DRUŠTVO
U niskom letu

Sedmostruki premijer Crne Gore Milo Đukanović prizemljio je devetostrukog direktora Montenegro Airlines-a: nakon devetnaest godina rukovođenja nacionalnom avio-kompanijom Zoran Đurišić je smijenjen. Mediji pišu – od prvog dana jula, zauzimaće mjesto direktora predstavništva firme u glavnom gradu Francuske (zamijeniće višegodišnjeg direktora Rajka Uskokovića). Bez obzira što Pariz, Šanzelize broj 120, zvuči romantično, riječ je o kazni. Zbog čega?
Iako formalno obrazloženje Vlade javnost nije dobila, mogao bi se steći utisak da je Đurišić ražalovan zbog lošeg poslovanja kompanije, prevashodno velikih dugova. Tako firma, osnovana 24. oktobra 1994. godine, duguje dvadesetak miliona eura, dok je Vlada, po drugi put za kratko vrijeme, garantovala za deset miliona eura kredita, koje Montenegro Airlines ne može da vraća.
Prošlogodišnji izvještaj Državne revizorske komisije (predsjednik senata u tom trenutku je Miroslav Ivanišević; izvještaj potpisuje tadašnji rukovodilac kolegijuma i član senata, sadašnji predsjednik, Dragiša Pešić) notira čitav niz nezakonitosti i nepravilnosti u radu firme za 2011. godinu. Revizijom je konstatovano da finansijski izvještaji u određenim slučajevima ne daju objektivno stanje sredstava i obaveza.
Doslovce: ,,Prema nalazima DRI iznos koji nije usaglašen između Društva i značajnih dobavljača i partnera (JP Aerodromi Crne Gore, Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, Republički fond za zdravstveno osiguranje, JAT Airways, Lovćen osiguranje Podgorica ) je 1,236 mil.eura i 184 mil.dinara. Takođe, revizijom je utvrđeno da je gubitak Društva u 2011. godini potcijenjen za iznos plaćenih kamata od 905,8 hilj.eura.”
Konstatovano je i da sredstva u pojedinim slučajevima nijesu korištena u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima. Da Montenegro Airlines nije poštovao odredbe Zakona o javnim nabavkama. Da nije poštovao odredbe Zakona o privrednim društvima. Da je izvršni direktor v.d. Zoran Đurišić istovremeno obavljao funkciju Predsjednika Odbora direktora, što je suprotno Zakonu o privrednim društvima. Da nijesu date na uvid kalkulacije cijena ulaza i izlaza roba. Da je kompanija kredite koje je dala zaposlenima za kupovinu stana, na osnovu odluke borda kojim predsjedava Đurišić, knjižila na sebe, iako je to protivzakonito…
U vrijeme objavljivanja izvještaja, Đukanović je od svih pomoćnika ministara, direktora uprava, direkcija, javnih preduzeća i ustanova zatražio, sada već čuveno, kovertiranje ostavki. Kovertirao je, razumije se, i Zoran Đurišić. Šef se nije smilovao: Đurišića šalje u Pariz, a na njegovo mjesto (predlog formalno uputila Vladina Komisija za kadrovska i administrativna pitanja) dovodi damu od Snimka, partijsku vojnikinju u usponu, Daliborku Pejović. To baca novo svjetlo na pitanje zbog čega je smijenjen Đurišić. Nema toga ni na dvoru ko vjeruje, da je Pejovićka dovedena zato što se u materiju bolje razumije od Đurišića.
Da bi se shvatio kontekst: Montenegro Airlines nije jedina firma koja u Crnoj Gori proizvodi gubitke. Naprotiv. Veliki broj državnih firmi posluje sa velikim gubicima. Pobjeda, recimo, nije mnogo bolja od Montenegro Airlines-a, tu su negdje, pa njeno rukovodstvo niko ne smjenjuje. Suprotno, uživaju Đukanovićevo povjerenje.
,,Iako vremenski interval od devetnaest godina, koliko je Đurišić proveo na čelu avio-kompanije, bode oči, siguran sam da to nije glavni povod njegove smjene. Mislim da okidač nije bio ni uknjiženi dug firme (dugove imaju i avio kompanije u regionu i svijetu), niti Đurišićeve svakako sumnjive poslovne rabote. Prije će biti, poznajući prirodu vladajuće partije, da je riječ o zakulisnim političkim sporovima između Đurišićeve supruge, ministarke odbrane Milice Pejanović-Đurišić i predsjednika Vlade, Đukanovića”, kaže Monitorov izvor koji je insistirao na anonimnosti.
Odavno stižu glasovi da na toj relaciji ne štima. Svjedočio je o tome i Momir Bulatović. U knjizi Pravila ćutanja, on piše o njenim počecima u politici: „Malo je reći da nije podnosila Đukanovića i ljude koji su se oko njega okupljali; grozila se njihovog bogatstva i primitivizma, posebno jer su ona i njen, tada nezaposleni suprug, jedva sastavljali kraj sa krajem”. Bulatović navodi kako je Milica imala precizne podatke, imajući u vidu da „je njen otac bio visoki funkcioner SDB-a, usljed čega je zadržao dosta ‘pozicija’ u Službi i imao informacije koje su bile van oficijelnih izvještaja”.
U sukobu Milo – Momir, 1997, ona se, kratkotrajno, priklonila Momiru, da bi odmah potom, prešla na Milovu stranu. Nije joj, sve ove godine, bilo loše. Upućeni Monitorovi izvori tvrde da je njoj lično bio bliži Bulatović, ali se na Đukanovićevu stranu prelomila zbog toga što je ušao u sukob sa Slobodanom Miloševićem. Svejedno, davala je do znanja da kao doktorica elektrotehnike sebe smatra superiornijom od Đukanovića koji se jedva dokopao diplome na Ekonomskom fakultetu.
Kada je Đukanović parafirao Beogradski sporazum, prolongirajući raspisivanje referendum o državnoj nezavisnosti, napustila je dnevnu politiku i prešla u ambasadore: Brisel i Luksemburg pa Pariz. I, konačno, nakon deset godina, povratak na velika vrata: ministarka odbrane. Napomena: na to mjesto nije je postavio Đukanović, već marta 2012. godine tadašnji premijer Igor Lukšić. Tada je pravljen kabinet, iza kojeg je stajala Evropa, a koji je trebalo da posluži da se Đukanović, koji je bio otišao sa izvršnih funkcija, kako su govorile neke diplomate, stavi u zagradu. Zna bolje o tome Đukanović.
Tu smo. Čim je javno saopšteno da Đukanović smjenjuje Đurišića (toj sjednici nije prisustvovala Pejanović-Đurišić), ministarka odbrane nije ćutala. Logikom ranjene lavice poručila je premijeru: ,,Kao što smatram i za ostale da ne treba da postoje neograničeni mandati onda tako mislim da se ni u ovom slučaju ne može govoriti o tome. Ono o čemu bi morali govoriti i imati u vidu je da kada se donose odgovarajuće odluke, u ovom vremenu u kojem svaka od njih treba da doprinese stvaranju boljih uslova za izlazak iz ekonomske krize, profesionalni kriterijum i profesionalizam ne mogu biti na tako grub način odbačeni”.
Jaz između ministarke i prvog ministra demonstriran je i prošle godine dok je gostovala u emisiji TV Vijesti Načisto. Tada je Milica Pejanović-Đurišić kritikovala crnogorsku ekonomsku strategiju. Mozak tog koncepta Đukanovićev ideološki mentor Veselin Vukotić. Rekla je da takav plan i program „privatizacije svega i svačega” nije održiv; da nije postojala potreba da se privatizuje Telekom, te da se ona zalagala za privatizaciju po fazama; da se nada ,,da će SDP nastaviti da principijelno zastupa ono što su principi socijale pravde, i da će u DPS-u sazreti vrijeme da se tim pitanjima posveti puna pažnja…”
Posljednji put neslaganje je eskalirao početkom ovog mjeseca u Bečićima. Na trećem 2BS forumu Budućnost NATO partnerstava Pejanović–Đurišić direktno je kritikovala vladinu Komunikacionu strategiju o evroatlantskim integracijama. Kazala je da se zalaže za dijalog, ali ,,za šta nije imala podršku”. Precizirala je kako je tokom prošle godine izbjegnuta debata o evroatlantskim integracijama: ,,Iz iskustva znam da se jasne poruke mogu slati oko mnogo stvari i da se to čini, i iskazujem svoje nezadovoljstvo što tako jasne poruke nema kad je u pitanju ovaj proces”. Đukanović je pokušao da umanji štetu nemušto kazavši kako ,,ne vjeruje da je to dobro interpretirano”.
Valjano je interpretirano. Krije li se negdje upravo u razmjeni stavova prostor za potvrdu teze da Đukanović sračunato dozirano Crnu Goru približava NATO savezu, svjestan da je to posljednji adut koji ga drži za partnera zapada?
Stoga su i javne poruke Milice Pejanović-Đurišić indikativnije. Izvor Monitora tvrdi da u vrhu DPS-a ne caruje drugarstvo. ,,Ona, recimo, nikako ne ‘vari’ ni Filipa Vujanovića, a Vujanović ni nju ni muža”.
Naš sagovornik kaže da supružnici Đurišić nisu baš skrivali naklonost prema opozicionom predsjedničkom kandidatu Miodragu Lekiću. ,,Možda je Đukanoviću trebao povod da mu se osveti, ali i oduži Daliborki koja je na njegov predlog, još ranije trebalo da zamijeni Miomira Mugošu u Podgorici, ali se Mugoša i njegovi, prije dvije godine, nijesu dali.”
Drugi sagovornik Monitora, upućen u dešavanja u DPS-u, smatra da je partijsko frakcionaška sapunica oko Montenegro Airlines-a dobro poznata priča o zloupotrebama državnih resursa. ,,Stari sukobi između ambiciozne Milice Pejanović i Mila Đukanovića upravo se vodio kroz nesrećnu sudbinu i problematično poslovanje naše avio kompanije, u kojoj su kompromitacije Zorana Đurišića korištene kao instrument pritiska i ucjene protiv njegove supruge”.
Nije pitanje valja li Đurišić. Stvar je u tome što Đukanović, u strahu, u potpunosti želi da kontroliše dvor. Tako, selektivno poteže mač kako bi obeshrabrio, manje ili više, neposlušne u partiji. Dokle to može ići, Milici Pejanović-Đurišić najbolje može da povjeri Svetozar Marović.
Marko MILAČIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja
Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.
Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.
Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.
Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.
Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.
Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju
Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.
Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe, posrami se

Producentkinja TV emisije Dnevnica Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti
Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.
U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.
„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.
Lejla Kašić, voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila je da je Antonio Pusić, u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.
Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić. Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtve kulturnog modela u kojem živimo. U međuvremenu su gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.
„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.
Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog koncepta emisije. Inače radi se o emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici Pušić je dragovoljno pristao. Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu, nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.
„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.
Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić, ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.
„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.
Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara. Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.
„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.
Lejla Kašić smatra da će i negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.
Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.
„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.
Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.
Talas prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.
„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.
Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić o incidentu obavijestila ovu organizaciju, Pusićev angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina
Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.
Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.
Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.
„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.
Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.
Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.
Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.
„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.
Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.
„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.
Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.
Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.
Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.
Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.
Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.
Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana
Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.
Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe. Većina optuženih je završila u zatvoru.
„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.
Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.
„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom