Povežite se sa nama

MONITORING

Privatnost na crnogorski način

Objavljeno prije

na

Od ratnohuškačkih napora devedesetih, preko busanja u grudi crnogorske pred svitanje majske zore, do veće opčinjenosti Evropom od Evrope same – nije bilo lako stvarati zvaničnu crnogorsku istinu. Jedna od glavnih dužnosti režimskih novinara, po prirodi stvari, bilo je i ostalo napadanje političkih neistomišljenika i to, po pravilu, ne napadanje njihovih ideja, već nasrtanje na njihovu ličnost. Nakon nekog vremena, rekao bi čovjek da je čuo sve što se čuti može; ali inventivnosti ovog režima praktično nema kraja. Tako je Pobjeda nedavno riješila da se bavi istraživačkim novinarstvom, te je u tekstu pod naslovom „Janko Vučinić: i sindikalac i kapitalista”, čiji je autor odgovorni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sindikalnog vođu i jednog od lidera „propalih ovogodišnjih MANS-ovih protesta” optužila za korupciju i zloupotrebu službenog položaja. „Kao u onoj ‘Drž'te lopova’ Vučinić proziva, a ne objašnjava kako je on stekao pozamašnu imovinu. Jer Janko Vučinić je sve samo ne siromašan. Pored velike kuće u Nikšiću, vlasnik je i stana u Podgorici”. Vučinić je sjutradan poručio da su optuže na njegov račun neosnovane, da živi u roditeljskoj kući u Nikšiću, da u sumnjivim poslovima o kojima Pobjeda piše nije učestvovao, te da samo nesoj može napisati tekst kakav je Pobjeda objavila. Nakon nekoliko dana, autor Pobjedinog teksta je objavio svoje reagovanje: „…pošto me Janko Vučinić, zbog objavljivanja istine o njemu, nazvao nesojem, informišem bivšeg sindikalnog lidera da sam vojni rok uredno odslužio, za razliku od njega koji je otpušten iz JNA, kako se navodi u vojničkoj zdravstvenoj knjižici… “. Uz dijagnozu, Pobjedin tekst prate i kopije Vučinićevih medicinskih nalaza iz osamdesetih/ranih devedesetih godina.

O tome da je objavljivanjem nečijih medicinskih podataka prekršeno svako načelo novinarske etike, ne treba ni govoriti. Da živimo u društvu sa pristojnim profesionalnim standardima, autor teksta bi u budućnosti mogao da piše samo na ličnom blogu. Ujedno, da živimo u društvu u kom ima vladavine prava, on bi morao odgovarati za kvalifikovani oblik krivičnog djela iznošenja ličnih i porodičnih informacija. Za početak.

Naravno, pravno posmatrano, uvijek postoji argument da je Janko Vučinić javna ličnost, te da se odrekao prava na privatnost kada je ušao u javnu sferu. Ipak, iako su evropski i američki sudovi iz poštovanja prema slobodi govora uvijek bili naklonjeni medijima, postoji slučaj kada i javne ličnosti imaju pravo da tuže medije: kada oni postupaju sa „krajnjom malicioznošću” pri čemu pokazuju „krajnju neobazrivost prema istini”, odnosno objavljuju informacije koje nijesu „vrijedne vijesti”. Usko posmatrano, izgleda kao da ovaj standard guši slobodu medija; ali u praksi, on se u zapadnim demokratijama primjenjuje samo u slučajevima očigledne zloupotrebe prava slobode govora. O tome šta su informacije „vrijedne vijesti” prema američkim sudovima, Monitor je već pisao; oni su rekli da „liniju treba povući tamo gdje publicitet prestaje da bude davanje javnosti onih informacija na koje ona ima pravo i postaje morbidno i senzacionalističko njuškanje u privatne živote drugih za koje bi razuman član javnosti, sa pristojnim standardima, rekao da ga ne zanimaju”.

Razumnog člana javnosti sa pristojnim standardima ne može zanimati ničiji, pa ni medicinski karton Janka Vučinića.

Postoji razlog zašto su medicinski podaci u svijetu strogo povjerljivi i snažno zaštićeni zakonima o zaštiti ličnih podataka: to je jedini način da se sačuva odnos povjerenja između ljekara i pacijenta. Spoznaja da ljekar može najintimnije podatke podijeliti sa drugima navela bi pacijente da ne govore sve detalje svom ljekaru; a uskraćivanje informacija ljekaru u mnogim slučajevima može imati katastrofalne posljedice, uključujući smrt. Zato ljekari širom svijeta lične podatke i medicinsku evidenciju svog pacijenta ne smiju podijeliti ni sa kim; čak ne mogu biti pozvani ni da svjedoče na sudu protiv svog pacijenta; jedini izuzetak je ukoliko otklanjaju konkretnu opasnost po život neke osobe. Davanje informacija o pacijentu je više nego nezamislivo; a svaka medijska kuća koja bi te informacije objavila vrlo brzo stavila bi katanac na vrata.

Zanimljivosti ima napretek: kako je moguće da tajne službe čuvaju podatke toliko dugo; ili – ukoliko znaju šta je Janko Vučinić radio osamdesetih u Vojvodini, koliko podataka prikupljaju tek sada, kada su im na raspolaganju i mjere elektronskog nadzora. Mogućnosti savremenih tehnologija su praktično beskrajne; činjenica da danas gotovo svi u džepu nosimo mobilne telefone koji su višestruko snažniji od kompjutera koji je korišćen da spusti Apolo na mjesec dovoljno govori o tome koliko je tehnologija napredovala za kratko vrijeme. Ali upravo zbog lakoće kojom se mogu prikupljati i unakrsno upoređivati podaci, mogućnosti za zloupotrebu su beskrajne: samo sa podacima sa mobilnog telefona, vlast može veoma lako pratiti kretanje svakog pojedinca – znati gdje živi, radi, sa kim razgovara, koje filmove gleda u bioskopu, koja je njegova banka, gdje ide na odmor… I onda te informacije čuvati decenijama, dok joj ne zatrebaju.

Upravo zato domaći zakoni i međunarodne konvencije jasno predviđaju da osobe čiji se podaci prikupljaju moraju biti obaviještene, zadržavaju kontrolu nad podacima i imaju mogućnost da traže njihovo brisanje. Radi toga možda je negdje i istaknuto obavještenje o tome koji se naši privatni podaci prikupljaju: recimo, podrum Ministarsva unutrašnjih poslova, pravo pored Sektora za prebijanje pa desno, tajni prolaz pored znaka „čuvaj se leoparda”, zaključana vitrina sa lijeve strane. Rok za žalbe je istekao juče.

Naravno, ne treba zaboraviti da je pravo uvijek uslovljeno realnošću društva u kom se primjenjuje; čak i najbolji zakoni mogu, ukoliko nema društvene i političke volje da se implementiraju, postati prazna deklaracija. Makar toga smo se nagledali. Dodatno, tumačenje svakog pravnog propisa vrši se kroz sociološku prizmu: tako pravo na privatnost nema isto značenje u Crnoj Gori, Evropskoj uniji i Americi. Zato često pravne norme, pored objektivnih, sadrže i subjektivne elemente, odnosno, odgovaraju na pitanje da li je neko ponašanje „toliko sramno da šokira savjest”.

Na čitaocima je da presude. Ali jedno je sigurno: ako su mediji mač i štit društva, pravo je – ogledalo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDSJEDNIK ĐUKANOVIĆ NAJAVIO ODLAZAK AMANA SA SVETOG STEFANA: Arbitraža u Londonu zbog rušenja kapija u Miločeru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je ovom spektakularnom objavom predsjednik Đukanović najavio krah „ugovora stoljeća“ o dugoročnom zakupu hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, koji inače ističe  2049. godine. Iznenađenje predstavlja već poznat iznos fakture koju će državi Crnoj Gori ispostaviti zakupac. Suma od 100 miliona  slučajno se poklapa sa poslovnim gubitkom koji je kompanija Adriatic properties ostvarila od stupanja na snagu ugovora o zakupu najpoznatijih crnogorskih hotela, do danas

 

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović najavio je prije dva dana mogućnost da singapurska hotelska kompanija Aman Resorts uskoro napusti Crnu Goru zbog događaja koji su krajem marta eskalirali u Miločeru, kada su mještani Svetog Stefana, Pržna i Miločera, porušili metalnu kapiju i ograde, kojima je bio onemogućen pristup građanima šetalištu pored male Kraljičine plaže. On je takvu prognozu iznio nakon što je razgovarao sa turističkim investitorima koji su iskazali „zaprepašćenje i strah od onoga što su vidjeli posredstvom televizijskih kamera sa Miločera i Svetog Stefana“.

„Vidjeli su divljanje predvođeno zvaničnicima lokalne vlasti. Vidjeli su rušenje nekih objekata koji su sastavni dio investicije. Kao rezultat toga imamo najavu operatera Amana da ove godine neće otvarati hotele, sa mogućnošću da napusti Crnu Goru. Investitor kao druga karika u aranžmanu bez Amana ne želi da radi u Crnoj Gori. Ono što nam se smiješi poslije onog divljanja je arbitraža u Londonu koja neće proći sa štetom manjom od 100 miliona eura po crnogorski budžet“, kazao je Đukanović.

Određena je i arbitraža u Londonu, koja je izgleda ugo-vorom dogovorena. Potpisnik ugovora o zakupu crnogorskih elitnih hotela je ofof-šor kompani-ja Aidwey Investment LTD, ne-poznate vlasničke strukture, registrovana na Britanskim Dje-vičanskim Ostrvima.

Da li je ovom spektakularnom objavom predsjednik Đukanović najavio krah „ugovora stoljeća“ o dugoročnom zakupu hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža, koji inače ističe  2049. godine. Ali ne zbog uklanjanja kapija i ograda kojima je zakupac dugih 14 godina blokirao pristup morskoj obali. Mještani su se  od prvog dana zakupa  bunili zbog lošeg odnosa zakupca prema njihovoj društvenoj zajednici, upadali na zabranjene plaže, rušili prepreke, tražeći nekakav kompromis, do kojeg nije došlo.

Iznenađenje predstavlja već poznat iznos fakture koju će državi Crnoj Gori ispostaviti zakupac,  kompanija Aidwey Investment LTD ili njena ekspozitura u Budvi, kompanija Adriatic properties DOO, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis. Suma od 100 miliona  slučajno se poklapa sa poslovnim gubitkom koje je zakupac ostvario od stupanja na snagu ugovora o zakupu najpoznatijih crnogorskih hotela do danas. Svaku poslovnu godinu, firma Adriatic properties završavala je u minusu od nekoliko miliona eura. Upravi prihoda prijavljen je gubitak od 4,3 miliona eura za 2019, godinu ranije bio je 6,1 milion, dok se za proteklu godinu gubitak Adriatic propertiesa popeo na 8,8 miliona eura.

Prema podacima Uprave prihoda, finansijski iskaz zakupca Svetog Stefana i Miločera, od 31. marta ove godine, koji potpisuje izvršni direktor Goran Bencun, sumira ukupan gubitak firme na iznos od nevjerovatnih 104.904.410 miliona eura. Elitni crnogorski hoteli dati pod dugoročni zakup koji se slavio kao jedan od najboljih ugovora ostvarenih u turizmu Crne Gore, donijeli su gubitke koji premašuju stotinu miliona eura. Neko to mora da podmiri.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PLJEVALJSKE OPOMENE: Ravno do dna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pljevlja već tri decenije uzalud opominju. Desila se Bukovica, pa  brojni izlivi mržnje u decenijama koje su uslijedile. I niko nije kažnjen. Danas se u tom gradu uz šovinistička skandiranja traži smjena tek postavljenog načelnika policije, prvog islamske vjeroispovijesti nakon skoro šest decenija. I vlast ćuti

 

Opet protesti, opet izlivi mržnje, opet Pljevlja. Nakon što je, javnosti do ove sedmice nepoznat, za načelnika policije u Pljevljima izabran Haris Đurđević, ispred tamošnjeg Centra bezbijednosti organizovani su protesti.  Okupljanja su uslijedilla nakon javne reakcije jednog od lidera Demokratskog fronta Nebojše Medojevića, koji je  Đurđevića na svom Fejsbuk profilu okarakterisao kao ﮼najodanijeg vojnika Veselina Veljovića, ostrašćenog srbofoba i progonitelja učesnika litija i mrzitelja svega pravoslavnog”.  Okupljeni su skandirali – ﮼Ustala je Sparta srpska, neće ovo biti Turska”.

Nakon protesta reagovao je reis islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić: ﮼Ako nemamo pravo na neke funkcije, poželjno bi bilo da nam se odgovori – da li imamo pravo na vazduh? Pitam se, gdje je država, NVO sektor, mediji, strane diplomate? Najverovatnije će biti da je ovo Ramazanska čestitka”.

Nakon stidljive reakcije institucija, prvo ombudsmana koji je osudio šovinističke poruke u Pljevljima, te istrage tužilaštva, lideri Demokratskog fronta, a i drugih partija iz nove vlasti, osudili su  šovinističke poruke na protestima u Pljevljima, ali nastavili da insistiraju da je imenovanje Đurđevića sporno jer je navodno bio kadar DPS-a. Traže i da se ispitaju anonimne otužbe da je Đurđević navodno na nekom od kolegijuma u policiji ustvrdio da bi se on sa litijašima obračunao po kratkom postupku.

Đurđević da se zna, nema mrlja u karijeri. Tokom 2017. godine izabran je za najboljeg policajca od strane svojih kolega. Radna biografija čista. Bez prijava za zlupotrebu ovlašćenja, ne tako rijetkih u redovima ovdašnjeg rukovodećeg policijskog kadra, bez afera, bez pominjanja u medijima.

Nakon što je dospio u fokus javnosti, Đurđević se ogasio u medijima. Saopštio je  da 15 godina obavlja radne zadatke i da nije tačno ono što mu spočitavaju prvaci opozicionih partija iz te opštine, odnosno dio njihovih kolega parlamentarne većine na državnom nivou.

﮼Čudno mi je da se nakon mog imenovanja, prvi put pominje moje ime u negativnom kontekstu vezano za održavanje litija. U to vrijeme ja sam radio kao rukovodilac Jedinice za subijanje opšteg i privrednog kriminaliteta, u čijem opisu posla je suzbijanje imovinskog kriminaliteta, krvnih i seksualnih delikata i drugih sličnih linija rada“, saopštio je Đurđević i dodao da nije neko ko je ﮼ograničen razmišljanjima o bilo čijoj nacionalnosti”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREKO 2,5 MILIONA ZA NOVU TV PODGORICA: Skupa DPS igračka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivanu Vukoviću, Živku Andrijaševiću i Radu Vojvodiću zapalo je da ostvare nedosanjani san bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše o podgoričkoj televiziji. Pripreme su nas do sada koštale preko 2,5 miliona eura. A tek će kad RTV  PG proradi u drugoj polovini godine

 

Rade Vojvodić, nekadašnji generalni direktor Radio-televizije Crne Gore i RTV IN izabran je protekle sedmice ponovo za direktora. Treća sreća je RTV Podgorica.

Vojvodić je nakon što je ,,ugasio” IN, 2011. izabran za generalnog direktora RTCG. Tekovine njegovog direktorovanja, kao što je cenzura serijala Mehanizam, vidne su i danas. Uz obrazloženje da je nanio štetu RTCG-u, Savjet ,,javnog servisa” smijenio ga je u decembru 2016. Nakon smjene ispostavilo se da je ostavio dug od osam miliona eura. Viši sud je, 2019, presudio da je nezakonito smijenjen, pa je Savjet RTVCG-a urgirao da mu se isplati 180.00 eura.

Lokalna podgorička televizija je nedosanjani san bivšeg dugogodišnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Pokrenuo je projekat gradske televizije 2009. godine i tada je za potrebe otvaranja televizijske kuće opredijeljen prostor na Gradskom stadionu. Za njegovo opremanje potrošen je 1,1 milion eura. Taj skupocjeno opremljeni prostor na južnoj tribini Gradskog stadiona sada je zvanična adresa nove televizije.

Par godina nakon toga tadašnji poslanici opozicije u gradskom parlamentu Aleksa Bečić i Zdenka Popović pokušali su da obiđu i vide na što je utrošeno preko milion eura građana Podgorice. Niko im nije otključavao.

Tokom 2014. godine raspisana su tri tendera za izbor najpovoljnijeg ponuđača za stavljanje u funkciju poslovnog prostora gdje je učešće Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice bio poslovni prostor od 565 kvadrata sa opremom koja je u objektu. Ponude su nekoliko puta dostavljali emiteri Prve TV, MBC-a i TV 777 ali su sve odbijene.

Vojvodić je dobio priliku da realizuje dugogodišnju namjeru DPS gradske vlasti, nakon što je ostavku iz ličnih razloga na mjesto izvršnog direktora  podnio Predrag Vučinić, a javni konkurs za direktora poništen jer se niko nije javio.

Skupština Glavnog grada je krajem februara prošle godine usvojila odluku o osnivanju TV Podgorica. ,,Žao mi je što opozicija nije ovdje jer sam siguran da bi i oni podržali ovu odluku”, kazao je tada predsjednik lokalnog parlamenta Đorđe Suhih. Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je tada  saopštio da očekuje da će televizija eksperimentalno početi za pola godine. Istakao je ,,da je televizija skupa igračka’’. U novembru je prolongirao rok za prvu polovinu ove godine. Monitoru su iz PG Biroa odgovorili da se početak rada očekuje u drugoj polovini godine.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo