Ako čovjek nema ekonomsku sigurnost, ako ne može da riješi stambeno pitanje, ako se boji da izgubi posao zbog svog identiteta, ako nema podršku porodice ili zajednice, teško je govoriti o stvarnoj slobodi

MONITOR: Povorka ponosa – Montenegro Prajd ove godine održana je pod sloganom  „Živjećemo, života radi”. Izjavili ste da je važno da se ne govori samo o pravima već da treba govoriti o životu – mogućnosti da se slobodno živi svakog dana. Da li se u Crnoj Gori može tako živjeti? 

BAŠTRICA: Može, ali pitanje je koliko ljudi zaista može da živi slobodno, a koliko nas se samo naviklo na različite nivoe neslobode. Mislim da je to jedna od važnijih stvari o kojima moramo govoriti. Čovjek može da se navikne na mnogo toga. Da krije partnerku ili partnera od porodice, prijatelja i kolega. Razmišlja kome će otkriti svoj identitet. Da ne drži partnerku ili partnera za ruku na ulici. Da neke djelove sebe ostavlja kod kuće onda kada odluči da izađe u javnost. Kad tako dugo živite, počinjete to da doživljavate kao normalan način života.

Za mene slobodan život znači mnogo više od toga da nas država formalno ne kažnjava zbog toga ko smo. Znači da imamo resurse i sigurnost da odlučujemo o sopstvenom životu. Da imamo gdje da živimo, od čega da živimo, da možemo da volimo, da stvaramo porodice, da se odmaramo, družimo, stvaramo i budemo dio zajednice. Da ne trošimo najveći dio energije na preživljavanje.

Zato smo i izabrali „Živjećemo, života radi“. Jer ne želimo samo da opstajemo. Ne želimo da nam je dovoljno to što smo preživjeli još jednu godinu bez nasilja ili diskriminacije. Želimo dobar život, a on je kao takav par ekselans političko pitanje. Jer ako čovjek nema ekonomsku sigurnost, ako ne može da riješi stambeno pitanje, ako se boji da izgubi posao zbog svog identiteta, ako nema podršku porodice ili zajednice, teško je govoriti o stvarnoj slobodi.

Mislim da u Crnoj Gori danas ima više prostora za takav život nego prije deset ili petnaest godina. Ali taj prostor nije dovoljno širok i nije jednako dostupan svima. Upravo zato ne smijemo da pomiješamo napredak sa završenim poslom.

MONITOR: LGBTIQ osobama još uvijek nije omogućeno korištenje svih prava. Koja su najugroženija? 

BAŠTRICA:Najveći problem je što određena prava postoje na papiru, a onda u stvarnom životu naiđete na prepreke koje vam govore da ipak niste ravnopravni.

Posebno je važno pitanje trans osoba i usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju roda na osnovu samoodređenja. Ovo je važno jer država ne smije od građana i građanki tražiti da žrtvuju autonomiju nad sopstvenim tijelom, odnosno da prolaze kroz proces prinudne sterilizacije kako bi dobili dokumenta sa odgovarajućom oznakom pola. Kada dokumenta ne odgovaraju identitetu osobe, ta osoba je prinuđena da iznova objašnjava i dokazuje ko je u situacijama u kojima bi identitet trebalo da bude potpuno privatna stvar. Ovo direktno utiče na svakodnevni život, počevši od kontakta sa institucijama i zdravstvenim sistemom, preko obrazovanja i zapošljavanja, do putovanja i drugih situacija u kojima se od nas očekuje da pokažemo lična dokumenta. Pravo na pravno priznanje roda zato nije simboličko pitanje, već pitanje mogućnosti da osoba živi dostojanstveno i bez stalnog suočavanja sa sistemskim preprekama.

Drugo veliko pitanje su istopolni parovi. Crna Gora je usvojila Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola i to je bio važan korak, ali istopolni parovi i dalje nemaju isti položaj kao heteroseksualni parovi u svim oblastima porodičnog života. Ne možemo govoriti o punoj ravnopravnosti ako nekome kažemo da može da bude partner, ali mu istovremeno ne omogućimo da svoju porodicu gradi pod jednakim uslovima.

Tu su i nasilje, govor mržnje i diskriminacija. Ali mene posebno zanima ono što se dešava poslije. Nije dovoljno da zakon kaže da je nešto zabranjeno, već i da li će institucija stati iza osobe kada joj je to pravo povrijeđeno.

Zato bih rekla da je najugroženije upravo pravo na ispunjen i dostojanstven život. Ono se sastoji od mnogo manjih prava, a kada jedno po jedno počnete da uskraćujete, dobijete osobu koja formalno ima prava, ali ih ne može slobodno živjeti.

MONITOR: Koliko je priča o slobodama jedne grupe zanemarena u vremenu kada su sve glasnije tradicionalna vjerska i nacionalna prepucavanja?

BAŠTRICA:Mislim da smo godinama unazad svjedočili tome da se društvu stalno servira neka vrsta podjela. Ko je dovoljno Crnogorac, ko je dovoljno Srbin, ko je dovoljno tradicionalan, ko je „naš“, ko je „njihov“. U takvoj atmosferi lako je napraviti LGBTIQ osobe još jednim predmetom oko kojeg će se društvo raspravljati.

A kada se ljudi svađaju oko toga ko je kriv za sve njihove probleme, često se ne razgovara o tome zašto nekome plata nije dovoljna da preživi mjesec, zašto ne može da kupi stan, zašto mladi odlaze, zašto javne usluge često ne funkcionišu ili zašto neko mora da radi dva posla da bi preživio.

Računica je prosta, jednostavno je lakše napraviti neprijatelja od manjine, nego društvo u kojem ljudi imaju dovoljno za dostojanstven život.  Zato mislim da je naša borba šira od pitanja seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Borimo se za pravo da ljudi upravljaju sopstvenim životima. A kada to pravo branimo za sebe, moramo ga braniti i za druge.

Važno je i da se ne upecamo na ideju da moramo birati između različitih borbi. LGBTIQ osoba može istovremeno biti zainteresovana za ljudska prava, ekonomsku pravdu, zaštitu prirode, prava žena, radnička prava, itd. Naše identitete ne možemo odvojiti od društva u kojem živimo.

MONITOR: Koliko samo društvo gubi zbog nepotpune integracije LGBTIQ osoba?  

BAŠTRICA: Gubi ljude, i mislim da često zaboravljamo koliko je to ozbiljno. Kada mlada osoba zbog uže i šire sredine odrasta sa osjećajem da sa njom nešto nije u redu, ona ne dobija iste uslove da razvije svoje potencijale. Kada neko shvati da mora skriva partnerku, partnera ili svoj rodni identitet, dobar dio života provodi u strahu. Kada neko napusti Crnu Goru zbog tog straha, onda društvo gubi tu osobu, njeno znanje, kreativnost i sve čime je mogla da doprinese.

Ali gubimo i nešto šire: mogućnost da napravimo društvo u kojem je različitost sastavni dio crnogorskog bića.

U tom smislu, smatram da se često postavlja pogrešno pitanje: šta LGBTIQ zajednica dobija ako bude potpuno integrisana? Pravo pitanje je šta svi mi dobijamo kada niko ne mora da se smanjuje da bi drugima bilo udobno.

Ako mogu slobodno da volim, da radim, da se krećem, da govorim i da budem dio zajednice bez straha, onda je veći i moj prostor da doprinesem toj zajednici. Ne želim društvo u kojem će LGBTIQ osobe biti samo tolerisane. Želim društvo u kojem smo njegovi puni članovi i  imamo mogućnost da ga zajedno mijenjamo.

MONITOR: Pred ulazak u EU u rekordnom roku se usvajaju zakoni. Da li su svi koje se odnose na prava LGBTIQ osoba usvojeni?

BAŠTRICA: Nisu svi zakoni usvojeni, problemi nisu riješeni, niti se usvajanje zakona može posmatrati kao kraj procesa.

Crna Gora je donijela neke važne zakone i napravila pomake koje ne treba umanjivati. Ali postoji opasnost da evropske integracije pretvorimo u administrativnu trku u kojoj je najvažnije da nešto možemo da označimo kao „usvojeno“ i izjednačeno sa evropskim standardima. Za ljude koji od tog zakona treba da žive, mnogo je važnije šta se dešava poslije.

Možete usvojiti zakon, ali ako institucije nisu spremne da ga primijene, čovjek i dalje ostaje bez zaštite. Možete priznati određeno pravo, ali ako su procedure komplikovane, diskriminatorne ili nedostupne, ono ostaje privilegija onih koji imaju dovoljno vremena, novca i energije da se bore sa sistemom.

I zato bih voljela da se više govori o tome šta evropske integracije znače za konkretan život ljudi. Ne samo koliko je poglavlja otvoreno i zatvoreno, već da li je nekoj osobi danas lakše da živi nego prije deset ili pet godina.

MONITOR: Da li ima napretka posljednih godina u onome što ste poručili mogućnosti da se živi slobodno svaki dan?

BAŠTRICA: Ima. I mislim da je važno to reći. Kada sam počinjala da se bavim aktivizmom, neke stvari koje danas djeluju relativno normalno bile su gotovo nezamislive svima osim nama koji smo za te ideje živjeli. Danas imamo ljude koji su javno autovani, imamo snažniju LGBTIQ zajednicu, Montenegro Prajd se u kontinuitetu održava više od decenije, postoje ljudi izvan naše zajednice koji javno stoje uz nas. Imamo i zakone koji su rezultat višegodišnje borbe.

Ali napredak nije nešto što jednom osvojite i onda zauvijek posjedujete. Danas širom svijeta gledamo kako se prava manjina ponovo koriste za političku mobilizaciju. Vidimo pokušaje da se prostor slobode suzi, da se određeni ljudi predstave kao prijetnja porodici, djeci, tradiciji ili društvu.  Crna Gora nije izolovano ostrvo i ne postoji razlog da mislimo da će nas takvi trendovi zaobići.

Zato je važno da ne govorimo samo o tome šta smo osvojili, već i šta želimo dalje. Smatram da nije dovoljan cilj da jednog dana kažemo da smo riješili sva pravna pitanja. Želim da dođemo do toga da osoba koja je lezbejka, gej, biseksualna ili trans može da ustane ujutro i jednostavno živi svoj život, bez toga da joj identitet bude prepreka.

Želim da ovdje možemo da živimo dobro. Da imamo vremena, sigurnosti, prostora za ljubav, prijateljstva i porodicu, za rad koji ima smisla, odmor, kao i prostor da se radujemo i živimo svi zajedno u zemlji koja bi trebalo podjednako da pripada svim građanima i građankama bez obzira na lična svojstva, odnosno identitete koji nam pripadaju.

Predrag NIKOLIĆ

Slučaj troje djece smještene u hraniteljsku porodicu na Cetinju, koja su postala žrtve zlostavljanja otvorio je pitanje efikasnosti sistema socijalne zaštite, ali i dao odgovor šta se događa kada institucije zadužene da štite dijete –to ne učine

Krajem septembra Uprava policije saopštila je da je uhapsila bračne partnere Š. K. i A. S. sa Cetinja zbog sumnje da su počinili krivična djela trgovina ljudima i nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Prema policijskim navodima, troje maloljetnika, uzrasta osam, 13 i 15 godina, od januara 2022. godine bilo je izloženo fizičkom i psihičkom nasilju, dok je najstarije dijete, prema sumnjama istražitelja, bilo primoravano na rad.  Djeca su nakon policijske akcije izmještena iz hraniteljske porodice i, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, smještena na bezbjednu lokaciju.

Iz policije su detaljno objasnili da je Š. K. u dužem vremenskom periodu maloljetnike udarao šakama, drvenim predmetima i drugim podesnim sredstvima, čime im je, kako se sumnja, narušavao duševni i tjelesni integritet. Djeca su, prema istim navodima, bila primoravana da pred službenicima Centra za socijalni rad prikrivaju nasilje, odnosno da ne govore o onome što im se dešava.

Posebno težak dio policijskih sumnji odnosi se na tada dvanaestogodišnjeg dječaka. Prema policijskom saopštenju, bio je primoravan da radi u ugostiteljskom objektu na Cetinju kako bi se, između ostalog, namirio dug člana porodice hranitelja prema vlasniku tog objekta. Sumnja se i da je radio teške fizičke poslove u privatnim kućama na teritoriji Cetinja, kao i da je trebalo da radi u ugostiteljskom objektu u Budvi. Istovremeno mu je, prema policijskim navodima, bilo uskraćeno pravo na školovanje.

Za drugo dvoje djece, uzrasta osam i 13 godina, policija sumnja da su bila primoravana da obavljaju kućne poslove i čuvaju unučad hranitelja. A. S., koja je bila zakonski staratelj djece, takođe je osumnjičena za nasilje nad njima.

Nakon policijskog saopštenja sve glasnije se čulo pitanje javnosti –kako je moguće da djeca gotovo pet godina budu u porodici koja je trebalo da bude njihovo sigurno mjesto, a da sumnje u njihovu ugroženost ne budu dovoljno ozbiljno shvaćene?

Odgovor na to pitanje ne može se dobiti samo istragom protiv hranitelja. Moraće da bude utvrđeno i šta su tokom godina radile institucije kojima je povjereno da djecu štite, kako je izvršen izbor hraniteljske porodice, na osnovu čega je porodica dobila licencu, ko je pratio uslove u kojima su djeca živjela i da li su nadležni imali informacije koje su mogle ukazivati da djeca nijesu bezbjedna.

Iz Centra za ženska prava (CŽP), nakon objelodanjivanja ovog slučaja, saopštili su da je njihova organizacija  upozoravala institucije o sumnjama u odnos hranitelja prema djeci još u februaru i martu 2022. godine, svega nekoliko sedmica nakon njihovog smještaja u porodicu.

Prema njihovim navodima, 23. februara 2022. godine o zabrinutosti za djecu obavijestili su Socijalnu inspekciju, a dva dana kasnije poslali i pisani dopis. Početkom marta nadležnim centrima za socijalni rad uputili su hitne zahtjeve za postupanje. U njima su, prema saopštenju Centra, naveli informacije da su djeca neadekvatno obučena i zbrinuta, da ih hranitelji tuku, da su zastrašena i da ih, uoči dolaska stručnih radnika, pripremaju šta da kažu.

Djeci je, prema informacijama kojima je Centar za ženska prava tada raspolagao, bilo sugerisano da ne govore o onome što im se događa, dok je kontakt sa tetkom, nakon što je ukazala na probleme, navodno bio onemogućen. CŽP  je tada tražio da se hitno utvrdi činjenično stanje, da se sa djecom razgovara odvojeno od hranitelja i da se razmotri mogućnost njihovog smještaja kod srodnika po majčinoj strani, koji su, prema tvrdnjama ove organizacije, bili spremni da preuzmu brigu o njima.

Odgovor nadležnog Centra za socijalni rad od 3. marta 2022. godine, prema dokumentaciji koju je predočio CŽP, bio je bitno drugačiji od slike koju danas daje policijska istraga. Djeca su, kako je tada navedeno, prilikom posjeta „svakog puta zatečena u adekvatnom stanju“, uredno obučena, zbrinuta i dobrog raspoloženja. Prema tadašnjoj procjeni, izražavala su zadovoljstvo boravkom u porodici.

Prema navodima CŽP, djeca su prethodno ostala bez majke, koja je bila žrtva femicida. Njihov životni put tako je već bio obilježen traumom i gubitkom. Sistem koji ih je nakon toga preuzeo trebalo je da predstavlja mrežu sigurnosti. Umjesto toga, prema policijskim sumnjama, djeca su ponovo doživjela nasilje.

Ombudsman je po sopstvenoj inicijativi formirao predmet nakon što su informacije o slučaju dospjele u javnost. Iz te institucije je saopšteno da ranije nijesu imali pritužbe koje su se odnosile na aktuelni slučaj, ali da će od nadležnih državnih organa zatražiti izjašnjenja.

Ombudsman je ocijenio da događaj mora biti povod za dodatno preispitivanje mehanizama zaštite i nadzora hraniteljstva. Hraniteljstvo predstavlja važan oblik zaštite djece bez roditeljskog staranja, ali ne smije biti svedeno na obezbjeđivanje krova nad glavom. Dijete nije predmet smještaja, već nosilac prava.

Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije naložilo je inspekcijski i nadzor nad stručnim radom. Kako je saopšteno, cilj je utvrđivanje svih relevantnih činjenica i okolnosti, uključujući provjeru postupanja nadležnih centara za socijalni rad, okolnosti pod kojima su djeca smještena u hraniteljsku porodicu i postupanja tokom trajanja smještaja.

Ministarstvo je saopštilo da su nadzori u toku i da će, nakon izrade izvještaja, javnost biti obaviještena o utvrđenim činjenicama i ishodu postupaka. Istovremeno je upozoreno da interes javnosti za rad institucija mora biti usklađen sa pravom djece na privatnost, dostojanstvo i zaštitu od dodatne viktimizacije.

Ako se potvrde navodi da su bila fizički zlostavljana, da su najstarijem djetetu uskraćivani školovanje i pravo na djetinjstvo kroz primoravanje na rad, a da su mlađa djeca korišćena za kućne poslove i čuvanje djece, tada pitanje odgovornosti neće moći da se zaustavi na hraniteljima.

Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju već je formiralo predmet kojim ispituje postupanje nadležnih organa u ovom slučaju. Kako su saopštili, biće prikupljena potrebna obavještenja i dokumentacija od nadležnih organa i ustanova, kao i preduzete druge radnje kako bi se utvrdilo da li u postupanju bilo kojeg lica postoje elementi krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

Posebno će biti ispitano postupanje organa starateljstva i drugih nadležnih institucija u pogledu praćenja i kontrole uslova u kojima su djeca bila smještena, kao i da li su preduzimane zakonom propisane mjere njihove zaštite.

Centar za ženska prava upravo na tome insistira. Traže da se utvrdi odgovornost svih službenih lica koja su učestvovala u licenciranju hranitelja, smještaju djece, dodjeli starateljstva i nadzoru nad njihovim boravkom u porodici, kao i onih koji su postupali po upozorenjima iz 2022. godine.

Istovremeno traže vanredni nadzor nad radom centara za socijalni rad koji su bili uključeni u slučaj, preispitivanje licenci za hraniteljstvo u slučajevima gdje su ranije postojale prijave ili sumnje koje nijesu bile pravosnažno okončane, kao i dugoročnu specijalizovanu psihosocijalnu pomoć djeci.

Zaštita djeteta ne može početi tek kada policija stavi lisice odrasloj osobi koja se sumnjiči da ga je povređivala. Sistem zaštite mora da djeluje mnogo ranije.

Istraga koja je počela ne smije se završiti samo odgovorom na pitanje ko je tukao djecu i ko ih je tjerao da rade. Mora odgovoriti i na pitanje ko je bio dužan da ih zaštiti, kada je za njihovu ugroženost saznao i šta je tada uradio.

Svetlana ĐOKIĆ

Dok se čeka ishod drugog tendera za sistem prečišćavanja dimnih gasova vrijedan 322.000 eura, grijanje za 465 korisnika u Pljevljima ostaje neizvjesno. Kotlarnici u Skerlićevoj zabranjen je rad zbog prekomjernog zagađenja, a njena zamjena predlagana je još 2015. godine. Više od decenije kasnije, trajno rješenje i dalje je upitno, a zima pred vratima

Od ishoda tendera, čiji se rezultati očekuju poslije 8. oktobra, zavisi da li će 465 korisnika – 393 stana i 72 poslovna korisnika – koji se griju iz kotlarnice u Skerlićevoj ulici u Pljevljima imati grijanje ove zime. Pljevaljsko preduzeće Grijanje drugi put je, nakon neuspješnog tendera u avgustu, raspisalo javnu nabavku za izradu projekta, nabavku i montažu sistema za prečišćavanje dimnih gasova u toj kotlarnici. Procijenjena vrijednost posla je 322.000 eura.

Rad kotlarnice zabranjen je još 26. decembra 2024, nakon što su mjerenja pokazala da su količine prašine, ugljen-monoksida i arsena u dimnim gasovima iznad granica tolerancije. „Grijanje“ je zatražilo odlaganje, upozoravajući da bi gašenje moglo dovesti do smrzavanja vode u cijevima. Izvršenje zabrane zato je odloženo do 15. maja 2025, odnosno do kraja sezone grijanja. Agencija za zaštitu životne sredine potom je 23. juna pokrenula postupak zbog moguće štete u životnoj sredini i opasnosti po zdravlje građana.

Agencija je od CETI-ja zatražila uzorkovanje zemljišta u neposrednoj blizini kotlarnice, a od nadležnih inspekcija podatke o stanju postrojenja i ranije preduzetim mjerama. Urbanističko-građevinski inspektor je 9. jula zatekao kotlarnicu u radu. U zapisniku je navedeno da se u suterenu stambene zgrade nalaze tri kotla snage po dva megavata.

Agencija je 21. jula ponovo naložila prekid proizvodnje i isporuke toplote. Od Grijanja je zatražila i da nakon obustave rada dostavi izvještaj o preduzetim mjerama.

Kada je ekološka inspektorka 23. decembra 2025. pokušala da zatvori kotlarnicu, okupljeni građani i korisnici grijanja dva puta su joj spriječili ulazak. Zatvaranje je tog dana odloženo. Ministarstvo ekologije lani je potvrdilo da kotlarnica ne smije raditi dok emisije prelaze dozvoljeni nivo.

Grijanje je u međuvremenu pokušalo i sa dodatnim tehničkim intervencijama. U Programu rada tog preduzeća za ovu godinu piše da su, u saradnji sa Opštinom i Ministarstvom javnih radova, prilagođeni ventilatori dimnih gasova. Za ovu godinu najavljen je nastavak saradnje radi smanjenja emisije praškastih materija.

Sadašnji pokušaj ugradnje filtera dolazi više od deset godina nakon što je zamjena kotlarnice u Skerlićevoj već bila predložena u zvaničnim dokumentima. U Informaciji o stanju životne sredine u opštini Pljevlja sa predlogom mjera za 2015/2016. godinu, među hitnim poslovima navedena je izrada projektne dokumentacije za novu kotlarnicu.

U tom dokumentu tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma postojeća kotlarnica ocijenjena je kao postrojenje koje nije moguće rekonstruisati ili na drugi način dalje staviti u funkciju. Među predloženim mjerama bile su promjena režima loženja, osposobljavanje kotlovskih sistema, izmještanje postojećih ili izgradnja novih kotlarnica i obezbjeđivanje sredstava za održavanje instalacija.

Toplifikacija Pljevalja predstavljena je kao trajno rješenje. Za taj posao trebalo je rekonstruisati postojeću i izgraditi novu mrežu, a tadašnji koncept bio je vezan i za planiranu izgradnju drugog bloka Termoelektrane. Zvanična dokumentacija još 2015. prepoznaje potrebu da se promijeni način na koji se grad grije i riješi problem postrojenja u Skerlićevoj.

Dok se planirala zamjena, radovi su izvođeni i na postojećoj kotlarnici. Prema državnom izvještaju o realizaciji mjera za kvalitet vazduha, Grijanje je 2015. obavilo početnu rekonstrukciju kotlovskog postrojenja, a naredne godine nastavilo radove radi smanjenja emisije štetnih gasova.

Nabavljena je oprema za regulisanje rada postrojenja i kontrolu dimnih gasova. Ukupna vrijednost opreme i radova iznosila je 72.798 eura, od čega je 66.962 eura obezbijeđeno iz državnog budžeta. Intervencije, međutim, nijesu donijele trajno rješenje za Skerlićevu.

Program rada Grijanja za 2026. godinu pokazuje da preduzeće, uz emisije, ima i ozbiljne probleme sa opremom i distributivnom mrežom. Objekti i oprema opisani su kao dotrajali i tehnički zastarjeli. Česti su kvarovi kotlovskih cijevi, a isključivanje jednog od tri kotla radi popravke remeti isporuku, posebno pri temperaturama ispod nule. Kao najveći problem izdvojena je stara distributivna mreža.

Korozija i pucanje cijevi izazivaju gubitak zagrijane vode, pad pritiska i prekide grijanja zgrada i blokova. Planirani su rekonstrukcija djelova mreže i modernizacija podstanica, radi smanjenja gubitaka i pripreme sistema za priključenje na toplifikaciju.

Prvi tender za nabavku i ugradnju vrećastog filtera objavljen je 20. avgusta. Na javni poziv pristigla je samo jedna ponuda, koju je dostavila beogradska kompanija Irma projekt sistem.

Komisija za sprovođenje postupka utvrdila je da su uz ponudu dostavljeni traženi dokazi, kao i garancija za ponudu u skladu sa tenderskom dokumentacijom. Garancija je ocijenjena kao ispravna i dostavljena na traženi iznos. Problem je, međutim, utvrđen prilikom pregleda garantne izjave. Komisija je zaključila da izjava nije sadržala potpis ovlašćenog predstavnika, zbog čega je kompanija isključena iz postupka javne nabavke. Postupak je zato poništen, a izbor izvođača ostavljen za novi pokušaj.

Predmet nabavke obuhvata kompletan sistem sa vrećastim filterom i pripadajućom opremom. U Izvještaju o istraživanju tržišta, koji je Grijanje sačinilo 6. avgusta ove godine, prije raspisivanja prvog tendera, navodi se da su radi utvrđivanja tržišnih uslova pribavljene informativne cijene od više potencijalnih privrednih subjekata.

„Kako predmet nabavke predstavlja složenu tehničko-funkcionalnu cjelinu, procjena nije zasnovana na cijeni jednog proizvoda, već na ukupnoj vrijednosti opreme i svih pratećih radova i usluga potrebnih za njeno stavljanje u funkciju“, piše u Izvještaju.

Za završetak posla ugradnje filtera predviđeno je najviše 60 dana od potpisivanja ugovora. Nabavka obuhvata izradu glavnog projekta, isporuku i montažu filtera sa pratećom opremom, nadzor i puštanje sistema u rad.

Predviđen je vrećasti filter kapaciteta 23.100 kubnih metara dimnih gasova na sat, oprema za odvođenje izdvojene prašine, ventilatori i novi čelični dimnjak visok 12 metara. Izvođač mora obezbijediti garanciju od najmanje dvije godine. Grijanje će 30 odsto ugovorene vrijednosti platiti avansno, a ostatak nakon potvrde da je posao završen i dostavljanja fakture.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ