DRUŠTVO
Režimski lovorovi vijenci

U sedmici kada je uveden stečaj u KAP-u, povećan PDV, hapšeni aktivisti MANS-a, glavna vijest na državnim i paradžavnim medijima bila je objava dobitnika Trinaestojulske nagrade. Većeg sloma i destabilizacije Crne Gore, po tumačenju DPS medija i mislilaca, nije bilo od referenduma.
Žiri u sastavu Dragan K. Vukčević (predsjednik), Predrag Ivanović, Dragan Koprivica, Andrej Nikolaidis i Milenko Popović, odlučio je da laureati za ovu godinu budu politički teoretičar i univerzitetski profesor Radule Knežević, pjesnik Ilija Lakušić i književni kritičar Gojko Čelebić.
Nagradu su dobili ,,oni koji se bore protiv Crne Gore, a oni koje se bore za Crnu Goru – oni su ispušteni”, ocijenio je Radoslav Rotković i dodao da je ,,žiri nagradio svoje, a izostavio naše”. Zbog nedomoljubivog favorizovanja ,,tuđih”, Rotković smatra da je žiri ove godine prekršio zakon.
Kršenje zakona u odluci žirija vidio je i bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić. On u svojoj kolumni piše: ,,Da je kojim slučajem pisac ovih redova i danas predsjednik Ustavnog suda, ova odluka ne bi nikako mogla ‘proći’ – iz razloga što se Ustavni sud isključivo bavi zaštitom ustavnosti i zakonitosti”. O kojim zakonima je riječ, Mitrić nije pojasnio.
Udar na tekovine oštro su osudili i akademici DANU.
Iz DANU-a su podsjetili da je Lakušić, za vrijeme ministarskog mandata, rame uz rame sa Amfilohijem i Radovanom Karadžićem, na prvo mjesto stavio rušenje Mauzoleja. Čelebić je, prisjećaju se u predsjedništvu DANU-a, kao ministar kulture u Vladi Crne Gore napisao pismo hrvatskim dramskim umjetnicima i nazvao ih „bečkim konjušarima”. Ono što su akademici zaboravili da pomenu je da je obojicu u fotelju ministra za kulturu postavio i držao svagdašnji premijer Milo Đukanović. O Milu ni jote.
Buka i bijes i zavođenje priče u osjetljive naše i njihove vode, pokazali su da ovdašnja intelektualna čaršija nije spremna za ozbiljnu raspravu o bilo čemu, pa ni o vrijednosnim kriterijumima za dodjelu najznačajnije crnogorske nagrade.
Žiri su optužili za anticrnogorstvo. Nagrađeni pisci, tvrde u DANU, iako su protivnici svega crnogorskog, nijesu krivi što su dobili najveće priznanje države Crne Gore, već žiri sa predsjedništvom ,,akademika bez ijedne knjige, urednika CID-a koji je objavio za Crnu Goru nekoliko poraznih knjiga iz devetnaestog vijeka, bez kritičkog komentara, a sve sa značajnim dotacijama Crne Gore”.
Na predsjednika žirija dr Dragana K. Vukčevića, kivan je i književnik Milorad Popović. Popović je ocijenio da je izborom ovogodišnjih laureata Vukčević privatizovao još jednu instituciju – poslije CID-a, UDG-a, i CANU.
,,Način ovogodišnjeg izbora je i za najbolje poznavaoce ovdašnjih prilika bio iznenađenje, iako bi bilo mnogo podesnije zapitati se – na koji način se biraju članovi žirija za Trinaestojulsku nagradu i ko su ti ljudi?! Jer, prije svega tu se radi o ljudima koji su eksponenti, ili određenih političkih stranaka, ili klanova koji već godinama mešetare u domenu nauke, kulture, ekonomije itd.”, smatra Popović.
Žiri u istom sastavu je prošle godine za dobitnike Trinaestojulske nagrade izabrao režisera Branka Baletića, ženski rukometni klub Budućnost i kompaniju 13. jul – Plantaže, a nagradu za životno djelo dodijelio Marini Abramović. Nije bilo negodovanja i komentara.
DANU je zaprijetio da će 25 članova akademije, dobitnika Trinaestojulske nagrade, vratiti svoje diplome Skupštini Crne Gore.
,,Javnost u ovom trenu posebno zanima da li ovo njihovo vraćanje nagrada podrazumijeva i vraćanje nacionalnih penzija dobijenih uz nagradu?”, upitao je akademike Milan Knežević iz Demokratskog fronta. Nije dobio odgovor.
Reagovale su i druge partije, ali je najinteresantnije reagovanje DPS-a. Član DPS-a u Adminstrativnom odboru koji je dao zeleno svjetlo za izbor članova žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Zoran Vukčević kaže da je iznenađen što su neki kandidati prihvatili kandidaturu za najznačajniju nagradu države koju ne priznaju. Pa poentira: ,,Ne želim da komentarišem kriterijume kojim se žiri vodio prilikom ocjenjivanja profesionalnog opusa nagrađenih. To je njihov posao, ali za mene je iznad svega odnos prema državi uslov svih uslova”. Kako se država brani pokazao je Vukčević kao aktivni učesnik afere Snimak, a kasnije se istakao i u Skupštini prijeteći kidanjem glave. Sve zbog ,,države”.
U sistemu u kojem je odnos prema državi, preciznije vlasti, sve i svja ne treba nagradama vrednovati kulturu i umjetnost. Uz tu ideologiju bolje idu prvoboračka, udarnička, spomenička obilježja.
,,U Crnoj Gori nije bilo opšteg nacionalnog pomirenja, nije bilo ni lustracije, te sve što se događa na kulturnoj sceni i u dijelu nacionalnih simbola Crne Gore uvijek je bilo i sada je prostor za beskrajne manipulacije i političke profite”, kazala je za Slobodnu Evropu profesorica Božena Jelušić. ,,Čini mi se samo da se dalje razbuktavaju podjele, da se zapravo jaše na tom, uslovno rečeno nacionalnom pitanju, a ono nikada ne donosi dobro crnogorskom građaninu, nego samo određenim političkim strukturama”, kaže Jelušić.
Sem nacionalnih i državotvornih ,,argumenata” niko nije analizirao djela zbog kojih su nagrađeni. Radulu Kneževiću je nagrada dodijeljena za knjige Politička kultura i Politička teorija anarhizma, pjesniku Iliji Lakušiću za poetsko četvoroknjižje Bitka na tastaturi, Ljubio sam život kao da je moj, Mala noćna lirika i Dva Petra, a književnom kritičaru Gojku Čelebiću za knjige Vjetrenjače Evrope i Dostojevski i Zapad. U kratkom obrazloženju žirija, čini se da dobitnici nisu ni bolji ni lošiji od polovine dosadašnjih dobitnika ovog najznačajnijeg državnog priznanja.
Nagradu bi trebalo, ako to neki od dobitnika ne odbije, uoči 13. jula da uruči predsjednik Skupštine. U Matici crnogorskoj zatražili su od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića da svojim autoritetom zaustavi proces urušavanja i obesmišljavanja državnih nagrada. Čudo je snaga autoriteta, samo da ga Krivokapić ne protraći kao do sada. Premijer Đukanović je kazao da Trinaestojulske nagrade ne treba davati baš svake godine, već samo kada se pojave ostvarenja koja to zaslužuju.
A i do sada je bilo po zaslugama. Kriterijumi za Trinaestojulsku nagradu nijesu javni ni jasni. Konstanta je samo da je oni koji nisu politički korektni i podobni ne mogu dobiti. Potvrda tome su i ovogodišnji laureati – bivši ministri, dojučerašnji ambasador, predavač na premijerovom univerzitetu.
Đukanovićevi ministri i predavač
Po objavljivanju imena dobitnika Trinaestojulske nagrade, za veći dio javnosti Radule Knežević je bio nepoznanica. ,,Raspitivao sam se o srećnom dobitniku, o kojem niko nije znao ništa reći”, kazao je Mladen Lompar. Knežević već par godina predaje na Pravnom fakultetu Univerziteta Donja Gorica, na kome je suvlasnik i dekan Dragan Vukčević, predsjednik žirija. A kud će veća preporuka za nagradu od predavačkog staža na premijerovom univerzitetu.
Na sajtu UDA-a navodi se da je Knežević ,,znanstveni savjetnik, profesor na poslijediplomskom studiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i glavni i odgovorni urednik Nakladno-istraživačkog zavoda Politička kultura u Zagrebu”.
U javnosti nije bilo nepoznanica o dva druga dobitnika, posebno zbog toga što su pored književne imali i političke karijere. Ilija Lakušić, književnik po vokaciji, ekonomista po obrazovanju, je 1991. izabran za ministra kulture u Vladi Mila Đukanovića. Prije ministrovanja bio je dopisnik Borbe, urednik kulturne rubrike u Pobjedi, istakao se i kao aktivista Pokreta za rušenje Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Bio je i potpredsjednik opštine Podgorica, direktor Muzeja u Podgorici, direktor i urednik Izdavačke kuće Obodsko slovo. Aktuelni je predjsednik Udruženja književnika Crne Gore.
Prošle godine je Lakušić ovako objasnio položaj srpkih pisaca u Crnoj Gori: „Lako je znati da samo ležeći Srbin može dobiti Trinaestojulsku nagradu, Miroslavljevo jevanđelje, Njegoševu nagradu ili, ne daj Bože, ući u Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti”.
Na mjesto ministra u Đukanovićevoj Vladi Lakušića je naslijedio Gojko Čelebić. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Pragu, govori francuski, engleski i češki. U intervjuu Monitoru, o sebi je rekao da je: ,,vizantijski nacionalista i mediteranski fundamentalista”.
Za vrijeme njegovog mandata pod okriljem Ministarstva kulture realizovan je projekat Roman u Crnoj Gori u 20. vijeku.
Nakon ministrovanja bio ambasador SRJ u Argentini, zatim, za SiCG vakta, savjetnik ambasadora u Japanu. Poslije referenduma bio je zamjenik ambasadora u misiji Crne Gore u Ujedinjenim nacijama.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom