Povežite se sa nama

OKO NAS

TUŽNE PRIČE O PRIVATIZACIJI ULCINJSKIH HOTELA : Pandorina kutija zaborava

Objavljeno prije

na

Na južnim padinama brda Pinješ, neposredno iznad Male plaže, u julu 1939. godine otvoren je najluksuzniji hotelski objekat na jadranskoj obali. „Ta jedinstveno divna građevina ima sve odlike posljednje riječi hotelske arhitekture, i nema ravne na obalama Jadrana. Jedinstven konfor, divan restoran i čitaonicu sve u staklu, 66 gostinskih soba, sobe za službenike, osam kupatila i sve ostale prostorije, sa liftovima i hladnjacima najmodernije uređenim”, pisala je tadašnja crnogorska štampa.

I decenijama kasnije je, uz hotel Jadran, Galeb bio ponos ulcinjske turističke industrije. Za sve Ulcinjane je bila privilegija raditi u tim objektima.

Zemljotres u aprilu 1979. godine teško je oštetio oba hotela. Jadran nikada nije obnovljen, ali Galeb jeste, 1982. godine. I ponovo je bio možda ne najljepši, ali svakako jedan od najluksuznijih hotela na istočnoj obali Jadrana.

No, sa tzv. privatizacijom počinje prava kalvarija tog ulcinjskog simbola. Hotel je u septembru 2006. godine, u vrijeme dok se Hotelsko-turističko preduzeće Ulcinjska rivijera nalazilo u stečaju, kupila kompanija Rokšped iz Podgorice za 5,75 miliona eura. Osnovnim ugovorom kupac, koji nije imao iskustvo u turizmu, se obavezao da u hotel uloži 15,4 miliona eura i da on ima pet zvjezdica.

Kako je pisalo u ugovoru, prva investiciona godina trebalo je da počne u januaru 2007. godine. Umjesto toga, hotel je srušen u martu 2008., a javnost je uvjeravana da će prve goste hotel primiti već naredne, 2009. godine. ,,Smještajni dio objekta imaće 250 lux soba, 100 de lux apartmana, predsjednički penthaus apartman i rojal apartman. U sklopu hotela planirana je gradnja vodenog parka s kompleksom otvorenih bazena od 1.500 kvadrata, kao i zatvoreni wellnes bazen. Hotel će imati i teniski teren, objekat jaht-kluba s marinom za manje jahte, heliodrom, kazino, diskoteku, italijanski kafe-restoran, kongresni centar. U ponudi hotela naći će se i uređena plaža s otvorenim bazenima sa slanom vodom, uređeni park uz plažu, kao i helth i wellnes kompleks za dame – koji obuhvata ljekovitu Žensku plažu, najpoznatiju na Mediteranu i cjelokupni zdravstveno-estetski centar za žene”, objavili su mediji u martu 2008. godine.

Jedanaest godina nakon privatizacije i devet nakon rušenja, investitor nije ispunio nijednu odredbu iz osnovnog ugovora, niti je poštovao rokove iz naknadno zaključenog aneksa iz 2008. godine!

U čitavom tom periodu ministri turizma u crnogorskim vladama nijesu htjeli da javnosti daju na uvid te dokumente, dok su u nastupima pravdali Rokšped što nije ispoštovao preuzete obaveze. Najčešće se navodilo da Opština kasni sa donošenjem planske dokumentacije, pa je iz tih razloga Vlada u julu 2009. godine preuzela obavezu da izradi Prostorno-urbanistički plan Ulcinja. To joj je uspjelo tek nakon više od sedam godina, istina uz asistenciju nesposobnih vlasti koje su se mijenjale ili bile instalirane na lokalnom nivou.

Jedina izgledna šansa da se hotel izgradi propuštena je početkom 2012. godine kada su iz Rokšpeda osigurali podršku Ljubljanske NLB banke, ali je saglasnost na urbanistički projekat lokalna vlast dala krajem te godine. Tada je već sve bilo kasno.

Tri godine kasnije Rokšped je kod jedne crnogorske banke podigao kredit u iznosu od 29,5 miliona eura, a kao hipoteku založio hotel Galeb sa pripadajućim zemljištem!? Slična situacija se desila sa Solanom.

U crnogorskoj vlasti našli su se u čudu. U akciju su nedavno krenuli istražitelji kako bi utvrdili da li je založeno zemljište vlasništvo države, odnosno da pokušaju odgovoriti na pitanje da li je Rokšped samo korisnik.

U julu prošle godine je tadašnji vicepremijer Milorad Vujović podsjetio da je taj nekadašnji elitni hotel trebao da počne sa radom 2009. godine. ,,Naknadno je aneksom ugovora predviđeno da se otvori u avgustu 2016. godine. Nameće se pitanje zašto nijesu realizovane zaštitne klauzule, a hotel ponovo uknjižen na prodavca”, pitao je javno potpredsjednik Vlade izbornog povjerenja.

Pola godine kasnije Vlada Crne Gore je ovlastila zastupnika imovinsko-pravnih odnosa da utvrdi sve činjenice koje su dovele do toga da državnu imovinu pod hipoteku založi privatna firma, koja je njen korisnik. Kabinet premijera Duška Markovića je takođe saopštio da će angažovati pravnog savjetnika koji će odlučiti šta dalje u ovom slučaju.

U maju su iz Vlade saopštili da ,,ugovor za Galeb još nije raskinut, ali se tim pitanjem intenzivno bavi nadležno ministarstvo, Sekretarijat za razvojne projekte i zaštitnik imovinsko-pravnih interesa. „Nije lako raskinuti ugovor zbog teških raskidnih klauzula. U ugovorima stoji da se mora vratiti 70 odsto uložene investicije. To zahtjeva novac u budžetu”, rekao je sekretar Ministarstva održivog razvoja i turizma Zoran Tomić. Nije jasno o kakvom se novcu radi, jer na mjestu gdje je nekada bio hotel je danas samo velika rupa.

A prije desetak dana ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović je optužio lokalnu vlast da zbog kašnjenja u donošenju urbanističkih planova i realizacije ugovorenih obaveza nije krenula gradnja hotela Galeb i Lido. On je u Skupštini Crne Gore rekao da se priprema raskid ugovora sa Rokšpedom i da je urađena pravna analiza koja sadrži obaveze i eventualne posljedice.

Hronologija čitave ove tužne priče pokazuje da sada niko ne želi preuzeti odgovornost za poražavajuće rezultate: hotela nema i neće ga zadugo biti, radnici su rašćerani ili rade na trafikama te podgoričke kompanije, a država i lokalna samouprava nemaju nikakvih prihoda. Imaju samo velelepnu maketu projektovanog objekta nazvanu „Luksuz i sjaj u srcu Ulcinja”.

Ostaje tek da se vidi kakve će domete imati istraga o čitavom ovom slučaju, koja je krenula u Osnovnom državnom tužilaštvu u Ulcinju, a u okviru koje su, u svojstvu građana, početkom ove sedmice dali izjave bivši gradonačelnik Ulcinja Gzim Hajdinaga i sekretar za urbanizam i planiranje prostora Nazif Hodžić. Mediji navode da će biti saslušani i neki bivši ministri i pojedinci iz ulcinjskog katastra.

Iz ulcinjskog odbora Građanskog pokreta URA su kazali da bi to moglo da znači konačno otvaranje „Pandorine kutije” o uništenju turističke privrede u ovoj opštini.

,,Pozdravljamo početak akcije na rasvjetljavanju svega što se dešavalo, ali je broj umiješanih aktera u propale privatizacije isuviše veliki tako da postoji realna sumnja da će pravda doći do najodgovornijih. Dok je DPS na vlasti pravde nema, ona može biti samo selektivna i služi kao palica za disciplinovanje svojih političkih podanika”, kazali su iz te stranke.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRAFOSTANICA NA CMILJAČI KOD BIJELOG POLJA: Nova, a već opljačkana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijedan 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom

 

Novoizgrađena trafostanica na Bjelasici koja je trebalo da bude u funkciji ski centra Cmiljača na teritoriji opštine Bijelo Polje, potpuno je opljačkana i devastirana.

Prema fotografijama koji su kružile fejsbukom, snimci demolirane trafostanice datiraju od prije desetak dana, a kada su lopovi odnijeli sve što je vrijedilo iz ovog objekta, nije poznato.

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijeden 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom.

Neki od onih koji su ostavili komentare smatraju da je ovako nešto mogao uraditi samo neko ko je dobro poznavao objekat, kao i to da je bio verziran u poslove sa strujom.

Nekadašnji predsjednik Vlade, iz vremena Demokratske partije socijalsita, Duško Marković, izjavio je svojevremeno da se uspješno realizuje plan razvoja kada je u pitanju Cmiljača i Bijelo Polje u cjelini.

“Ukupna vrijednost projekta je 23 miliona eura, 17 miliona zaključenih ugovora, 10 miliona realizovanih ugovora. Cmiljača, Žarski, Kolašin 1600 će vjerujem 2021. godine biti značajan zamajac ne samo zimskoj i ukupnoj turističkoj privredi nego cijeloj crnogorskoj ekonomiji”, rekao je 2019. godine tadašnji premijer prilikom obilaska Cmiljače.

Marković je tada kazao i da su  da su proizvođač žičara Lajtner i njegov lokalni partner Novi Volvox “uradili ozbiljan posao na postavljanju stubova buduće žičare i polazne stanice i izlazne stanice”.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJSKI RIBARI ZAPLETENI U SVOJE MREŽE: Pomalja se luka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon decenija čekanja, čini se da će ulcinjski ribari konačno dočekati svoju luku. Tek nakon toga može krenuti nova faza u razvoju ovdašnjeg ribarstva. Bez izgradnje ribarskih luka . ne može se očekivati zatvaranje poglavlja o ribarstvu.  Ulcinj je, inače,  grad sa najviše privrednih ribara u Crnoj Gori

 

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tvrde da je sve dogovoreno. Određena je lokacija – rt Đerane, dobijena je saglasnost za gradnju luke od Agencije za zaštitu životne sredine, određen početak radova – jesen naredne godine, a čitav posao biće okončan 2027. Projekat je vrijedan 15 miliona eura, a finansiraće ga država. Ova luka će biti mješovite namjene, imaće prostor za ribarske, turističke i rekreativne brodove, halu za čuvanje i pakovanje ribe, otvoriće najmanje deset radnih mjesta. Primaće 79 brodova maksimalne dužine do 20 metara, ukupna površina luke biće 35.000 kvadrata, imaće 67 parking mjesta…

“Ribarima su potrebne prostorije gdje bi skladištili ribu, dakle to je ta kopnena infrastruktura, logistika na kopnu koja im omogućava da oni sve ono što ulove na adekvatan način uskladište, dakle da smrznutu i svoju ribu bar privremeno obezbijede. Prerada nije planirana”, ističu iz Ministarstva.

Kako napominju, zatvaranje poglavlja o ribarstvu Crna Gora ne može očekivati bez izgradnje ribarskih luka. Ulcinj je grad sa najviše privrednih ribara, a osnovni preduslov za dalji razvoj ribarstva je upravo luka.

„Bez luke mi ribari ne možemo ni loviti, niti se baviti tom djelatnošću. Primorani smo da u slučaju nevremena svoje barke sidrimo ili u rijeci Bojani ili u Port Mileni, ili da ih izvlačimo na kopno”, kaže za Monitor predsjednik ulcinjskog Udruženja profesionalnih ribara Ivo Knežević.

Prema njegovim riječlima, bez luke ribari ne mogu imati ni bolja plovila. „Mi smo sada primorani da lovima sa malim čamcima, jer nemamo gdje da vežemo veće čamce. U toj situaciji malo pomaže činjenica da sada imamo veću podršku i od Vlade Crne Gore i Opštine Ulcinj”, dodaje on.

Inače, u Crnoj Gori ima oko 250 profesionalnih ribara i preko 300 sportskih ribolovaca. Oni smatraju da je stanje u ovoj oblasti praktično neodrživo ukazujući na jak uvoznički lobi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJANI TRAŽE IZMJENE ZAKONA O MORSKOM DOBRU: Opština se žalila Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednjih deset godina, od 2014. do 2023. godine, Morsko dobro je iz Ulcinja prihodovalo 11,6 miliona eura. U Ulcinju tvrde da je ta suma znatno veća i da je ta opština diskriminisana, pa su uputili tužbu Ustavnom sudu. Iz Vlade najavljuju novi zakon

 

 

Poslanik u Skupštini Crne Gore Mehmed Zenka tvrdi da nijesu tačni zvanični podaci Vlade Crne Gore o prikupljenim sredstvima, kao ni o iznosu investicija u zoni morskog dobra u Ulcinju. Kako smatra, ta suma bi trebalo da bude bar dva puta veća, odnosno najmanje 20 miliona eura, imajući u vidu samo kućice na Adi Bojani.

Prema njegovim riječima, nije istinita ni informacija da je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom (JPMD) od 2018. do prošle godine investiralo 3,6 miliona eura na teritoriji opštine Ulcinj. “Ovi podaci ni izbliza ne pokazuju stvarno stanje ubiranja prihoda iz opštine Ulcinj, zato pozivam Vladu Crne Gore da promijeni zakon da i Ulcinjani imaju nešto dobro od toga”, kaže Zenka dodajući da se “već 40 godina Ulcinju daje na kašiku, a uzima na lopatu”.

I u lokalnoj samoupravi su uvjereni da je Zakon o morskom dobru, tj. obuhvat zone morskog dobra diskriminatorski za Opštinu Ulcin. Pedsjednik Opštine  Omer Bajraktari je nedavno uputio Ustavnom sudu Crne Gore Prijedlog za ocjenu ustavnosti tog pravnog akta. Prvi put se lokalna samouprava odlučila na ovakav korak iako je od donošenja tog pravnog akta prošlo više od tri decenije. Kako je početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Ulcinju vlast vršila opoziciona stranka (Demokratski savez u Crnoj Gori, bio je to jednostavan i efikasan način da se ta lokalna samouprava disciplinuje i da se na legalan način da se značajna novčana sredstva i gazdovanje najprofitabilnijim prostorom iz Ulcinja, silom zakona, preusmjere na centralni nivo.

Brojke su, kako napominju iz Opštine Ulcinj indikativne. Oko 57 odsto ukupne teritorije ili 3.318 hektara kojom gazduje JPMD nalazi se u Ulcinju. U opštini Herceg Novi granica morskog dobra je utvrđena na 492, u Tivtu 746, u Kotoru 216, u Budvi 221, a u opštini Bar na 797 hektara.

U granicama morskom dobra je 13 odsto prostora ulcinjske opštine, čač deset puta više nego u Baru, gdje je taj procenat 1,3 odsto. U opštini Kotor taj procenat iznosi 0,6 odsto. Širina zaštićenog područja u Ulcinju u prosjeku iznosi 565 metara. To je od četiri do deset puta više nego u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju.

“Imajući u vidu dodatno Adu Bojanu sa površinom od 4,66 kvadratnih kilometara, onda je riječ nesumnjivo o nejednakom postupanju, odnosno neposrednoj diskriminaciji, imajući u vidu da se opštine nalaze u sličnoj ili istoj situaciji kada je u pitanju režim morskog dobra”, ističe se u prijedlogu Bajraktarija.

Predsjednik ulcinjske opštine smatra da je računica jasna: ako bi računali da 150 eura košta jedan kvadratni metar zemljišta u zoni morskog dobra, na pjeni od mora, onda je njegova ukupna vrijednost pola milijarde eura. “A još kada se crta, onda se cijena prostora drastično uvećava. Milina i širina, 33 kilometara obale, od kojih su polovina pješčane plaže”, napominje  Bajraktari.

U predstavki upućenoj Ustavnom sudu, u kojoj se detaljno navodi postupanje Evropskog suda za ljudska prava u ovakvim slučajevima, ocjenjuje se da je “navedeni zahvat linije morskog dobra u opštini Ulcinj bez objektivnog i razumnog opravdanja”.

I Bajraktarijev prethodnik na toj funkciji, Aleksandar Dabović iz Demokratske partije socijalista, ustvrdio je da JPMD najveći dio svog budžeta prikupi baš na teritoriji ove opštine. Konstatujući da se preko polovine teritorije kojom gazduje JPMD, nalazi u Ulcinju, on je rekao da to ne prati reciprocitet u ulaganjima. „Stoga bi trebalo pokrenuti pitanje segmentacije JPMD i formirati Morsko dobro Ulcinja“, rekao je Dabović.

Premijer Milojko Spajić kaže da je upravljanje morskim dobrom “kompleksno pitanje” i da je potrebno obezbijediti adekvatne zakonske i institucionalne okvire, kao i široki konsenzus. “ Vlada Crne Gore će kroz inkluzivne i otvorene dijaloge, pristupiti pripremi novog Zakona, kojim će se urediti oblast morskog dobra, a što predstavlja osnovni preduslov za stvaranje adekvatnih uslova za sveukupnu valorizaciju, za društvenu, a ne ličnu korist”, kazao je Spajić u parlamentu.

Npomenuo je i da će se u postupku pripreme ovog propisa, u čiju će izradu biti uključene i primorske opštine, razmotriti sva relevantna pitanja, uključujući i pitanje načina upravljanja morskim dobrom.“Pritom strogo vodeći računa o svim protokolima i konvencijama, čiji smo potpisnici, ali i prateći EU direktive koje se odnose na morsko područje”, rekao je premijer Spajić.

Dok se čeka najavljeno novo zakonsko rješenje i presuda Ustavnog suda po predstavci  Opštine Ulcinj, još će mnogo vode proteći Bojanom. Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović je na sastanku sa privrednicima saopštio da će ubuduće od zakupa kupališta država prihodovati dva puta više sredstava i da će se umjesto sedam miliona, koliko je to bilo u 2023. godini, nakon utvrđivanja nove cjenovne politike u državnu kasu, po tom osnovu, slivati 14 miliona eura.

 

Na Bojani stotinak nelegalnih objekata

U Ulcinju kažu da postoji niz nelogičnosti  kada je u pitanju „mor­sko do­bro“. “, So­la­na ne spa­da u mor­sko do­bro, a ri­je­ka Bo­ja­na spa­da. To su naši paradoksi kojima svjedočimo pune tri decenije. Rije­ka, ko­ja po de­fi­ni­ci­ji ni­je mor­ska, jeste mor­sko do­bro, a Sola­na, ko­ja je morska, ali je bila proda­ta tajkunima, nije pod mor­skim do­brom“, ističe ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Inače, iz JPMD je saopšteno da na obalama Bojane ima oko 100 nelegalnih kućica, a dnevno niču nove. Na ovoj rijeci oko 750 tzv. privremenih objekata- tri puta više nego prije dvije decenije.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo