Povežite se sa nama

MONITORING

U službi korupcije

Objavljeno prije

na

Pred Anketnim odborom za Telekom tokom narednog perioda trebalo bi da svjedoči Milo Đukanović, bivši premijer Crne Gore. Đukanovića direktno ne pominju američke pravosudne vlasti koje razmotavaju korupcionašku aferu Telekom, ali ga posredno dovode u vezu sa cijelom pričom. Kao što je poznato, navodi se da je sestra visokog crnogorskog zvaničnika, advokatica, primala novac za lažne konsultantske ugovore tokom privatizacije Telekoma. Advokatica je Ana Kolarević, sestra bivšeg premijera. „Prema našim podacima najveći dio novca otišao je upravo familiji Đukanović. Da bi se sakrili tragovi novac je uplaćen preko njima bliskih ljudi koji su imali registrovane firme u inostranstvu,” rekao je Monitoru zvaničnik, izvor upoznat sa istragom. On je naveo i da su se, navodno, Đukanović i njegovi pravdali da novac od lažnih konsultantskih usluga nije završio u džepu familije, već je otišao na referendumsku kampanju.

Za razliku od Anketnog odbora, državna tužiteljica Ranka Čarapić, koja mjesecima ispituje ovaj slučaj (tapkajući u mjestu), još nije saslušala Mila Đukanovića iako je on bio na čelu Vlade i Savjeta za privatizaciju tokom prodaje crnogorskog operatera. Svjedočila je jedino Kolarević. Ona je, prema saznanjima Monitora, uvjerila tužiteljicu da je pošteno zaradila stotine hiljada eura koje je dobila za poslove oko navodne transformacije Telekoma. Kolarevićeva je prema javnom priznanju radila na tim poslovima sa kolegom advokatom Nikolom Martinovićem. Za konsultantske poslove, kako je tvrdila, angažovala ih je njujorška firma Sigma.

Trojica visokih menadžera Mađar Telekoma okrivljeni su da su korumpirali državne zvaničnike u Crnoj Gori u iznosu od 7,35 miliona eura, uplaćenih za lažne ugovore preko četiri of šor firme Fiesta (Mauricijus), Activa (Sejšeli), Sigma (Njujork) i Rawleigh (Britanska Zapadna Indija). Preko Atlantika, počeo je sudski proces. Prvo ročište zakazano za kraj avgusta u Njujorku, odgođeno je zbog promjene sudije.

Afera Telekom aktuelna je još od 2006. godine, kada su naši pravosudni organi na zahtjev iz inostranstva tražili da se ispitaju navodi o korupciji, što se vidi u revizorskom izvještaju Telekoma. Vesna Medenica, tadašnja državna tužiteljica, nije procesuirala slučaj. Obavijestila je 2007. menadžment Telekoma da sporni konsultantski ugovori „ ne sadrže elemente koji se mogu označiti kao kriminalne radnje”. Medenica je bliska prijateljica Ane Kolarević.

Krajem prošle godine objavljeno je da su se predstavnici američke SEC i Dojče Telekoma dogovorili o poravnanju zbog skandala vezanog za prodaju crnogorskog i makedonskog državnog operatera. Dojče Telekom, koji se kotira na njujorškoj berzi, platio je zbog toga oko 100 miliona dolara SEC-u.

Kako je Monitor pisao više puta, dvije firme Fiesta i Sigma, preko kojih su uplaćivani milioni za mito, u vezi su sa Duškom Kneževićem. „Knežević je glavni blagajnik familije. Mnogo je umješniji od ljudi iz Prve banke, koji nemaju velika znanja. Predsjednik Atlasa ima oko sebe dobro obučenu ekipu finansijskih stručnjaka i ljudi koji imaju mrežu firmi u inostranstvu,” rekao je ovaj izvor.

Monitor je u prošlom broju objavio da je firma Sigma inter corp u direktnoj vezi sa licem koje Kneževiću obavlja najpovjerljivije poslove. Predsjednik njujorške Sigme inter corp je Branislav Branko Krtinić. On je tu firmu registrovao na Menhetnu 2000. godine. Nekoliko godina kasnije Krtinića će Knežević postaviti na mjesto direktora svog Montenegroexpressa.

Krtinić je Montenegroexpress preuzeo po privatizaciji. Prema crnogorskom privrednom registru on je danas u odboru direktora Montenegroexspressa, a predsjednik je odbora direktora druge Kneževićeve firme Montenegroexpress Travel Agency.

Branko Krtinić nije jedini iz porodice koji je zapošljen u Kneževićevom carstvu. Njegov sin Aleksandar, koji je takođe jedno vrijeme živio u Americi, gdje je diplomirao na Brajant Univerzitetu ekonomiju i političke nauke, kadar je Duška Kneževića. Radio je u Pireus banci u kojoj je Knežević jedno vrijeme imao vlasnički udio. Zastupao je Atlas grupu sa Snežanom Nikčević i Nebojšom Sovranom na godišnjoj skupštini akcionara beogradskog Centroporma u junu ove godine. Prema pretraživačima na internetu mlađi Krtinić je od 2011. godine finansijski direktor Atlas grupe.

Prema pouzdanim izvorima Monitora, elementi kriminalnih poslova mogli bi se naći i u transakcijama vezanim za otkup manjinskog paketa akcija Telekoma. Vlada Mila Đukanovića je , na šta jasno ukazuju dokumenta , omogućila Mađarima da po povoljnoj cijeni nakon kupovine paketa od 51 odsto, otkupe i dodatnih 21,92 odsto akcija od manjinskih akcionara po povlašćenoj cijeni od 2,2 eura po akciji. Pri tom je iz našeg budžeta vršena doplata od 30 centi za svaku prodatu akciju. Mađari su tako došli do monopola.

Izvor Monitora upoznat sa istragom potvrdio je da su i u otkupu manjinskog paketa akcija učestvovali ljudi povezani sa Atlas grupom. Uprava za sprečavanje pranja novca notirala je, prema našem izvoru, da je novac od prodaje akcija Telekoma uplaćivan Vladimiru Bjelanoviću i da su transakcije išle preko kompanije Cosmos LTD za koju se tvrdi da je imala više računa kod Atlas banke. Navodno se radi o milionskim transakcijama.

Prema crnogorskom privrednom registru Bjelanović zauzima istaknutu poziciju u Atlas grupi. On je jedno vrijeme bio direktor Primorke Bar, koju je privatizovala Kneževićeva imperija. Kasnije je, pošto je uništena, a radnici štrajkovali, Atlas grupa prodala Primorku podgoričkoj Krizmi.

Primorka nije jedina veza Bjelanovića sa Kneževićem. Prema britanskom privrednom registru, Bjelanović je direktor londonske kompanije Hemagro limited, koja je kao što smo objavili u jednom momentu posjedovala čak devet odsto akcija Atlas banke.

Cosmos LTD, kompanija preko koje su prema našim izvorima vršene transakcije vezane za prodaju manjinskog paketa akcija tokom privatizacije Telekoma, takođe je povezana sa Kneževićem. U Informaciji o poslovanju društva za upravljanje investicionim fondom Atlas mont navodi se da je Cosmos LTD među deset najvećih akcionara Fonda. Prema zvaničnim podacima Cosmos LTD je među deset najvećih akcionara Kneževićevih Jadranskog sajma i Atlas hotels group. Cosmos LTD je bio i među akcionarima u fabrici elektroda Plužine dok je ta firma bila u većinskom vlasništvu Duška Kneževića.

Prema podacima izvora bliskih istrazi, preko Cosmosa LTD Tomaž Kralj, slovenački plejboj i ekonomista, primao je novac po osnovu aneksa ugovora o dokupu manjinskih akcija Telekoma. Radi se navodno o milionskim svotama.

Ranije je objavljeno da je Kralj podigao 2, 3 miliona eura koje su bile uplaćene Activi, jednoj od kompanija koja je prema američkim istražiteljima primala sumnjive transakcije vezane za korupciju tokom privatizacije Telekoma. Kao što je poznato, iza Active je formalno stajao pokojni Kažimir Živko Pregl, jedno vrijeme predsjednik Borda direktora Đukanovićeve Prve banke.

Novac koji je legao na račun Active, kako su objavili mediji, Kralj je podigao 17. maja 2005. godine. Prema podacima britanskog registra samo nekoliko dana kasnije Kralj je registrovan kao direktor londonske kompanije Influenz Entertainment Limited koja je osnovana iste te 2005.

Vratimo se Cosmosu. Ta kompanija je preko firme Ridlay Park, kao što smo već objavili, jedan od osnivača Attike Land, koju kontroliše Knežević, a koja je osnivač Kneževićevih Mogren garden i Mogren hill. Atlas grupa na svom sajtu promoviše dva velika projekta na području Mogrena, džinovske stambene komplekse koji narušavaju jedinstveno područje Mogrena.

Prije Ridlay Park, kao osnivač Attike upisana je Fiesta Investment LTD sa Mauricijusa, koja se ne dovodi samo u vezu sa aferom Telekom, već i sa sumnjivim ugovorima o zakupu satelita sa RTCG, na osnovu koje je Fiesta u višegodišnjem aranžmanu dobila više od deset miliona eura.

Do sada je u žiži bila najviše firma Fiesta investments ltd koja je prema inostranim registrima u koje smo imali uvid osnovana 1996. godine na Mauricijusu. Firma ima više adresa od Švajcarske do Kipra. Iz Atlas grupe Duška Kneževića više su puta demantovali da je ovaj crnogorski tajkun vlasnik Fieste. Ali svi dostupni dokumenti, o čemu je Monitor pisao više puta, nedvojbeno svjedoče o višestrukim i isprepletanim vezama Kneževića i Fieste. Zbog tvrdnji da stoji iza Fieste, Knežević je tužio Monitor, ali je onda odustao od procesa.

Nekoliko mjeseci nakon što je osnovana, Fiesta i RTCG sklopile su ugovor oko satelita. Posao je sklopljen mimo tendera. I višestruko je precijenjena cijena satelita. U to doba direktor državne televizije bio je Goran Sito Rakočević, danas u bordu Jadranskog sajma koji je preuzela Atlas grupa. Za više od deceniju Fiesta je uzela preko deset miliona eura od Vlade.

Fiesta je akcionar u Jadranskom sajmu i Montenegroexpress-u, kompanijama koje su u većinskom vlasništvu Atlas grupe Duška Kneževića.

Kada je Monitor ranije kontaktirao Kneževića povodom afere Telekom, u kratkoj poruci predsjednik Atlas grupe rekao je da će sve što zna saopštiti istražnim organima. Da li je Knežević svjedočio – tu informaciju nijesmo mogli dobiti od tužilaštva. Iz svega što je do sad procurilo, Knežević bi mogao biti ključni svjedok ne samo u slučaju Telekom, već u odmotavanju veza Mila Đukanovića i njegovih prijatelja sa mnogim mutnim poslovima u Crnoj Gori. Blagajnik porodice, kako zovu Kneževića, legalizovao je prvi Đukanovićev milion. Poslije su se milioni samo gomilali.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo