Tokom proteklog investicionog talasa koji je poput plime zapljusnuo obale budvanske rivijere mnoga imanja u Paštrovićima promijenila su vlasnike.
Kvadrati neurbanizovane zemlje, takoreći gole ledine u priobalnom pojasu, dostizali su astronomske cijene. Jedna od senzacionalnih transakcija koja je obilježila zlatni period, bila je kupoprodaja zemljišta u selu Smokvice, kada je grupa ruskih bankara, okupljena u kompaniji V.A.S. Investment, kupila parcelu od 13 hektara za sumu od 25 miliona eura. Opština Budva inkasirala je 13 miliona za 62.000 kvadrata zemljišta koje je bilo u državnom vlasništvu, dok su ostatak dobili mještani prodajom svojih imanja.
Čelnici Budve nisu krili zadovoljstvo postignutim uspjehom, posebno namjerom novih vlasnika da na makijom obraslom kamenjaru, stjenovitoj padini koja se okomito spušta u more, izgrade ekskluzivno turističko naselje sa hotelom sa sedam zvjezdica, sa franšizom poznatog hotelskog lanca Kempinski.
Kempinski je bio opšta poštapalica DPS-a u predizbornim nastupima na lokalnom i državnom nivou, nepobitni dokaz uspješnosti vlasti i uspona crnogorskog elitnog turizma.
Pokazalo se da je priča o luksuznom turističkom kompleksu bila još jedna propagandna obmana. Na ovom dijelu predivne obale Paštrovića, koji se prostire između Rta Skočiđevojka i uvale Perazića Do, planirano je komercijalno, stambeno naselje ogromnih razmjera sa oko 12 solitera, na desetine zgrada i pojedinačnih vila.
Soliteri u paštrovskom selu predviđeni su izmjenama i dopunama postojećeg plana – Urbanistički projekat Turističko naselje Smokvice, (UP TN) koji je usvojen 2009. godine.
Plan je donijet je sa važnošću od pet godina, pa je izrada izmjena i dopuna način da se izbjegne obaveza donošenja novog planskog dokumenta, jer je postojećem istekao rok trajanja.
Ruski investitori nisu ništa sagradili na svojoj parceli dok je plan bio na snazi. U međuvremenu su se podijelili. Kompanija V.A.S. Investment zadržala je vasništvo nad 65.000 kvadrata na ovoj lokaciji, dok se ostatak parcele vodi na firmu Boticelli Land Development, registrovanu na Maršalskim ostrvima, čiji je vlasnik ruski državljanin, Pavel Loškarev.
UP TN Smokvice zahvata 22,77 hektara. Plan je izradio poznati budvanski biro Adria Invest čiji su planeri na tom prostoru ucrtali oko 100 objekata različite spratnosti i gabarita. Jedini hotel među planiranim građevinama ima oko devet etaža, dok pojedine zgrade imaju i do osam spratova. O kakvom se urbanističkom ataku na priobalno pojas radi, najbolje ilustruje podatak da je planirana bruto izgrađena površina na lokaciji Smokvice, iznosila 188.923 kvadrata. Kao četiri stare Budve ili nove Zavale.
U pitanju su nizovi zgrada opasani saobraćajnicama, sa podzemnim garažama za oko 1.000 vozila, sa sportskim i drugim sadržajima. Predviđeno je rušenje dijela brda zbog lošeg sastava zemljišta kao i veliko nasipanje obale radi stvaranja vještačkih kupališta i plaža, izgradnje pristaništa…. U pitanju je totalna urbanizacija predjela netaknute prirode, sa promjenom geografskih i pjezažnih karakteristika ovog dijela obale.
Investitorima to nije bilo dovoljno, pa se pomenutim izmjenama i dopunama plana insistira na povećanju kapaciteta.
Nacrt izmjena i dopuna UPTN Smokvice dostavljen je Ministarstvu održivog razvoja i turizma u januaru ove godine, ali nije dobio pozitivnu ocjenu. Mora ići na doradu zbog tehničkih i proceduralnih nedostataka. Ministarstvu je bitnija forma od suštine.
Sadržaj plana sa neprimjerenom gustinom izgrađenosti kojom se na najgrublji način devastira obalni pojas u Paštrovićima, nije zavrijedio komentar generalne direktorice Direktorata za planiranje prostora Sanje Lješković-Mitrović, potpisnice takvog stava Ministarstva.
Zanimljivo je da su svi nadležni organi, ministarstva i institucije, koje učestvuju u procesu donošenja planova, dali saglasnost na nacrt plana, bez ikakvih primjedbi.
Međutim, Ministarstvo za kulturu, odnosno Uprava za zaštitu kulturne baštine, postupila je drugačije. Sa Cetinja je stiglo negativno mišljenje na ovaj planski dokument.
U dopisu koji potpisuje direktorica Uprave Anastazija Miranović, koji je okačen na sajtu Ministarstva održivog razvoja, navodi se, da se predmetnim planom u zapadnom, najužem dijelu planiranog prostora, predviđa jedan hotel na sedam etaža, 12 tipskih objekata sa apartmanskom kulom, od kojih jedan od devet etaža, jedan od 11, zatim dva solitera sa 12 etaža, dva sa 13 i šest solitera sa 14 spratova.
Pored navedenih kula na ovom dijelu lokacije predviđeno je i 20 višespratnica. Šest tipskih apartmanskih objekata, šest objekata sa kondominijumima i osam centralnih objekata sa apartmanima. Sve ove zgrade imaju od pet do šest etaža. Planirane su i 24 ekskluzivne vile, visine od dva do pet spratova.
„Planirana gradnja na predmetnom prostoru po svojem konceptu i spratnosti, sa aspekta očuvanja kulturnih, ambijentalnih i pejzažnih vrijednosti nije prihvatljiva, jer u znatnoj mjeri odudara od arhitektonsko ambijentalnih karakteristika ovog dijela obale i suštinski mijenja karakter prostora manastira Režević, odnosno njegovu neposrednu okolinu”, navodi se u dopisu i dodaje:
„Obzirom na navedeno i činjenicu da predmetni planski dokument planira izgradnju 12 solitera na potezu od cca 1.100 metara uz obalu, potrebno je preispitati čitavu koncepciju planskog dokumenta, urbanističke parametre, odnos planiranog sa skoro neizgrađenim okolnim prostorom, kao i kulturnim dobrom Manastir Režević”.
Turističko naselje Smokvica udaljeno je oko 170 metara od manastira koji je kao nepokretno kulturno dobro, pod imenom Manastir Režević, od 1957. godine pod zaštitom države. Zato je neophodno izraditi Studiju zaštite kulturnih dobara Opštine Budva sa kojom će se plan uskladiti, zaključak je Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Da li će negativna ocjena plana koja dolazi iz Ministarstva kulture uticati na dalju sudbinu predloženog nacrta plana znaće se uskoro. Da li će budvansku rivijeru od lokalnih vlasti, pohlepnih investitora i korumpiranih planera zaštititi neko drugi.
Branka PLAMENAC