Povežite se sa nama

MONITORING

U bosanskom loncu

Objavljeno prije

na

Nakon godina zatišja, Crna Gora se opet fokusira na probleme u Bosni i Hercegovini. Smjernice za djelovanje dobijene su tokom posjete Vašingtonu premijera Mila Đukanovića koji je novinarima u prisustvu Hilari Klinton, američke državne sekretarke, saopštio kako „cjelovita BiH nema alternativu”.Svega par dana nakon Đukanovićevog povratka iz SAD, u posjetu Podgorici je doputovao šef diplomatije BiH Sven Alkalaj. Njegov glavni sagovornik nije bio ministar inostranih poslova Milan Roćen, već premijer Đukanović. Od kada je aktuelizovana priča o redefiniciji Dejtonskog sporazuma – koju podržavaju i SAD – Đukanović je zauzeo stav da treba obaviti ustavnu reformu, čemu se snažno protivi Milorad Dodik, premijer Republike Srpske.

DEJTONSKI START: Situacija u BiH, koja se benevolentno definiše kao „institucionalna kriza”, zaoštrava se nakon Dodikove najave da će u februaru organizovati referendum u RS o Dejtonskom sporazumu.
Prema njegovim tvrdnjama, ukoliko dođe do ustavnih promjena, RS ima opciju otcjepljenja od BiH koja bi se realizovala kroz novi referendum. Takav bi rasplet, prema mišljenju odlazećeg predsjednika Stjepana Mesića, morao da izazove vojni odgovor Hrvatske.
Napetosti oko BiH zabrinule su Vašington, gdje specifična uloga Đukanovića – koji ima „dobre veze” i sa bošnjačkom i sa srpskom stranom – nije mogla proći neopaženo. I ranije je Đukanović umio prepoznati šansu da, na problemima BiH, sebe u američkim krugovima lansira u značajnog regionalnog igrača.
U vrijeme dok su se u jesen 1995. u Dejtonu održavali međunarodni pregovori o miru u BiH, Đukanović je boravio u SAD, imao niz sastanaka sa zvaničnicima i insajderima. Zabilježena je njegova tadašnja ponuda da trupe NATO-a, za potrebe IFOR-a (Snaga za implementaciju mira u BiH), koriste dokove Luke Bar.
Pet godina kasnije, u novembru 2000, Đukanović je na jubilarnom međunarodnom skupu u Dejtonu promovisao ideju da Crna Gora i Srbija osnuju savez dvije nezavisne, međunarodno priznate države.

DOBROSUSJEDSKI GENOCID: Krajem 2008. Đukanović je imao prvu, zvaničnu posjetu Sarajevu, gdje je bio dočekan na najvišem nivou. Osim međudržavnih razgovora, mediji su registrovali izuzetno srdačan prijem u establišmentu Sarajeva, domaćin mu je bio Fahrudin Radončić, porijeklom iz Crne Gore,medijski magnat i odnedavno lider političke stranke.
Organizovana je, Đukanoviću u čast, svečana večera u sarajevskom Golf klubu, gdje su nastupale bosanske pjevačke legende Halid Bešlić i Hanka Paldum.
Radončićev Dnevni avaz je Đukanovića 2006. proglasio za ličnost godine. To nije jedino „priznanje” Đukanoviću iz Sarajeva. Međunarodna liga humanista, čije je Sarajevo sjedište, kroz lik i djelo izvjesnog Zdravka Šurlana, Đukanoviću i Svetozaru Maroviću je juna 2007. u Budvi uručila „nagrade za humanizam”. Crnogorski antiratni aktivisti i nezavisni intelektualci javnost su tada podsjetili na lik i djelo Đukanovića iz prve polovine 1990-ih, uključujući i zločin deportacije izbjeglih bosanskih civila iz Crne Gore policiji Radovana Karadžića.

Promocija novog, „bh imidža” Đukanovića, bila je povod da se, na jednom sarajevskom internet forumu, pojavi i ocjena kako se radi o „dobrosusjedskom genocidu”!
Upravo je agresija na BiH bila povod za SAD i Ujedinjene nacije da u maju 1992. protiv Srbije i Crne Gore uvedu sankcije. Ironija se ogleda u tome što su upravo sankcije, kroz crnogorsku ekonomiju šverca, ispale zgodna prilika „prvoj familiji” da koncentriše nezamislivu finansijsku moć.
Dio te finansijske moći, koju reprezentuje premijerov kum Veselin Barović, već je plasiran u BiH. Barović je sa tamošnjim tajkunom Zijadom Blekićem osnovao firme za trgovinu hartijama od vrijednosti i finansijsko posredovanje: Akcija, Fleš, Izbor, Euroinvest.

SRPSKA BRAĆA: Rafinirane veze postoje i sa Srbima iz BiH. Krajem 1991, dok je u BiH još bio kakav-takav mir, preko crnogorskih graničnih prijelaza su za BiH švercovani kamioni sa ratnim materijalom za pobunjene Srbe. U narednom periodu „srpskoj braći” nijesu doturani samo oružje i hrana, već, za novac razumije se, nafta i cigarete.
Švercerski biznis u RS, tokom rata, obavljan je preko firmi Selekt-impeks i Centreks, iza kojih su, prema tvrdnjama sarajevske štampe, stajali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik. Poslovima Selekt-impeksa je, prema istim navodima, rukovodio Dragiša Mihić, operativac tajne službe RS, koji se, nakon rata, nastanio u Budvi.
Veze su potom razgranate. Početkom 1995. u Herceg-Novom (Bijela) Tomislav Kovač, policijski general i šef MUP-a Republike Srpske, osnovao je firmu Daž, potom i pekarsku industriju Aleksandrija.
Kada je 1998. zaplijenjeno nekoliko kamiona nakrcanih ronhilom, ispostavilo se kako je vlasnik cigareta brat Nenada Baštinca, tadašnjeg najbližeg saradnika Milorada Dodika (u periodu 1998-2001. bio premijer, potom premijer od februara 2006. do danas).
Procjenjivalo se kako je u BiH najprofitabilniji ,,južni koridor” šverca cigareta, na kojem su Crnogorci uspjeli u dirljivom pokušaju da objedine posvađane tajkunske bosove Bošnjake, Hrvate i Srbe. Neđeljnik Dani iz Sarajeva je 2000. objavio: ,,Put ide iz pravca Crne Gore, kroz istočnu Hercegovinu, a sjedište je u Stocu, odakle se roba transportuje u Federaciju BiH. Do Crne Gore paketi cigareta, uglavnom Tvornice duhana Rovinj, dolaze morskim putem, najčešće u Luku Bar”.
Specijalni američki izaslanik Ričard Sklar je 2000. godine tvrdio kako je švercom cigareta, koji se dobrim dijelom odvijao i preko Crne Gore, država BiH oštećena za 250 miliona eura.
U proljeće 2006. u Herceg-Novom (gdje je koncentrisan najveći dio biznismena iz RS u Crnoj Gori) održan je sastanak u prisustvu Mila Đukanovića i Dodika. Okupljenima je Dodik, tvrde Vijesti, „poručio da je Crna Gora njihova država i da rezervne nemaju, te da, u suštini, crnogorska nezavisnost nije antisrpski projekat”.

SPECIJALNE VEZE: Milorad Dodik je posjetio Podgoricu jula 2008. i ponudio Đukanoviću potpisivanje sporazuma o ,,specijalnim vezama”, nalik onima između RS i Srbije. Institut za balkanske i bliskoistočne studije iz Ljubljane je u jednom svom izvještaju ocijenio ,,da su između kriminalnih struktura u RS i Crnoj Gori prisutne snažne veze, pa bi takav sporazum bio suvišan”.
Dio priče o tim kriminalnim „specijalnim vezama” su i navodne pripreme atentata na Dodika, koje se, sa potvrdama raznih političkih i policijskih autoriteta, kontinuirano pojavljuju od 2006. godine. Krajem te godine su banjalučke Nezavisne novine objavile jednu operativnu zabilješku MUP-a kantona Sarajevo, sa tvrdnjama kako je u Budvi planirano i odobreno Dodikovo ubistvo, navodno u organizaciji raznih crnogorskih političara, biznismena i „kontroverznih biznismena”.
Egzekutori su, tvrdi se, trebali da budu neki od pripadnika Crvenih beretki koji se, nakon ubistva Zorana Đinđića, nalaze u bjekstvu. Poimenično su pomenuti Vladimir Budala Milisavljević, te Sretko Kalinić i Miloš Simović, nekada članovi Crvenih beretki ali i „zemunskog klana”; oni su se – prema nikad dokazanim tvrdnjama – navodno krili ili se još uvijek kriju i u Crnoj Gori. Za logistiku Dodikovog smaknuća je, tvrdi se, bio zadužen Ramiz Ćelo Delalić i njegova „kriminalna grupa” iz Sarajeva.
O ozbiljnostima prijetnji, govori i izjava predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je 2006. kazao da će “od nadležnih organa države Srbije tražiti svu pomoć u zaštiti premijera RS” i da “najave atentata te vrste prate snažni ekonomski interesi i veliki lopovluk”!
O pripremama atentata Dodika je 2007. obavijestila i SIPA, tajna služba BiH. U Beogradu je 1. septembra prošle godine uhapšen Darko Elez, vođa klana iz Istočnog Sarajeva, za koga se tvrdi da je pripremao Dodikovo ubistvo. Elez je, pisala je srpska štampa, bio na vezi sa crnogorskim podzemljem.

SLUČAJ Ž.M.: Sve to nas dovodi do činjenica o prvom upozorenju Miloradu Dodiku da mu se priprema ubistvo. Bivši šef MUP-a Srbije Dragan Jočić je u martu 2006. obavijestio Dodika da bi 20-ak bivših pripadnika Crvenih beretki, koji se “nalaze na Jahorini”, za njega mogli predstavljati smrtnu opasnost. Među njima i Željko Gavra Crveni Vjetar Milovanović, sada optužen da je postavio eksploziv kojim je u Zagrebu oktobra 2008. raznijet vlasnik Nacionala Ivo Pukanić.
Ipak je Milovanović u miru božjem sa porodicom živio Doboju (RS), sve do Pukanićevog ubistva. Vratio se, poslije zločina u Zagrebu u Doboj, pa otuda ispred nosa umakao Dodikovoj policiji.
I tu postoji intrigantna verzija, koju je oktobra prošle godine objavio na stranicama Nacionala insajder Dušan Dado Erceg, jedno vrijeme cimer u zatvoru Sremska Mitrovica sa Robertom Matanićem optuženim da je kao “domaćin” u Zagrebu organizovao Pukanićevo ubistvo.
Erceg je napisao: ,,Saznao sam da je Ž.M. (Željko Milovanović – prim.a.) izbjegao uhićenje u Doboju, zahvaljujući čovjeku iz policije RS; potvrđeno mi je da je Ž.M. odrađivao poslove za vlast u RS; mjesec poslije atentata u Foči su se sastali moćnik iz Laktaša (rodno mjesto Milorada Dodika – prim.a.), koji je prvi glede izvršne vlasti i čovjek iz Crne Gore, koji je od najvećeg povjerenja M.Đ. (Mila Đukanovića – prim.a.); M.Đ. ne odobrava da se Ž.M. skloni u Crnu Goru kako je navodno to bilo dogovoreno; kada je Ž.M. saznao da je promijenjen plan i da ne može u Crnu Goru, izmigoljio je kontroli i počeo je ucjenjivati”.

Kakav zaista komplot spaja i razdvaja “M. Đ” i ,,moćnika iz Laktaša”, prepoznali su svjetski moćnici. I to koriste kada im zatreba.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo