Povežite se sa nama

MONITORING

U bosanskom loncu

Objavljeno prije

na

Nakon godina zatišja, Crna Gora se opet fokusira na probleme u Bosni i Hercegovini. Smjernice za djelovanje dobijene su tokom posjete Vašingtonu premijera Mila Đukanovića koji je novinarima u prisustvu Hilari Klinton, američke državne sekretarke, saopštio kako „cjelovita BiH nema alternativu”.Svega par dana nakon Đukanovićevog povratka iz SAD, u posjetu Podgorici je doputovao šef diplomatije BiH Sven Alkalaj. Njegov glavni sagovornik nije bio ministar inostranih poslova Milan Roćen, već premijer Đukanović. Od kada je aktuelizovana priča o redefiniciji Dejtonskog sporazuma – koju podržavaju i SAD – Đukanović je zauzeo stav da treba obaviti ustavnu reformu, čemu se snažno protivi Milorad Dodik, premijer Republike Srpske.

DEJTONSKI START: Situacija u BiH, koja se benevolentno definiše kao „institucionalna kriza”, zaoštrava se nakon Dodikove najave da će u februaru organizovati referendum u RS o Dejtonskom sporazumu.
Prema njegovim tvrdnjama, ukoliko dođe do ustavnih promjena, RS ima opciju otcjepljenja od BiH koja bi se realizovala kroz novi referendum. Takav bi rasplet, prema mišljenju odlazećeg predsjednika Stjepana Mesića, morao da izazove vojni odgovor Hrvatske.
Napetosti oko BiH zabrinule su Vašington, gdje specifična uloga Đukanovića – koji ima „dobre veze” i sa bošnjačkom i sa srpskom stranom – nije mogla proći neopaženo. I ranije je Đukanović umio prepoznati šansu da, na problemima BiH, sebe u američkim krugovima lansira u značajnog regionalnog igrača.
U vrijeme dok su se u jesen 1995. u Dejtonu održavali međunarodni pregovori o miru u BiH, Đukanović je boravio u SAD, imao niz sastanaka sa zvaničnicima i insajderima. Zabilježena je njegova tadašnja ponuda da trupe NATO-a, za potrebe IFOR-a (Snaga za implementaciju mira u BiH), koriste dokove Luke Bar.
Pet godina kasnije, u novembru 2000, Đukanović je na jubilarnom međunarodnom skupu u Dejtonu promovisao ideju da Crna Gora i Srbija osnuju savez dvije nezavisne, međunarodno priznate države.

DOBROSUSJEDSKI GENOCID: Krajem 2008. Đukanović je imao prvu, zvaničnu posjetu Sarajevu, gdje je bio dočekan na najvišem nivou. Osim međudržavnih razgovora, mediji su registrovali izuzetno srdačan prijem u establišmentu Sarajeva, domaćin mu je bio Fahrudin Radončić, porijeklom iz Crne Gore,medijski magnat i odnedavno lider političke stranke.
Organizovana je, Đukanoviću u čast, svečana večera u sarajevskom Golf klubu, gdje su nastupale bosanske pjevačke legende Halid Bešlić i Hanka Paldum.
Radončićev Dnevni avaz je Đukanovića 2006. proglasio za ličnost godine. To nije jedino „priznanje” Đukanoviću iz Sarajeva. Međunarodna liga humanista, čije je Sarajevo sjedište, kroz lik i djelo izvjesnog Zdravka Šurlana, Đukanoviću i Svetozaru Maroviću je juna 2007. u Budvi uručila „nagrade za humanizam”. Crnogorski antiratni aktivisti i nezavisni intelektualci javnost su tada podsjetili na lik i djelo Đukanovića iz prve polovine 1990-ih, uključujući i zločin deportacije izbjeglih bosanskih civila iz Crne Gore policiji Radovana Karadžića.

Promocija novog, „bh imidža” Đukanovića, bila je povod da se, na jednom sarajevskom internet forumu, pojavi i ocjena kako se radi o „dobrosusjedskom genocidu”!
Upravo je agresija na BiH bila povod za SAD i Ujedinjene nacije da u maju 1992. protiv Srbije i Crne Gore uvedu sankcije. Ironija se ogleda u tome što su upravo sankcije, kroz crnogorsku ekonomiju šverca, ispale zgodna prilika „prvoj familiji” da koncentriše nezamislivu finansijsku moć.
Dio te finansijske moći, koju reprezentuje premijerov kum Veselin Barović, već je plasiran u BiH. Barović je sa tamošnjim tajkunom Zijadom Blekićem osnovao firme za trgovinu hartijama od vrijednosti i finansijsko posredovanje: Akcija, Fleš, Izbor, Euroinvest.

SRPSKA BRAĆA: Rafinirane veze postoje i sa Srbima iz BiH. Krajem 1991, dok je u BiH još bio kakav-takav mir, preko crnogorskih graničnih prijelaza su za BiH švercovani kamioni sa ratnim materijalom za pobunjene Srbe. U narednom periodu „srpskoj braći” nijesu doturani samo oružje i hrana, već, za novac razumije se, nafta i cigarete.
Švercerski biznis u RS, tokom rata, obavljan je preko firmi Selekt-impeks i Centreks, iza kojih su, prema tvrdnjama sarajevske štampe, stajali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik. Poslovima Selekt-impeksa je, prema istim navodima, rukovodio Dragiša Mihić, operativac tajne službe RS, koji se, nakon rata, nastanio u Budvi.
Veze su potom razgranate. Početkom 1995. u Herceg-Novom (Bijela) Tomislav Kovač, policijski general i šef MUP-a Republike Srpske, osnovao je firmu Daž, potom i pekarsku industriju Aleksandrija.
Kada je 1998. zaplijenjeno nekoliko kamiona nakrcanih ronhilom, ispostavilo se kako je vlasnik cigareta brat Nenada Baštinca, tadašnjeg najbližeg saradnika Milorada Dodika (u periodu 1998-2001. bio premijer, potom premijer od februara 2006. do danas).
Procjenjivalo se kako je u BiH najprofitabilniji ,,južni koridor” šverca cigareta, na kojem su Crnogorci uspjeli u dirljivom pokušaju da objedine posvađane tajkunske bosove Bošnjake, Hrvate i Srbe. Neđeljnik Dani iz Sarajeva je 2000. objavio: ,,Put ide iz pravca Crne Gore, kroz istočnu Hercegovinu, a sjedište je u Stocu, odakle se roba transportuje u Federaciju BiH. Do Crne Gore paketi cigareta, uglavnom Tvornice duhana Rovinj, dolaze morskim putem, najčešće u Luku Bar”.
Specijalni američki izaslanik Ričard Sklar je 2000. godine tvrdio kako je švercom cigareta, koji se dobrim dijelom odvijao i preko Crne Gore, država BiH oštećena za 250 miliona eura.
U proljeće 2006. u Herceg-Novom (gdje je koncentrisan najveći dio biznismena iz RS u Crnoj Gori) održan je sastanak u prisustvu Mila Đukanovića i Dodika. Okupljenima je Dodik, tvrde Vijesti, „poručio da je Crna Gora njihova država i da rezervne nemaju, te da, u suštini, crnogorska nezavisnost nije antisrpski projekat”.

SPECIJALNE VEZE: Milorad Dodik je posjetio Podgoricu jula 2008. i ponudio Đukanoviću potpisivanje sporazuma o ,,specijalnim vezama”, nalik onima između RS i Srbije. Institut za balkanske i bliskoistočne studije iz Ljubljane je u jednom svom izvještaju ocijenio ,,da su između kriminalnih struktura u RS i Crnoj Gori prisutne snažne veze, pa bi takav sporazum bio suvišan”.
Dio priče o tim kriminalnim „specijalnim vezama” su i navodne pripreme atentata na Dodika, koje se, sa potvrdama raznih političkih i policijskih autoriteta, kontinuirano pojavljuju od 2006. godine. Krajem te godine su banjalučke Nezavisne novine objavile jednu operativnu zabilješku MUP-a kantona Sarajevo, sa tvrdnjama kako je u Budvi planirano i odobreno Dodikovo ubistvo, navodno u organizaciji raznih crnogorskih političara, biznismena i „kontroverznih biznismena”.
Egzekutori su, tvrdi se, trebali da budu neki od pripadnika Crvenih beretki koji se, nakon ubistva Zorana Đinđića, nalaze u bjekstvu. Poimenično su pomenuti Vladimir Budala Milisavljević, te Sretko Kalinić i Miloš Simović, nekada članovi Crvenih beretki ali i „zemunskog klana”; oni su se – prema nikad dokazanim tvrdnjama – navodno krili ili se još uvijek kriju i u Crnoj Gori. Za logistiku Dodikovog smaknuća je, tvrdi se, bio zadužen Ramiz Ćelo Delalić i njegova „kriminalna grupa” iz Sarajeva.
O ozbiljnostima prijetnji, govori i izjava predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je 2006. kazao da će “od nadležnih organa države Srbije tražiti svu pomoć u zaštiti premijera RS” i da “najave atentata te vrste prate snažni ekonomski interesi i veliki lopovluk”!
O pripremama atentata Dodika je 2007. obavijestila i SIPA, tajna služba BiH. U Beogradu je 1. septembra prošle godine uhapšen Darko Elez, vođa klana iz Istočnog Sarajeva, za koga se tvrdi da je pripremao Dodikovo ubistvo. Elez je, pisala je srpska štampa, bio na vezi sa crnogorskim podzemljem.

SLUČAJ Ž.M.: Sve to nas dovodi do činjenica o prvom upozorenju Miloradu Dodiku da mu se priprema ubistvo. Bivši šef MUP-a Srbije Dragan Jočić je u martu 2006. obavijestio Dodika da bi 20-ak bivših pripadnika Crvenih beretki, koji se “nalaze na Jahorini”, za njega mogli predstavljati smrtnu opasnost. Među njima i Željko Gavra Crveni Vjetar Milovanović, sada optužen da je postavio eksploziv kojim je u Zagrebu oktobra 2008. raznijet vlasnik Nacionala Ivo Pukanić.
Ipak je Milovanović u miru božjem sa porodicom živio Doboju (RS), sve do Pukanićevog ubistva. Vratio se, poslije zločina u Zagrebu u Doboj, pa otuda ispred nosa umakao Dodikovoj policiji.
I tu postoji intrigantna verzija, koju je oktobra prošle godine objavio na stranicama Nacionala insajder Dušan Dado Erceg, jedno vrijeme cimer u zatvoru Sremska Mitrovica sa Robertom Matanićem optuženim da je kao “domaćin” u Zagrebu organizovao Pukanićevo ubistvo.
Erceg je napisao: ,,Saznao sam da je Ž.M. (Željko Milovanović – prim.a.) izbjegao uhićenje u Doboju, zahvaljujući čovjeku iz policije RS; potvrđeno mi je da je Ž.M. odrađivao poslove za vlast u RS; mjesec poslije atentata u Foči su se sastali moćnik iz Laktaša (rodno mjesto Milorada Dodika – prim.a.), koji je prvi glede izvršne vlasti i čovjek iz Crne Gore, koji je od najvećeg povjerenja M.Đ. (Mila Đukanovića – prim.a.); M.Đ. ne odobrava da se Ž.M. skloni u Crnu Goru kako je navodno to bilo dogovoreno; kada je Ž.M. saznao da je promijenjen plan i da ne može u Crnu Goru, izmigoljio je kontroli i počeo je ucjenjivati”.

Kakav zaista komplot spaja i razdvaja “M. Đ” i ,,moćnika iz Laktaša”, prepoznali su svjetski moćnici. I to koriste kada im zatreba.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo