Povežite se sa nama

MONITORING

U bosanskom loncu

Objavljeno prije

na

Nakon godina zatišja, Crna Gora se opet fokusira na probleme u Bosni i Hercegovini. Smjernice za djelovanje dobijene su tokom posjete Vašingtonu premijera Mila Đukanovića koji je novinarima u prisustvu Hilari Klinton, američke državne sekretarke, saopštio kako „cjelovita BiH nema alternativu”.Svega par dana nakon Đukanovićevog povratka iz SAD, u posjetu Podgorici je doputovao šef diplomatije BiH Sven Alkalaj. Njegov glavni sagovornik nije bio ministar inostranih poslova Milan Roćen, već premijer Đukanović. Od kada je aktuelizovana priča o redefiniciji Dejtonskog sporazuma – koju podržavaju i SAD – Đukanović je zauzeo stav da treba obaviti ustavnu reformu, čemu se snažno protivi Milorad Dodik, premijer Republike Srpske.

DEJTONSKI START: Situacija u BiH, koja se benevolentno definiše kao „institucionalna kriza”, zaoštrava se nakon Dodikove najave da će u februaru organizovati referendum u RS o Dejtonskom sporazumu.
Prema njegovim tvrdnjama, ukoliko dođe do ustavnih promjena, RS ima opciju otcjepljenja od BiH koja bi se realizovala kroz novi referendum. Takav bi rasplet, prema mišljenju odlazećeg predsjednika Stjepana Mesića, morao da izazove vojni odgovor Hrvatske.
Napetosti oko BiH zabrinule su Vašington, gdje specifična uloga Đukanovića – koji ima „dobre veze” i sa bošnjačkom i sa srpskom stranom – nije mogla proći neopaženo. I ranije je Đukanović umio prepoznati šansu da, na problemima BiH, sebe u američkim krugovima lansira u značajnog regionalnog igrača.
U vrijeme dok su se u jesen 1995. u Dejtonu održavali međunarodni pregovori o miru u BiH, Đukanović je boravio u SAD, imao niz sastanaka sa zvaničnicima i insajderima. Zabilježena je njegova tadašnja ponuda da trupe NATO-a, za potrebe IFOR-a (Snaga za implementaciju mira u BiH), koriste dokove Luke Bar.
Pet godina kasnije, u novembru 2000, Đukanović je na jubilarnom međunarodnom skupu u Dejtonu promovisao ideju da Crna Gora i Srbija osnuju savez dvije nezavisne, međunarodno priznate države.

DOBROSUSJEDSKI GENOCID: Krajem 2008. Đukanović je imao prvu, zvaničnu posjetu Sarajevu, gdje je bio dočekan na najvišem nivou. Osim međudržavnih razgovora, mediji su registrovali izuzetno srdačan prijem u establišmentu Sarajeva, domaćin mu je bio Fahrudin Radončić, porijeklom iz Crne Gore,medijski magnat i odnedavno lider političke stranke.
Organizovana je, Đukanoviću u čast, svečana večera u sarajevskom Golf klubu, gdje su nastupale bosanske pjevačke legende Halid Bešlić i Hanka Paldum.
Radončićev Dnevni avaz je Đukanovića 2006. proglasio za ličnost godine. To nije jedino „priznanje” Đukanoviću iz Sarajeva. Međunarodna liga humanista, čije je Sarajevo sjedište, kroz lik i djelo izvjesnog Zdravka Šurlana, Đukanoviću i Svetozaru Maroviću je juna 2007. u Budvi uručila „nagrade za humanizam”. Crnogorski antiratni aktivisti i nezavisni intelektualci javnost su tada podsjetili na lik i djelo Đukanovića iz prve polovine 1990-ih, uključujući i zločin deportacije izbjeglih bosanskih civila iz Crne Gore policiji Radovana Karadžića.

Promocija novog, „bh imidža” Đukanovića, bila je povod da se, na jednom sarajevskom internet forumu, pojavi i ocjena kako se radi o „dobrosusjedskom genocidu”!
Upravo je agresija na BiH bila povod za SAD i Ujedinjene nacije da u maju 1992. protiv Srbije i Crne Gore uvedu sankcije. Ironija se ogleda u tome što su upravo sankcije, kroz crnogorsku ekonomiju šverca, ispale zgodna prilika „prvoj familiji” da koncentriše nezamislivu finansijsku moć.
Dio te finansijske moći, koju reprezentuje premijerov kum Veselin Barović, već je plasiran u BiH. Barović je sa tamošnjim tajkunom Zijadom Blekićem osnovao firme za trgovinu hartijama od vrijednosti i finansijsko posredovanje: Akcija, Fleš, Izbor, Euroinvest.

SRPSKA BRAĆA: Rafinirane veze postoje i sa Srbima iz BiH. Krajem 1991, dok je u BiH još bio kakav-takav mir, preko crnogorskih graničnih prijelaza su za BiH švercovani kamioni sa ratnim materijalom za pobunjene Srbe. U narednom periodu „srpskoj braći” nijesu doturani samo oružje i hrana, već, za novac razumije se, nafta i cigarete.
Švercerski biznis u RS, tokom rata, obavljan je preko firmi Selekt-impeks i Centreks, iza kojih su, prema tvrdnjama sarajevske štampe, stajali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik. Poslovima Selekt-impeksa je, prema istim navodima, rukovodio Dragiša Mihić, operativac tajne službe RS, koji se, nakon rata, nastanio u Budvi.
Veze su potom razgranate. Početkom 1995. u Herceg-Novom (Bijela) Tomislav Kovač, policijski general i šef MUP-a Republike Srpske, osnovao je firmu Daž, potom i pekarsku industriju Aleksandrija.
Kada je 1998. zaplijenjeno nekoliko kamiona nakrcanih ronhilom, ispostavilo se kako je vlasnik cigareta brat Nenada Baštinca, tadašnjeg najbližeg saradnika Milorada Dodika (u periodu 1998-2001. bio premijer, potom premijer od februara 2006. do danas).
Procjenjivalo se kako je u BiH najprofitabilniji ,,južni koridor” šverca cigareta, na kojem su Crnogorci uspjeli u dirljivom pokušaju da objedine posvađane tajkunske bosove Bošnjake, Hrvate i Srbe. Neđeljnik Dani iz Sarajeva je 2000. objavio: ,,Put ide iz pravca Crne Gore, kroz istočnu Hercegovinu, a sjedište je u Stocu, odakle se roba transportuje u Federaciju BiH. Do Crne Gore paketi cigareta, uglavnom Tvornice duhana Rovinj, dolaze morskim putem, najčešće u Luku Bar”.
Specijalni američki izaslanik Ričard Sklar je 2000. godine tvrdio kako je švercom cigareta, koji se dobrim dijelom odvijao i preko Crne Gore, država BiH oštećena za 250 miliona eura.
U proljeće 2006. u Herceg-Novom (gdje je koncentrisan najveći dio biznismena iz RS u Crnoj Gori) održan je sastanak u prisustvu Mila Đukanovića i Dodika. Okupljenima je Dodik, tvrde Vijesti, „poručio da je Crna Gora njihova država i da rezervne nemaju, te da, u suštini, crnogorska nezavisnost nije antisrpski projekat”.

SPECIJALNE VEZE: Milorad Dodik je posjetio Podgoricu jula 2008. i ponudio Đukanoviću potpisivanje sporazuma o ,,specijalnim vezama”, nalik onima između RS i Srbije. Institut za balkanske i bliskoistočne studije iz Ljubljane je u jednom svom izvještaju ocijenio ,,da su između kriminalnih struktura u RS i Crnoj Gori prisutne snažne veze, pa bi takav sporazum bio suvišan”.
Dio priče o tim kriminalnim „specijalnim vezama” su i navodne pripreme atentata na Dodika, koje se, sa potvrdama raznih političkih i policijskih autoriteta, kontinuirano pojavljuju od 2006. godine. Krajem te godine su banjalučke Nezavisne novine objavile jednu operativnu zabilješku MUP-a kantona Sarajevo, sa tvrdnjama kako je u Budvi planirano i odobreno Dodikovo ubistvo, navodno u organizaciji raznih crnogorskih političara, biznismena i „kontroverznih biznismena”.
Egzekutori su, tvrdi se, trebali da budu neki od pripadnika Crvenih beretki koji se, nakon ubistva Zorana Đinđića, nalaze u bjekstvu. Poimenično su pomenuti Vladimir Budala Milisavljević, te Sretko Kalinić i Miloš Simović, nekada članovi Crvenih beretki ali i „zemunskog klana”; oni su se – prema nikad dokazanim tvrdnjama – navodno krili ili se još uvijek kriju i u Crnoj Gori. Za logistiku Dodikovog smaknuća je, tvrdi se, bio zadužen Ramiz Ćelo Delalić i njegova „kriminalna grupa” iz Sarajeva.
O ozbiljnostima prijetnji, govori i izjava predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je 2006. kazao da će “od nadležnih organa države Srbije tražiti svu pomoć u zaštiti premijera RS” i da “najave atentata te vrste prate snažni ekonomski interesi i veliki lopovluk”!
O pripremama atentata Dodika je 2007. obavijestila i SIPA, tajna služba BiH. U Beogradu je 1. septembra prošle godine uhapšen Darko Elez, vođa klana iz Istočnog Sarajeva, za koga se tvrdi da je pripremao Dodikovo ubistvo. Elez je, pisala je srpska štampa, bio na vezi sa crnogorskim podzemljem.

SLUČAJ Ž.M.: Sve to nas dovodi do činjenica o prvom upozorenju Miloradu Dodiku da mu se priprema ubistvo. Bivši šef MUP-a Srbije Dragan Jočić je u martu 2006. obavijestio Dodika da bi 20-ak bivših pripadnika Crvenih beretki, koji se “nalaze na Jahorini”, za njega mogli predstavljati smrtnu opasnost. Među njima i Željko Gavra Crveni Vjetar Milovanović, sada optužen da je postavio eksploziv kojim je u Zagrebu oktobra 2008. raznijet vlasnik Nacionala Ivo Pukanić.
Ipak je Milovanović u miru božjem sa porodicom živio Doboju (RS), sve do Pukanićevog ubistva. Vratio se, poslije zločina u Zagrebu u Doboj, pa otuda ispred nosa umakao Dodikovoj policiji.
I tu postoji intrigantna verzija, koju je oktobra prošle godine objavio na stranicama Nacionala insajder Dušan Dado Erceg, jedno vrijeme cimer u zatvoru Sremska Mitrovica sa Robertom Matanićem optuženim da je kao “domaćin” u Zagrebu organizovao Pukanićevo ubistvo.
Erceg je napisao: ,,Saznao sam da je Ž.M. (Željko Milovanović – prim.a.) izbjegao uhićenje u Doboju, zahvaljujući čovjeku iz policije RS; potvrđeno mi je da je Ž.M. odrađivao poslove za vlast u RS; mjesec poslije atentata u Foči su se sastali moćnik iz Laktaša (rodno mjesto Milorada Dodika – prim.a.), koji je prvi glede izvršne vlasti i čovjek iz Crne Gore, koji je od najvećeg povjerenja M.Đ. (Mila Đukanovića – prim.a.); M.Đ. ne odobrava da se Ž.M. skloni u Crnu Goru kako je navodno to bilo dogovoreno; kada je Ž.M. saznao da je promijenjen plan i da ne može u Crnu Goru, izmigoljio je kontroli i počeo je ucjenjivati”.

Kakav zaista komplot spaja i razdvaja “M. Đ” i ,,moćnika iz Laktaša”, prepoznali su svjetski moćnici. I to koriste kada im zatreba.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo