Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMSKA DJECA I NEBRIGA DRUŠTVA: Na prosjačenje prisiljavaju i roditelji

Objavljeno prije

na

T.K. je trinaestogodišnja djevojčica, rođena u Podgorici. Majka joj umrla na porođaju. Živi u podgoričkom naselju Konik. Pohađa Osnovnu školu Marko Miljanov. Četvrti je razred.

Ona je starije dijete u porodici. O njoj je brinula baba – očeva majka. Bavi se prošenjem. Najčešće prosi ispred prodavnice Voli u centru, pored Gintaša, a i na parkinzima po gradu…

,,Na prosjačenje me prisiljava otac. Bavi se sakupljanjem sekundarnih sirovina. On se nakon smrti moje majke ponovo oženio. Sa tom suprugom ima devetoro djece”, kaže u razgovoru za Monitor.

Naša sagovorinica navodi da njen otac nema finansijskih mogućnosti da školuje svoju djecu i da ih izdržava.

T.K ne prosi sama. Ona prosi sa svojom sestrom i bratom po ocu. Brat je bolestan od epilepsije. On ne pohađa školu, ima dvanaest godina. A sestra je počela da prosi dok je bila jako mala.

,,Majka me stavi u naručje i sjedne ispred neke prodavnice. Prinuđeni smo da prosimo zbog ostalih u našoj porodici”.

T.K. je bila u Centru za djecu Ljubović. Ne želi da se tamo vrati. Ali bila bi sretna da dobije smještaj u domu u Bijeloj. I da nastavi da se školuje, kao i svi njeni vršnjaci, redovno.

Dok su druga djeca u krevetu, ova djeca su izložena mnogim opasnostima. Rano ustaju i odlaze na ulicu, ne bi li isprosila nešto. Najstarija djevojčica tvrdi da je izložena torturi od strane svog oca. ,,Htjela bih da ne prosim, ali to je nemoguće, moram. Ako ne prosim otac će me tući, pa nemam drugog izbora”, kaže naša sagovornica.

Crna Gora je identifikovana kao zemlja koja ima problem sa djecom na ulicama i djecom prosjacima.

Svima nama se dešavalo da prođemo pored njih i da im ponekad udijelimo nešto sitniša, ne pitajući se da li će stvarno oni taj novac iskoristiti za sebe ili dati nekom drugom. U velikom broju slučajeva djeca obično prose za nekog drugog i ništa nemaju od novca koji im se udijeli.

Za veliki broj građana Crne Gore tipična predstava o Romima i Egipćanima je u slici prosjaka. Nažalost, obim ove pojave često potvrđuje takvu sliku. Gotovo u potpunosti prosjačenje je karakteristično za romsku i egipćansku manjinu. Nekadašnji Institut socijalne inkluzije bavio se ovom problematikom i 2011. godine dobio nagradu za najbolju volontersku akciju.

Jovana Dacić socijalna radnica, za Monitor ističe: ,,Prošle godine Centar za socijalni rad Podgorica je registrovao 36 slučajeva djece koja su se bavila skitnjom i prosjačenjem, dok u 2015. godini imamo manji broj ove djece. U periodu od 1. januara 2015. godine registrovano je 10 slučajeva djece koja su se bavila skitnjom i prosjačenjem – sedam dječaka i tri djevojčice. I tokom akcije Prosjak bilo je 14 zahtjeva za pokretanje postupaka područnom organu za prekršaje protiv roditelja zbog uznemiravanja djeteta”.

Treba istaći da je zakon jedno, a praksa drugo. Uloga Centra za socijalni rad je da radi na suzbijanju pojave prosjačenja u saradnji sa drugim nadležnim institucijama. Nakon upoznavanja sa svakim konkretnim slučajem, Centar za socijalni rad prema propisima preduzima mjere zaštite. Ukoliko postoji potreba da se djetetetu nađe privremeni smještaj, onda se šalje u Centar za djecu i mlade Ljubović. Djeca romske i egipćanske populacije često ne žele da borave na takvom mjestu, o čemu svjedoči i slučaj T.K.

U Centru za socijalni rad kažu da bi trebalo izricati zatvorske kazne licima koja navode djecu na prosjačenje, a obično su to roditelji. Tamna strana svega ovoga jeste da postoji organizovani kriminal prosjačenja, koji je zatvorenog tipa, skriven.

Uzroci i tipovi prosjačenja mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Društveni uslovi najčešće dominiraju, socijalno ekonomski i statusni, nezaposlenost, nedostatak kvalifikacija…

Borba protiv prosjačenja i drugih oblika siromaštva zavisi i od zalaganja organizacija civilnog društva i to posebno romskih i egipćanskih struktura, kao i od domaćih, javnih izvora finansija, navodi se u istraživanju Instituta za socijlnu inkluziju.

Ako pogledamo studiju istraživanja Instituta socijalne inkluzije, možemo naići na podatak da centri za socijalni rad najveći dio aktivnosti usmjeravaju na savjetodavni rad sa romskom i egipćanskom populacijom i na prevenciju pojave prosjačenja.

Najveći stepen saradnje u borbi protiv prosjačenja centri za socijalni rad trebalo bi da ostvaruju sa policijom. Centri i pored jasnih zakonskih mogućnosti obično ne podnose prekršajne ili krivične prijave protiv odgovornih osoba zbog navođenja i podsticanja na prosjačenje. U Centaru za socijalni rad, međutim, ističu da kaznena politika prema osobama koje navode na prosjačenje ne može dati dobre rezultate jer se prijetnja novčanom kaznom teško može primijeniti na nekog ko se bavi prosjačenjem.

Djeca prosjaci se najčešće svrstavaju u grupu djece sa poremećajem ponašanja. Naša država koja je do skoro predsjedavala Dekadom Roma, preuzela je, između ostalog, obavezu osnovnog obrazovanja sve djece, kao i da će u tome pomoći u svakom smislu.

Problem je međutim višeslojan – veliki broj romske djece nema adekvatne stambene uslove, redovnu ishranu, higijenu, žive izolovano u siromaštvu.

Postavlja se pitanje da li će Crna Gora na putu ka Evropskoj uniji uspjeti da uspostavi mehanizme i politike koje će zaista zaštititi ove maloljetne osobe, koje su sada prepuštene ulici. A na ulici ih svašta čeka. Djeca prosjaci u doba adolescencije, u kasnim večenjim satima, izložena su velikoj opasnosti i mogu da budu zloupotrebljena.

Koliko će još proći vremena da se Crna Gora zaista posveti problemu djece koja su prinuđena da prose i žive na margini? Do tada djevojčica T.K i djeca slična njoj u našoj će zemlji biti prepuštena ulici i svakodnevnom zlostavljanju.

Teuta NURAJ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo