Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠTRPCI – DVADESET DVIJE GODINE: Led u srcu

Objavljeno prije

na

Dvadeset dvije godine i četiri dana nakon što je iz stanice Štrpci na pruzi Beograd-Bar iz putničkog voza 671 u smrt odvedeno 19 ljudi, Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu podiglo je optužnicu zbog ovog zločina protiv pet bivših pripadnika oružanih snaga Republike Srpske. Ubijeni su odabrani po nacionalnoj pripadnosti – 18 Bošnjaka i jedan Hrvat.

Gojko Lukić, Ljubiša Vasiljević, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragana Đekić se sumnjiče da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva u mjestima Štrpci, Prelovo i Mušići u Bosni i Hercegovini. Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv još 10 osoba: Dragana Lakića, Olivera Krsmanovića, Novaka Poluge, Obrada Poluge, Radojice Ristića, Petka Inđića, Bobana Inđića, Vuka Ratkovića, Momira Nikolića i Luke Dragičevića.

Svih 15 osumnjičenih – pripadnika vojske RS i paravojne formacije Osvetnici – uhapšeni su 5. decembra 2014. zajedničkom akcijom policijskih snaga i Tužilaštva za ratne zločine RS i Tužilaštva BiH.

Krajem februara srpsko Tužilaštvo je objavilo da je Zajednički istražni tim, tokom godinu i po, na području Srbije i BiH ispitao preko stotinu svjedoka i prikupio dokaze neophodne za podizanje optužnice. ,,Osumnjičeni su otete putnike odveli u školu u Prelovu, opljačkali i pretukli, da bi ih potom odveli do napuštene kuće blizu obale Drine gdje su ih hicima iz vatrenog oružja lišili života i bacili njihova tela u Drinu”, saopštili su.

U okolini jezera Perućac su 2010. godine pronađeni i identifikovani posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera, Halila Zupčevića i Iljaza Ličine dok se još traga za tijelima Esada Kapetanovića, Fehima Bakije, Šeća Softića, Rafeta Husovića, Senada Đečevića, Ismeta Babačića, Toma Buzova, Adema Alomerovića, Muhedina Hanića, Safeta Preljevića, Džafera Topuzovića, Fikreta Memovića, Fevzije Zekovića, Nijazima Kajevića i Zvezdana Zuličića.

,,Postupak u slučaju Štrpci je primjer efikasne saradnje dva tužilaštva na osnovu Protokola o saradnji jer se radi o ratnom zločinu gde se događaj ratnog zločina, njegove žrtve i svjedoci, nalaze na području dvije države”, saopštilo je srpsko tužilaštvo.

Običnog čovjeka sa zrnom savjesti stid je da ‘Štrpce’ i ‘efikasnost’ stavi u jednu rečenicu. Običnog čovjeka sa zrnom savjesti iz Crne Gore zaboli duša od nabrajanja ,,dvije države” u kojima je bio ratni zločin i ,,gdje su žrtve i svjedoci”. Sedam državljana Crne Gore je ubijeno. Iz Bijelog Polja Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija i Rifat Husović; iz Podgorice Ismet Babačić i Jusuf Rastoder; iz Bara Senad Đečević. Voz, ponosnog imena Lovćen, putovao je prema Baru i vozio desetine svjedoka, državljana Crne Gore. Anđeoska lica naših vlasti zadovoljna su radom kolega iz susjednih zemalja, ali kao da to nekako nije naš posao. ,,Zločin se desio na teritoriji druge države” i ,,Crna Gora nije učestvovala u ratu” ponovljeno je dovoljno puta da onima bez zrna savjesti omogućava da se od zločina – izmaknu.

Zbog učešća u Zločinu u Štrpcima, Viši sud u Bijelom Polju je 2002. godine osudio Nebojšu Ranisavljevića na 15 godina zatvora. Pušten je 2011.

Ponešto o tome šta se sve mora razgrnuti da bi se došlo čak i do izvršilaca zločina, govore zvanična saopštenja srpskog Tužilaštva za ratne zločine. ,,Tužiocima i policajcima koji rade na predmetu Štrpci, kao i svjedocima otmice putnika iz voza Beograd-Bar februara 1993. godine, upućene su ozbiljne prijetnje od strane pripadnika Boračke organizacije Višegrad”.

Nakon hapšenja osumnjičenih, tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da je policija opstruirala istragu o zločinu u Štrpcima. ,,Istraga je dugo trajala zato što su, očigledno, odmah nakon izvršenog zločina počele opstrukcije. Lično sam bio začuđen do kog nivoa te opstrukcije idu”, kazao je Vukčević za Novi magazin. Nakon uspostvljanja saradnje sa kolegama iz BiH, promijenjena je kompletna ekipa policije koja je radila na ovom predmetu, pored ostalog zbog ,,odliva informacija”.

Dodao je da je bilo ,,teško” doći do svjedoka zločina jer su se oni nalazili ,,u okruženju takozvanih patriota u kome je svako ko progovori bio izložen velikoj opasnosti”. ,,Osumnjičeni su u međuvremenu postali moćni biznismeni, neki su bili na položajima koji su im, naizgled, obećavali imunitet i zaštitu od krivičnog progona”.

Među uhapšenima su bivši komandant interventnog voda višegradske brigade VRS-a Boban Inđić, Gojko Lukić, brat haškog osuđenika Milana Lukića, i komandant višegradske brigade Luka Dragićević. Uticajni ljudi.

Vukčević je optužio izvršnu vlast da ,,teži relativizaciji” napora Tužilaštva. ,,Deset godina nas izvršna vlast optužuje da više gonimo optužene za druge žrtve nego za srpske. Pa, evo i sada imamo prave fašističke napade, jer šta je drugo nego fašizam dijeliti žrtve i krivce prema nacionalnosti? Tužilaštvo nikada nije bilo omiljeno, ali iznenađuju napadi sa nekih ključnih pozicija. To nije dobro za državu, problem je taj povratak u mrak”.

Uključujući se u hajku na srpskog tužioca, bivša tužiteljka Milena Inić-Drecun izjavila je da je Milan Lukić uhapšen 1994. godine na teritoriji Srbije i da se krivična prijava odnosila na otmicu putnika u selu Štrpci iz voza Beograd – Bar. ,,Tada se još nije znalo da je do prisilnog zaustavljanja voza i otmice putnika došlo na mjestu na kojem ne postoji stanica i da se to dogodilo na teritoriji Bosne i Hercegovine”, rekla je Inić-Drecunova.

Bolje da je bivša tužiteljka ćutala. Da pruga Beograd- Bar prolazi kroz BiH malo je ko prije otmice znao, ali je to iznenađenje trajalo dan ili dva. Suštinski beznačajan, taj je fakat, ipak, bio veoma upotrebljiv: pošto je mjesto zločina van Srbije, a oštećeni i okrivljeni bosanski državljani, istraga je obustavljena. Lukić je u Hagu osuđen zbog ratnih zločina, a za Štrpce nije odgovarao.

Pozdravljajući hapšenje osumnjičenih, srpski ministar pravde Nikola Selaković je kazao: ,,Organi gonjenja treba da rade svoj posao, a ono što građani Srbije već više od dvije decenije očekuju, kao i građani srpske nacionalnosti sa područja bivše SFRJ, jeste još veća spremnost kada je u pitanju procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine koji su izvršeni nad Srbima, i čini se da to izostaje”.

Nakon hapšenja u Višegradu je, kako su javili bosanski mediji, oko 1000 ljudi protestovalo sa parolama: ,,Narode, danas oni, sjutra mi, i na kraju Republika Srpska”, ,,Vi ne sudite pojedincu, vi sudite Republici Srpskoj”, ,,Svi smo mi stvarali i branili RS, hapsite nas sve”.

Tužiocu Vukčeviću nije produžen mandat.

Prošla je još jedna godišnjica. Predstavnici Foruma Bošnjaka položili su cvijeće na gradskom trgu u Bijelom Polju. danas žrtve otmice nemaju spomenik ni u Bijelom Polju, niti bilo gdje drugo u Crnoj Gori, sudski procesi nijesu završeni, tako da još uvijek nije istraženo ko je, kada i zašto naručio zločin u Štrpcima. Taj zločin nije slučajnost. On je planiran u državnom vrhu ondašnje države u kojoj je, nažalost, i Crna Gora participirala. “, kazao je predstavnik Foruma Bošnjaka Mirsad Rastoder.

Da nijesu živjeli u pogrešnim državama neki od stradalih bi sad gajili djecu, drugi čuvali unuke. Sve i ako budu osuđeni, zločincima su poklonjene 22 godine da djecu, možda i unučad, odgaje. Mrak bio, mrak ostao.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo