Povežite se sa nama

GLEDIŠTE

Tunelčić i tunjel

Objavljeno prije

na

Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“

 

Pažnju javnosti je proteklih dana zaokupila vijest da je, najvjerovatnije tokom avgusta, u tajnosti prokopan podzemni tunel profila1x1m u dužini oko tridesetak metara do podrumskog depoa Višeg suda u Podgorici (i blizu prostorije gdje se okrivljeni dovode i zadržavaju prije ulaska u sudnicu). U depou je smješteno 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja, devet tona droge, 400 komada oružja, municija, eksplozivi… Nakon otkrivanja tunela, predsjednik Višeg suda u Podgorici, Boris Savić, je  kazao  da „gotovo ništa ne nedostaje“. Nedugo potom, ministar pravde Marko Kovač je saopštio  da nedostaje 19 komada vatrenog oružja iz raznih predmeta.

Javnost je od predstavnika izvršne vlasti obaviještena o rezultatima „vrlo efikasne istrage“ „isključivo domaćih organa“ u nastojanju da se identifikuju osobe koje su prokopale tunel. Motivi i ciljevi su nepoznati. Nepoznati su i naručioci i organizatori „posla“. Ne nazire se ni jedan konkretni korak ka utvrđenju bilo kog oblika odgovornosti unutar viših nivoa hijerarhije sudske ii drugih grana vlasti.

„Jednomjesečni“ tunelčić prokopan je upravo do unutrašnjosti zgrade u kojoj su smješteni najviši sudovi crnogorskog sudstva, građenog više od tri decenije kao dijela predugačkog, mračnog tuNJela zvanog crnogorsko pravosuđe. I to ne samo u njegovom najužem značenju (sudovi i tužilaštvo) već i „zaturenog“ dijela tog mrklog tunela zv. pravosuđe u širem značenju, koji obuhvata i Ustavni sud, advokaturu, sudske vještake… Koji su neopravdano zapostavljeni u kritičkom tretiranju.

Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“. To je saopšteno i međunarodnoj javnosti u vidu potpune opstrukcije preuzetih obaveza iz Poglavlja  23 i 24 za pristup EU, koje su direktno udarale na tuNJel i mrak u njemu. Kada su se, nakon smjene vlasti, pojavili pojedinci koji unose fenjere u tunjel poručuje im se tunelčićem da je opasno dirati u kapitalni objekat sistema mraka. Jer, takav tuneličić moguć je i ispod stolice, krevetića djeteta.Jednako je lako unijeti eksploziv ogromne razorne moći kao i odnijeti 19 komada oružja.

Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Sve raspoložive snage države i društva su posvećene identifikovanju izvođača, nalogodavaca, motiva i ciljeva kopanja tunelčića. Hoće li svanuti dan kada ćemo se suočiti sa urušavanem  dvije osnovne kule crnogorskog pravosuđa: sudstva i tužilaštva, od strane poznatih aktera tog višedecenijskog zločina?

Poznat  je  samokompromitujući odnos značajnog dijela predstavnika stručne javnosti koji uskraćuju medije i javnost za sopstvena saznanja konkretnih oblika urušavanja proklamovanih sloboda, prava i ciljeva pravosudnog sistema, jer ne žele da se zamjere nosiocima još uvijek stabilnog i vrlo moćnog mafiokratskog sistema. Malobrojni poznavaoci,  svjedoci-očevici urivanja pravosuđa nemaju medijsku pažnju niti priliku da utiču na promjenu vladajuće društvene svijesti i prakse kroz  sučeljavanje dokaza sa nosiocima pravosudnih funkcija o konkretnim skandaloznim slučajevima propasti sudstva, tužilaštva, advokature…

Smjena partitokrata na vlasti nije u protekle tri godine donijela ni jednu sistemsku promjenu ni u jednoj od tri grane vlasti. Ne postoji osmišljen i realizvoan ni jedan sistematski pristup  reformi ruine zvane pravosuđe. (Ostavljam po strani činjenicu da je najbolje kadrovsko rješenje u pravosuđu u protekle trideset-tri godine, izbor Glavnog specijalnog tužioca, izvršeno u neusklađenoj proceduri sa Venecijanskom komisijom, što implicira preispitivanje „copy paste“ metoda izgradnje institucija iz razvijenih građanskih sistema u balkanski ambijent.)

Ko je odgovoran za tunel otkriven 11. septembra ispod zgrade Višeg, Apelacionog i Vrhovnog suda Crne Gore? Logično je što to pitanje dominira u javnosti. Nelogično je što javnost isto tako ne istrajava na pitanju izostanka bilo kakve odgovornosti za sunovrat sudstva i tužilaštva, u protekle tri decenije.

Logično je što su se i nadležni državni organi maksimalno uključili u rasvjetljenje (nepoznatih) uloga i aktera iskopa od 11. septembra. Nelogično je što se niko nije bavio, niti se bavi, odsustvom bilo kakve vrste odgovornosti za najštetnije učinke odgovornih u sve tri grane vlasti.

Niko od najodgovornijih rukovodilaca izvršne i upravne strukture vlasti nije nikada odgovarao za enormne višemilionske izdatke izazvane od strane partijskih podanika u vrhovima državnih organa, neposredno odgovornih za ogromnu štetu koja je narušavala finansijsku snagu države. Ali, „predstavnici građana“ u zakonodavnoj vlasti, bez reakcije javnosti, na antigrađansku inicijativu „Vlade Duška Markovića“,  izmjenama Zakona o parničnom postupku uskratili su mogućnost najvećem broju građana da, pred sudovima, izbore  finansiranje svojih ustavnih prava od partijskih uhljeba na čelu državnih organa.

Umjesto da regresnim tužbama krenu  protiv svojih apartčika koji su, kršenjem propisa, izazvali ogromne troškove za državu,Vlada je naručila izmjenu Zakona na štetu prava građana. Oni su „Saopštenjem sa 67 sjednice Vlade“  građane proglasili nelojalnim državi ako pred sudom svoje države i po njenim propisima ostvare svoje pravo prekršeno od partitokrata na vlasti.

Oklevetan je kao „nelojalnim državi“ i svaki sudija koji u tim postupcima donese zakonitu presudu „protiv Države“. Vlada je odlučila da javno objavi imena „nelojalnih“?! Sramotnim saopštenjem se oglasio i Sudski savjet, koji „obezbjeđuje nezavisnost sudstva“ (i  opstaje godinama nakon što mu je istekao mandat ).Saglasio se sa Vladom da se javno objavi spisak „ali ne samo nelojalnih sudija već i ostalih državnih službenika koji tuže državu i slabe joj finansijsku moć“. Umjesto da, stavljanjem van pravne snage DPS- ovih izmjena Zakona, i da građanima omoguće finansiranje zaštite njihovih prava – traje muk stručne i laičke javnosti, medija… Zaključno sa novom vlašću, od 30.08.2020, do sada!

Glavna kreatoraka postojećeg sudstva zloupotrebljavala je nepoznavanje prava javnosti da kritikuje konkretne slabosti u radu sudstva, konkretnog sudije u konkretnom postupku kao i skandalozne odluke podanika u togama. Svaku (argumentovanu) kritiku je karakterisala nedozvoljenom. Nikada na medijima nije suočena sa poznavaocem propisa i standarda koji govore bitno drukčije.

Mediji u neprihvatljivom obimu pokazuju inertnost prema ilustrativnim primjerima raspada države i njenog pravosuđa čak i kada odvažni pojedinci javno publikuju frapantne primjere bezakonja koje promovišu sudovi.

Organizacija KOD, u okviru svoje publikacije Čekajući pravdu objavila je, uz imenovanje aktera, primjere bezakonja koje  bez ikakve odgovornosti, sprovode „institucije sistema“. Iz bogate arhive KOD – a izdvajam slikovit primjer. Radi se o bezakonju i nemoralu  naručenom od partijskih moćnika u Upravi za nekretnine Crne Gore, a štićenim od strane Ministarstva finansija i postupajućih sudija Osnovnog suda u Podgorici, vijeća Višeg suda u Podgorici, u slučaju koji preko dvije i po godine od presuđenja čeka na odluku kod Vrhovnog suda Crne Gore po reviziji protiv pravosnažne presude koja se za to vrijeme zloupotrebljava za „pokrivanje“ izvornog kriminala.

Uprkos nepobitnim dokazima u spisima i zvaničnim evidencijama nadležnih državnih organa o tom očiglednom kriminalu, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore krši sve pravne i etičke norme i standarde i, nasuprot imovinsko-pravnim interesima Države, brani neodbranjivi kriminal u desetak postupaka. Prethodna Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore je takvim svojim učinkom zavrijedila u postojećoj mafiokratiji izbor za sutkinju Ustavnog suda, čime se obezbjeđuje i kontinuitet u postupanju tog suda, uključujući i direktno protivustavno postupanje u stvari pomenutog kriminala.

Sutkinja koja je, u interesu političkog centra moći u čijem interesu je izvršen kriminal, ignorisala sve činjenice i dokaze o kriminalu u presudi koja „čuči“ u Vrhovnom sudu svojim izborom za sutkinju Ustavnog suda (uz pomenutu Zaštitnicu imovinsko-pravnih interesa Crne Gore) „ojačala“ je integritet tog suda.

Sudija Osnovnog suda u Podgorici koji je, u sinhronizovanoj aktivnosti sa ovom koleginicom, opstrukcijom postupka sačuvao učinke tog kriminala, napredovao je za predsjednika Privrednog suda u Podgorici.

Ilustrativani su primjeri očiglednog kršenja etičkih standrda i pravnih propisa. Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore je promijenilo svoju višedecenijsku praksu u primjeni zakona, potvrđenu sopstvenim pravnim stavom,dvije godine kasnije za potrebe konkretnog sudskog postupka i povodom inicijative visokopozicioniranog funkcionera najmoćnije partije na vlasti kod vrha sudstva, anuliralo  je  sopstveni pravni stav u apsolutno nepromijenjenim okolnostima.

Viši sud u Bijelom Polju u dva predmeta prvo je primijenio novi pravni stav i ukinuo prvostepenu presudu koja se zasnivala na dotadašnjoj višedecenijskog sudskoj praksi, a već sljedećeg mjeseca se „vratio“ starom stavu i praksi ukidajući prvostepenu presudu zasnovano na razlozima i praksi koju je  primijenio u slučaju iste stranke u prethodnom mjesecu?!

Ustavni sud je  za potrebe istog predmeta, promijenio svoju dotadašnju praksu i donio odluku protivno izričitoj obavezujućoj normi Ustava. Poznatom doslednošću Sud je, nakon izvjesnog vremena, napustio novoustanovljeni pravni stav i sudsku praksu za potrebe političkih moćnika i legalizovanja očiglednog kriminala kojim je protivno Ustavu Crne Gore i i opšteptihvaćenim pravilima međunarodnog prava, za potrebe političkih centara moći – oteta privatna imovina, đedovina oštećenog građanina.

Ove kockice iz  mozaika  stanja u tuNJelu mraka zvanog pravosuđe ukazuju na vjerovantoću nastanka različitih tunelčića, iz tuNJela pravosuđa i ka njemu. Mafiokratija  tunelom od 11. septembra, nam poručuje – poslednja je ura za spas zemlje i društva. Naprijed se ne može sa kopačima pod zemljom niti sa podzemljem koje upravlja tokovima crnogorskog društva posredstvom okoštalih partitokrata.

Budislav MINIć

Komentari

GLEDIŠTE

Autoput i grad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad

 

Pitanje autoputa u Podgorici je jedno od ključnih pitanja danas u Crnoj Gori.

Ne postavlja se dilema da li autoput, već – kako? Trasa autoputa kroz Podgoricu je definisana. Sada je dovoljno uraditi Idejno rješenje trase – koje će precizirati koridor koji će sačuvati prostor i ostaviti ga za neko buduće nužno vrijeme. U ovom trenutku bolje je uraditi novu trasu autoputa kroz grad koja će zadovoljiti i Glavni grad i autoput – tačnije izmjestiti koridor autoputa kroz grad.

Postojeći autoput treba produžiti kroz grad bulevarima: Vilija Branta i Josipa Broza Tita, Zetskih vladara, brdom iznad Srpske, Botunom i preći Moraču između Grbavaca i Lekića i dalje brdima Lješanske nahije. Ovo je najbrže, najjeftinije, a za spas Podgorice nužno i značajno rješenje.

Na dobrom dijelu trase već postoji gotov sadržaj koji treba valjanim projektom uključiti u autoput.

Autoput na ovom pravcu treba da ima u profilu dvije trake i jednu ili dvije isključno/uključne trake. Ispod autoputa treba spustiti kružne tokove koji će omogućiti ulaz/izlaz na autoput i povezati djelove grada sa jedne i druge strane autoputa među sobom.

Trasa autoputa treba da je u nivou trasa postojećih bulevara, a kružni tokovi su spušteni ispod nivoa autoputa; U kružnim tokovima (zelenim površinama) ispod autoputa su prelazi za pješake i bicikliste i na taj način je omogućeno POTPUNO ODVOJENO funkcionisanje kolskog saobraćaja i pješačkog sa biciklističkim; Na većim rastojanjima pješačkih prelaza koji su u okviru kružnih tokova mogu se ispod autoputa ubaciti podzemni prelazi za bolju i učestaliju povezanost. Naročito na mjestima starih naselja da bi se zadržale lake i brže komunikacije lokalnih familija i zajednica.

Uz novi autoput sa strane treba postaviti zaštitne pojaseve zelenila širine 2-4 m, kao i pješačke staze širine 5m i biciklističke staze širine 4-5 m. Sa svake strane staze treba da su drvoredi pretežno listopadnog drveća – visoke krošnje – koje će čuvati prijatnost od uticaja prejakog sunca i produžiti eksploatacioni vijek svim elementima autoputa.Naročito asfalta. Drveće će na kolovozu autoputa u najžarkijim djelovima dana bar prepoloviti direktan uticaj sunca na asfalt, a na pješačkim i biciklističkim stazama omogućiti kretanje i vožnje bicikla u sjeni tokom cijelog dana i skoro eliminisati uticaj sunca na staze.

Uz Zlatički park sa obje strane, u Masline između Komske ul. i ul. Milana Kuča, preko autoputa uz Plantaže, od ul. 4 jula do Honda – Kavasaki centra sa jedne strane, odatle do kružnog toka za Kips sa obje strane treba proširiti biciklističke staze na 5-7 m a pješačke na 7-10 m sa zelenim ostrvima sa drvoredima po sredini, i priključiti već postojeće parkove sa sadržajima.

Na mjestima đe nije moguće razviti pun profil autoputa širinu pješačke i biciklističke staze, i zelenilo prilagoditi datim okolnostima.

Krak prema Nikšiću od Bulevara Zetskih Vladara do rijeke Sitnice treba produžiti saobraćajnicom istog karaktera kao autoput.

Zašto je ovo nužno napraviti? I zašto prvo?

Svi smo, valjda, svjedoci da zagušenje saobraćaja u Podgorici daje životu nepoželjni smisao.

Autoput u gradu nije nikakva novina; funkcioniše i u višemilinskim gradovima. Na ovaj način Zlatica, Zagorič, Masline, Konik, Stari aerodrom, Zabjelo i Zelenika, naselja Duvanski kombinat – Marko Radović, Gornja Gorica sa Donjom Goricom i Tološi bi se međusobno efikasno povezali a time i značajno rasteretili saobraćaj u centralnim djelovima grada: Ovim rasterećenjem profunkcionisale bi i saobraćajne veze centra grada sa drugim djelovima grada. Adekvatni priključci na ovaj dio autoputa, život koji odgovara osobinama velike urbane cjeline ,bi lišili balasta velikog i iscrpljujućeg trošenja vremena. Ono što se doživljava u danima velikih vrućina, ili obilnih padavina usled zagušenja saobraćaja, smanjilo bi se na podnošljiv nivo, a sa dobrom organizacijom javnog prevoza bi nestalo.

Pomislimo na lakoću i odsustva brige da nas kao pješake i bicikliste ni u jednoj tački našeg puta neće ugroziti auto, niti ćemo mi zaustaviti auto – radujmo se da ćemo neometano prelaziti sa jedne strane autoputa na drugu; zamislimo da možemo prekinuti šetnju kad poželimo ili osjetimo potrebu.

Nikad nije kasno da saznamo nešto više o nečemu što dobijamo samo i isključivo kroz osjećaj prijatnog. Prijatni doživljaji su lijepi i duši važni, kao i uspomene na njih.

Kružni tokovi autoput Zlatica – Zeta: Zlatica na izlazu sa autoputa, Zlatica na sjeveru parka, Zlatica- Zagorič- Masline na južnom obodu parka, Masline Komska ulica; Konik- Stari arodrom Pete proleterske brigade, Stari aerodrom Zmaj Jovina, Stari aerodrom Tuški put, Plantaže Josipa Slade, Zetskih vladara 4jul, Zetskih vladara nadvožnjak, Zetskih vladara Voli logistički centar, Zetskih vladara raskrsnica Kips, Botun;

Krak prema Nikšiću: Vojislavljevića Princeza Ksenija, Vojislavljevića Iva Vizina, Vojislavljevića Cetinjski put, Nikšićki put Branka Deletića, Nikšićki put Rusa Radulovića, Nikšićki put Komanski most.

Kružnih tokova od autoputa od Zlatice do Lješanskih brda treba uraditi do trinaest; dvanaest/ jedanaest je ukopano ispod autoputa,a kružni tok kod Plantaža- Josip Slade treba dići iznad autoputa; na tom mjestu zadržala bi se kota postojećeg bulevara.

Postojeće dvije dvotrake bulevara sa jedne i druge strane postojećih kružnih tokova treba produžiti i spojiti u po dvije trake za autoput u oba smjera. Preko kolovoza kružnog toka treba postaviti prefabrikovane ploče koje će se izliti na pogodnoj lokaciji (na drugu stranu bulevara u odnosu na Plantaže) i preko bulevara u odnosu na Aluminijski kombinat radi lakšeg donošenja na lokacije. Vrijeme potrebno za izlivanje ploča i sazrijevanje betona je ne više od četrdesetpet dana. U tom intervalu treba na svakom kružnom toku na krajevima kolovoza izvaditi rupe za stubove i izliti stubove. Za ove radnje sasvim je dovoljno vrijeme od 45 dana, tačno onoliko koliko je potrebno da ploče budu spremne za postavljanje. Petnaest dana je potrebno za postavljanje ploča tako da se sa asfaltnim radovima cio posao može završiti za manje od tri mjeseca (skoro cio mjesec je period tolerancije za izvođenje ovih radova). U isto vrijeme se rešavaju prolazi ispod autoputa za pješake sa gotovim betonskim elementima koji su istovremeno i oslonci za ploče preko postojećih zelenih površina u kružnim tokovima. Skraćenjem na pola smanjuju se i dimenzije ploča ispod kojih će se ukopati kružni tok.

Nadvožnjak treba izvesti u prefabrikaciji i on se može izvesti za četiri mjeseca. Za svo vrijeme ne bi bilo obustave saobraćaja, što bi uz manja otežavanja omogućilo funkcionisanje grada.

Istovremeno bi se izvodili radovi duž Bulevara Zetskih Vladara; potez Bulevara Josipa Broza Tita sa druge strane Plantaža i potez između ova dva bulevara; Potez uz Bulevar Vilija Branta uz Zlatički park. Otvorenost i dostupnost ovih zahvata uzrokovalo bi kratak rok – devet mjeseci – za izvođenje ovih radova.

Duž bulevara Vilija Branta i Bulevara Josipa Broza treba napraviti radikalni rez – sada i odmah. Gledano od Zlatice sve do Plantaža treba sa desne strane značajno proširiti koridor, a na nivou Plantaža ga i prilagoditi. Sa lijeve strane oba ova bulevara koridor treba dovesti do poželjnog i mogućeg profila.

Ovaj zahvat ima i ekonomsku i funkcionalnu i životnu opravdanost; držeći se pravila saobraćaja duž postojećih bulevara ne bi mogle da se obavljaju nikakve poslovne aktivnosti koje u sebi iziskuju korišćenje saobraćaja direktno sa bulevara. Ovo rješenje bi omogućilo da se iz paralelnih ulica koje idu uz bulevar obavljaju poslovne aktivnosti. A ovo je najznačajniji putni pravac u Crnoj Gori i samim tim nosi najveći poslovni kapacitet koji treba uključiti u privredne tokove na valjan način. Ako se zadrži postojeće stanje uz striktnu primjenu pravila saobraćaja, pitanje je dana kada će se zatvoriti svo poslovanje sa direktnim ulazom/izlazom na bulevar. Nevjerovatna je činjenica da se spuštaju ivičnjaci na bulevaru da bi se ulazilo u kuće i poslovne prostore.

Kako se radi o velikim sredstvima, a za autoput njih može „povući“ država ili grad koji mogu da pravedno i pravovremeno obeštete sve koji bi mogli svoje poslove da izmjeste ili dislociraju na valjane lokacije ,a da pritom dobiju značajna sredstva za oživljavanje njihove poslovne aktivnosti.

Dolaskom Autoputa do blizu aerodroma Golubovci, značajno se povećava funkcionalnost saobraćaja i smanjuje vrijeme putovanja do Mateševa – Andrijevice – Boljara, i do mora u oba pravca: prema moru kroz Zetu i prema moru preko Cetinja. Kratkoročno, dok se ne proširi Bulevar Vojislavljevića, i prema Nikšiću postojećim bulevarom kroz Donju Goricu.

Cio autoput do određene tačke u Lješanskoj nahiji završio bi se za dvije do dvije i po godine.

Sredstva potrebna za izgradnju ove dionice bi bila više nego duplo manja nego za dionicu za koju je raspisan tender za projekat, i mogla bi se upotrijebiti za druge dionice; vrijeme za izgradnju bi bilo duplo kraće; Koristi za Podgoricu i Crnu Goru nemjerljive. Svo cvijeće sjutrašnjice je u sjemenu današnjice.

 

Simulacija jednog isključenja https://bulevarvilijabranta.wixsite.com/bulevar-vilija-brant

Arh. Vladimir IVANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

Preokret u sudstvu neophodan za preokret u državi i društvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu. Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu

 

 

Sudstvo je epicentar pojave koja karakteriše cijelo pravosuđe Crne Gore,. Svojim presudnim značajem za ukupno pravosuđe zavrjeđuje maksimalnu pažnju poznavalaca stanja u tom segmentu i pravosuđu kao cjelini. Kao nekome ko je u višedecenijskoj praksi odavno spoznao porazno stanje u crnogorskom pravosuđu i odbija da se sa tim stanjem miri i o tom sunovratu ćuti, najteže padaju floskule sa adresa najpozvanijih za korjenite sistemske i kadrovske promjene u „trećoj grani vlasti“ kao dijelu pravosuđa unazađenog simulacijom demokratije od višedecinijskih partitokrata koji se smjenjuju na vlasti, uništavajući i obesmišljavajući ga.

Bez trunke stida  čelnici izvršne i zakonodavne vlasti nakon „osvježenja“ , računajući na naupućenost stanovništva,  javno šire notornu laž o „reformisanom“ tužilaštvu po kojoj izbor Glavnog specijalnog tužioca i Vrhovnog državnog tužioca predstavljaju reformu sa istim kadrovskim, tehničkim, prostornim kapacitetima i legislativom naslijeđenim od prethodnika koji su sistematski realizovali projekat trodecenijskih partitokrata – pravosuđe u interesu mafiokratije.

Ipak, ni takvi kakvi su, bez skrupula, nosioci vlasti se ne usuđuju da bilo šta slično prozbore o unakaženom sudstvu, čije stanje predano održavaju „predstavnici naroda“ dok ne stvore prostor za političku trgovinu kao u slučaju „kompletiranja“ Ustavnog suda Crne Gore. Muči ne samo politička „elita“ već i akademska i ukupna crnogorska elita, štagod ko podrazumijevao pod tim pojmom. I„najslobodnija profesija“ u pravosuđu, okupljenja u Advokatskoj komori Crne Gore, mukom muči vođena svojim višedecenijskim stavom: „Klijenti dolaze i prolaze a mi sa sudijama hljeb dijelimo“. Jedino medijski široko ispraćena je zapanjujuća samokompromitujuća aktivnost „dvorskih advokata“ okupljenih ispred crnogorske „bušne palate pravde“ sa ciljem da obmanu crnogorsku javnost i mobilišu „patriJote“ bliske procesuiranim mafiokratama na proteste zbog „hapšenja časnih“ visokopzicioniranih graditelja sudstva i pravosuđa uopšte.

Postoje (rijetki) pojedinci u pravosuđu i izvan njega koji se ne mire sa katastrofom zvanom „vlast“ u sva tri njena segmenta i sa truležju zvanom „država. Ti rijetki pojedinci, međutim, nemaju medija u Crnoj Gori  spremnih da preuzmu odgovornost da   na konkretnim primjerima, argumentovano, odgovorno i objektivno informišu javnost o poraznoj stvarnosti. Pri tom , imenujući konkretne nosioce rušilačkih pojava i ponašanja na svim nivoima sudstva i sa pozivom na sučeljavanje argumenata sa svim odgovornima za propast sudstva i održavanje takvog stanja.

Kredibilitet, kompetencije i integritet su neophodnost za sudstvo uređenih država i društava. Bez suočavanja sa konkretnim nosiocima i primjerima uneređivanja države i sudstva, nema preokreta.

Budislav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

GLEDIŠTE

PAMETNA SPECIJALIZACIJA U CRNOGORSKOJ POLJOPRIVREDI I SELU: Zarobljenici prevaziđene svijesti                                       

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnogorska agrarna privreda i seoski turizam nalaze se na svojevrsnoj raskrsnici, bez jasnih  ciljeva i pretpostavki za njihovo rješavanje

 

 

„Crnoj Gori ne treba masovni turizam“ kaže Luiđi Kabrini, predsjednik UNWTO iz Njujorka. Uz prethodne riječi gospodina Kabrinija valja podsjetiti da su zapadni eksperti i političari preporučivali Crnoj Gori da pristupi reformisanju koncepta agrarne politike i privredne strukture na selu, te  da njen cilj ne treba da bude  masovna proizvodnje hrane, već ekskluzivitet i visoki kvalitet  proizvoda i usluga, što korespondira sa njenim, kako prirodnim bogatstvom i kulturnom nasljeđem, tako i sa savremenim tržišnim i ekonomskim zahtjevima  Evrope i svijeta.

Na drugoj strani, prof dr Isak Adižes, poznato svjetsko ime iz oblasti ekonomije i menadžmenta, za panel diskusiju koju je nedavno organizovao Ekonomski fakultet iz Podgorice povodom 64 rođendana fakulteta poručio je: „Crna Gora bi trebalo da zaustavi masovni – paradajz turizam i da razvija elitni, pri čemu je potrebno da sačuva ono što ima, a  to  je  priroda; neka bude najbolja i najčistija i to dobro naplati“. Profesor Adižes podsjeća: „Ekonomski pokazatelji u turizmu su vam odlični, hoteli su punu, ali sa druge strane što to vrijedi, kada omladina odlazi u druge države“.

Na trećoj strani, dekan fakulteta za turizam i biznis prof.dr. Rade Ratković ističe „turizam kod nas odumire“. Razlog za ovakvo stanje profesor Ratković vidi  u činjenici što se ova privredna grana u Crnoj Gori,  „već duže vrijeme razvija u pogrešnom pravcu, mimo strategije“. Argumenti profesora Ratkovića za ovakvu tvrdnju su brojni i uvjerljivi.

Neka bude dopušteno mojoj malenkosti, da uz prethodno ustvrdim da je proizvodna, tržišna i ekonomsko razvojna situacija u crnogorskoj poljoprivredi i ruralnoj privredi, mnogostruko teža u odnosu na turizam, ili, da je ova privredna grana blizu samrtničke postelje.

Mislim da valja razmisliti o potrebi, da se u cilju reformisanja tekućih i razvojnih problema u privrednim oblastima o kojima je riječ u Crnoj Gori  formira  Međunarodni centar  za razvoj ekologije, prehrambenog i turističkog proizvoda i zaštite od  klimatskih promjena, na koje su zelena privreda i turizam daleko najosjetljiviji u odnosu na ostale privredne grane.

Predloženi Centar bi predstavljao neku vrstu menadžment zajednice (naučno stručne  kooperative)  sa evropskim mediteranskim zemljama. Stara dama odavno vidi  bisernu ogrlicu na vratu crnogorske ljepotice, koju su opjevali Goldston, Tenison i Sartr i drugi velikani svjetske misli, međutim od hvalospjeva se ne živi, a Crna Gora kao da ne osjeća potrebu za reformisanjem vitalnih privrednih grana u skladu sa potražnjom sve izbirljivijih tržišta kako u oblasti proizvodnje hrane tako i u oblasti turističkih usluga.

Stoga, na privrednom raskršću na kojem se Crna Gora nalazi i pomanjkanju opredmećenih  znanja u ovoj oblasti, valja razmisliti o potrebi  formiranja Međunarodnog monitoring  centra  u Crnoj Gori koji bi pomogao izradu reformske Stategije u pomenutim privrednim oblastima, kako bi naša država ozbiljnije krenula prema održivoj i prepoznazljivoj ponudi na evropskom i svjetskom tržištu prehrambenih proizvoda i turističkih usluga.

Sledstveno istaknutom, ističem tri  oblasti (makro projekta) od kojih crnogorska ekonomija i razvoj decenijama boluju i  koji  danas pretstavljaju rak ranu privrednog razvoja Crne Gore:

(a) Nedostatak Strategije (operativnog programa) razvoja u oblastima ekologije,  proizvodnje hrane i turističkih usluga  na principima rijetkosti, ekskluziviteta i visokog kvaliteta  (treći nivo proizvodnje i usluga u CG ne bi postojao);

(b) Nedostatak operativnih projekata bržeg i uravnoteženijeg razvoja, na relaciji bogatiji jug – siromašni sjever Crne Gore, čija bi  okosnica takođe bila ekskluzivitet i visoki kvalitet svojih proizvoda i usluga i konačno,

(c) Koncept (projekat) zaštite od klimatskih-temperaturnih promjena i traganje za novim konceptom ishrane  ljudi naspram konvencionalnog načina života, pošto naučnici svjetskog renomea najavljuju da će  polovinom pedesetih godina ovog vijeka pola svjetske populacije biti na udaru nedostatka hrane i golog preživljavanja.

S obzirom da je Crna Gora predugo u poziciji  da uvozi skoro sve što je čovjeku potrebno za život, zašto ne bi „uvezli“ nedostajuću pamet i njenu snagu kao najvredniju „robu“, koja bi sa domaćim znanjima mogla usmjeriti naše razvojne  ciljeve na kraći i duži rok, kako bi što prije počeli izlaziti  iz stanja besperspektivnosti u kojem smo predugo  zarobljeni.

 Ovom prilikom želim podsjetiti na jedan inspirativan događaj koji je Crna Gora imala sedamdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme  kada se rodila ideja da se u Ćemovskoj pustari kod Podgorice aktiviraju 4.000 hektara zemlje u proizvodne svrhe. Nosioci ideje tog projekta sukobili su se  sa krupnim otporom dijela kako intelektualne tako  i političke i laičke  javnosti u  Crnoj Gori. Spočitavali su im „kako tamo neki zanesenjaci hoće da satiru pare crnogorske sirotinje u nešto što su struka i nauka davno osudile da može biti samo ispasište za stoku“. Čak je protiv nosioca pomenute ideje bio  pokrenut krivični postupak. Zar ova priča ne podsjeća na sadašnje stanje svijesti u pogledu budućeg razvoja Crne Gore  na putu ka EU?

Međutim, zagovornici i kreatori pomente ideje, nijesu posustali pod pritiskom javnosti i  angažovali su  eksperte – tehničku pomoć (i sa njom značajan novac) iz međunarodnih organizacija  FAO Rim i  OECD iz Pariza, koji su  uz učešće domaćih eksperata, unijeli  novu – svježu  krv i pamet, koji su pomogli da se savladaju domaći  nevjerni Tome i trasiraju putevi i pretpostavke za ostvarivanje ciljeva budućeg mega projekta.

Uz višegodišnji  entuzijazam struke i nauke 1980. godine, nosioci projekta  darivali su  Crnoj  Gori  najveću i najljepšu zelenu oazu u krajolicima Evrope u jednom komadu, koja je godinama predstavljala ponos i  pronosila privrednu slavu Crne Gore po Evropi i svijetu. A danas, sve djeluje kao da je nedavnu prošlost odnijela mutna Marica!?

Ko su  danas nevjerne Tome u uslovima partitokratije i formalnog pozivanja na meriokratiju  koji predugo populišu  surogat  agrarnu politiku (koju su napredne zemlje Evrope davno napustile) i koji ne dozvoljavaju Crnoj Gori da koristi  prirodno bogatstvo i tržišne prednosti na način kako to savremena tržišta traže? Ovo pitanje i danas stoji kao  breša  pred odgovornim ljudima, kako u oblasti struke, nauke i politike, tako u oblasti osvješćenja koje bi Crnu Goru prestrojilo na put razvijene medteranske zemlje.

Nekako u  isto to vrijeme (sedamdesetih godina prošlog vijeka)  crnogorski rani proizvodi sa toplog Mediterana, nalazili su svoje mjesto na tržnicama: Milana, Beča, Minhena, Frankfurta, Praga i Varšave, a o tržištu nekada velike države da i ne govorimo. To vrijeme je po prvi put u crnogorskoj agrarnoj istoriji izvuklo iz siromaštva prirodno bogate Zetu i Malesiju i širi prostor, a nosiocu tog pregnuća i čovjeku entuzijasti, Radomiru Kukuličiću,  Zećani su podigli spomenik u centru Golubovaca. Danas je našim farmerima i njihovim proizvodima tijesno u sopstvenoj kući (tržištu), a o evropskom tržištu odavno nema ni govora.

U to isto vrijeme, zahvaljujući naučnim istragama, prvi put je Crna Gora došla do saznanja da posjeduje 11 potencijalnih proizvoda, iz čijeg sastava bi se mogli kandidovati  proizvodi  koji bi mogli nositi svjetsku marku ekskluziviteta. Istovremeno, istragama se došlo do saznanja da bi u kategoriju proizvoda visokog kvaliteta Crna Gora mogla kandidovati  18 proizvoda iz svog  agro ekološkog  areala. Crna Gora je tada počela izvoziti  znanje, doista u kooperaciji sa tada znamenitim stručnjacim i naučnim kadrom Agroekonomika  PKB –a.

Danas od ovog najkrupnijeg „izvoznog artikla“ nema ni institucije ni pomisli o  neophodnosti izvoza znanja,  kao vrhunskog dostignuča ljudskog uma. Akademik Radoje Pajović, rekao je ovim povodom  u  jednoj svojoj prigodnoj besjedi, da je to bilo:Periklovo doba u razvoju crnogorske poljoprivrede“!

Čast malobrojnim izuzecima koji su i u aktuelnoj situaciji  uočili  prednosti o kojima je ovdje riječ i uspjeli da  valorizuju prirodne i tržišne prednosti crnogorskog areala (grožđe i vina, njeguška pršuta, pivo, sirevi i maslinovo ulje, turističke usluge na selu  dr.). Međutim, od ovakvih strateških ciljeva (projekata) u pogledu dugoročne strategije razvoja Crne Gore ima malo ili bolje rečeno, nema skoro ništa.

Decenijama naše vrijedne domaćice na tržnicama širom Crne Gore, nude visoko kvalitetne proizvode kao što su to radile njihove majke i bake: sireve u drvenim kacama i lavorima ili čuveni kajmak (skorup) u mješinama. Čast ovim vrijednim ženama i njihovoj kvalitetnoj ponudi. Međutim, zar ne bi bilo bolje da naši tehnolozi i tržišni stručnjaci, visoko kvalitetne proizvode  o kojima je riječ, savremeno tržišno oblikuju i ponude potrošačima? Ili, činjenica, da odavno niko  u Evropi ne nudi tržištu pasterizovano mlijeko u polietilenskim kesama izuzev mi, kao da je trajno pakovanje mlijeka u tetra paku neosvojiva tvrđava?

Možda još eklatantniji primjer naše nemarnosti  je kvalitet tržišne ponude, pri čemu  su domaći i inostrani eksperti iz oblasti laboratorijskih istraživanja i kontrole kvaliteta mlijeka nedavno ustanovili, da mjerna jedinica konzumnog kravljeg mlijeka kod nas posjeduje 635 do 650 hiljada bakterija tipa ešerihija i kompilobakter, dok je u Evropskoj uniji dozvoljena granica  ovih bakterija u mjernoj jedinici mlijeka najviše 100  hiljada bakterija.

Ništa nije bolja situacija ni u uvezenom mlijeku iz Srbije i BiH, koje sadrži pet puta veći procenat alfatoksina, u odnosu na propisane standarde u Evropskoj uniji.

Konačno, nova (reformska) filozofija razvoja Crne Gore u istaknutim oblastima (uz inostranu pamet i podršku), mogla bi se korisno odraziti i  na druge privredne grane kod nas, na jednoj strani, a na drugoj, kandidovali bi se održivi razvojni projekti, koji bi posjedovali  pečat  kvaliteta i održivosti, a time i veću prohodnost kod domaćih i inostranih  finansijskih tržišta.

Jedan veliki francuski umjetnik i  mislilac je rekao „da svaku krizu treba pretvoriti u šansu za novi napredak“. Pitanje je kako ovu misao kod nas pretvoriti u djelo? Za sada na ovo pitanje nema odgovora. Možda,   umjesto  jalove priče  i poltičkih naklapanja, struka i nauka uz svesrdnu međunarodnu participaciju našu sudbinu može preokrenuti u drugačijem (reformskom i evrpskom) pravcu!

Čedomir  MAROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo