Povežite se sa nama

MONITORING

Nasukani grad

Objavljeno prije

na

Dugi zimski san drevnog Kotora, jednog od 830 mjesta na planeti koja pripadaju svjetskoj kulturnoj baštini, pod zaštitom UNESCO, narušila je poput uragana afera u kojoj se ovaj grad pojavljuje kao važan punkt međunarodne mreže krijumčarenja narkotika. U rano nedjeljno jutro 31. januara Stari grad Kotor bio je poprište spektakularne akcije pripadnika specijalne antiterorističke jedinice koja je u saradnji sa kotorskom policijom izvršila raciju u poznatoj kotorskoj diskoteci Maksimus, lokalima, stanovima i kućama 14 građana za koje postoji osnovana sumnja da su povezani sa Pljevljakom Darkom Šarićem koga srpska policija potražuje zbog sumnje da je pokušao da iz Latinske Amerike dopremi oko dvije tone kokaina do evropskih luka. Policija je pretresla i porodičnu kuću Kotoranina Dragana Dudića, zvanog Fric, suvlasnika diskoteke Maksimus, i jednog od najbogatijih kotorskih biznismena, zbog poslovnih veza koje navodno ima sa Šarićem.
Racije u Kotoru izvršene su po međunarodnom nalogu o razmjeni policijskih podataka kojim je od Uprave policije zatražen pretres pomenutih objekata. Sada se uveliko priča o jakom „kotorskom kraku” ili „klanu”, koji ima razgranate međunarodne nelegalne poslove.

U Kotoru se posljednjih godina „regrutuju” pomorci kao specijalni „kuriri” koji prenose narkotike iz zemalja Južne Amerike do evropskih luka. Prema navodima upućenih Kotorana postoje različite tarife za razne angažmane kurira. Ona viša iznosi na desetine hiljada eura po turi. Zaradi se ukoliko pomorac ulazi u rizik i sam preuzima torbe sa robom, zatim ih skriva na brodu i dostavlja na adresu u nekoj od luka. Niža je tarifa kada kurir pristane samo na uslugu skrivanja pošiljke na brodu.
Kotorski pomorci najčešće plove na italijanskoj kompaniji Mediteran Shipping Cruises (MSC), na čijim je brodovima „pao”, odnosno otkriven najveći broj kurira.

DAN POSLIJE: Dan nakon prave filmske akcije specijalaca sa fantomkama na glavi i automatskim puškama na gotovs, Kotor je osvanuo pust, sa rijetkim prolaznicima koji su po izuzetno hladnom vremenu u žurbi prolazili licama. Niko ne želi javno da komentariše posljednje događaje. Ničemu se ne čude jer „sve se znalo i do sada”, ali su svi ćutali.
Ima li istine u sumnjama da iza velikih investicija koje su realizovane na području Kotora stoji kapital osumnjičenog Darka Šarića i njegovih partnera saznaće se uskoro. Za sada na površinu polako isplivavaju mnogi tajni poslovi i javne veze, sumnjive privatizacije i zakupi opštinskih poslovnih prostora, političke odluke i animoziteti. Koalicija na vlasti u drevnom gradu uvažila je po svemu sudeći pravilo da novcu nije važno porijeklo.

Gotovo 80 odsto ukupnog poslovnog prostora kojim raspolaže grad, ustupljeno je jednoj, povlašćenoj firmi. Najznačajniji kulturno-istorijski spomenici, vile, palače, gradski bedemi, lokali, prešli su u vlasništvo ili dugogodišnji zakup novobogataša.
Kada se uđe na glavna gradska, odnosno Morska vrata i stupi na kotorski Trg od oružja, većina onoga što pogled obuhvata, pripada malom broju poznatih crnogorskih tajkuna.
Prostrani Trg od oružja okružen je bedemima, zgradama i lokalima kojima gazduje firma Trekom, odnosno Bastion komerc, čiji je jedan od vlasnika bivši pomorski kapetan, Dragan Dudić. Njegova poslovna imperija turističko-ugostiteljski kompleks Cattaro-Maximus obuhvata četiri kulturno istorijska spomenika iz srednjeg vijeka!
Počinje bivšom zgradom Arsenala, preko bastiona Citadela, gradske tvrđave na kojoj se nalazi diskoteka Maksimus, uzidana u srednjovjekovne bedeme i otvoreni Bar Citadella!
Kompleks se bez prekida nastavlja zgradom nekadašnjeg Napoleonovog pozorišta, danas hotela Cattaro, koji čini finkcionalnu cjelinu sa Kneževom palatom koja se prostire cijelom dužinom gradskih bedema sa zapadne fasade grada, nastavlja se iznad gradskih vrata na drugi dio trga sa pripadajućom zgradom u kojoj se nalazi sjedište ambasade Hrvatske i kafana Uranak.
U prizemlju hotela smještena je kockarnica, Casino Cattaro, na mjestu nekadašnjeg kafea As. Odmah pored je kafić Mocca, zatim kafana San Đovani, ispod gradskog sata.
Gdje počinje dio gradskog trga koji kontroliše Veselin Barović, sa svojim hotelom Vardar i kafanom ispred.
Na Trgu od oružja svoje filijale otvorilo je pet crnogorskih banaka. Zatvorena je knjižara, galerija, bombonjera, poslovnica JAT-a…Sve je podređeno biznisu. Tu su banke da podignete svoje pare, da ih potrošite u kockarnici preko, osvježite se u kafićima, trgujete u njihovim buticima i zabavite se u Maksimusu. Sve je na dohvat ruke. Kako god okrenete novac ide u jednu, najviše dvije firme.
Dragan Dudić sa partnerima vodi kafe Tresor, Pab i restoran La Pasteria unutra Starog grada. Sve su to prostori u vlasništvu Opštine do čijeg zakupa dolaze putem učešća na tenderima ili kupuju firme koje imaju ugovore o zakupu.
U njihovom je vlasništvu i gradski hotel Duomo. Osnovali su 2007. godine vaterpolo klub Kataro u istom gradu u kojem stoluje crnogorski prvak Primorac. Vaterpolisti Primorca, prvaci Evrope, jedva preživljavaju – posljednju su platu primili u julu prošle godine. Njihove kolege u Kataru nemaju tih briga. Plate primaju unaprijed, ali uspjesi izostaju.

ZAKUPCI I POLITIKA: Početkom 2008. godine na predlog predsjednice Marije Ćatović odbornici DPS, HGI i LP glasali su za Odluku o načinu i uslovima regulisanja međusobnih potraživanja između Opštine i Trekoma na osnovu koje je kompaniji čiji je Dudić jedan od vlasnika, bez obaveznog javnog nadmetanja ustupljen poslovni prostor od oko 3000 kvadrata na period od 35 godina po cijeni od 1,8 milion eura!
Zanimljivo je da je firma Trekom taj iznos isplatila unaprijed za svih 35 godina zakupa! Tako je, kakva slučajnost, neposredno pred kotorske lokalne izbore u novembru 2008. firma Trekom Opštini uplatila iznos od 2,5 miliona eura. Razlika se odnosila na neka ranija dugovanja. Time je sav elitni prostor Kotora za duži vremenski period prešao u privremeno vlasništvo Dragana Dudića i njegovih poslovnih partnera.

MP Trekom postao je strateški partner opštine Kotor još 1989. godine. Osnivač i vlasnik Trekoma, biznismen Rodoljub Radulović sa Opštinom dogovara osnivanje centra ekskluzivnog turizma u Kotorskom zalivu! Radulović uzima u zakup sedam ekskluzivnih prostora u Starom gradu na rok od 20 godina, sa mogućnošću produženja do 99.! Ulaže u izgradnju i obnovu zidina, hotela i diskoteke, u obnovu palate Bizanti, prizemlje palate Pima, u TV Kotor, Informatički centar i druge poduhvate oko 10 miliona dolara, ali čitav posao staje nakon početka rata i uvođenja sankcija.

Opština ga tada oslobađa plaćanja zakupnine. Izgrađeni objekti vidno propadaju. Nakon ukidanja sankcija Trekom ne izvršava obaveze prema Opštini, pa kreću sudski sporovi za nadoknadu štete. Trekom pokreće sudski proces za utvrđivanje prava svojine na objektu Citadela, diskoteci Maksimus. Sva ova uzajamna potraživanja razriješena su tek 2008. novim ugovorom o zakupu.

U međuvremenu, 2005. godine firmu Trekom kupuje Bastion komerc, moćna špediterska firma koja posjeduje pristanište i luku u Risnu, prvu kotorsku diskoteku Sekondo Porto, fabriku Rivijera, palate i lokale u gradu…
Ubrzo dolazi do sukoba na relaciji Bastion komerc – SDP, odnosno Dudić- Krivokapić. Dudić navodno uspijeva da isposluje donošenje Pravilnika o pilotskoj službi na moru. Riječ je o opsluživanju brodova i kruzera koji uplovljavaju u Boku. Sa aspiracijama da sav lučki saobraćaj u lukama Kotor, Risan i Zelenika kontroliše njegova firma. Tada se, prema navodima dijela opozicije, umiješao predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić koji je štitio interese Luke Kotor te čitav posao osujetio. Time se ovdje tumači naknadno moralisanje i odbijanje odbornika SDP-a da podrže obnavljanje ugovora o zakupu sa Trekomom!
Ukoliko se povezanost Darka Šarića sa kokainskom aferom dokaže, a sumnje o učešću tako stečenog kapitala u poslovima sa vlastima u Kotoru obistine, za očekivati je da Maja Ćatović sa svojim saradnicima podnese ostavku. To je najmanje što može učiniti.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo