U sedmici kada je uveden stečaj u KAP-u, povećan PDV, hapšeni aktivisti MANS-a, glavna vijest na državnim i paradžavnim medijima bila je objava dobitnika Trinaestojulske nagrade. Većeg sloma i destabilizacije Crne Gore, po tumačenju DPS medija i mislilaca, nije bilo od referenduma.

Žiri u sastavu Dragan K. Vukčević (predsjednik), Predrag Ivanović, Dragan Koprivica, Andrej Nikolaidis i Milenko Popović, odlučio je da laureati za ovu godinu budu politički teoretičar i univerzitetski profesor Radule Knežević, pjesnik Ilija Lakušić i književni kritičar Gojko Čelebić.

Nagradu su dobili ,,oni koji se bore protiv Crne Gore, a oni koje se bore za Crnu Goru – oni su ispušteni”, ocijenio je Radoslav Rotković i dodao da je ,,žiri nagradio svoje, a izostavio naše”. Zbog nedomoljubivog favorizovanja ,,tuđih”, Rotković smatra da je žiri ove godine prekršio zakon.

Kršenje zakona u odluci žirija vidio je i bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić. On u svojoj kolumni piše: ,,Da je kojim slučajem pisac ovih redova i danas predsjednik Ustavnog suda, ova odluka ne bi nikako mogla ‘proći’ – iz razloga što se Ustavni sud isključivo bavi zaštitom ustavnosti i zakonitosti”. O kojim zakonima je riječ, Mitrić nije pojasnio.

Udar na tekovine oštro su osudili i akademici DANU.

Iz DANU-a su podsjetili da je Lakušić, za vrijeme ministarskog mandata, rame uz rame sa Amfilohijem i Radovanom Karadžićem, na prvo mjesto stavio rušenje Mauzoleja. Čelebić je, prisjećaju se u predsjedništvu DANU-a, kao ministar kulture u Vladi Crne Gore napisao pismo hrvatskim dramskim umjetnicima i nazvao ih „bečkim konjušarima”. Ono što su akademici zaboravili da pomenu je da je obojicu u fotelju ministra za kulturu postavio i držao svagdašnji premijer Milo Đukanović. O Milu ni jote.

Buka i bijes i zavođenje priče u osjetljive naše i njihove vode, pokazali su da ovdašnja intelektualna čaršija nije spremna za ozbiljnu raspravu o bilo čemu, pa ni o vrijednosnim kriterijumima za dodjelu najznačajnije crnogorske nagrade.

Žiri su optužili za anticrnogorstvo. Nagrađeni pisci, tvrde u DANU, iako su protivnici svega crnogorskog, nijesu krivi što su dobili najveće priznanje države Crne Gore, već žiri sa predsjedništvom ,,akademika bez ijedne knjige, urednika CID-a koji je objavio za Crnu Goru nekoliko poraznih knjiga iz devetnaestog vijeka, bez kritičkog komentara, a sve sa značajnim dotacijama Crne Gore”.

Na predsjednika žirija dr Dragana K. Vukčevića, kivan je i književnik Milorad Popović. Popović je ocijenio da je izborom ovogodišnjih laureata Vukčević privatizovao još jednu instituciju – poslije CID-a, UDG-a, i CANU.

,,Način ovogodišnjeg izbora je i za najbolje poznavaoce ovdašnjih prilika bio iznenađenje, iako bi bilo mnogo podesnije zapitati se – na koji način se biraju članovi žirija za Trinaestojulsku nagradu i ko su ti ljudi?! Jer, prije svega tu se radi o ljudima koji su eksponenti, ili određenih političkih stranaka, ili klanova koji već godinama mešetare u domenu nauke, kulture, ekonomije itd.”, smatra Popović.

Žiri u istom sastavu je prošle godine za dobitnike Trinaestojulske nagrade izabrao režisera Branka Baletića, ženski rukometni klub Budućnost i kompaniju 13. jul – Plantaže, a nagradu za životno djelo dodijelio Marini Abramović. Nije bilo negodovanja i komentara.

DANU je zaprijetio da će 25 članova akademije, dobitnika Trinaestojulske nagrade, vratiti svoje diplome Skupštini Crne Gore.

,,Javnost u ovom trenu posebno zanima da li ovo njihovo vraćanje nagrada podrazumijeva i vraćanje nacionalnih penzija dobijenih uz nagradu?”, upitao je akademike Milan Knežević iz Demokratskog fronta. Nije dobio odgovor.

Reagovale su i druge partije, ali je najinteresantnije reagovanje DPS-a. Član DPS-a u Adminstrativnom odboru koji je dao zeleno svjetlo za izbor članova žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Zoran Vukčević kaže da je iznenađen što su neki kandidati prihvatili kandidaturu za najznačajniju nagradu države koju ne priznaju. Pa poentira: ,,Ne želim da komentarišem kriterijume kojim se žiri vodio prilikom ocjenjivanja profesionalnog opusa nagrađenih. To je njihov posao, ali za mene je iznad svega odnos prema državi uslov svih uslova”. Kako se država brani pokazao je Vukčević kao aktivni učesnik afere Snimak, a kasnije se istakao i u Skupštini prijeteći kidanjem glave. Sve zbog ,,države”.

U sistemu u kojem je odnos prema državi, preciznije vlasti, sve i svja ne treba nagradama vrednovati kulturu i umjetnost. Uz tu ideologiju bolje idu prvoboračka, udarnička, spomenička obilježja.

,,U Crnoj Gori nije bilo opšteg nacionalnog pomirenja, nije bilo ni lustracije, te sve što se događa na kulturnoj sceni i u dijelu nacionalnih simbola Crne Gore uvijek je bilo i sada je prostor za beskrajne manipulacije i političke profite”, kazala je za Slobodnu Evropu profesorica Božena Jelušić. ,,Čini mi se samo da se dalje razbuktavaju podjele, da se zapravo jaše na tom, uslovno rečeno nacionalnom pitanju, a ono nikada ne donosi dobro crnogorskom građaninu, nego samo određenim političkim strukturama”, kaže Jelušić.

Sem nacionalnih i državotvornih ,,argumenata” niko nije analizirao djela zbog kojih su nagrađeni. Radulu Kneževiću je nagrada dodijeljena za knjige Politička kultura i Politička teorija anarhizma, pjesniku Iliji Lakušiću za poetsko četvoroknjižje Bitka na tastaturi, Ljubio sam život kao da je moj, Mala noćna lirika i Dva Petra, a književnom kritičaru Gojku Čelebiću za knjige Vjetrenjače Evrope i Dostojevski i Zapad. U kratkom obrazloženju žirija, čini se da dobitnici nisu ni bolji ni lošiji od polovine dosadašnjih dobitnika ovog najznačajnijeg državnog priznanja.

Nagradu bi trebalo, ako to neki od dobitnika ne odbije, uoči 13. jula da uruči predsjednik Skupštine. U Matici crnogorskoj zatražili su od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića da svojim autoritetom zaustavi proces urušavanja i obesmišljavanja državnih nagrada. Čudo je snaga autoriteta, samo da ga Krivokapić ne protraći kao do sada. Premijer Đukanović je kazao da Trinaestojulske nagrade ne treba davati baš svake godine, već samo kada se pojave ostvarenja koja to zaslužuju.

A i do sada je bilo po zaslugama. Kriterijumi za Trinaestojulsku nagradu nijesu javni ni jasni. Konstanta je samo da je oni koji nisu politički korektni i podobni ne mogu dobiti. Potvrda tome su i ovogodišnji laureati – bivši ministri, dojučerašnji ambasador, predavač na premijerovom univerzitetu.

Đukanovićevi ministri i predavač

Po objavljivanju imena dobitnika Trinaestojulske nagrade, za veći dio javnosti Radule Knežević je bio nepoznanica. ,,Raspitivao sam se o srećnom dobitniku, o kojem niko nije znao ništa reći”, kazao je Mladen Lompar. Knežević već par godina predaje na Pravnom fakultetu Univerziteta Donja Gorica, na kome je suvlasnik i dekan Dragan Vukčević, predsjednik žirija. A kud će veća preporuka za nagradu od predavačkog staža na premijerovom univerzitetu.

Na sajtu UDA-a navodi se da je Knežević ,,znanstveni savjetnik, profesor na poslijediplomskom studiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i glavni i odgovorni urednik Nakladno-istraživačkog zavoda Politička kultura u Zagrebu”.

U javnosti nije bilo nepoznanica o dva druga dobitnika, posebno zbog toga što su pored književne imali i političke karijere. Ilija Lakušić, književnik po vokaciji, ekonomista po obrazovanju, je 1991. izabran za ministra kulture u Vladi Mila Đukanovića. Prije ministrovanja bio je dopisnik Borbe, urednik kulturne rubrike u Pobjedi, istakao se i kao aktivista Pokreta za rušenje Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Bio je i potpredsjednik opštine Podgorica, direktor Muzeja u Podgorici, direktor i urednik Izdavačke kuće Obodsko slovo. Aktuelni je predjsednik Udruženja književnika Crne Gore.

Prošle godine je Lakušić ovako objasnio položaj srpkih pisaca u Crnoj Gori: „Lako je znati da samo ležeći Srbin može dobiti Trinaestojulsku nagradu, Miroslavljevo jevanđelje, Njegoševu nagradu ili, ne daj Bože, ući u Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti”.

Na mjesto ministra u Đukanovićevoj Vladi Lakušića je naslijedio Gojko Čelebić. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Pragu, govori francuski, engleski i češki. U intervjuu Monitoru, o sebi je rekao da je: ,,vizantijski nacionalista i mediteranski fundamentalista”.

Za vrijeme njegovog mandata pod okriljem Ministarstva kulture realizovan je projekat Roman u Crnoj Gori u 20. vijeku.

Nakon ministrovanja bio ambasador SRJ u Argentini, zatim, za SiCG vakta, savjetnik ambasadora u Japanu. Poslije referenduma bio je zamjenik ambasadora u misiji Crne Gore u Ujedinjenim nacijama.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari