Ljilja pored stare bubnjare goste i smije se najavama vlasti da će ponovo otvoriti prugu ka Čapljini.

A još davne 2008. godine sada već bivši ministri saobraćaja Crne Gore i BiH Andrija Lompar i Božo Ljubić su u Sarajevu potpisali Memorandum o zajedničkim aktivnostima na izradi projektno-studijske dokumentacije za povezivanje dvije zemlje prugom Čapljina – Nikšić. Tada je obećano da će papirologija za ovu, kako su se je nazvali, regionalno važnu prugu, dugu 169 kilometara, biti završena do kraja 2008, te da bi gradnja mogla početi 2012. godine.

Prošla je 2012. a iako su pojedini mediji stidljivo najavljivali da 2015. može početi gradnja, iz crnogorskog Ministarstva saobraćaja i pomorstva sada tvrde da je za to potrebno najmanje pet godina i to ukoliko se neko od investitora zainteresuje za ovaj projekat.

-Čisto sumnjam, dabogda da bude, ali sve i da je otvore pitam se za koga, ovaj kraj je mrtav odavno, ti vozovi bi samo prolazili ovuda. A i ne vjerujem da bi renovirali ove zgrade tako da bi sve ostalo isto, jedino što bih ja morala paziti uveče kako prelazim preko pruge kad idem kući da ne naleti Čapljina ekspres”, smije se Ljilja dok zaključava kafanu i kreće kući.

A na brijegu iznad stare pruge leži veliki pas i mirno gleda niz nekadašnju trasu, valjda čeka vozove da ima na koga da laje u dugim jesenjim noćima.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPREDNA TEHNOLOGIJA I KOD NAS: 3D revolucija i u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj se proizvodi 3D štampač. Kako su uspjeli da naprave ovaj za Crnu Goru neuobičajen tehnološki iskorak i za šta se sve ova tehnologija može koristiti, za Monitor govore Miloš Grbović i Aleksandar Mašić

 

Samo pet zemalja u EU imaju svoje 3D štampače. Mi smo šesti u Evropi koji smo napravili svoj proizvod, počinje priču o 3D štampaču proizvedenom prošle godine u Crnoj Gori Miloš Grbović, direktor 3D sobe.

,,Jednog dana je došao inženjer Aleksandar Mašić i rekao da li postoji mogućnost da mu dam određenu svotu novca da pokuša da napravi 3D štampač. Nakon devet mjeseci imali smo proizvod, tri mjeseca smo ga testirali i shvatili da smo uspjeli”, prisjeća se Grbović.

Tvrde da njihov štampač ima bolje karakteristike od pojedinih koji se prodaju na Zapadu i što je bitno skoro je duplo jeftiniji – košta 1.200 eura. Već su uspjeli da par svojih štampača izvezu u EU, u Sloveniju.

,,Inicijalno smo počeli kao distributeri dva najjača brenda u svijetu mađarski CraftBot i američki 3D Sistem koji je inače i izmislio prvi 3D štampač. Cijena tih mašina je preskupa za naše uslove. Pokušali smo da prevaziđemo tu finansijsku barijeru i napravimo nešto svoje i da spustimo tu cijenu koliko je maksimalno moguće, da bismo crnogorskom društvu približili tu tehnologiju i učinili je dostupnijom”, kaže Mašić.

On objašnjava da kada je 70-godina prošlog vijeka 3D štampa izmišljena, bila idealno rješenje za izradu prototipa: ,,Ranije je taj proces za jednostavan objekat kao što je recimo plastični dio upaljača trajao od pet nedjelja do dva mjeseca. Sve to je koštalo desetine hiljada eura. Sa 3D štampačem taj proces sa dva mjeseca se sveo na nekih par sati uz trošak od jedan dolar”.

Objašnjava da su 3D štampači u komercijalnoj upotrebi od 2015. godine, kada je Jozef Prusa iz Poljske napravio prvi desk top štampač. Iako na početku urađen sa ciljem izrade prototipa, da bi konstruktori mogli realno da vide kako izgleda na primjer mobilni telefon koji su kreirali, sada se ovim štampačima može izraditi skoro sve – od igle do lokomotive.

,,Samo je stvar mašte onog ko ga koristi. Mi radimo zamjenske djelove bukvalno za svaku mašinu koja postoji. Čak smo u dosta slučajeva aluminijske ili djelove od mesinga mijenjali našim plastičnim. Klijentima je protekle godine, zbog virusa, teško bilo da nabavljaju rezervne djelove.  Donosili su nam slomljene djelove koje smo mi crtali, kopirali i pravili  rezervni dio za dva dana. A i u idelnim uslovima taj dio koji naruče na primjer iz Njemačke ne mogu dobiti za 15 dana”, objašnjava Mašić. „Sami transport je skuplji nego da taj dio uradimo mi“, nadovezuje se Grbović.

Ova firma je zajedno sa Naučno-tehnološkim parkom, Open boxom, M tel-om, Fabrikom i  Mašinskim fakultetom tokom prošle godine 3D štampom izradila oko 4.000 vizira za potrebe KC-a i domova zdravlja.

,,Tada smo imali informaciju da je u Italiji stalo sa radom oko 30 odsto respiratora jer im nijesu mogli da nabave potrošni plastični dio. Onda smo mi za naše respiratore napravili te rezervne djelove i ni u jednom momentu naši respiratori u Crnoj Gori zbog toga nijesu mogli stati”, priča Grbović.

U saradnji sa Bibliotekom za slijepe uradili su 24 makete značajnih objekata u Crnoj Gori. ,,Nakon toga svaka slijepa osoba je u svojoj glavi mogla da stvori sliku kako taj objekat izgleda. Pored medicine, stomatologije, 3D štampači imaju neograničene mogućnosti”, kaže Grbović. Navodi i da je vlasnik auto servisa kupio njihov štampač, platio kurs i sada sam izrađuje rezervne djelove za skupe autobomile.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSVJETA: Škripi sa izborom novih direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako zakonski rok od mjesec dana za imenovanje direktora polako curi, mnoge škole još nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Najnoviji dopis Ministarstva unio je dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti

 

Završena je školska godina. U čak 12 škola đacima nema kod da izda svjedočanstva jer u njima nema direktora. Naime, njima su istekli polugodišnji v.d. imandati, a Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) još uvijek nije imenovalo nove.

Iz ovog ministarstva najavljuju da će sve biti riješeno u najskorijem roku – nastavnička vijeća će morati da sačekaju izbor vršilaca dužnosti direktora. „Izborom novih vršilaca dužnosti, koji će na sebe preuzeti obaveze svojih prethodnika, MPNКS će se potruditi da dodjela svjedočanstava ne kasni u odnosu na druge škole“, obećavaju iz resora Vesne Bratić.

Ministarka Bratić najavila je depolitizaciju školstva, smjene partijskih, uglavnom DPS kadrova, i onih koji su na direktorskim foteljama bili po nekoliko mandata, čak deceniju ili duže.

„Imenovanje novih direktora javnih ustanova izvršiće se, bez izuzetka, u skladu sa zakonom i bez partijske knjižice u konkursnoj dokumentaciji“, izjavila je u Parlamentu Bratić. Poručila je i da oni koji su radili po zakonu mogu mirno da spavaju ukoliko su politička i sva druga angažovanja držali dalje od vaspitanja i obrazovanja.

Skupštinska većina je krajem maja usvojila izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim će, kako je najavljeno, biti legalizovana smjena više oko 500 direktora i pomoćnika direktora crnogorskih škola i vrtića.

Zakon je 4. juna objavljen u Službenom listu, a stupio je na snagu 12. juna. Predviđa da se u roku od mjesec dana izaberu novi školski odbori i raspiše konkurs za izbor novih direktora u svim obrazovnim ustanovama.

Na ove izmjene stigla su brojna upozorenja i negodovanja. Iz Sindikata prosvjete su naveli da s njima nije bilo konsultacije oko izmjena zakona. Upozorili su da smjene i izbori novih direktora u trenutku kada se završava školska godina i započinju pripreme za novu komplikuju situaciju u obrazovnom sistemu.

Sindikat prosvjete Podgorice predložio je da se rok za imenovanje direktora vaspitno-obrazovnih ustanova produži na pola godine, uz neophodno preciziranje uloga školskih odbora i nastavničkog vijeća.

Kako je inicijalni motiv bio da se smijene direktori koji su školu zloupotrebljavali u političke svrhe i nezakonito donosili odluke, predstavnici aktiva direktora škola pozvali su da se novi čelnici škola razrješavaju i biraju na osnovu rada i učinka. Ističu da su mnogi od njih na polovini mandata, a pojedini i pred penzijom, i da strahuju za svoje radno mjesto. Poručuju da neće biti nijemi i neće ćutati ako budu neosnovano smijenjeni.

Iako rok od mjesec dana polako curi, mnoge škole još uvije nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Škole su nedavno dobile dopis Ministarstva koji je unio dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća škola, odnosno upravnih odbora vrtića, traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti direktora ustanova. Kasnije je iz Ministarstva objašnjeno da ovo mišljenje nije obavezujuće.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I KONCESIJE: Isto i nakon 30. avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Andrijevice, preko Plava pa do Berana i svih sjevernih opština, drvoprerađivači ističu da se ne osjeća promjena vlasti i da šumama i dalje gazduju stari koncesionari

 

Mještani Andrijevice i sela Trešnjevo, Slatina i Zabrđe, okupljeni oko nevladinog udruženja Vodovod Čeoča glava, podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama krivičnu prijavu protiv koncesionara šuma, preduzeća Boj komerc, odnosno vlasnika Dragana Bojovića. Oni traže da Tužilaštvo reaguje jer je Bojović u zoni sanitarne zaštite, u mjestu Rujišta na planini Gradišnici, posjekao više hiljada kubika čamovine i ugrozio izvorišta seoskih vodovoda.

U krivičnoj prijavi terete i pojedine radnike Uprave za šume iz Područne jedinice Andrijevica, kao i još jedan broj pojedinaca koji su učestvovali u povredi zone sanitarne zaštite.

Mještani su ODT u Beranama priložili mapu zone sanitarne zaštite, kao i fotografije sa terena na kojima se vide posljedice sječe. Podsjetili su da je Elaborat o zoni sanitarne zaštitite vodovoda Trešnjevo urađen dvije godine ranije, kao i da su prošle godine sa njim upoznati i Uprava za šume i koncesionar Bojović.

Jedan od mještana Miloš Čukić, objašnjava da je u zoni sanitarne zaštite posječeno oko osam stotina kubika čamoviine, ali napominje da će se prave razmjere i sječe i štete znati kada stručnjaci izađu na teren i izvrše vještačenje.

„Tužilaštvo smo upoznali i sa činjenicom da je zonu sanitarne zaštite, prema zapisniku inženjera Nikole Spahića, još trebalo proširiti, s obzirom na to da se njome obuhvata sedam izvorišta iz kojih se pravi kaptaža za vodovod Trešnjevo” – kaže Čukić.

Prema njegovim riječima, ovim neodgovornim činom koncesionara ugroženo je vodosnabdijevanje za stotinu domaćinstava u podnožju planine Gradišnice.

Mještani su o svemu obavijestili i Područno odjeljenje Uprave za šume i zatražili da i oni utvrde odgovornost za pričinjenu štetu.

„Mi ne želimo da oštetimo koncesionara. Uprava za šume je njemu morala da obezbijedi drugo odjeljenje za sječu, u zamjenu za ovo koje se od prošle godine našlo u zoni zaštite. Ali, mislimo da je koncesionar ovo svjesno uradio, jer je posljednja godina koncesije, pa grabi što se ugrabiti može” – kaže Čukić.

Nakon što su predali krivičnu prijavu, mještani Trešnjeva i susjednih sela su napravili blokadu na planini Gradišnici i zabranili dalju sječu, ali i odvoz već posječenih stabala na tom području.

„Blokadu ćemo držati sve dok se svi nadležni državni organi ne izjasne o ovome što se dogodilo. Treba da se zna da uprkos kadrovskim promjenama nije došlo do zaustavljanja haotičnog stanja u šumama” – kaže Čukić.

Mještanima ovih sela nije prvi put da blokiraju puteve na planini Gradišnici. Oni su prije dvije godine to učinili tvrdeći da koncesionari, ali isto tako i šumokradice i nesavjesni pojedinci, transportujući balvane teškim kamionima, konstantno uništavaju put ka izletištu i ljetovalištu na planini Gradišnici, čiju je izgradnju finansirala Evropska unija.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo