Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMSKA DJECA I NEBRIGA DRUŠTVA: Na prosjačenje prisiljavaju i roditelji

Objavljeno prije

na

T.K. je trinaestogodišnja djevojčica, rođena u Podgorici. Majka joj umrla na porođaju. Živi u podgoričkom naselju Konik. Pohađa Osnovnu školu Marko Miljanov. Četvrti je razred.

Ona je starije dijete u porodici. O njoj je brinula baba – očeva majka. Bavi se prošenjem. Najčešće prosi ispred prodavnice Voli u centru, pored Gintaša, a i na parkinzima po gradu…

,,Na prosjačenje me prisiljava otac. Bavi se sakupljanjem sekundarnih sirovina. On se nakon smrti moje majke ponovo oženio. Sa tom suprugom ima devetoro djece”, kaže u razgovoru za Monitor.

Naša sagovorinica navodi da njen otac nema finansijskih mogućnosti da školuje svoju djecu i da ih izdržava.

T.K ne prosi sama. Ona prosi sa svojom sestrom i bratom po ocu. Brat je bolestan od epilepsije. On ne pohađa školu, ima dvanaest godina. A sestra je počela da prosi dok je bila jako mala.

,,Majka me stavi u naručje i sjedne ispred neke prodavnice. Prinuđeni smo da prosimo zbog ostalih u našoj porodici”.

T.K. je bila u Centru za djecu Ljubović. Ne želi da se tamo vrati. Ali bila bi sretna da dobije smještaj u domu u Bijeloj. I da nastavi da se školuje, kao i svi njeni vršnjaci, redovno.

Dok su druga djeca u krevetu, ova djeca su izložena mnogim opasnostima. Rano ustaju i odlaze na ulicu, ne bi li isprosila nešto. Najstarija djevojčica tvrdi da je izložena torturi od strane svog oca. ,,Htjela bih da ne prosim, ali to je nemoguće, moram. Ako ne prosim otac će me tući, pa nemam drugog izbora”, kaže naša sagovornica.

Crna Gora je identifikovana kao zemlja koja ima problem sa djecom na ulicama i djecom prosjacima.

Svima nama se dešavalo da prođemo pored njih i da im ponekad udijelimo nešto sitniša, ne pitajući se da li će stvarno oni taj novac iskoristiti za sebe ili dati nekom drugom. U velikom broju slučajeva djeca obično prose za nekog drugog i ništa nemaju od novca koji im se udijeli.

Za veliki broj građana Crne Gore tipična predstava o Romima i Egipćanima je u slici prosjaka. Nažalost, obim ove pojave često potvrđuje takvu sliku. Gotovo u potpunosti prosjačenje je karakteristično za romsku i egipćansku manjinu. Nekadašnji Institut socijalne inkluzije bavio se ovom problematikom i 2011. godine dobio nagradu za najbolju volontersku akciju.

Jovana Dacić socijalna radnica, za Monitor ističe: ,,Prošle godine Centar za socijalni rad Podgorica je registrovao 36 slučajeva djece koja su se bavila skitnjom i prosjačenjem, dok u 2015. godini imamo manji broj ove djece. U periodu od 1. januara 2015. godine registrovano je 10 slučajeva djece koja su se bavila skitnjom i prosjačenjem – sedam dječaka i tri djevojčice. I tokom akcije Prosjak bilo je 14 zahtjeva za pokretanje postupaka područnom organu za prekršaje protiv roditelja zbog uznemiravanja djeteta”.

Treba istaći da je zakon jedno, a praksa drugo. Uloga Centra za socijalni rad je da radi na suzbijanju pojave prosjačenja u saradnji sa drugim nadležnim institucijama. Nakon upoznavanja sa svakim konkretnim slučajem, Centar za socijalni rad prema propisima preduzima mjere zaštite. Ukoliko postoji potreba da se djetetetu nađe privremeni smještaj, onda se šalje u Centar za djecu i mlade Ljubović. Djeca romske i egipćanske populacije često ne žele da borave na takvom mjestu, o čemu svjedoči i slučaj T.K.

U Centru za socijalni rad kažu da bi trebalo izricati zatvorske kazne licima koja navode djecu na prosjačenje, a obično su to roditelji. Tamna strana svega ovoga jeste da postoji organizovani kriminal prosjačenja, koji je zatvorenog tipa, skriven.

Uzroci i tipovi prosjačenja mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Društveni uslovi najčešće dominiraju, socijalno ekonomski i statusni, nezaposlenost, nedostatak kvalifikacija…

Borba protiv prosjačenja i drugih oblika siromaštva zavisi i od zalaganja organizacija civilnog društva i to posebno romskih i egipćanskih struktura, kao i od domaćih, javnih izvora finansija, navodi se u istraživanju Instituta za socijlnu inkluziju.

Ako pogledamo studiju istraživanja Instituta socijalne inkluzije, možemo naići na podatak da centri za socijalni rad najveći dio aktivnosti usmjeravaju na savjetodavni rad sa romskom i egipćanskom populacijom i na prevenciju pojave prosjačenja.

Najveći stepen saradnje u borbi protiv prosjačenja centri za socijalni rad trebalo bi da ostvaruju sa policijom. Centri i pored jasnih zakonskih mogućnosti obično ne podnose prekršajne ili krivične prijave protiv odgovornih osoba zbog navođenja i podsticanja na prosjačenje. U Centaru za socijalni rad, međutim, ističu da kaznena politika prema osobama koje navode na prosjačenje ne može dati dobre rezultate jer se prijetnja novčanom kaznom teško može primijeniti na nekog ko se bavi prosjačenjem.

Djeca prosjaci se najčešće svrstavaju u grupu djece sa poremećajem ponašanja. Naša država koja je do skoro predsjedavala Dekadom Roma, preuzela je, između ostalog, obavezu osnovnog obrazovanja sve djece, kao i da će u tome pomoći u svakom smislu.

Problem je međutim višeslojan – veliki broj romske djece nema adekvatne stambene uslove, redovnu ishranu, higijenu, žive izolovano u siromaštvu.

Postavlja se pitanje da li će Crna Gora na putu ka Evropskoj uniji uspjeti da uspostavi mehanizme i politike koje će zaista zaštititi ove maloljetne osobe, koje su sada prepuštene ulici. A na ulici ih svašta čeka. Djeca prosjaci u doba adolescencije, u kasnim večenjim satima, izložena su velikoj opasnosti i mogu da budu zloupotrebljena.

Koliko će još proći vremena da se Crna Gora zaista posveti problemu djece koja su prinuđena da prose i žive na margini? Do tada djevojčica T.K i djeca slična njoj u našoj će zemlji biti prepuštena ulici i svakodnevnom zlostavljanju.

Teuta NURAJ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo