Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠTRPCI – DVADESET DVIJE GODINE: Led u srcu

Objavljeno prije

na

Dvadeset dvije godine i četiri dana nakon što je iz stanice Štrpci na pruzi Beograd-Bar iz putničkog voza 671 u smrt odvedeno 19 ljudi, Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu podiglo je optužnicu zbog ovog zločina protiv pet bivših pripadnika oružanih snaga Republike Srpske. Ubijeni su odabrani po nacionalnoj pripadnosti – 18 Bošnjaka i jedan Hrvat.

Gojko Lukić, Ljubiša Vasiljević, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragana Đekić se sumnjiče da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva u mjestima Štrpci, Prelovo i Mušići u Bosni i Hercegovini. Tužilaštvo BiH vodi istragu protiv još 10 osoba: Dragana Lakića, Olivera Krsmanovića, Novaka Poluge, Obrada Poluge, Radojice Ristića, Petka Inđića, Bobana Inđića, Vuka Ratkovića, Momira Nikolića i Luke Dragičevića.

Svih 15 osumnjičenih – pripadnika vojske RS i paravojne formacije Osvetnici – uhapšeni su 5. decembra 2014. zajedničkom akcijom policijskih snaga i Tužilaštva za ratne zločine RS i Tužilaštva BiH.

Krajem februara srpsko Tužilaštvo je objavilo da je Zajednički istražni tim, tokom godinu i po, na području Srbije i BiH ispitao preko stotinu svjedoka i prikupio dokaze neophodne za podizanje optužnice. ,,Osumnjičeni su otete putnike odveli u školu u Prelovu, opljačkali i pretukli, da bi ih potom odveli do napuštene kuće blizu obale Drine gdje su ih hicima iz vatrenog oružja lišili života i bacili njihova tela u Drinu”, saopštili su.

U okolini jezera Perućac su 2010. godine pronađeni i identifikovani posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera, Halila Zupčevića i Iljaza Ličine dok se još traga za tijelima Esada Kapetanovića, Fehima Bakije, Šeća Softića, Rafeta Husovića, Senada Đečevića, Ismeta Babačića, Toma Buzova, Adema Alomerovića, Muhedina Hanića, Safeta Preljevića, Džafera Topuzovića, Fikreta Memovića, Fevzije Zekovića, Nijazima Kajevića i Zvezdana Zuličića.

,,Postupak u slučaju Štrpci je primjer efikasne saradnje dva tužilaštva na osnovu Protokola o saradnji jer se radi o ratnom zločinu gde se događaj ratnog zločina, njegove žrtve i svjedoci, nalaze na području dvije države”, saopštilo je srpsko tužilaštvo.

Običnog čovjeka sa zrnom savjesti stid je da ‘Štrpce’ i ‘efikasnost’ stavi u jednu rečenicu. Običnog čovjeka sa zrnom savjesti iz Crne Gore zaboli duša od nabrajanja ,,dvije države” u kojima je bio ratni zločin i ,,gdje su žrtve i svjedoci”. Sedam državljana Crne Gore je ubijeno. Iz Bijelog Polja Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija i Rifat Husović; iz Podgorice Ismet Babačić i Jusuf Rastoder; iz Bara Senad Đečević. Voz, ponosnog imena Lovćen, putovao je prema Baru i vozio desetine svjedoka, državljana Crne Gore. Anđeoska lica naših vlasti zadovoljna su radom kolega iz susjednih zemalja, ali kao da to nekako nije naš posao. ,,Zločin se desio na teritoriji druge države” i ,,Crna Gora nije učestvovala u ratu” ponovljeno je dovoljno puta da onima bez zrna savjesti omogućava da se od zločina – izmaknu.

Zbog učešća u Zločinu u Štrpcima, Viši sud u Bijelom Polju je 2002. godine osudio Nebojšu Ranisavljevića na 15 godina zatvora. Pušten je 2011.

Ponešto o tome šta se sve mora razgrnuti da bi se došlo čak i do izvršilaca zločina, govore zvanična saopštenja srpskog Tužilaštva za ratne zločine. ,,Tužiocima i policajcima koji rade na predmetu Štrpci, kao i svjedocima otmice putnika iz voza Beograd-Bar februara 1993. godine, upućene su ozbiljne prijetnje od strane pripadnika Boračke organizacije Višegrad”.

Nakon hapšenja osumnjičenih, tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da je policija opstruirala istragu o zločinu u Štrpcima. ,,Istraga je dugo trajala zato što su, očigledno, odmah nakon izvršenog zločina počele opstrukcije. Lično sam bio začuđen do kog nivoa te opstrukcije idu”, kazao je Vukčević za Novi magazin. Nakon uspostvljanja saradnje sa kolegama iz BiH, promijenjena je kompletna ekipa policije koja je radila na ovom predmetu, pored ostalog zbog ,,odliva informacija”.

Dodao je da je bilo ,,teško” doći do svjedoka zločina jer su se oni nalazili ,,u okruženju takozvanih patriota u kome je svako ko progovori bio izložen velikoj opasnosti”. ,,Osumnjičeni su u međuvremenu postali moćni biznismeni, neki su bili na položajima koji su im, naizgled, obećavali imunitet i zaštitu od krivičnog progona”.

Među uhapšenima su bivši komandant interventnog voda višegradske brigade VRS-a Boban Inđić, Gojko Lukić, brat haškog osuđenika Milana Lukića, i komandant višegradske brigade Luka Dragićević. Uticajni ljudi.

Vukčević je optužio izvršnu vlast da ,,teži relativizaciji” napora Tužilaštva. ,,Deset godina nas izvršna vlast optužuje da više gonimo optužene za druge žrtve nego za srpske. Pa, evo i sada imamo prave fašističke napade, jer šta je drugo nego fašizam dijeliti žrtve i krivce prema nacionalnosti? Tužilaštvo nikada nije bilo omiljeno, ali iznenađuju napadi sa nekih ključnih pozicija. To nije dobro za državu, problem je taj povratak u mrak”.

Uključujući se u hajku na srpskog tužioca, bivša tužiteljka Milena Inić-Drecun izjavila je da je Milan Lukić uhapšen 1994. godine na teritoriji Srbije i da se krivična prijava odnosila na otmicu putnika u selu Štrpci iz voza Beograd – Bar. ,,Tada se još nije znalo da je do prisilnog zaustavljanja voza i otmice putnika došlo na mjestu na kojem ne postoji stanica i da se to dogodilo na teritoriji Bosne i Hercegovine”, rekla je Inić-Drecunova.

Bolje da je bivša tužiteljka ćutala. Da pruga Beograd- Bar prolazi kroz BiH malo je ko prije otmice znao, ali je to iznenađenje trajalo dan ili dva. Suštinski beznačajan, taj je fakat, ipak, bio veoma upotrebljiv: pošto je mjesto zločina van Srbije, a oštećeni i okrivljeni bosanski državljani, istraga je obustavljena. Lukić je u Hagu osuđen zbog ratnih zločina, a za Štrpce nije odgovarao.

Pozdravljajući hapšenje osumnjičenih, srpski ministar pravde Nikola Selaković je kazao: ,,Organi gonjenja treba da rade svoj posao, a ono što građani Srbije već više od dvije decenije očekuju, kao i građani srpske nacionalnosti sa područja bivše SFRJ, jeste još veća spremnost kada je u pitanju procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine koji su izvršeni nad Srbima, i čini se da to izostaje”.

Nakon hapšenja u Višegradu je, kako su javili bosanski mediji, oko 1000 ljudi protestovalo sa parolama: ,,Narode, danas oni, sjutra mi, i na kraju Republika Srpska”, ,,Vi ne sudite pojedincu, vi sudite Republici Srpskoj”, ,,Svi smo mi stvarali i branili RS, hapsite nas sve”.

Tužiocu Vukčeviću nije produžen mandat.

Prošla je još jedna godišnjica. Predstavnici Foruma Bošnjaka položili su cvijeće na gradskom trgu u Bijelom Polju. danas žrtve otmice nemaju spomenik ni u Bijelom Polju, niti bilo gdje drugo u Crnoj Gori, sudski procesi nijesu završeni, tako da još uvijek nije istraženo ko je, kada i zašto naručio zločin u Štrpcima. Taj zločin nije slučajnost. On je planiran u državnom vrhu ondašnje države u kojoj je, nažalost, i Crna Gora participirala. “, kazao je predstavnik Foruma Bošnjaka Mirsad Rastoder.

Da nijesu živjeli u pogrešnim državama neki od stradalih bi sad gajili djecu, drugi čuvali unuke. Sve i ako budu osuđeni, zločincima su poklonjene 22 godine da djecu, možda i unučad, odgaje. Mrak bio, mrak ostao.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo