Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U niskom letu

Objavljeno prije

na

Sedmostruki premijer Crne Gore Milo Đukanović prizemljio je devetostrukog direktora Montenegro Airlines-a: nakon devetnaest godina rukovođenja nacionalnom avio-kompanijom Zoran Đurišić je smijenjen. Mediji pišu – od prvog dana jula, zauzimaće mjesto direktora predstavništva firme u glavnom gradu Francuske (zamijeniće višegodišnjeg direktora Rajka Uskokovića). Bez obzira što Pariz, Šanzelize broj 120, zvuči romantično, riječ je o kazni. Zbog čega?

Iako formalno obrazloženje Vlade javnost nije dobila, mogao bi se steći utisak da je Đurišić ražalovan zbog lošeg poslovanja kompanije, prevashodno velikih dugova. Tako firma, osnovana 24. oktobra 1994. godine, duguje dvadesetak miliona eura, dok je Vlada, po drugi put za kratko vrijeme, garantovala za deset miliona eura kredita, koje Montenegro Airlines ne može da vraća.

Prošlogodišnji izvještaj Državne revizorske komisije (predsjednik senata u tom trenutku je Miroslav Ivanišević; izvještaj potpisuje tadašnji rukovodilac kolegijuma i član senata, sadašnji predsjednik, Dragiša Pešić) notira čitav niz nezakonitosti i nepravilnosti u radu firme za 2011. godinu. Revizijom je konstatovano da finansijski izvještaji u određenim slučajevima ne daju objektivno stanje sredstava i obaveza.

Doslovce: ,,Prema nalazima DRI iznos koji nije usaglašen između Društva i značajnih dobavljača i partnera (JP Aerodromi Crne Gore, Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, Republički fond za zdravstveno osiguranje, JAT Airways, Lovćen osiguranje Podgorica ) je 1,236 mil.eura i 184 mil.dinara. Takođe, revizijom je utvrđeno da je gubitak Društva u 2011. godini potcijenjen za iznos plaćenih kamata od 905,8 hilj.eura.”

Konstatovano je i da sredstva u pojedinim slučajevima nijesu korištena u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima. Da Montenegro Airlines nije poštovao odredbe Zakona o javnim nabavkama. Da nije poštovao odredbe Zakona o privrednim društvima. Da je izvršni direktor v.d. Zoran Đurišić istovremeno obavljao funkciju Predsjednika Odbora direktora, što je suprotno Zakonu o privrednim društvima. Da nijesu date na uvid kalkulacije cijena ulaza i izlaza roba. Da je kompanija kredite koje je dala zaposlenima za kupovinu stana, na osnovu odluke borda kojim predsjedava Đurišić, knjižila na sebe, iako je to protivzakonito…

U vrijeme objavljivanja izvještaja, Đukanović je od svih pomoćnika ministara, direktora uprava, direkcija, javnih preduzeća i ustanova zatražio, sada već čuveno, kovertiranje ostavki. Kovertirao je, razumije se, i Zoran Đurišić. Šef se nije smilovao: Đurišića šalje u Pariz, a na njegovo mjesto (predlog formalno uputila Vladina Komisija za kadrovska i administrativna pitanja) dovodi damu od Snimka, partijsku vojnikinju u usponu, Daliborku Pejović. To baca novo svjetlo na pitanje zbog čega je smijenjen Đurišić. Nema toga ni na dvoru ko vjeruje, da je Pejovićka dovedena zato što se u materiju bolje razumije od Đurišića.

Da bi se shvatio kontekst: Montenegro Airlines nije jedina firma koja u Crnoj Gori proizvodi gubitke. Naprotiv. Veliki broj državnih firmi posluje sa velikim gubicima. Pobjeda, recimo, nije mnogo bolja od Montenegro Airlines-a, tu su negdje, pa njeno rukovodstvo niko ne smjenjuje. Suprotno, uživaju Đukanovićevo povjerenje.

,,Iako vremenski interval od devetnaest godina, koliko je Đurišić proveo na čelu avio-kompanije, bode oči, siguran sam da to nije glavni povod njegove smjene. Mislim da okidač nije bio ni uknjiženi dug firme (dugove imaju i avio kompanije u regionu i svijetu), niti Đurišićeve svakako sumnjive poslovne rabote. Prije će biti, poznajući prirodu vladajuće partije, da je riječ o zakulisnim političkim sporovima između Đurišićeve supruge, ministarke odbrane Milice Pejanović-Đurišić i predsjednika Vlade, Đukanovića”, kaže Monitorov izvor koji je insistirao na anonimnosti.

Odavno stižu glasovi da na toj relaciji ne štima. Svjedočio je o tome i Momir Bulatović. U knjizi Pravila ćutanja, on piše o njenim počecima u politici: „Malo je reći da nije podnosila Đukanovića i ljude koji su se oko njega okupljali; grozila se njihovog bogatstva i primitivizma, posebno jer su ona i njen, tada nezaposleni suprug, jedva sastavljali kraj sa krajem”. Bulatović navodi kako je Milica imala precizne podatke, imajući u vidu da „je njen otac bio visoki funkcioner SDB-a, usljed čega je zadržao dosta ‘pozicija’ u Službi i imao informacije koje su bile van oficijelnih izvještaja”.

U sukobu Milo – Momir, 1997, ona se, kratkotrajno, priklonila Momiru, da bi odmah potom, prešla na Milovu stranu. Nije joj, sve ove godine, bilo loše. Upućeni Monitorovi izvori tvrde da je njoj lično bio bliži Bulatović, ali se na Đukanovićevu stranu prelomila zbog toga što je ušao u sukob sa Slobodanom Miloševićem. Svejedno, davala je do znanja da kao doktorica elektrotehnike sebe smatra superiornijom od Đukanovića koji se jedva dokopao diplome na Ekonomskom fakultetu.

Kada je Đukanović parafirao Beogradski sporazum, prolongirajući raspisivanje referendum o državnoj nezavisnosti, napustila je dnevnu politiku i prešla u ambasadore: Brisel i Luksemburg pa Pariz. I, konačno, nakon deset godina, povratak na velika vrata: ministarka odbrane. Napomena: na to mjesto nije je postavio Đukanović, već marta 2012. godine tadašnji premijer Igor Lukšić. Tada je pravljen kabinet, iza kojeg je stajala Evropa, a koji je trebalo da posluži da se Đukanović, koji je bio otišao sa izvršnih funkcija, kako su govorile neke diplomate, stavi u zagradu. Zna bolje o tome Đukanović.

Tu smo. Čim je javno saopšteno da Đukanović smjenjuje Đurišića (toj sjednici nije prisustvovala Pejanović-Đurišić), ministarka odbrane nije ćutala. Logikom ranjene lavice poručila je premijeru: ,,Kao što smatram i za ostale da ne treba da postoje neograničeni mandati onda tako mislim da se ni u ovom slučaju ne može govoriti o tome. Ono o čemu bi morali govoriti i imati u vidu je da kada se donose odgovarajuće odluke, u ovom vremenu u kojem svaka od njih treba da doprinese stvaranju boljih uslova za izlazak iz ekonomske krize, profesionalni kriterijum i profesionalizam ne mogu biti na tako grub način odbačeni”.

Jaz između ministarke i prvog ministra demonstriran je i prošle godine dok je gostovala u emisiji TV Vijesti Načisto. Tada je Milica Pejanović-Đurišić kritikovala crnogorsku ekonomsku strategiju. Mozak tog koncepta Đukanovićev ideološki mentor Veselin Vukotić. Rekla je da takav plan i program „privatizacije svega i svačega” nije održiv; da nije postojala potreba da se privatizuje Telekom, te da se ona zalagala za privatizaciju po fazama; da se nada ,,da će SDP nastaviti da principijelno zastupa ono što su principi socijale pravde, i da će u DPS-u sazreti vrijeme da se tim pitanjima posveti puna pažnja…”

Posljednji put neslaganje je eskalirao početkom ovog mjeseca u Bečićima. Na trećem 2BS forumu Budućnost NATO partnerstava Pejanović–Đurišić direktno je kritikovala vladinu Komunikacionu strategiju o evroatlantskim integracijama. Kazala je da se zalaže za dijalog, ali ,,za šta nije imala podršku”. Precizirala je kako je tokom prošle godine izbjegnuta debata o evroatlantskim integracijama: ,,Iz iskustva znam da se jasne poruke mogu slati oko mnogo stvari i da se to čini, i iskazujem svoje nezadovoljstvo što tako jasne poruke nema kad je u pitanju ovaj proces”. Đukanović je pokušao da umanji štetu nemušto kazavši kako ,,ne vjeruje da je to dobro interpretirano”.

Valjano je interpretirano. Krije li se negdje upravo u razmjeni stavova prostor za potvrdu teze da Đukanović sračunato dozirano Crnu Goru približava NATO savezu, svjestan da je to posljednji adut koji ga drži za partnera zapada?

Stoga su i javne poruke Milice Pejanović-Đurišić indikativnije. Izvor Monitora tvrdi da u vrhu DPS-a ne caruje drugarstvo. ,,Ona, recimo, nikako ne ‘vari’ ni Filipa Vujanovića, a Vujanović ni nju ni muža”.

Naš sagovornik kaže da supružnici Đurišić nisu baš skrivali naklonost prema opozicionom predsjedničkom kandidatu Miodragu Lekiću. ,,Možda je Đukanoviću trebao povod da mu se osveti, ali i oduži Daliborki koja je na njegov predlog, još ranije trebalo da zamijeni Miomira Mugošu u Podgorici, ali se Mugoša i njegovi, prije dvije godine, nijesu dali.”

Drugi sagovornik Monitora, upućen u dešavanja u DPS-u, smatra da je partijsko frakcionaška sapunica oko Montenegro Airlines-a dobro poznata priča o zloupotrebama državnih resursa. ,,Stari sukobi između ambiciozne Milice Pejanović i Mila Đukanovića upravo se vodio kroz nesrećnu sudbinu i problematično poslovanje naše avio kompanije, u kojoj su kompromitacije Zorana Đurišića korištene kao instrument pritiska i ucjene protiv njegove supruge”.

Nije pitanje valja li Đurišić. Stvar je u tome što Đukanović, u strahu, u potpunosti želi da kontroliše dvor. Tako, selektivno poteže mač kako bi obeshrabrio, manje ili više, neposlušne u partiji. Dokle to može ići, Milici Pejanović-Đurišić najbolje može da povjeri Svetozar Marović.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske

 

 

Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je  uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.

Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU).  Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.

To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku.  Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim  rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.

U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime,  kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je.  Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.

S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.

Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković  podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.

Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.

Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali   kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku,  kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.

U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.

Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”.  Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.

Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.

Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio  da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini

 

 

Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.

Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.

Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.

Ćute i partije  na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o  podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.

Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.

Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I  to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.

Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.

Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za  privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.

Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.

Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi  ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.

Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.

Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.

Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.

Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.

Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak  biti vraćen na početak

 

 

Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj  u pozadini sutkinjine ostavke.

Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.

Sumnje su saopštenjima podgrijali  iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta,  odakle je  u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.

Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M  da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.

Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja.  “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.

Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak.  Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.

“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.

“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.

Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol,  oglasila se  predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol  u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet.  Pojašnjeno je da je sutkinja  ostavku  podnijela iz ličnih razloga.

„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić  u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.

Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića.  Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već  i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke.  Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.

Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.  Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.

Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

U ovom predmetu pravosnažno je  do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo