Povežite se sa nama

MONITORING

U službi korupcije

Objavljeno prije

na

Pred Anketnim odborom za Telekom tokom narednog perioda trebalo bi da svjedoči Milo Đukanović, bivši premijer Crne Gore. Đukanovića direktno ne pominju američke pravosudne vlasti koje razmotavaju korupcionašku aferu Telekom, ali ga posredno dovode u vezu sa cijelom pričom. Kao što je poznato, navodi se da je sestra visokog crnogorskog zvaničnika, advokatica, primala novac za lažne konsultantske ugovore tokom privatizacije Telekoma. Advokatica je Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera. „Prema našim podacima najveći dio novca otišao je upravo familiji Đukanović. Da bi se sakrili tragovi novac je uplaćen preko njima bliskih ljudi koji su imali registrovane firme u inostranstvu,” rekao je Monitoru zvaničnik, izvor upoznat sa istragom. On je naveo i da su se, navodno, Đukanović i njegovi pravdali da novac od lažnih konsultantskih usluga nije završio u džepu familije, već je otišao na referendumsku kampanju.

Za razliku od Anketnog odbora, državna tužiteljica Ranka Čarapić, koja mjesecima ispituje ovaj slučaj (tapkajući u mjestu), još nije saslušala Mila Đukanovića iako je on bio na čelu Vlade i Savjeta za privatizaciju tokom prodaje crnogorskog operatera. Svjedočila je jedino Kolarević. Ona je, prema saznanjima Monitora, uvjerila tužiteljicu da je pošteno zaradila stotine hiljada eura koje je dobila za poslove oko navodne transformacije Telekoma. Kolarevićeva je prema javnom priznanju radila na tim poslovima sa kolegom advokatom Nikolom Martinovićem. Za konsultantske poslove, kako je tvrdila, angažovala ih je njujorška firma Sigma.

Trojica visokih menadžera Mađar Telekoma okrivljeni su da su korumpirali državne zvaničnike u Crnoj Gori u iznosu od 7,35 miliona eura, uplaćenih za lažne ugovore preko četiri of šor firme Fiesta (Mauricijus), Activa (Sejšeli), Sigma (Njujork) i Rawleigh (Britanska Zapadna Indija). Preko Atlantika, počeo je sudski proces. Prvo ročište zakazano za kraj avgusta u Njujorku, odgođeno je zbog promjene sudije.

Afera Telekom aktuelna je još od 2006. godine, kada su naši pravosudni organi na zahtjev iz inostranstva tražili da se ispitaju navodi o korupciji, što se vidi u revizorskom izvještaju Telekoma. Vesna Medenica, tadašnja državna tužiteljica, nije procesuirala slučaj. Obavijestila je 2007. menadžment Telekoma da sporni konsultantski ugovori „ ne sadrže elemente koji se mogu označiti kao kriminalne radnje”. Medenica je bliska prijateljica Ane Kolarević.

Krajem prošle godine objavljeno je da su se predstavnici američke SEC i Dojče Telekoma dogovorili o poravnanju zbog skandala vezanog za prodaju crnogorskog i makedonskog državnog operatera. Dojče Telekom, koji se kotira na njujorškoj berzi, platio je zbog toga oko 100 miliona dolara SEC-u.

Kako je Monitor pisao više puta, dvije firme Fiesta i Sigma, preko kojih su uplaćivani milioni za mito, u vezi su sa Duškom Kneževićem. „Knežević je glavni blagajnik familije. Mnogo je umješniji od ljudi iz Prve banke, koji nemaju velika znanja. Predsjednik Atlasa ima oko sebe dobro obučenu ekipu finansijskih stručnjaka i ljudi koji imaju mrežu firmi u inostranstvu,” rekao je ovaj izvor.

Monitor je u prošlom broju objavio da je firma Sigma inter corp u direktnoj vezi sa licem koje Kneževiću obavlja najpovjerljivije poslove. Predsjednik njujorške Sigme inter corp je Branislav Branko Krtinić. On je tu firmu registrovao na Menhetnu 2000. godine. Nekoliko godina kasnije Krtinića će Knežević postaviti na mjesto direktora svog Montenegroexpressa.

Krtinić je Montenegroexpress preuzeo po privatizaciji. Prema crnogorskom privrednom registru on je danas u odboru direktora Montenegroexspressa, a predsjednik je odbora direktora druge Kneževićeve firme Montenegroexpress Travel Agency.

Branko Krtinić nije jedini iz porodice koji je zapošljen u Kneževićevom carstvu. Njegov sin Aleksandar, koji je takođe jedno vrijeme živio u Americi, gdje je diplomirao na Brajant Univerzitetu ekonomiju i političke nauke, kadar je Duška Kneževića. Radio je u Pireus banci u kojoj je Knežević jedno vrijeme imao vlasnički udio. Zastupao je Atlas grupu sa Snežanom Nikčević i Nebojšom Sovranom na godišnjoj skupštini akcionara beogradskog Centroporma u junu ove godine. Prema pretraživačima na internetu mlađi Krtinić je od 2011. godine finansijski direktor Atlas grupe.

Prema pouzdanim izvorima Monitora, elementi kriminalnih poslova mogli bi se naći i u transakcijama vezanim za otkup manjinskog paketa akcija Telekoma. Vlada Mila Đukanovića je , na šta jasno ukazuju dokumenta , omogućila Mađarima da po povoljnoj cijeni nakon kupovine paketa od 51 odsto, otkupe i dodatnih 21,92 odsto akcija od manjinskih akcionara po povlašćenoj cijeni od 2,2 eura po akciji. Pri tom je iz našeg budžeta vršena doplata od 30 centi za svaku prodatu akciju. Mađari su tako došli do monopola.

Izvor Monitora upoznat sa istragom potvrdio je da su i u otkupu manjinskog paketa akcija učestvovali ljudi povezani sa Atlas grupom. Uprava za sprečavanje pranja novca notirala je, prema našem izvoru, da je novac od prodaje akcija Telekoma uplaćivan Vladimiru Bjelanoviću i da su transakcije išle preko kompanije Cosmos LTD za koju se tvrdi da je imala više računa kod Atlas banke. Navodno se radi o milionskim transakcijama.

Prema crnogorskom privrednom registru Bjelanović zauzima istaknutu poziciju u Atlas grupi. On je jedno vrijeme bio direktor Primorke Bar, koju je privatizovala Kneževićeva imperija. Kasnije je, pošto je uništena, a radnici štrajkovali, Atlas grupa prodala Primorku podgoričkoj Krizmi.

Primorka nije jedina veza Bjelanovića sa Kneževićem. Prema britanskom privrednom registru, Bjelanović je direktor londonske kompanije Hemagro limited, koja je kao što smo objavili u jednom momentu posjedovala čak devet odsto akcija Atlas banke.

Cosmos LTD, kompanija preko koje su prema našim izvorima vršene transakcije vezane za prodaju manjinskog paketa akcija tokom privatizacije Telekoma, takođe je povezana sa Kneževićem. U Informaciji o poslovanju društva za upravljanje investicionim fondom Atlas mont navodi se da je Cosmos LTD među deset najvećih akcionara Fonda. Prema zvaničnim podacima Cosmos LTD je među deset najvećih akcionara Kneževićevih Jadranskog sajma i Atlas hotels group. Cosmos LTD je bio i među akcionarima u fabrici elektroda Plužine dok je ta firma bila u većinskom vlasništvu Duška Kneževića.

Prema podacima izvora bliskih istrazi, preko Cosmosa LTD Tomaž Kralj, slovenački plejboj i ekonomista, primao je novac po osnovu aneksa ugovora o dokupu manjinskih akcija Telekoma. Radi se navodno o milionskim svotama.

Ranije je objavljeno da je Kralj podigao 2, 3 miliona eura koje su bile uplaćene Activi, jednoj od kompanija koja je prema američkim istražiteljima primala sumnjive transakcije vezane za korupciju tokom privatizacije Telekoma. Kao što je poznato, iza Active je formalno stajao pokojni Kažimir Živko Pregl, jedno vrijeme predsjednik Borda direktora Đukanovićeve Prve banke.

Novac koji je legao na račun Active, kako su objavili mediji, Kralj je podigao 17. maja 2005. godine. Prema podacima britanskog registra samo nekoliko dana kasnije Kralj je registrovan kao direktor londonske kompanije Influenz Entertainment Limited koja je osnovana iste te 2005.

Vratimo se Cosmosu. Ta kompanija je preko firme Ridlay Park, kao što smo već objavili, jedan od osnivača Attike Land, koju kontroliše Knežević, a koja je osnivač Kneževićevih Mogren garden i Mogren hill. Atlas grupa na svom sajtu promoviše dva velika projekta na području Mogrena, džinovske stambene komplekse koji narušavaju jedinstveno područje Mogrena.

Prije Ridlay Park, kao osnivač Attike upisana je Fiesta Investment LTD sa Mauricijusa, koja se ne dovodi samo u vezu sa aferom Telekom, već i sa sumnjivim ugovorima o zakupu satelita sa RTCG, na osnovu koje je Fiesta u višegodišnjem aranžmanu dobila više od deset miliona eura.

Do sada je u žiži bila najviše firma Fiesta investments ltd koja je prema inostranim registrima u koje smo imali uvid osnovana 1996. godine na Mauricijusu. Firma ima više adresa od Švajcarske do Kipra. Iz Atlas grupe Duška Kneževića više su puta demantovali da je ovaj crnogorski tajkun vlasnik Fieste. Ali svi dostupni dokumenti, o čemu je Monitor pisao više puta, nedvojbeno svjedoče o višestrukim i isprepletanim vezama Kneževića i Fieste. Zbog tvrdnji da stoji iza Fieste, Knežević je tužio Monitor, ali je onda odustao od procesa.

Nekoliko mjeseci nakon što je osnovana, Fiesta i RTCG sklopile su ugovor oko satelita. Posao je sklopljen mimo tendera. I višestruko je precijenjena cijena satelita. U to doba direktor državne televizije bio je Goran Sito Rakočević, danas u bordu Jadranskog sajma koji je preuzela Atlas grupa. Za više od deceniju Fiesta je uzela preko deset miliona eura od Vlade.

Fiesta je akcionar u Jadranskom sajmu i Montenegroexpress-u, kompanijama koje su u većinskom vlasništvu Atlas grupe Duška Kneževića.

Kada je Monitor ranije kontaktirao Kneževića povodom afere Telekom, u kratkoj poruci predsjednik Atlas grupe rekao je da će sve što zna saopštiti istražnim organima. Da li je Knežević svjedočio – tu informaciju nijesmo mogli dobiti od tužilaštva. Iz svega što je do sad procurilo, Knežević bi mogao biti ključni svjedok ne samo u slučaju Telekom, već u odmotavanju veza Mila Đukanovića i njegovih prijatelja sa mnogim mutnim poslovima u Crnoj Gori. Blagajnik porodice, kako zovu Kneževića, legalizovao je prvi Đukanovićev milion. Poslije su se milioni samo gomilali.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo