Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U niskom letu

Objavljeno prije

na

Sedmostruki premijer Crne Gore Milo Đukanović prizemljio je devetostrukog direktora Montenegro Airlines-a: nakon devetnaest godina rukovođenja nacionalnom avio-kompanijom Zoran Đurišić je smijenjen. Mediji pišu – od prvog dana jula, zauzimaće mjesto direktora predstavništva firme u glavnom gradu Francuske (zamijeniće višegodišnjeg direktora Rajka Uskokovića). Bez obzira što Pariz, Šanzelize broj 120, zvuči romantično, riječ je o kazni. Zbog čega?

Iako formalno obrazloženje Vlade javnost nije dobila, mogao bi se steći utisak da je Đurišić ražalovan zbog lošeg poslovanja kompanije, prevashodno velikih dugova. Tako firma, osnovana 24. oktobra 1994. godine, duguje dvadesetak miliona eura, dok je Vlada, po drugi put za kratko vrijeme, garantovala za deset miliona eura kredita, koje Montenegro Airlines ne može da vraća.

Prošlogodišnji izvještaj Državne revizorske komisije (predsjednik senata u tom trenutku je Miroslav Ivanišević; izvještaj potpisuje tadašnji rukovodilac kolegijuma i član senata, sadašnji predsjednik, Dragiša Pešić) notira čitav niz nezakonitosti i nepravilnosti u radu firme za 2011. godinu. Revizijom je konstatovano da finansijski izvještaji u određenim slučajevima ne daju objektivno stanje sredstava i obaveza.

Doslovce: ,,Prema nalazima DRI iznos koji nije usaglašen između Društva i značajnih dobavljača i partnera (JP Aerodromi Crne Gore, Agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, Republički fond za zdravstveno osiguranje, JAT Airways, Lovćen osiguranje Podgorica ) je 1,236 mil.eura i 184 mil.dinara. Takođe, revizijom je utvrđeno da je gubitak Društva u 2011. godini potcijenjen za iznos plaćenih kamata od 905,8 hilj.eura.”

Konstatovano je i da sredstva u pojedinim slučajevima nijesu korištena u skladu sa zakonom i podzakonskim propisima. Da Montenegro Airlines nije poštovao odredbe Zakona o javnim nabavkama. Da nije poštovao odredbe Zakona o privrednim društvima. Da je izvršni direktor v.d. Zoran Đurišić istovremeno obavljao funkciju Predsjednika Odbora direktora, što je suprotno Zakonu o privrednim društvima. Da nijesu date na uvid kalkulacije cijena ulaza i izlaza roba. Da je kompanija kredite koje je dala zaposlenima za kupovinu stana, na osnovu odluke borda kojim predsjedava Đurišić, knjižila na sebe, iako je to protivzakonito…

U vrijeme objavljivanja izvještaja, Đukanović je od svih pomoćnika ministara, direktora uprava, direkcija, javnih preduzeća i ustanova zatražio, sada već čuveno, kovertiranje ostavki. Kovertirao je, razumije se, i Zoran Đurišić. Šef se nije smilovao: Đurišića šalje u Pariz, a na njegovo mjesto (predlog formalno uputila Vladina Komisija za kadrovska i administrativna pitanja) dovodi damu od Snimka, partijsku vojnikinju u usponu, Daliborku Pejović. To baca novo svjetlo na pitanje zbog čega je smijenjen Đurišić. Nema toga ni na dvoru ko vjeruje, da je Pejovićka dovedena zato što se u materiju bolje razumije od Đurišića.

Da bi se shvatio kontekst: Montenegro Airlines nije jedina firma koja u Crnoj Gori proizvodi gubitke. Naprotiv. Veliki broj državnih firmi posluje sa velikim gubicima. Pobjeda, recimo, nije mnogo bolja od Montenegro Airlines-a, tu su negdje, pa njeno rukovodstvo niko ne smjenjuje. Suprotno, uživaju Đukanovićevo povjerenje.

,,Iako vremenski interval od devetnaest godina, koliko je Đurišić proveo na čelu avio-kompanije, bode oči, siguran sam da to nije glavni povod njegove smjene. Mislim da okidač nije bio ni uknjiženi dug firme (dugove imaju i avio kompanije u regionu i svijetu), niti Đurišićeve svakako sumnjive poslovne rabote. Prije će biti, poznajući prirodu vladajuće partije, da je riječ o zakulisnim političkim sporovima između Đurišićeve supruge, ministarke odbrane Milice Pejanović-Đurišić i predsjednika Vlade, Đukanovića”, kaže Monitorov izvor koji je insistirao na anonimnosti.

Odavno stižu glasovi da na toj relaciji ne štima. Svjedočio je o tome i Momir Bulatović. U knjizi Pravila ćutanja, on piše o njenim počecima u politici: „Malo je reći da nije podnosila Đukanovića i ljude koji su se oko njega okupljali; grozila se njihovog bogatstva i primitivizma, posebno jer su ona i njen, tada nezaposleni suprug, jedva sastavljali kraj sa krajem”. Bulatović navodi kako je Milica imala precizne podatke, imajući u vidu da „je njen otac bio visoki funkcioner SDB-a, usljed čega je zadržao dosta ‘pozicija’ u Službi i imao informacije koje su bile van oficijelnih izvještaja”.

U sukobu Milo – Momir, 1997, ona se, kratkotrajno, priklonila Momiru, da bi odmah potom, prešla na Milovu stranu. Nije joj, sve ove godine, bilo loše. Upućeni Monitorovi izvori tvrde da je njoj lično bio bliži Bulatović, ali se na Đukanovićevu stranu prelomila zbog toga što je ušao u sukob sa Slobodanom Miloševićem. Svejedno, davala je do znanja da kao doktorica elektrotehnike sebe smatra superiornijom od Đukanovića koji se jedva dokopao diplome na Ekonomskom fakultetu.

Kada je Đukanović parafirao Beogradski sporazum, prolongirajući raspisivanje referendum o državnoj nezavisnosti, napustila je dnevnu politiku i prešla u ambasadore: Brisel i Luksemburg pa Pariz. I, konačno, nakon deset godina, povratak na velika vrata: ministarka odbrane. Napomena: na to mjesto nije je postavio Đukanović, već marta 2012. godine tadašnji premijer Igor Lukšić. Tada je pravljen kabinet, iza kojeg je stajala Evropa, a koji je trebalo da posluži da se Đukanović, koji je bio otišao sa izvršnih funkcija, kako su govorile neke diplomate, stavi u zagradu. Zna bolje o tome Đukanović.

Tu smo. Čim je javno saopšteno da Đukanović smjenjuje Đurišića (toj sjednici nije prisustvovala Pejanović-Đurišić), ministarka odbrane nije ćutala. Logikom ranjene lavice poručila je premijeru: ,,Kao što smatram i za ostale da ne treba da postoje neograničeni mandati onda tako mislim da se ni u ovom slučaju ne može govoriti o tome. Ono o čemu bi morali govoriti i imati u vidu je da kada se donose odgovarajuće odluke, u ovom vremenu u kojem svaka od njih treba da doprinese stvaranju boljih uslova za izlazak iz ekonomske krize, profesionalni kriterijum i profesionalizam ne mogu biti na tako grub način odbačeni”.

Jaz između ministarke i prvog ministra demonstriran je i prošle godine dok je gostovala u emisiji TV Vijesti Načisto. Tada je Milica Pejanović-Đurišić kritikovala crnogorsku ekonomsku strategiju. Mozak tog koncepta Đukanovićev ideološki mentor Veselin Vukotić. Rekla je da takav plan i program „privatizacije svega i svačega” nije održiv; da nije postojala potreba da se privatizuje Telekom, te da se ona zalagala za privatizaciju po fazama; da se nada ,,da će SDP nastaviti da principijelno zastupa ono što su principi socijale pravde, i da će u DPS-u sazreti vrijeme da se tim pitanjima posveti puna pažnja…”

Posljednji put neslaganje je eskalirao početkom ovog mjeseca u Bečićima. Na trećem 2BS forumu Budućnost NATO partnerstava Pejanović–Đurišić direktno je kritikovala vladinu Komunikacionu strategiju o evroatlantskim integracijama. Kazala je da se zalaže za dijalog, ali ,,za šta nije imala podršku”. Precizirala je kako je tokom prošle godine izbjegnuta debata o evroatlantskim integracijama: ,,Iz iskustva znam da se jasne poruke mogu slati oko mnogo stvari i da se to čini, i iskazujem svoje nezadovoljstvo što tako jasne poruke nema kad je u pitanju ovaj proces”. Đukanović je pokušao da umanji štetu nemušto kazavši kako ,,ne vjeruje da je to dobro interpretirano”.

Valjano je interpretirano. Krije li se negdje upravo u razmjeni stavova prostor za potvrdu teze da Đukanović sračunato dozirano Crnu Goru približava NATO savezu, svjestan da je to posljednji adut koji ga drži za partnera zapada?

Stoga su i javne poruke Milice Pejanović-Đurišić indikativnije. Izvor Monitora tvrdi da u vrhu DPS-a ne caruje drugarstvo. ,,Ona, recimo, nikako ne ‘vari’ ni Filipa Vujanovića, a Vujanović ni nju ni muža”.

Naš sagovornik kaže da supružnici Đurišić nisu baš skrivali naklonost prema opozicionom predsjedničkom kandidatu Miodragu Lekiću. ,,Možda je Đukanoviću trebao povod da mu se osveti, ali i oduži Daliborki koja je na njegov predlog, još ranije trebalo da zamijeni Miomira Mugošu u Podgorici, ali se Mugoša i njegovi, prije dvije godine, nijesu dali.”

Drugi sagovornik Monitora, upućen u dešavanja u DPS-u, smatra da je partijsko frakcionaška sapunica oko Montenegro Airlines-a dobro poznata priča o zloupotrebama državnih resursa. ,,Stari sukobi između ambiciozne Milice Pejanović i Mila Đukanovića upravo se vodio kroz nesrećnu sudbinu i problematično poslovanje naše avio kompanije, u kojoj su kompromitacije Zorana Đurišića korištene kao instrument pritiska i ucjene protiv njegove supruge”.

Nije pitanje valja li Đurišić. Stvar je u tome što Đukanović, u strahu, u potpunosti želi da kontroliše dvor. Tako, selektivno poteže mač kako bi obeshrabrio, manje ili više, neposlušne u partiji. Dokle to može ići, Milici Pejanović-Đurišić najbolje može da povjeri Svetozar Marović.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

FEMICID: Sistem je opet zakazao, ili sistema nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori, od 2001. godine do danas, u prosjeku su četiri žene godišnje bile žrtve femicida. Ubijena Biljana Pavićević je 89. žrtva. Da li je to dovoljno da se kao društvo zamislimo i zabrinemo

 

Od početka godine u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici formirano je 118 predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. To znači da je svakog drugog dana podgoričkoj policiji pristizala po jedna prijava. Među onima koji su prijavljivali nasilje bila je, kako je to i zvanično saopšteno, i 33-godišnja Podgoričanka  Biljana Pavićević. Institucije nijesu uspjele da je zaštite od četiri godine starijeg bivšeg supruga Miljana Boškovića koji je ubio samo dvadeset dana nakon što ga je prijavila policiji. Nadležno tužilaštvo je ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela, nakon čega mu je izrečena opomena i zabrana prilaska bivšoj supruzi.

Kako je na dan ubistva saopšteno iz policije, Pavićević je prvog avgusta prijavila bivšeg supruga i oni su o tome  obavijestili nadležnog tužioca u Podgorici. Dežurni državni tužilac se, „nakon sagledavanja svih aspekata predmetnog događaja“, izjasnio da u radnjama prijavljenog lica nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, te da Uprava policije cijeni da li u radnjama prijavljenog lica ima elemenata prekršaja. Tako je, sada već osumnjičeni za ubistvo, kaženjen pred Sudom za prekršaje.

Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je od početka 2019. godine do danas ubijeno 16 žena, gdje su kao počinioci identifikovani supružnici, partneri, bivši partneri ili članovi porodice. Samo 2019. godine evidentirano je pet ubistava žena. Dvije žene su ubijene u Nikšiću i po jedna u Rožajama, Cetinju i Bijelom Polju. U dva slučaja sin je ubio majku, jednu ženu ubio je emotivni partner, u jednom slučaju riječ je o poznanicima koji nisu bili u emotivnoj vezi, dok je jednu žrtvu života lišila bivša supruga tadašnjeg partnera.

Godinu kasnije evidentirana su tri ubistva žena – u Beranama, Cetinju i Kotoru. „U jednom slučaju radi se o supružnicima, u jednom slučaju ubica je član šire porodice, a u jednom je riječ o partnerima. U 2021. godini evidentirana su dva ubistva žena – u Petnjici i Podgorici, a riječ je o supružnicima i u drugom slučaju o bivšim emotivnim partnerima. Godinu dana kasnije žene su bile žrtve u Baru i Herceg Novom – u jednom slučaju supružnika, a u drugom bivšeg supružnika“, pokazuju podaci iz Uprave policije.

Tokom prošle godine evidentirano je jedno ubistvo u Podgorici, a ubica i žrtva su bili poznanici. „Od početka 2024. godini do danas počinjena su tri ubistva – dvije žene su bile žrtve u Podgorici, a jedna u Kotoru. U jednom slučaju počinitelj je bio suprug, u drugom bivši suprug, a u trećem je kćerka ubila majku“, navode iz Uprave policije.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZVJEŠTAJ EVROPSKE SLUŽBE ZA SUZBIJANJE PREVARA: Crna Gora u vrhu zemalja iz koje stižu zaplijenjene cigarete

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona)

 

 

Evropska služba za suzbijanje prevara (OLAF) saopštila je u izvještaju  o svom radu za 2023. da je Crna Gora u vrhu zemalja iz koje su došle cigarete zaplijenjene na granicama EU.

Od 333 miliona cigareta koje su u 2023. zaplijenili evropski graničari, ukupno je 62,2 miliona stiglo iz Crne Gore. Tako je Crna Gora u prošloj godini bila treća država na OLAF-ovoj listi, iza Turske (84,6 miliona) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (76,2). Slijede Indonezija (52,5), Kina (19,4), Singapur (12,4), Pakistan (10), Indija (9,2 miliona) i Kambodža (4,5 miliona).

Iz Kine je navedeni iznos oduzet u sedam zaplijena, a iz drugih država u po jednoj akciji, navodi se u dokumentu. Prema OLAF-u, van granica EU, u Srbiji i Izraelu, zaplijenjeno je 144,3 miliona cigareta, a unutar granica Unije 140,6 miliona. Navodi se da su operacije OLAF-a dovele do zaplene preko 616 miliona ilegalnih cigareta širom svijeta, uključujući 333 miliona cigareta zaplijenjenih na spoljnim granicama EU.

“OLAF je takođe pomogao da se zaplijeni 140 tona sirovog duvana i šest tona duvana za lulu, sprečavajući gubitke od preko 151 miliona eura za budžete EU i nacionalne budžete. Pored toga, dojave iz OLAF-a dovele su do konfiskcije 144,34 miliona cigareta i 40 tona sirovog duvana izvan EU”, navedeno je u izvještaju. U dokumentu se ocjenjuje da je “krijumčarenje cigareta ponovo globalno pitanje jer su neke od zemalja uključenih u ilegalnu trgovinu bile udaljene poput Turske, Indonezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Crne Gore”.

„Šverc cigareta je državni projekat koji je režirao bivši režim, i on je vremenom privatizovan u korist odabranih i privilegovanih pojedinaca koji su finansirali izborne kampanje, kao i druge ilegalne i netransparentne aktivnosti partija i funkcionera bivše vlasti“, za portal RTCG kazao je potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica. Komentarišući izvještaj, Koprivica je ocijenio da je osnovni preduslov šverca cigareta korupcija u policiji i na carini, na različitim nivoima.

Kazao je da je sa Balkana poticalo oko 30 milijardi cigareta koje su dominantno činile štetu tržištu i budžetu Velike Britanije i pojedinih članica EU i da je opravdana međunarodna zabrinutost i aktivnosti institucija zaduženih za vladavinu prava međunarodnih partnera.

Koprivica naglašava da je osnovni vid krijumčarenja cigareta vršen zloupotrebom Slobodne carinske zone u Luci Bar. “Cigarete koje su stizale u Luku Bar su, zahvaljujući korupciji i sistemskom djelovanju zarobljenih struktura u policiji i carinskoj upravi, išle izvan Crne Gore preko njene kopnene teritorije, tako što bi nakon ilegalnog izlaska iz skladišta u Slobodnoj carinskoj zoni, kreirani lažni carinski dokumenti koji su osnov njihovog fiktivnog izvoza brodovima iz Luke Bar. Riječ je bilo o veoma razrađenoj i strukturiranoj šemi krijumčarenja i eliminisanja tragova, gdje su nezaobilaznu ulogu imali korumpirani policijski i carinski službenici, zatim špediterska preduzeća, pa do visokih policijskih funkcinera i sa njima povezanih lica i članova porodica, kao lica na crnoj listi SAD, kao što je Daka Davidović“, ističe Koprivica i dodaje da “OKG imaju i ilegalne magacine i skladišta, iz kojih su se otpremale cigarete, nakon sačinjavanja friziranih papira o tranzitu, ka navodnim krajnjim destinacijama”.

Koprivica je ocijenio da je u borbi protiv ovog fenomena bilo više marketinga, a malo sistemskih rješenja.  “Bilo je i govora da će sa izborom 44. Vlade stati borba protiv šverca cigareta, ali te tvrdnje upravo činjenice demantuju. Naime, Uprava prihoda i carina (UPC) zaplijenila je 22.12.2023. godine u Slobodnoj zoni Luke Bar 1.188 paketa cigareta, odnosno oko 594.000 paklica. Sve cigarete su bile bez akciznih markica, a one su kontejnerom dopremljene iz Ujedinjenih Arpaskih Emirata, a naši carinski službenici iz Sektora za carinsku kontrolu i bezbjednost su spriječili da budu prokrijumčarene preko Luke Bar”, kazao je.

Posljednje hapšenje u Crnoj Gori zbog krijumčarenja cigareta policija je obavila početkom juna kada je uhapšen bivši šef kriminalističke policije u Baru Ilija Vasović. On je uhapšen dva dana nakon što je Libertas press objavio da je Europol dostavio tužilaštvu informacije o umiješanosti Vasovića u kriminal.  SKY prepiska otkrila je da Vasović i Aleksandar Mrkić dogovoraju, navodno, šverc cigareta preko Luke Bar.  U prepiskama se govori i da je kontroverzni biznismen Miodrag – Daka Davidović (67), navodno ključni čovjek za kriminalne aktivnosti u poslu sa krijumčarenjem cigareta nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u avgustu 2020. godine. Davidović do danas nije ni u Specijalnom državnom tužilaštvu, niti u Specijalnom policijskom odjeljenju, saslušavan ni kao građanin, ni kao svjedok, ni kao osumnjičeni.

Na osnovu transkripata razgovora koji su dostavljeni crnogorskoj policiji i tužilaštvu u junu prošle godine podignuta je  optužnica protiv bivšeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića, te podgoričana Aleksandra Mrkića, koji je u bjekstvu, njegovog brata Nikole te Muja Nikočevića. Tom optužnicom, koja je potvrđena od strane podgoričkog Višeg suda obuhvaćeno je još 11 optuženih i na jesen se očekuje početak suđenja.

Treba se prisjetiti i slučaja protiv bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića. Ni do danas nema odgovora dokle se stiglo sa istragom pokrenutom nakon što je Milošević u decembru 2022.godine uhapšen.  Početkom oktobra 2022.godine Milošević se prvi put na nekoliko sati našao pred policijskim inspektorima, a nakon što je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo akciju usmjeru na identifikovanje osoba koje pripadaju organizovanom lancu koji je švercovao dio cigareta koje je država zaplijenila u Slobodnoj carinskoj zoni Luke Bar, a koje su trebalo da budu i uništene. Poslije šestosatnog informativnog razgovora pušten je usljed nedostatka dokaza. Akcija državnog šverca cigareta policijski je razotkrivena tek kada je dokazano da je od dva šlepera cigareta – koji su navodno spaljivani 29. septembra 2022. u maloj peći nikšićke fabrike ,,M konstrakšn“ – volšebno nestao kamion sa robom vrijednom milion eura. Specijalno policijsko odjeljenje akciju je započelo nakon što su dobili precizne podatke i informacije od Agencije za nacionalnu bezbjednost koja je nadgledanje koordinirala sa britanskim kolegama, uz evidentiranje krijumčarene robe i lociranje ,,sklonjenog“ kamiona ,,Brnović transa“. Osumnjičeni Milošević tvrdi  da je to dio namještaljke. Vlada je 7. oktobra 2022.godine, dva dana pošto je Milošević privođen na informativni razgovor, na prijedlog premijera Dritana Abazovića smijenila tadašnjeg v. d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kenteru. Nekoliko dana kasnije Milošević je podnio ostavku, a zatim u javnim nastupima tvrdio da nije kriv i da je sve radio po zakonu.

Jedno je sigurno – Specijalno tužilaštvo ima još nedovršenog posla.

 

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POTVRĐENA OPTUŽNICA ZA RANJAVANJE OLIVERE LAKIĆ: Nalogodavci i dalje izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu zbog ranjavanja istraživačke novinarke i direktorice portala Libertas Press Olivere Lakić, koji se dogodio u maju 2018. godine

 

 

Šest godina  od ranjavanja istraživačke novinarke Olivere Lakić,  još nema pravosnažne presude protiv zločinaca koji stoje iza napada na direktoricu i glavnu urednicu istraživačkog portala „Libertas Press“. Iako je policija još početkom 2019. godine, nepunih godinu dana nakon napada, sa sigurnošću saopštila ime kriminalca koji je navodno opalio metak,  optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Viši sud u Podgorici potvrdio je tek je prije nekoliko dana.

Ovaj napad bio je veliki međunarodni skandal za jednu NATO članicu i zemlju kandidata za Evropsku Uniju. Brojne  međunarodne organizacije pozivale su više puta da se u potpunosti rasvijetli napad na Oliveru Lakić. Prve nalaze policija je dostavila upravo uoči posjete Crnoj Gori  tada evropskog komesara za proširenje Johanesa Hana.  Stejt Department  je Lakić odlikovao međunarodnom nagradom Hrabra žena (International Women of Courage Award), namijenjena ženama iz čitavog svijeta koje su, uprkos velikom ličnom riziku, primjer izvrsne hrabrosti i liderstva u promociji ljudskih prava, jednakosti žena i društvenog napretka.

Vijeće Višeg suda u Podgorici protekle sedmice potvrdilo je optužnicu koju je Specijalno državno tužilaštvo podiglo protiv 14 osoba okrivljenih za napad na novinarku Oliveru Lakić, ali i ubistvo Miodraga Kruščića koje se dogodilo iste godine.

Optužnicom su obuhvaćeni Milan Vujotić, bivši policajac Darko Lalović, Filip Knežević, Mario Milošević, Goran Rakočević, Veselin Bubanja, Filip Bešović, Luka Bulatović, Dejan Vukašinović, Branislav Karadžić, Goran Vukčević, Mijajlo Stojanović, Aleksandar Ljumović i Sanja Božović. Oni se terete i za krijumčarenje 554 kg marihuane, iz Albanije u Crnu Goru, 26. januara 2021. godine.

Filip Knežević, koji je u bjeksvtu, optužen je da je pucao u Oliveru Lakić, 8. maja 2018. godine, ispred ulaza zgrade u Podgorici, u kojoj živi. Ona je tada ranjena u nogu.

Kao direktni izvršilac ubistva Miodraga Kruščića označen je Mario Milošević. On je, osumnjičen da je, 21. maja 2018. godine, ubio Kruščića dok je sjedio u kafiću na Starom Aerodromu u Podgorici.

Pravni zastupnik Olivere Lakić u tom postupku, advokat Dalibor Tomović, tvrdi da oni još nisu dobili optužnici da bi vidjeli šta u njoj piše. Tek kada optužnica bude zvanično potvrđena, objasnio je za Monitor, oštećena dobija status stranke.

„Otkad je Specijalno državno tužilaštvo preuzelo predmet, pozivani smo i prisustvovali saslušanjima svjedoka, a posljednja takva procesna radnja održana je, po mom sjećanju, prošle godine. Uglavnom ne mogu više da kažem o ovom postupku, dok ne vidim optužnicu, a to će vjerovatno malo potrajati“, kaže Tomović.

Svi okrivljeni, koji su dostupni nadležnim organima, negirali su krivicu, nazvavši optužnicu namještaljkom.Advokati Miloš Vuksanović i Stefan Jovanović, koji u ovom postupku brane Marija Miloševića, Gorana Rakočevića i Filipa Bešovića, ranije su zatražili da se što prije potvrdi optužnica „kako bi se ova agonija što prije okončala“. Tvrde da optužni akt ne sadrži apsolutno ni jedan dokaz iz kojih bi proizilazila osnovana sumnja da su okrivljeni izvršili krivična djela za koja se terete.

“Ova optužnica predstavlja jednu vrstu uvrede za oštećenu novinarku Oliveru Lakić, odnosno za porodicu Kruščić. U ovom optužnom aktu se ne nalaze pravi izvršioci krivičnih djela. Postoji konfuzija u optužnici, jer se navodi da je motiv napada na novinarku Oliveru Lakić bio njen istraživački rad, dok je kao oštećena saslušana i decidno izjavila da nikada nije vidjela okrivljene, da ih ne poznaje i da o njima nije napisala ni jedno slovo a kamoli članak, odnosno da nisu bili predmet njenog rada što dovoljno govori samo po sebi “, kazao je tada Jovanović.

On je dodao da je “istraga u ovom predmetu trajala duže od šest godina, što samo o sebi dovoljno govori o kvalitetu dokaza koji su prikupljenji u fazi tobožnje istrage”.

Jedan od optuženih, Rakočević ,je, obraćajući se ranije Vijeću suda, na čelu sa sudijom Zoranom Radovićem, rekao da “nije pristao na te ucjene”.

“Dolazili su nam iz državnih službi u zatvor i govorili da znaju da nemamo veze sa ubistvom Kruščića, ali da moramo da prihvatimo slučaj napada na Lakić. Evo provjerite ko je, više puta, u zatvoru posjećivao svjedoka Bajrama Pistu? Enis Baković (bivši policijski funkcioner). Zašto? Da nijesu imali bračnu posjetu”, pitao je Rakočević.

I pored podignute optužnice, ostaje nejasan motiv napada na nagrađivanu istraživačku novinarku, kao i imena mogućih nalogodavaca. Lakić je u večeri 8. maja 2018. godine ranjena ispred ulaza zgrade u kojoj živi, kada joj je nepoznata osoba prišla s leđa i iz blizine ispalila metak u desnu potkoljenicu. Postupajući tužilac je najprije kvalifikovao djelo kao pokušaj ubistva, da bi kasnije tužilaštvo prekvalifikovalo zločin u nanošenje teških tjelesnih povreda.

Kao direktni napadač na novinarku označen je  Filip Knežević, iako su 2019. godine policija i tužilaštvo tvrdili da je napadač Filip Bešović. Krajem 2020. godine, iz SDT-a je saopšteno da je grupa okrivljenih u spuškom zatvoru dogovarala ubistvo Olivere Lakić. Tužilaštvu je, pored Sky prepiske, pomogao i iskaz svjedoka saradnika Bajrama Piste, koji je tužiocima ispričao da  osumnjičeni za ubistvo novinarke nudili 200.000 eura. Prema njegovom iskazu, Vesko Bubanja mu je u spuškom zatvoru ispričao da je Lakićeva ,,vidjela nešto što nije trebala”, zbog čega je počeo da prati kuda se kreće, fotografiše je, i sve šalje Kneževiću. Navodno, rekao mu je i da je Bešović bio šofer kada su pratili Oliveru Lakić i da je javio Filipu Kneževiću, vrijeme i momenat kada  je sama i da može nesmetano da joj se priđe…

Nakon što je Europol razbio SKY ECC komunikaciju isplivali su još neki detalji. Najprije se došlo do bivšeg policajca Darka Lalovića. On je bio raspoređen u Sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata i izvjesno vrijeme je bio zadužen za bezbjednost tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.  Lalović je u proteklom periodu bio u direktnoj komunikaciji upravo sa bezbjednosno interesantnim osobama odgovornim za napad na  Oliveru Lakić.

Još od prvih prijetnji novinarki 2011. godine zbog serije priča o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta, u javnosti se spekulisalo da iza svih napada na nju stoje kriminalne strukture unutar bezbjednosnih službi. Posljednji je to, nakon njenog ranjavanja, učinio tadašnji opozicioni poslanik, današnji potpredsjednik Vlade – Dritan Abazović. On je tada izjavio da je „vrh policije“ pucao u Oliveru Lakić. Međutim, za sada samo je jedan policajac među osumnjičenima.

Olivera Lakić je više puta napadana u svojoj novinarskoj karijeri. Više puta joj je prijećeno od 31. januara do 10. februara 2011. godine zbog serije tekstova koje je objavila u ,,Vijestima,, o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u fabrici Tara u Mojkovcu i njenom skladištu u predgrađu Podgorice – Donja Gorica, i povezanosti tih aktivnosti sa Upravom policije i Agencijom za nacionalnu bezbjednost. Prijetnjama su bile obuhvaćene i njena kćerka i kćerkina cimerka, koje su se tada nalazile na studijama u inostranstvu.

Nalogodavac nijednog od ovih napada nije otkriven. Više od deset godina bezbjednost novinarke je narušena, jer su naredbodavci ili naredbodavac napada na nju i dalje na slobodi. Da li će isti ishod biti i sa ovim sudskim postupkom?

 

Prljavi policajci ometali istragu ranjavanja Lakićeve?

Transkripti koje su objavile „Vijesti“  pokazuju i da su optuženi policajci Petar Lazović, Ivan Stamatović, Miloš Mišurović i Ljubo Milović činili  sve kako se ne bi rasvijetlio pokušaj ubistva istraživačke novinarke Olivere Lakić. Četvorica pripadnika policijskog narko-kartela međusobno su se, a pojedini od njih i sa šefom kavačkog klana Radojem Zvicerom, dogovarali o tome kako da sabotiraju istragu. Stamatović je predlagao da nađu nekog da pritisne jednog od kavčana, kako ne bi progovorio pred tužiteljkom.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo