Povežite se sa nama

OKO NAS

ROMSKA DJECA I NEBRIGA DRUŠTVA: Na prosjačenje prisiljavaju i roditelji

Objavljeno prije

na

T.K. je trinaestogodišnja djevojčica, rođena u Podgorici. Majka joj umrla na porođaju. Živi u podgoričkom naselju Konik. Pohađa Osnovnu školu Marko Miljanov. Četvrti je razred.

Ona je starije dijete u porodici. O njoj je brinula baba – očeva majka. Bavi se prošenjem. Najčešće prosi ispred prodavnice Voli u centru, pored Gintaša, a i na parkinzima po gradu…

,,Na prosjačenje me prisiljava otac. Bavi se sakupljanjem sekundarnih sirovina. On se nakon smrti moje majke ponovo oženio. Sa tom suprugom ima devetoro djece”, kaže u razgovoru za Monitor.

Naša sagovorinica navodi da njen otac nema finansijskih mogućnosti da školuje svoju djecu i da ih izdržava.

T.K ne prosi sama. Ona prosi sa svojom sestrom i bratom po ocu. Brat je bolestan od epilepsije. On ne pohađa školu, ima dvanaest godina. A sestra je počela da prosi dok je bila jako mala.

,,Majka me stavi u naručje i sjedne ispred neke prodavnice. Prinuđeni smo da prosimo zbog ostalih u našoj porodici”.

T.K. je bila u Centru za djecu Ljubović. Ne želi da se tamo vrati. Ali bila bi sretna da dobije smještaj u domu u Bijeloj. I da nastavi da se školuje, kao i svi njeni vršnjaci, redovno.

Dok su druga djeca u krevetu, ova djeca su izložena mnogim opasnostima. Rano ustaju i odlaze na ulicu, ne bi li isprosila nešto. Najstarija djevojčica tvrdi da je izložena torturi od strane svog oca. ,,Htjela bih da ne prosim, ali to je nemoguće, moram. Ako ne prosim otac će me tući, pa nemam drugog izbora”, kaže naša sagovornica.

Crna Gora je identifikovana kao zemlja koja ima problem sa djecom na ulicama i djecom prosjacima.

Svima nama se dešavalo da prođemo pored njih i da im ponekad udijelimo nešto sitniša, ne pitajući se da li će stvarno oni taj novac iskoristiti za sebe ili dati nekom drugom. U velikom broju slučajeva djeca obično prose za nekog drugog i ništa nemaju od novca koji im se udijeli.

Za veliki broj građana Crne Gore tipična predstava o Romima i Egipćanima je u slici prosjaka. Nažalost, obim ove pojave često potvrđuje takvu sliku. Gotovo u potpunosti prosjačenje je karakteristično za romsku i egipćansku manjinu. Nekadašnji Institut socijalne inkluzije bavio se ovom problematikom i 2011. godine dobio nagradu za najbolju volontersku akciju.

Jovana Dacić socijalna radnica, za Monitor ističe: ,,Prošle godine Centar za socijalni rad Podgorica je registrovao 36 slučajeva djece koja su se bavila skitnjom i prosjačenjem, dok u 2015. godini imamo manji broj ove djece. U periodu od 1. januara 2015. godine registrovano je 10 slučajeva djece koja su se bavila skitnjom i prosjačenjem – sedam dječaka i tri djevojčice. I tokom akcije Prosjak bilo je 14 zahtjeva za pokretanje postupaka područnom organu za prekršaje protiv roditelja zbog uznemiravanja djeteta”.

Treba istaći da je zakon jedno, a praksa drugo. Uloga Centra za socijalni rad je da radi na suzbijanju pojave prosjačenja u saradnji sa drugim nadležnim institucijama. Nakon upoznavanja sa svakim konkretnim slučajem, Centar za socijalni rad prema propisima preduzima mjere zaštite. Ukoliko postoji potreba da se djetetetu nađe privremeni smještaj, onda se šalje u Centar za djecu i mlade Ljubović. Djeca romske i egipćanske populacije često ne žele da borave na takvom mjestu, o čemu svjedoči i slučaj T.K.

U Centru za socijalni rad kažu da bi trebalo izricati zatvorske kazne licima koja navode djecu na prosjačenje, a obično su to roditelji. Tamna strana svega ovoga jeste da postoji organizovani kriminal prosjačenja, koji je zatvorenog tipa, skriven.

Uzroci i tipovi prosjačenja mogu se podijeliti u nekoliko grupa. Društveni uslovi najčešće dominiraju, socijalno ekonomski i statusni, nezaposlenost, nedostatak kvalifikacija…

Borba protiv prosjačenja i drugih oblika siromaštva zavisi i od zalaganja organizacija civilnog društva i to posebno romskih i egipćanskih struktura, kao i od domaćih, javnih izvora finansija, navodi se u istraživanju Instituta za socijlnu inkluziju.

Ako pogledamo studiju istraživanja Instituta socijalne inkluzije, možemo naići na podatak da centri za socijalni rad najveći dio aktivnosti usmjeravaju na savjetodavni rad sa romskom i egipćanskom populacijom i na prevenciju pojave prosjačenja.

Najveći stepen saradnje u borbi protiv prosjačenja centri za socijalni rad trebalo bi da ostvaruju sa policijom. Centri i pored jasnih zakonskih mogućnosti obično ne podnose prekršajne ili krivične prijave protiv odgovornih osoba zbog navođenja i podsticanja na prosjačenje. U Centaru za socijalni rad, međutim, ističu da kaznena politika prema osobama koje navode na prosjačenje ne može dati dobre rezultate jer se prijetnja novčanom kaznom teško može primijeniti na nekog ko se bavi prosjačenjem.

Djeca prosjaci se najčešće svrstavaju u grupu djece sa poremećajem ponašanja. Naša država koja je do skoro predsjedavala Dekadom Roma, preuzela je, između ostalog, obavezu osnovnog obrazovanja sve djece, kao i da će u tome pomoći u svakom smislu.

Problem je međutim višeslojan – veliki broj romske djece nema adekvatne stambene uslove, redovnu ishranu, higijenu, žive izolovano u siromaštvu.

Postavlja se pitanje da li će Crna Gora na putu ka Evropskoj uniji uspjeti da uspostavi mehanizme i politike koje će zaista zaštititi ove maloljetne osobe, koje su sada prepuštene ulici. A na ulici ih svašta čeka. Djeca prosjaci u doba adolescencije, u kasnim večenjim satima, izložena su velikoj opasnosti i mogu da budu zloupotrebljena.

Koliko će još proći vremena da se Crna Gora zaista posveti problemu djece koja su prinuđena da prose i žive na margini? Do tada djevojčica T.K i djeca slična njoj u našoj će zemlji biti prepuštena ulici i svakodnevnom zlostavljanju.

Teuta NURAJ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo