Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TRGOVINA ZNANJEM OD OSNOVNE DO DOKTORATA: Obrazovanje na crno

Objavljeno prije

na

,,Dijete mi je u šestom razredu osnovne škole i da bi zadržalo dobre ocjene već plaćamo dodatne časove iz matematike i maternjeg, iz engleskog ide na kurs. Ako je tako u šestom, mogu samo pretpostaviti što nas čeka u višim razredima i srednjoj školi”, požalila se nedavno jedna čitateljka Monitoru.

O tome što đake i roditelje čeka u srednjoj, pisao nam je drugi čitalac iz Podgorice: ,,Profesorica fizike, rođaka jednog funkcionera i ne dolazi na časove. Zamjene nema, pa mi plaćamo po 15 eura privatne časove. Pismene iz maternjeg pišu profesori iz drugih škola i opet djeca jedva dobijaju trojku”.

Ovaj roditelj objašnjava. ,,Ako hoćemo da nam djeca nešto nauče moramo plaćati časove – matematike, maternjeg, engleskog, italijanskog, fizike…i to kod istih profesora ili njihovih kolega iz iste škole”. Napominje da će predavače ,,diskretno” predložiti sami nastavnici ili profesori, pa čak i direktor škole. Više naših izvora napominje da se ne radi o incidentima već da su ovakvi slučajevi postali praksa. Razvijeno je svojevrsno ,,hobi” zanimanje, pisanje za honorar. Nije rijedak slučaj da profesori književnosti dobijaju dvojke i trojke od kolega za svoje radove iz maternjeg.

Profesori sa kojima smo razgovarali kažu da se lako primijeti kada đak nije pisao pismeni. „Ali onda treba ući u začarani krug dokazivanja toga. Tako da se to uglavnom izbjegava.”

Internet, flajeri po ulazima, banderama, kopirnicama, sve je zatrpano oglasima o prodaji znanja. Ko ima para – može kupiti sve. Zvali smo desetak brojeva sa oglasa. Najniže cijene za maternji, prirodne predmete i jezike su pet eura. Oni koji drže časove većinom, kažu, ne rade u školama. Samo dvoje od onih koje smo kontaktirali, su predavači. I oni tvrde da ne daju časove svojim učenicima, a izbjegavaju da to rade i sa učenicima koji idu u školu u kojoj predaju.

,,Ja ne dajem časove učenicima iz moje škole. To je princip. Premda ima slučajeva da se to radi. Takvi ne daju oglase, već se to završava preko preporuke. Ja preporučim tebe, ti mene i tako se u mjesecima kad su pismeni može zaraditi još jedna plata”, kaže jedan od nastavnika.

Oglašivači primjećuju da su djeca preopterećena i u školi i van nje. ,,Često se desi da odmah nakon mojih časova iz matematike, djetetu dolazi drugi profesor. Škola, časovi, treninzi, kursevi jezika… Ta djeca imaju aktivnosti preko 10 sati dnevno. Znam se našaliti da će im lakše biti kada odrastu i zaposle se, imaće manje obaveza nego dok uče”.

Česti su slučajevi u školama da nastavnici djeci kažu – što nijeste čuli u učionici ili pročitali u knjizi, možete naći na internetu. A preko interneta se može kupiti ,,znanje”. Mladi, spretni u korištenju naprednih tehnologija, dolaze do gotovih radova na internetu koje potpisuju kao svoje.

Na oglasima se inače nude usluge pisanja eseja, seminarskih, diplomskih, pa čak i magistarskih i doktorskih radova.

Cijena zavisi od težine teme i od broja stranica. Na internetu nude seminarske i za tri eura, ali uobičajeno je da se plati oko 30 eura. Diplomski rad možete kupiti po cijeni od 50 do 100 eura.

Šarene su cijene i za dobijanje akademskih zvanja. Najjeftiniji magistarski koštaju sto, a oni skuplji do 500 eura. Nije problem ni doktorat. Preko interneta vam objasne da na tome radi cijeli tim stručnjaka. Da su do sada napisali desetine doktorskih disertacija. Cijena je minimum 500 eura, pa do tri hiljade. Nije neka, za laskavu titulu.

Oni koji se bave prodajom znanja tvrde da im je otežavajuća okolnost što se studenti i đaci uglavnom javljaju u zadnji tren, pa im pored težine i obima posla, problem predstavlja i vremenski limit. Na naše pitanje daju li kakve garancije, uobičajen je odgovor da su do sada pisali 100 radova i da se niko nije požalio.

Uglavnom se plaća unaprijed, na ruke ili preko računa, a za ,,pisce” iz regiona može preko kartica ili Wester uniona.

Sve ovo je naravno kažnjivo. Međutim, praksa neomateno traje godinama. U Upravi za inspekcijske poslove su nedavno kazali da do sada nije zabilježena ni jedna prijava vezana za oglašavanje prodaje akademskih radova. Uglavnom vlasnici butika prijavljuju nelojalnu konkurenciju, koja putem Fejsbuka jeftinije prodaje garderobu. Na trgovinu znanjem niko se ne žali. Inspekcija sama, vjerovatno od viška posla, ne može da okrene par brojeva ili preko mejla kontaktira oglašivače i barem za primjer kazni one koji se bave trgovinom i plagiranjem radova.

Bez odjeka je ostalo i svjedočenje djevojke koja je u septembru prošle godine za medije kazala: ,,Ja sam završila četiri razreda za dva dana i platila sve to 500 eura. Završila sam od petog do osmog razreda. Ta škola je u Rožajama i sa mnom je polagalo još desetak osoba iz Podgorice. Barem da imam osnovnu školu da mogu bilo kakav posao da nađem”.

Ne kupuju svi od ljute nevolje. Oglašivači koje je Monitor kontaktirao kažu da su česti naručioci koji imaju para, a cilj im je da samo dobiju diplomu. „Oni se najviše cjenkaju. Njih nije briga kakav će biti rad. Već imaju vezu i važno im je samo da bilo što donesu. Njima i ta diploma treba samo formalno jer kad je dobiju čeka ih siguran posao”.

Posljednja velika akcija provjere diploma bila je 2007. Tada je samo u Elektroprivredi Crne Gore pronađeno 86 falsifikovanih diploma, u KAP-u 60.

Detaljnije provjere se za sada ne obavljaju, premda se stalno najavljuju. Davno je najavljeno da će biti provjerena i magistarska i doktorska zvanja koja su posljednjih godina stekli brojni crnogorski biznismeni i političari, među njima i Aco Đukanović i Veselin Veljović. Ništa od toga. Još ništa ni u slučaju ministarke prosvjete Sonje Vlahović, koja se optužuje da je plagirala svoj rad za akademsko znanje.

Uglavnom, postalo je moderno da oni koji imaju ne štede ni na znaju. To je prečica do Crne Gore kao države (kupljenog) znanja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo