HORIZONTI
ŠATL DIPLOMATIJA KVINTE – SKIDANJE KOSOVA S DNEVNOG REDA: Vučić pred teškim izborom – kao Milošević u Rambujeu

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Po tekstu Osnovnog sporazuma Kosova i Srbije, koji je 22. januara objavio beogradski list Danas, pozivajući se na to da ga je dobio diplomatskim kanalima, Sporazum de fakto vodi priznanju Kosova kao suverene i nezavisne države
Kosovo je doskora služilo kao nepresušni izvor političkih poena i pokrivalica za sve probleme u Srbiji. Kad god bi izbile korupcionaške afere ili ozbiljne optužbe o povezanosti države i organizovanog kriminala, vlast u Beogradu je preko svojih medija preusmjeravala fokus na Kosovo i na „teror kojima su kosmetski Srbi izloženi“. Odmah bi išle i kontraoptužbe da se opozicija i nezavisni mediji bave jeftinim politikanstvom dok se predsjednik Aleksandar Vučić „bori za teritorijalnu celovitost zemlje“. Čak su i neki ruski portali počeli ismijavati frekventna povećanja borbene gotovosti Vojske Srbije i posjete državnog vrha vojnim bazama blizu granice. Dugo najavljivano finalno uređenje srpsko-kosovskih odnosa je dobilo na urgentnosti sa ruskom agresijom na Ukrajinu u februaru prošle godine i konstantnim napetostima na Kosovu. Blokade cesta i oružani incidenti na većinski srpskom sjeveru zemlje su primoravale Brisel da organizuje sastanke između lidera dvije zemlje u Briselu. Na kraju su Francuska i Njemačka konačno koncipirale mjesecima najavljivani i prerađivani tekst sporazuma koji je dobio i podršku drugih članica EU ali i Sjedinjenih Država i Britanije.
Prošlog petka, tačnije 20. januara, Vučića je posjetila petorka koju su činili specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, savjetnik za vanjsku politiku francuskog predsjednika Emanuel Bon, savjetnik za vanjsku i bezbjedonosnu politiku njemačkog kancelara Jens Pletner, savjetnik za bezbjednost i vanjske poslove italijanske premijerke Frančesko Talo i specijalni izaslanikom EU Miroslav Lajčak. Diplomate su izložili Vučiću plan od 10 tačaka za uređenje odnosa između Kosova i Srbije (čija prva verzija je bila spremna još u septembru prošle godine) kao i posljedice prihvatanja ili odbijanja ponuđenog. Nakon sastanka prvi je dao izjavu Miroslav Lajčak rekavši da je Vučić pokazao da je spreman za teške odluke u interesu evropske perspektive i da će rad diplomatske ekipe „biti nastavljen bez odlaganja“.
Lajčak je dodao i da je na ranijem razgovoru sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem očekivao „veće razumijevanje“ za francusko-njemački plan bez daljeg pojašnjenja. Kurti je do sada pokazao veliku upornost da ne dozvoli formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO) koje su dogovorene Briselskim sporazumom iz 2013. godine pozivajući se da ni drugi segmenti sporazuma nisu implementirani te da ZSO pri tome nema smisla a i protivan je ustavu Republike Kosovo koji ne dopušta udruživanja po etničkoj osnovi. Američki izaslanik Gabrijel Eskobar ga je nedavno opet javno upozorio rekavši da će ZSO biti formiran „sa ili bez Kurtija“ time aludirajući da Amerika opet može radikalno okrenuti politiku protiv njega kao tokom njegovog prvog mandata kada je srušen nakon tri mjeseca prebjegom Kuritjevog koalicionog partnera Demokratskog saveza Kosova (LDK). Sad Kurtijeva vlada ima apsolutnu većinu u parlamentu ali nije isključeno da dođe do pobune dijela poslanika ako bude potrebe.
Vučić je nakon sastanka izjavio da je „bio vrlo težak razgovor, možda i najteži koji smo imali“ i da zamrznuti konflikt nije rješenje o čemu se složio sa svojim sagovornicima. Srbijanski lider je dodao mu je tekst prihvatljiv s „tim što je napravio vrlo jasnim jednu stvar i pokazao svu brigu i rezervisanost po jednom važnom pitanju“ ne pojašnjavajući dalje jer „predlog nije javan“.
Po tekstu Osnovnog sporazuma Kosova i Srbije, koji je 22. januara objavio beogradski list Danas pozivajući se na to da ga je dobio diplomatskim kanalima, Sporazum de fakto vodi priznanju Kosova kao suverene i nezavisne države. Naime, u članu 4 se navodi da „nijedna od strana ne može predstavljati drugu stranu u međunarodnoj sferi ili djelovati u njeno ime“ te da se „Srbija neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji“. Član 5 navodi da će „obje strane podržati njihove težnje da postanu članice Evropske unije“ iz čega se dodatno vidi da je predviđen koncept dvije potpuno suverene države kako opisuje i preambula Osnovnog sporazuma gdje se konstatuje „nepovredivost granica i poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, kao i zaštita nacionalnih manjina“. S druge strane, glavni srbijanski zahtjev za formiranjem Zajednice srpskih opština na Kosovu se ne pominje direktno već članom 10 „obe strane potvrđuju svoje obaveze za sprovođenje svih prethodnih sporazuma“.
U ponedjeljak je Vučić na sjednici Vlade Srbije izložio tok razgovora, a istog dana uveče se obratio naciji. Rekao je da Srbija nije učestvovala u pravljenju tog plana „ni na koji način“ te da „niko nas ništa nije ni pitao, niko nas ni oko čega nije ni konsultovao“. Kaže i da je „mogao da kaže (izaslanicima) izađite napolje, nećemo da razgovaramo o tome… ali bi bilo posledica… bilo bi pitanje dana, ili nedelje, kada bi nam ukinuli bezvizni režim koji imamo sa EU… ne bi bilo više stranih investicija, a mnoge bi se i povukle iz Srbije“. Istakavši da Srbija ne može dopustiti da se nađe u izolaciji, Vučić je naglasio to da samo Njemci zapošljavaju 80.000 radnika u Srbiji a kad se dodaju i Amerikanci, Francuzi i Italijani onda je taj broj još toliki. Srbija samo sa Njemačkom ima 8,2 milijarde eura razmjene i tek koliko dobija novca iz evropskih predpristupnih i drugih fondova. Vučić je priznao i da nije samo u pitanju francusko-njemački plan – prihvatile su ga i sve članice EU – što znači da je prihvatljiv i za pet država koje do sada nisu priznale Kosovo, od kojih je Španija najveća i na čiju podršku je Srbiju puno polagala. Poručio je da će nastaviti konsultacije sa političkim subjektima u zemlji, uključujući i glavne vjerske zajednice, te da on „živi za državu“, da je „vojnik države“ i „ono što bude državni interes u određenom trenutku, ja ću to da uradim, nemam nikakav problem sa tim“. Najavio je i obraćanje srbijanskoj Skupštini 2. februara, na kojoj će se raspravljati o ponudi Zapada kao i da slijedi borba za ZSO.
Sastancima sa Petorkom sa Zapada prethodila je lavina podrške članova i simpatizera Srpske napredne stranke (SNS) Vučiću preko društvenih mreža sa fotografijama „vukova“ uz poruke da su „vukovi tvoji uvek uz tebe“. U postu ministra odbrane Miloša Vučevića je takođe osvanula slika „vukova“ uz poruku „uvek uz svog predsednika“. Poslanik SNS-a Nebojša Bakarec je izjavio da „kao i Isus Hristos, predsednik Vučić će pobediti sva iskušenja“. Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić je poslije naknadnog susreta sa evropskim komesarom za vanjsku politiku Žozepom Boreljom donekle neodlučno dodao da Srbija ima „crvenu liniju koju ne može preći“ kada je u pitanju članstvo Kosova u UN-u.
Na ponudu Zapada se glasnuo i jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević poručivši na twitteru da je uvjeren da predsjednik Srbije „neće prihvatiti ultimatum da Kosovo postane članica Ujedinjenih nacija“ te da za to „ima podršku srpskog naroda na svih pet kontinenata“. Knežević je ocijenio da to više nije „visoka“ politika, već „sastanak sa istorijom na koji ne smijemo zakasniti“. Drugi politički akteri iz prosrpskog bloka u Crnoj Gori se do sada nisu izjašnjavali. Knežević je ranije izjavio da će DF, ako bude imao većinu u nekoj novoj vladi, povući priznanje Kosova.
Iz RS se javio Milorad Dodik rekavši da Srbija nikada ne treba priznati Kosovo ali i da je neophodno srpsko jedinstvo po tom pitanju jer „ako odbijamo, odbićemo zajedno, ako prihvatimo, moramo prihvatiti zajedno“. U Srbiji javno mnjenje odavno nije većinsko kada se radi o pristupanju EU. U novembru prošle godine je objavljeno istraživanje stručnog časopisa Nova srpska politička misao prema kome je samo 35 odsto građana Srbije za ulazak u EU dok je gotovo 49 odsto protiv uz ostale neopredijeljene. Ulazak u EU uz uslov priznanja Kosova je po istoj anketi podržalo samo 8 odsto anketiranih dok je gotovo 80 odsto bilo apsolutno protiv a toliki je i procenat onih koji se protive sankcijama Rusiji. Posmatrači tvrde da je takvo javno mnjenje pažljivo stvarano i kultivirano upravo od strane Vučićevih medija svih ovih godina. Smatra se da ako Vučić prihvati ponudu Sporazuma sa Kosovom, mogu se očekivati velika talasanja na srbijanskoj političkoj sceni. Nije nemoguće i prelivanje na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu. Kakva god bude odluka Srbije, posljedice po zemlju i Zapadni Balkan će biti dugoročne i strateške.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju
-
KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države
-
TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?
-
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost
-
SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva
-
LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota
HORIZONTI
VIDOVDANSKI BOJ ZA TRON SRBIJE: Vučić ne da zemaljsko carstvo

Objavljeno prije
5 danana
5 Jula, 2025
Dva dana nakon završetka skupa na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima, nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije uputili su javni apel kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela, ali je rekao da se prati situacija i da su studenti ti koji napadaju policajce. Sredinom marta ove godine Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga snositi posledice
Na Vidovdan su se studenti i građani okupili u Beogradu na velikom protestu na Slaviji uprskos blokadama i opstrukcijama vlasti da se onemogući dolazak iz unutrašnjosti. Arhiv javnih skupova (AJS) je dao procjenu da se okupilo oko 140 hiljada ljudi na Slaviji i okolnim ulicama na osnovu softverskog racunanja broja prisutnih na snimcima dronova. Policija je dala standardno umanjenu brojku od 36 hiljada okupljenih, uz napomenu da ih je bilo tri puta manje nego tokom protesta 15. marta. Tada je policija upotrijebila zvučni top u trenutku odavanja pošte za 16 poginulih građana u padu nadstrešnice u Novom Sadu 1. novembra prošle godine. Pad nadstrešnice na željezničkoj stanici je bio okidač za sada najveće i najduže proteste protiv državne oligarhije.
Vlasti su danima sistematski najavljivale nasilje tokom protesta i pojačavale vokabular pogrdnih imena za studente. Osim stranih plaćenika, izdajnika i srpskih ustaša, dodat im je i epitet nacista i crnokošuljaša. Na kraju će se u crnom pojaviti pripradnici policije, žandarmerije i, prema navodima opozicije i nezavisnih medija, kriminalci obučeni u uniforme radi obračuna s neprijateljima režima. Većina policije nosi maske preko lica kao i oznake bez prezimena i broja policijske identifikacije što je suprotno zakonu. Mnogim osobama u policijskim i žandarmerijskim uniformama se ispod rukava naziru brojne tetovaže kakve nose pripadnici narko klanova što dodatno hrani uvjerenje da je vlast regrutirala i podzemlje u borbi sa neistomišljenicima. Osvanuli su i snimci gdje studente privode lica u civilu koje ne pokazuju nikakve službene legitimacije i koja uhapšene odvode u auta sa civilnim oznakama.
Neki kriminalci se uopšte nijesu krili u društvu glavnih ljudi režima. Formalni lider vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i donedavni premijer Miloš Vučević je skupu istoga dana objavio fotografiju s ratnim veteranima na kojoj iza njega stoji Zoran Popović, bivši pripadnik zloglasnih Crvenih beretki, elitne jedinice Miloševićevog Resora državne bezbednosti (RDB). Popović i njegov pokojni brat Goran su davno uhapšeni zbog otmice podgoričkog biznismena Dušana Krstovića. Onda su 2004. pobjegli iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Kasnije su ih hrvatski i srpski mediji pominjali u kontekstu šverca oružja i narko biznisa. Goran je 2014. ubijen u Kolumbiji. List Politika ga je povezivala sa klanom Šarić. Zoran i njegova porodica su negirali da ubistvo ima veze s drogom.
Inače predsjednik SNS-a Vučević se rado slika sa osuđivanim kriminalcima čije usluge je koristio još kao gradonačelnik Novog Sada u službi vladajuće porodice i za šta ga je opozicija žestoko napadala. Radio Slobodna Evropa (RSE) je, koristeći softver za prepoznavanje lica, među režimskim vidovdanskim slavljenicima identificirala i Vladimira Vučetića iz Kosovske Mitrovica čije ime se nalazi na optužnici kosovskog specijalnog tužilaštva za teroristički napad na Banjsku krajem septembra 2023. Napad je predvodio još jedan narko bos (i srpski “patriota”) u službi režima. Oružje za teroristički napad je, prema serijskim brojevima objavljenim od kosovske policije i nezavisnih medija, trebovano iz magacina Ministarstva odbrane čiji je Vučetić tada bio ministar. Vladimir Vučetić je snimljen kako patrolira sa još dvojicom u tamno maslinastim košuljama tik uz policiju ispred zgrade predsjedništva s unutrašnje strane zaštitne ograde. Za njim je preko UNMIK-a raspisana Interpolova potjernica. Kosovski mediji i opozicioni političar Đorđe Miketić navode da su u društvu režimskih “patriota” tog dana bile još najmanje tri osobe koje su učestvovale u terorističkom upadu u Banjskoj.
Dva dana nakon završetka na Slaviji i početka fizičkog obračuna sa studentima u blokadi i građanima koji ih podržavaju oglasilo se nekoliko bivših i sadašnjih oficira i podoficira policije koji su uputili javni apel svojim kolegama da odbijaju nezakonita naređenja pretpostavljenih. Među 24 potpisnika su nedavno penzionisani policijski general Bogoljub Živković, major Katarina Petrović i nekadašnji inspektor SBPOK-a (Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala) major Predrag Simonović. Potpisnici su javno izrazili zabrinutost dosadašnjim dešavanjima i naveli da studentski i građanski protesti “predstavljaju kulminaciju višegodišnje zloupotrebe policije u svrhe politike, organizovanog kriminala i korupcije”. Do sada se MUP kojim rukovodi Ivica Dačić nije oglasio povodom ovog apela ali je rekao da se prati situacija i da su zapravo studenti ti koji napadaju policajce.
Sredinom marta ove godine predsjednik države Aleksandar Vučić je uputio javno upozorenje policajcima i tužiocima koji “ne brane državu” i da će zbog toga “snositi posledice”. Po ustavu Srbije, presjednik ima strogo ceremonijalnu funkciju i nema ovlaštenja da upravlja policijom i vodi unutrašnju i spoljnu politiku. Iz objavljenih SKY transkripata se vidi da njegov brat Andrej i poslovni prijatelji iz organizovanog kriminala slobodno kadriraju u policiji, ostalim državnim službama i čak u podzemlju. Akteri prepiski navode da je naklonost Prvog brata Srbije najsigurniji put ka uspjehu i brzom bogaćenju. Braća Vučić su sve to negirala dok je Andrej nedavno svjedočio protiv Vijesti u tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici jer su prenijeli SKY prepisku u kojima se on pominje kao slavljenik prve “zarađene” milijarde 2021. godine. SKY transkripte je Francuska putem međunarodne pravne pomoći uputila Crnoj Gori.
Istog dana dok su mase građana na Slaviji protestvovale protiv organizovane državne korupcije i kriminala, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u Palati Srbija podijelio vidovdansko ordenje “zaslužnim pojedincima i institucijama”. Ceremonija je počela intoniranjem srbijanske monarhističke himne paradoksalnog naziva – Bože pravde. Prvi je orden primio premijer BiH entiteta Republika Srbska Radovan Višković “za učvršćivanje miroljubive saradnje prijateljskih odnosa između Srbije i RS-a”. Za Viškovićem je Sud BiH raspisao nacionalnu potjernicu zbog rušenja ustavnog poretka kroz zabranu rada dijelu BiH institucija u tom entitetu. Akter je brojnih afera u RS-u i sljedbenik braće Vučić. Nakon Viškovića je pred Vučića stao Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije (NSD). Za razliku od ostalih koji su se okitili ordenjem, Mandić je samo dobio zahvalnicu “za izuzetan doprinos jačanju prijateljstva CG i Srbije i posvećenost očuvanju srpskog identiteta kulture i tradicije u CG”. Njegova lojalnost porodici Vučić je za sada neupitna. Orden Karađorđeve Zvezde prvog stepena dobio je sudija Ustavnog suda Vladan Petrov poznat kao partijski aktivista SNS-a. Odlikovane su i dvije novinarke ekstremno žutog vučićevskog tabloida Informer . Iz Crne Gore posthumno je odlikovan potporučnik Vojske Jugoslavije Predrag Leovac Zlatnom medaljom za hrabrost Miloš Obilić. U obrazloženju se kaže da se Leovac “tri dana bez hrane i vode borio sa albanskim teroristima u rejonu karaule Košare”.
Vidovdan je proslavljen i u Crnoj Gori. Tobože pravoslavno paracrkveno desničarsko bratstvo Miholjski zbor je na “najveći srpski zavjetni praznik” u manastiru Podlastva u Grblju dodijelio Zlatnu medalju Svetog Arhangela Mihaila Aleksandru Đurđevu, predsjedniku Srpske lige. To visoko priznanje je uručeno od moralno kontroverznog sveštenika i velikosrpskog militanta Miajla Backovića za “svjedočenje i očuvanje svetosavske duhovnosti, nacionalnog dostojanstva i srpske istine i slobode”. Đurđev je ekstremni desničar, akter nekoliko afera u Vojvodini i lojalista Prve familije. On je 2021. godine sa svojim Institutom za političko umrežavanje pokrenuo “Peticiju za odlučnu odbranu ugleda i institucije predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića od medijskog rata koji protiv njega vode političke i interesne grupe u zemlji i okruženju i medijima pod njihovom kontrolom“. Povod su bili iskazi klana Veljka Belivuka da su radili prljave poslove za vlast i samog Vučića. Rad Belivuka za Vučićev režim je dobro dokumentiran preko SKY prepiski i kroz suđenje Belivuku i Marku Miljkoviću za ubistvo karatiste Vlastimira Miloševića u sred bijela dana u Beogradu. Belivuk i Miljković su na kraju, preko raznih akrobacija sa svjedocima i nestancima dokaza, pravosnažno oslobođeni 2017. godine. Suđenje je mnoge podsjetilo na slično suđenje Branislavu Mićunoviću za ubistvo u Podgorici u kome ga je sudstvo Mila Đukanovića pravosnažno oslobodilo uz asistencija sada pritvorenog Milivoja Katnića.
Srpska državna bezbjednost privela je crnogorskog reditelja Danila Marunovića u Beogradu gdje je došao na izvedbu svoje predstave Gospoda Glembajevi u Narodnom pozorištu. Na svom Facebook profilu Marunović je napisao da je nakon gotovo 12 sati ispitivanja protjeran iz Srbije uz rješenje o hitnom protjerivanju. Navodno, povod je bila njegova kolumna uoči Vidovdana
Vidovdan i Kosovo ostaju u fokusu i narednih dana. Vidovdanski boj za tron Srbije je još jednom pokazao: Vučić je u borbi za zemaljsko carstvo spreman da upotrijebi sva sredstva.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
OČUVANJE VLASTI KAO DRŽAVNA POLITIKA: Malo na Zapad, malo na Istok

Objavljeno prije
2 sedmicena
27 Juna, 2025
U ponedjeljak je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao da su zaustavili sav izvoz municije. Nezavisni domaći i strani analitičari smatraju da se radi o pokušaju očuvanja apsolutističke vlasti kroz pažljivo balansiranje između Istoka i Zapada. U tom ga balansiranju prati i predsjednik crnogorske Skupštine i lider vučićevske Nove srpske demokratije Andrija Mandić
Istog dana kada je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio da Srbija više ne izvozi municiju u inostranstvo, javno se oglasila ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) sa suprotnim tvrdnjama. Press služba SVR-a je prošlog ponedjeljka navela da je „ukrajinska vojska veoma zahvalna srpskim proizvođačima oružja i municije za njihov doprinos održavanju borbene sposobnosti“.
SVR se poziva na izvore u Kijevu po kojima “srpska preduzeća vojno-industrijskog kompleksa, uprkos sve većem pritisku Moskve na Beograd, povećavaju izvoz vojnih proizvoda u zoni sukoba između „’kolektivnog Zapada’ i Rusije”. Ruska obavještajna služba tvrdi da Srbija dotura oružje Ukrajini „zahvaljujući korištenju indirektnih shema snabdijevanja“ preko NATO zemalja. Šalje se municija velikog kalibra veoma deficitarna u Ukrajini. Navodi se da je nedavno fabrika Krušik Valjevo prodala nekoliko velikih serija kompleta za sklapanje rakete od 122mm za višecjevne bacače rakete (VBR) Grad češkoj firmi Poličske Strojarni. Eling iz Loznice je poslao komplet istih raketa bugarske firme EMKO, kao i mine od 120mm. SVR tvrdi da su „u Srbiji dobro svjesni stvarnih korisnika“ i da će „njihove rakete i granate ubijati ruske vojnike i stanovnike ruskih naselja“. Ruska obavještajna služba zaključuje da je „žalosno što sada tradicije prijateljstva i međusobne pomoći ustupaju mjesto žeđi za profitom i kukavičkim multivektorizmom“.
Ovo je drugo saopštenje kojim Rusija opominje Srbiju zbog slanja municije Ukrajini. SVR je 29. maja prvi put, direktno i otvoreno, optužio Srbiju da šalje „stotine hiljada granata za VBR-ove i haubice, kao i milione metaka za pješadijsko oružje“. U poslu su najveće državne kompanije Jugoimport SDPR, Krušik, Sloboda, Prvi Partizan ali i privatne firme Zenitprom , Sofag, Reyer DTI, itd. „Njihovi pokrovitelji“, saopštava SVR, vjerovatno aludirajući na porodicu Vučić, „ žele da se obogate na krvi bratskih slovenskih naroda“.
Zenitprom i Sofag su, prema pisanju BIRN-a i N1, firme povezane sa Slobodanom Tešićem , poznatim trgovcem oružja na američkoj crnoj listi i finansijerom Vučićeve SNS. BIRN je ranije pisao da je Zenitprom, čiji je formalni vlasnik Goran Tukić (bivši funkcioner državnog Jugoimport SDPR-a), korišten za zaobilaženje američkih sankcija Tešiću. Sofag je vlasništvo Tešićeve ćerke.
Vučić je na prve optužbe izjavio da neke stvari u saopštenju SVR nisu istinite ali da će on naložiti stopiranje ugovora o prodaji oružja i municije kod kojih postoji sumnja o zloupotrebi i slanju na ukrajinsko ratište. Rekao je i da je o tome razgovarao s predsjednikom Vladimirom Putinom tokom posjete Moskvi za Dan pobjede, te da je Srbija s Rusijom ustanovila radnu grupu „kako bi ustanovili sve činjenice“.
Ranije su i formalno Vlada Srbije i Ivica Dačić u svojstvu ministra inostranih poslova negirali izvoz oružja za Ukrajinu, uprkos snimcima srbijanskih granata sa serijskim brojevima prikazanih s obje strane u Donbasu. Srbijanska vlast je dobijala i kritike zbog izvoza municije u Izrael zbog ratnog stanja i teških razaranja u pojasu Gaze. Zbog deficita artiljerijskih granata od 155 mm prijeko potrebnih Ukrajini, čije potrebe vojna industrija NATO-a ne može zadovoljiti, američka administracija je povlačila nedostajuće količine sa zaliha u Izraelu i Južnoj Koreji. Američke zalihe u Izraelu su naknadno popunjavane poružbinama iz Srbije uz sve druge vidove vojne saradnje između Srbije i Izraela. Teroristički napad Hamasa iz Gaze na Izrael 7. oktobra prošle godine i ulazak Hezbolaha (južni Liban) u sukob je pokazao nužnost držanja velikih zaliha municije.
U ponedjeljak je predsjednik Srbije na sjednici proširenog kolegija načelnika Generalštaba rekao da su zaustavili sav izvoz municije i da za dalje trebaju „specijalne odluke ako će nešto da ide, municija ide u naše kasarne i naše stokove“. Naglasio je da od tog izvoza u Srbiji direktno živi 24 hiljade ljudi, a indirektno oko 150 hiljada. Predsjednik „da ih ostavi bez hleba neće“. Britanski Fajnenšal tajms objavio je 23. juna prošle godine procjene da je Srbija preko drugih zemalja, od početka ruske agresije, u Ukrajinu izvezla municiju vrijednu oko 800 miliona eura.
Nezavisni domaći i strani analitičari smatraju da se ne radi o Vučićevoj brizi da 150 hiljada usta ne ostane bez hleba, već o očuvanju apsolutističke vlasti kroz pažljivo balansiranje između Istoka i Zapada. Srbija je okružena NATO zemljama i većina robne razmjene otpada na države članice EU i NATO. Nedavno zaključenje dila za nabavku francuskih borbenih aviona Rafal i raniji dilovi o eksploataciji litujuma u dolini Jadra govore o tome da Prva familija Srbije nastoji osigurati svoju vlast od eventualnih akcija rušenja sa strane Zapada.
Istovremeno, Srbija ima duboke istorijske i ideološki srodne veze sa Rusijom koja pod Putinom doživljava uskrsnuće staljinističkog terora nad neistomišljenicima. Nesporna je i privrženost znatnog dijela srbijanskog naroda i crkve (SPC) „majci Rusiji“. Patrijarh Porfirije je nedavno pohodio Kremlj gdje ga je Putin smjestio u sobičak (po kremaljskim mjerilima) pokriven kamerama. Snimci sa patrijarhovim izjavama lojalnosti KGB-ovskom sistemu vrijednosti su kasnije pušteni u javnost. Srbija je jedina zemlja kandidat za EU koja nije uvela sankcije Rusiji nakon agresije na Ukrajinu. Narativ medija pod kontrolom braće Vučić je ekstremno proruski.
Ono o čemu se malo ili ni malo ne priča, čak i u opozicionim medijima, je slanje topovskog mesa, ne malog broja dobrovoljaca proruski nastrojenih da ratuju za paravojne ili regularne ruske formacije protiv Ukrajine. Početkom prošle godine je došlo do pobune srpskih vojnika 119. strjeljačkog puka sa sjedištem u Rjazanu zbog konstantnog ponižavanja i maltretiranja, o čemu je pričao Dejan Berić na svom Youtube kanalu. Berić je kao posrednik doveo ne mali broj dobrovoljaca koji su potpisivali ugovore sa Ministarstvom odbrane. Jedan sagovornik Monitora, koji je želio ostati anoniman zbog bezbjednosti, uspio je da se vrati u naš region. Kaže da je ratovao za rusku vojsku i bio svjedok pogibija brojnih srpskih vojnika koji su nakon pobune početkom 2024. godine slani u tzv. šturm (jurišne) odrede. Oni su, po njegovim riječima, gurani u samoubilačke napade zajedno sa pripadnicima manjinskih naroda Rusije i oslobođenim zatvorenicima kako bi Ukrajinci istrošili što više svoje deficitarne municije i otkrili položaje. Preko 80 odsto „šturmovaca“ pogine u prvih mjesec dana na frontu.
Kaže da BIA zna da je ratovao za Rusiju ali ni njega ni druge ne diraju iako je odlazak na ratišta krivično djelo u Srbiji. U zamjenu, BIA traži da ne učestvuju u opozicionim ili studentskim protestima u Srbiji i da se nigdje javno ne eksponiraju. Navodno, Rusija za svakog poginulog vojnika plaća 125 hiljada eura, dok članovi porodice poginulog imaju pravo na rusko državljanstvo i orden. Porodica jednog poginulog srpskog vojnika koja živi u Crnoj Gori (identitet poznat redakciji) je do sada neuspješno pokušavala preko ruske ambasade u Beogradu da dobije njegovo tijelo i finansijsku kompenzaciju.
Da se i u Crnoj Gori neki političari uspješno prilagođavaju potrebama međunarodnog balansiranja i slijeđenja politike Srbije govori primjer predsjednika Skupštine i lidera vučićevske Nove srpske demokratije (NSD) Andrije Mandića. U autorskom tekstu za američki mjesečnik Nešenal intrest Mandić piše da u „eri rastućih globalnih tenzija i redefinicije međunarodnih saveza, Crna Gora vidi strateško partnerstvo sa SAD-om kao svoj glavni prioritet“. Nudi Americi „pouzdano savezništvo“ u „skladu sa smjerom vanjske politike koji su signalizirali predsjednik Donald Trump i njegov tim“. Dalje se navodi da „predsjednik Trump uživa veliku popularnost u Crnoj Gori, a javna podrška jačim vezama sa SAD-om je konstantno pozitivna“.
U tekstu, Mandić čak naziva Crnu Goru „svojom matičnom zemljom“ (home country) i crnogorsku vojsku svojom. Piše da se zemlja maltene u nebo vinula s novim reformama nakon smjene „korumpiranog i autokratskog režima Mila Đukanovića“. Osim ovakvog ciljanog teksta, Mandić se vrlo mudro postavio u odnosu na Izrael i izraelsku politiku. Dok su crnogorske diplomate u UN-u pod premijerom Dritanom Abazovićem i Milojkom Spajićem maltene redovno glasale za rezolucije osuda Izraela (što nije čak ni Srbija uradila) dotle je Mandić, kako saznajemo iz neformalnih diplomatskih izvora, redovno slao poruke izraelskoj ambasadi da se on ne slaže sa tim.
Prilikom posjete Izraelu Mandića je primio uz protokolarne počasti i predsjednik Izraela Isak Hercog. Predsjednik Skupštine je takođe posjetio i memorijal žrtava Holokausta Jad Vašem i zapisao svoj „bol zbog miliona nedužnih žrtava“ krajem februara ove godine. To mu neće kasnije smetati da nedavno ode u Sloveniju i pokloni se sjenama velikosrpskih naci-kvislinga koji su hvatali Jevreje i isporučivali ih nacistima i o čijim „djelima“ postoje svjedočanstva u Jad Vašemu.
Vlast i privilegije su iznad svake ideologije.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
HORIZONTI
BOSNA I HERCEGOVINA I CRNA GORA 30 GODINA OD DEJTONA: Od Republike Srpske prave državu, od Crne Gore Republiku Srpsku

Objavljeno prije
1 mjesecna
31 Maja, 2025
Predsjednik RS, Milorad Dodik poziva na stvaranje saveza srpskih zemalja u koji bi ušla i Crna Gora. Posebno je rado viđen gost šefa parlamenta Andrije Mandića. Blok vučićevskih partija zagovara ideju da se u Crnoj Gori, kao i u BiH, uvede u maltene svim odlučivanjima nacionalni ključ čime bi paralisali državnu upravu. U tome imaju podršku dvojice arhijereja SPC koji otvoreno promovišu ideje srpskog sveta. Ne postoji institucija u zemlji ni partija u vlasti koja se smije javno se usprotiviti SPC projektu srbizacije orkestriranom od Vučića
Američki grad Dejton i obližnja vazdušna baza Rajt Paterson su prošlog vikenda bili domaćini parlamentarcima zemalja NATO pakta. Parlamentarna skupština NATO-a se sastala u Dejtonu povodom obilježavanja 30 godina od dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je završen rat u Bosni i Hercegovini (BiH). Karakter toga rata je ponovo bio predmet rasprava nakon govora crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića koji je otišao na poziv šefa američke delegacije pri NATO Parlamentarnoj skupštini – kongresmena Majkla Tarnera.
Milatović je u govoru naglasio zahvalnost Americi za njenu odlučujuću ulogu u postizanju mira u BiH i regionu. Ocijenio je da je ta uloga dovela do kraja “razarajućeg građanskog rata u Bosni i Hercegovini”. BiH mediji su odmah reagovali ukazujući da se konstatacijom o građanskom ratu negira agresiju i svoje države koja je tada bila satrap Miloševićeve Srbije u sklopu SRJ. U naknadnoj pameti, kabinet Milatovića je na zvaničnoj stranici prenio njegov govor uz izostavljanje riječi “građanski” pored riječi “rat”. Ostali djelovi govora su bili u skladu sa strateškim opredjeljenjima Crne Gore kao članice NATO pakta i prvog kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji (EU). Milatović je naglasio i očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Kod kuće je reagovao Suljo Mustafić, predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori. “Milatović ne bi trebalo da relativizira činjenice i u istu ravan dovodi odgovornost aktera sukoba…i trebao bi znati da rat u BiH nije bio građanski rat već brutalna agresija na međunarodno priznatu državu”, poručio je Mustafić. Tokom agresije na BiH se desio i genocid u Srebrenici, podsjetio je Mustafić.
Paradoksalno, između ostalih reakcija, stigla je i ona iz najjače opozicione stranke – Demokratske partije socijalista (DPS). DPS se oglasila s ocjenom da je Milatovićeva fraza “relativizacija ratnih zločina i pokušaj istorijskog revizionizma” i “grubo izvrtanje istorijskih činjenica” uz ruganje žrtvama sistematskih zločina i genocida. DPS je pozvao Milatovića da povuče revizionističku izjavu uz izvinjenje žrtvama rata i njihovim porodicama. Ovakav poziv bi možda imao smisla da su DPS i njen lider Milo Đukanović to isto učinili kada su napustili politiku služenja velikosrpskom projektu jer su uvidjeli da njihov dotadašnji gazda Slobodan Milošević gubi rat. Upravo se Đukanović hvalisao na predizbornim skupovima da je pomagao “braću” bosanske Srbe krišom od Miloševića koji im je nametnuo blokadu zbog neposlušnosti. Bivši ratni ministar Republike Srpske (RS) Momčilo Mandić je javno pohvalio Đukanovićevu pomoć u gorivu i municiji koji su omogućili osvajanje Srebrenice. Šta se poslije desilo je opšte poznato. Đukanović nikad nije pozvan u tužilaštvo da objasni uloge Miloševićevog satelita u agresiji na Hrvatsku, BiH i pogotovo deportacije bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore vlastima RS-a od kojih je ogromna većina kasnije brutalno pobijena.
U utorak je Milatović u posebnom reagovanju pojasnio da je od početka mandata nekoliko puta isticao da u potpunosti prihvata i poštuje odluke međunarodnih sudova, koji su nesporno utvrdili da je sukob u BiH imao i karakter međunarodnog oružanog sukoba. Pokušaj da se predsjednik predstavi kao neprijatelj BiH i nepoštovalac žrtava “predstavlja političku manipulaciju DPS-a koja je bila aktivni učesnik ratnih dešavanja 90-ih, i koja iz prve ruke zna sve o karakteru tog rata, kome je doprinijela svojim politikama”, navodi se u reagovanju. Međunarodni sud pravde (ICJ) je u presudi iz 2007. u predmetu „BiH protiv Srbije i Crne Gore“ u paragrafu 401 naglasio da je bosanski “sukob suštinski bio unutrašnji po karakteru iako je bilo učešća sa strane”.
Da se rat u djelovima BiH odvijao još 1991. napadom Jugoslavenske narodne armije (JNA) pod kontrolom Beograda (čiji privezak je bila i Crna Gora) još tokom Dubrovačke operacije je svima poznato u Crnoj Gori. Veliki broj crnogorskih rezervista je upućen i u Hercegovinu da bi presjekli Dubrovnik i Pelješac s leđa i time pomogli srbijanskim trupama koje su zapele u Slavoniji. Bahatost, nasilje i pljačke crnogorskih rezervista su isprovocirale i sukob u Mostaru i djelovima Hercegovine nastanjenje hrvatskim stanovništvom. U jesen 1991. godine se dogodio i čuveni sastanak Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu u kome je, po svjedočenjima upućenih, dogovorena podjela BiH.
Kada je BiH na proljeće 1992. god. na referendumu izglasala nezavisnost i postala međunarodno priznata država, Milošević je bio spreman i granicu je ponovo prešao Užički i Podgorički korpus. Ono na što velikosrpski planeri nijesu računali je da će Sarajlije svih nacionalnosti uspjeti organizovati kakvu takvu odbranu i odbaciti JNA koja je prodrla u centar grada sve do gradske vijećnice. Nakon toga novoformirana Vojska Republike Srpske (VRS) je podvrgla Sarajevo trogodišnjoj opsadi i teškim razaranjima. U jednom trenutku Beograd i VRS su držali pod kontrolom 70 odsto teritorije BiH. Beograd je osvojio i etnički očistio sav pojas uz Drinu osim Goražda. U dogovoru sa Zagrebom i Beograd je preuzeo i čitavu bosansku Posavinu sa velikim udjelom hrvatskog stanovništva, osim uskog pojasa oko Orašja. Stvoren je i tzv. Koridor kod Brčkog koji će povezati istočne i zapadne teritorije RS-a. Kasnije će Srbija kompenzirati Hrvatskoj Posavinu sa predajom Zapadne Slavonije i tzv. Srpske Krajine. U rat protiv BiH se 1993., po očiglednom dogovoru sa Beogradom, uključila i Hrvatska sa regularnom vojskom i jedinicama bosansko-hercegovačkog Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Armija BiH je ovoga puta iznenadila velikohrvatske planere koji su mislili da će nožem u leđa natjerati BiH u kolaps. HVO je do nogu potučen u centralnoj Bosni.
Kako je rat odmicao došlo je do sve veće radikalizacije sve tri strane uključujući i većinsku bošnjačku. Sukob sve više poprimao etnički i vjerski karakter. Rat je završen na jesen 1995. god. zahvaljujući odlučnom američkom angažmanu. Prvo je administracija Bila Klintona natjerala Hrvate da sklope primirje sa BiH vojskom. Nakon toga su uslijedili vazdušni udari na pozicije VRS-a i onda zajednička ofanziva HVO-a i BiH Armije u zapadnoj Bosni. Beograd je tada poslao elitne jedinice da podrže demoraliziranu VRS i raspadajuće linije fronta. U trenutku kada se Republika Srpska našla pred vojničkim slomom i kada su hrvatske i bosanske jedinice došle na 30 km od Banja Luke Amerika se opet umiješala. Naredila je Zagrebu i Sarajevu da ne ulaze u Banja Luku i obustave ofanzivu. I dan danas američki političari iz tog vremena raspravljaju da li je učinjena greška što je RS ostavljena u životu i što je Beograd praktično nagrađen polovinom BiH teritorije. Alternativa je bila ogromna humanitarna katastrofa i više od pola miliona izbjeglica koje bi preplavile Srbiju mimo 200 hiljada hrvatskih Srba koji su pobjegli iz tzv. Krajine.
Na koncu, mirovni sporazum koji su potpisali Milošević, Tuđman i Izetbegović u Dejtonu je donio prestanak rata i ujedno opstanak i priznanje Republike Srpske koja je zvanično postala entitet BiH.
Većina Bosanaca i Hercegovaca ukazuje da je Dejtonski sporazum prekinuo rat ali nije donio stabilnost i prosperitet BiH kao državi. Politčko donošenjo odluka u zemlji je uvijek skopčano sa teškim nalaženjem kompromisa sve tri strane, često uz međunarodne pritiske. Rukovodstvo RS-a predvođeno predsjednikom Miloradom Dodikom (koji je došao na vlast zahvaljujući američkoj podršci) je od prošle godine pokrenulo niz protivustavnih poteza i donijelo zakone kojima se suspenduje i/ili zabranjuje rad pojedinih BiH državnih institucija na teritoriji RS-a. Počelo se sa zabranom primjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH, pa zabranom rada BiH sudova i tužilaštva i Agencije za državnu istragu i zaštitu (SIPA). Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i raspisana je nacionalna potjernica za njim. EU I SAD su osudile poteze RS-a i poslale vojna pojačanja u BiH tako da je vrhuška oko Dodika na kraju odustala od najekstremnije opcije.
Dodik istovremeno poziva na stvaranje saveza srpskih zemalja u koji bi ušla i Crna Gora. Rado je viđen gost kod političara vučićevskog bloka partija u Crnoj Gori (NSD-DNP-SNP) i posebno šefa parlamenta Andrije Mandića koji tokom posjete Dodika nije htio istaći zastavu BiH. Blok vučićevskih partija zagovara ideju da se u Crnoj Gori, kao i u BiH, uvede u maltene svim odlučivanjima nacionalni ključ ili konsenzus etničkih grupa čime bi paralisali državnu upravu. U tome imaju nedvojbenu podršku i dvojice arhijereja Srpske crkve (SPC) koji otvoreno podržavaju ideje srpskog sveta sakriveni iza episkopskih mantija i pozlaćenih krstova. Za sada ne postoji niti jedna institucija u zemlji ili partija koja koalira u vlasti koja se smije javno usprotiviti SPC projektu srbizacije orkestriranog od Aleksandra Vučića. Govor Milatovića od 26. maja iz Dejtona je naslovljen “Zapadni Balkan na istorijskoj prekretnici”.
Opet i iznova…
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


RAMIZ HADŽIBEGOVIĆ – LJUBAVNA PISMA (V): Darovi srca i duše

DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe

POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno2 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
DRUŠTVO4 sedmice
ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije
-
Izdvojeno5 dana
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
DRUŠTVO4 sedmice
ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski
-
DRUŠTVO3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja
-
INTERVJU2 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja