Povežite se sa nama

MONITORING

Privatnost na crnogorski način

Objavljeno prije

na

Od ratnohuškačkih napora devedesetih, preko busanja u grudi crnogorske pred svitanje majske zore, do veće opčinjenosti Evropom od Evrope same – nije bilo lako stvarati zvaničnu crnogorsku istinu. Jedna od glavnih dužnosti režimskih novinara, po prirodi stvari, bilo je i ostalo napadanje političkih neistomišljenika i to, po pravilu, ne napadanje njihovih ideja, već nasrtanje na njihovu ličnost. Nakon nekog vremena, rekao bi čovjek da je čuo sve što se čuti može; ali inventivnosti ovog režima praktično nema kraja. Tako je Pobjeda nedavno riješila da se bavi istraživačkim novinarstvom, te je u tekstu pod naslovom „Janko Vučinić: i sindikalac i kapitalista”, čiji je autor odgovorni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sindikalnog vođu i jednog od lidera „propalih ovogodišnjih MANS-ovih protesta” optužila za korupciju i zloupotrebu službenog položaja. „Kao u onoj ‘Drž’te lopova’ Vučinić proziva, a ne objašnjava kako je on stekao pozamašnu imovinu. Jer Janko Vučinić je sve samo ne siromašan. Pored velike kuće u Nikšiću, vlasnik je i stana u Podgorici”. Vučinić je sjutradan poručio da su optuže na njegov račun neosnovane, da živi u roditeljskoj kući u Nikšiću, da u sumnjivim poslovima o kojima Pobjeda piše nije učestvovao, te da samo nesoj može napisati tekst kakav je Pobjeda objavila. Nakon nekoliko dana, autor Pobjedinog teksta je objavio svoje reagovanje: „…pošto me Janko Vučinić, zbog objavljivanja istine o njemu, nazvao nesojem, informišem bivšeg sindikalnog lidera da sam vojni rok uredno odslužio, za razliku od njega koji je otpušten iz JNA, kako se navodi u vojničkoj zdravstvenoj knjižici… “. Uz dijagnozu, Pobjedin tekst prate i kopije Vučinićevih medicinskih nalaza iz osamdesetih/ranih devedesetih godina.

O tome da je objavljivanjem nečijih medicinskih podataka prekršeno svako načelo novinarske etike, ne treba ni govoriti. Da živimo u društvu sa pristojnim profesionalnim standardima, autor teksta bi u budućnosti mogao da piše samo na ličnom blogu. Ujedno, da živimo u društvu u kom ima vladavine prava, on bi morao odgovarati za kvalifikovani oblik krivičnog djela iznošenja ličnih i porodičnih informacija. Za početak.

Naravno, pravno posmatrano, uvijek postoji argument da je Janko Vučinić javna ličnost, te da se odrekao prava na privatnost kada je ušao u javnu sferu. Ipak, iako su evropski i američki sudovi iz poštovanja prema slobodi govora uvijek bili naklonjeni medijima, postoji slučaj kada i javne ličnosti imaju pravo da tuže medije: kada oni postupaju sa „krajnjom malicioznošću” pri čemu pokazuju „krajnju neobazrivost prema istini”, odnosno objavljuju informacije koje nijesu „vrijedne vijesti”. Usko posmatrano, izgleda kao da ovaj standard guši slobodu medija; ali u praksi, on se u zapadnim demokratijama primjenjuje samo u slučajevima očigledne zloupotrebe prava slobode govora. O tome šta su informacije „vrijedne vijesti” prema američkim sudovima, Monitor je već pisao; oni su rekli da „liniju treba povući tamo gdje publicitet prestaje da bude davanje javnosti onih informacija na koje ona ima pravo i postaje morbidno i senzacionalističko njuškanje u privatne živote drugih za koje bi razuman član javnosti, sa pristojnim standardima, rekao da ga ne zanimaju”.

Razumnog člana javnosti sa pristojnim standardima ne može zanimati ničiji, pa ni medicinski karton Janka Vučinića.

Postoji razlog zašto su medicinski podaci u svijetu strogo povjerljivi i snažno zaštićeni zakonima o zaštiti ličnih podataka: to je jedini način da se sačuva odnos povjerenja između ljekara i pacijenta. Spoznaja da ljekar može najintimnije podatke podijeliti sa drugima navela bi pacijente da ne govore sve detalje svom ljekaru; a uskraćivanje informacija ljekaru u mnogim slučajevima može imati katastrofalne posljedice, uključujući smrt. Zato ljekari širom svijeta lične podatke i medicinsku evidenciju svog pacijenta ne smiju podijeliti ni sa kim; čak ne mogu biti pozvani ni da svjedoče na sudu protiv svog pacijenta; jedini izuzetak je ukoliko otklanjaju konkretnu opasnost po život neke osobe. Davanje informacija o pacijentu je više nego nezamislivo; a svaka medijska kuća koja bi te informacije objavila vrlo brzo stavila bi katanac na vrata.

Zanimljivosti ima napretek: kako je moguće da tajne službe čuvaju podatke toliko dugo; ili – ukoliko znaju šta je Janko Vučinić radio osamdesetih u Vojvodini, koliko podataka prikupljaju tek sada, kada su im na raspolaganju i mjere elektronskog nadzora. Mogućnosti savremenih tehnologija su praktično beskrajne; činjenica da danas gotovo svi u džepu nosimo mobilne telefone koji su višestruko snažniji od kompjutera koji je korišćen da spusti Apolo na mjesec dovoljno govori o tome koliko je tehnologija napredovala za kratko vrijeme. Ali upravo zbog lakoće kojom se mogu prikupljati i unakrsno upoređivati podaci, mogućnosti za zloupotrebu su beskrajne: samo sa podacima sa mobilnog telefona, vlast može veoma lako pratiti kretanje svakog pojedinca – znati gdje živi, radi, sa kim razgovara, koje filmove gleda u bioskopu, koja je njegova banka, gdje ide na odmor… I onda te informacije čuvati decenijama, dok joj ne zatrebaju.

Upravo zato domaći zakoni i međunarodne konvencije jasno predviđaju da osobe čiji se podaci prikupljaju moraju biti obaviještene, zadržavaju kontrolu nad podacima i imaju mogućnost da traže njihovo brisanje. Radi toga možda je negdje i istaknuto obavještenje o tome koji se naši privatni podaci prikupljaju: recimo, podrum Ministarsva unutrašnjih poslova, pravo pored Sektora za prebijanje pa desno, tajni prolaz pored znaka „čuvaj se leoparda”, zaključana vitrina sa lijeve strane. Rok za žalbe je istekao juče.

Naravno, ne treba zaboraviti da je pravo uvijek uslovljeno realnošću društva u kom se primjenjuje; čak i najbolji zakoni mogu, ukoliko nema društvene i političke volje da se implementiraju, postati prazna deklaracija. Makar toga smo se nagledali. Dodatno, tumačenje svakog pravnog propisa vrši se kroz sociološku prizmu: tako pravo na privatnost nema isto značenje u Crnoj Gori, Evropskoj uniji i Americi. Zato često pravne norme, pored objektivnih, sadrže i subjektivne elemente, odnosno, odgovaraju na pitanje da li je neko ponašanje „toliko sramno da šokira savjest”.

Na čitaocima je da presude. Ali jedno je sigurno: ako su mediji mač i štit društva, pravo je – ogledalo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA UMNOŽAVA IZAZOVE ZA ČLANSTVO U EU: Manjak učinaka, višak ambicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se Poglavlje 5 (javne nabavke) i formalno zatvorilo. Ovo bi bila dobra vijest, no dinamika zatvaranja se vidno  usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa –  za 2026. godinu je planirano da se kompletira zadata brojka od 33. Sada se govori  o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”.  Prevedeno – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno

 

 

U utorak je iz Evropske komisije (EK) izašla informacija da su za Poglavlje 5 (javne nabavke) mjerila za zatvaranje ispunjena i da ovo “poglavlje ne zahtijeva dalje pregovore u ovoj fazi”. Zaključak je sada na radnim tijelima Savjeta EU, a konačnu ocjenu o spremnosti Crne Gore da privremeno zatvori ovo poglavlje daće članice EU. Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se poglavlje i formalno zatvorilo. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević istakla je da je ovaj rezultat “direktna posljedica intenzivnog tehničkog rada i koordinacije između institucija”.

Ovo bi samo po sebi bila dobra vijest za Crnu Goru i poruka da proces pristupanja ide dalje. Međutim, dinamika formalnog zatvaranja se vidno  usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa zatvaranja poglavlja – govorilo se o nekoliko poglavlja u prvoj polovini godine i “najmanje šest poglavlja” do kraja godine. Za 2026. godinu je planirano da se zatvore preostalih 20 poglavlja i time kompletira zadata brojka od 33. U međuvremenu je promijenjen i vokabular u Vladi pa se sada govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. To bi prevedeno značilo – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno.

Glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović je u četvrtak rekao CdM-u da su tri poglavlja već interno spremna za zatvaranje, a četiri su u završnoj fazi pripreme.  “Radi se na internoj spremnosti u znatno širem obimu, što je važnije od samog broja zatvorenih poglavlja” kaže Zenović. Osim javnih nabavki, tu su još Poglavlje 3 (pravo osnivanja i sloboda pružanja usluga), Poglavlje 4 (sloboda kretanja kapitala), Poglavlje 6 (privredno pravo), Poglavlje 11 (poljoprivreda i ruralni razvoj) i Poglavlje 13 (ribarstvo). Mimo ovoga čeka na zatvaranje i Poglavlje 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika) koje nije zatvoreno prošle godine zbog hrvatske blokade. U optimističkom scenariju, Zenović se nada zatvaranju “do devet poglavlja” ove godine kako je ranije rekao agenciji MINA.

Ministarka Gorčević je tvitovala u utorak da “vjeruje” da to što je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje Poglavlja 5 (javne nabavke) “uklanja sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki”. Ovo se prvenstveno odnosi na nedavno jedva ratificirani (iz drugog pokušaja) sporazum s Emiratima (UAE) u Skupštini. Dodala je da je “napredak vidljiv, a reformski kurs čvrst”. Međutim, ministarkino vjerovanje o uklanjanju svih zabrinutosti ne stoji.

U dokumentu iz Brisela koji je RTCG citirala u utorak stoji: “EU napominje… da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnom tenderu i javnom nadmetanju”. Stoga bi za Crnu Goru “bilo od suštinskog značaja da osigura da implementacija ovog Sporazuma ne bude u suprotnosti sa pravnim tekovinama EU o javnim nabavkama”. Evropska komisija zaključuje da će pažjivo obratiti pažnju na “način na koji će se Sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi”. Monitoru je nezvanično potvrđeno u Briselu da je “vjerovatno ciljana neodređenost i dvosmislenost Sporazuma s Emiratima razlog za zabrinutost  i da će se pratiti dešavanja na terenu”.

Nakon ratifikacije Sporazuma u državnoj Skupštini oglasio se na društvenim mrežama i bivši premijer Zdravko Krivokapić. Napisao je da je usvajanjem Sporazuma “pala nadstrešnica na CG” aludirajući na tragediju u Novom Sadu prošle godine. “Još jedna pobjeda Beograda na vodi, političara i dogovorenih šema” kazao je Krivokapić.

U srijedu veče su objavljeni i detalji non-pejpera Evropske komisije koji se ne poklapaju s ocjenama vlade i premijera Milojka Spajića. EK navodi da je “potreban intenzivniji rad i politička posvećenost” za ispunjenje svih završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 (pravosuđe, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, vizne politike, slobode medija i osnovnih prava). Ukazuje se ne nedovoljnu implementaciju reformi pravosuđa. Napominje se  da dodatno zabrinjava što je procedura parlamenta za izbor novog sudije Ustavnog suda nastavljena i nije zaustavljena do dobijanja mišljenja Venecijanske komisije.

Osim ovog, u Briselu postoji i zabrinutost, kako nezvanično saznajemo, oko namjere Vlade da izmijeni Zakon o tržištu kapitala tako što bi uvela cenzuru informacija. Vijesti su 28. maja objavile prijedlog izmjena Zakona kojom su dodana dva nova člana na sjednici Vlade 15. maja i to nakon završetka javne rasprave o izmjenama istog zakona u junu i julu prošle godine. Novi prijedlog zakona zabranjuje objavljivanje informacija, podataka i procjena vezanih za emisije državnih hartija od vrijednosti “od momenta pripreme do zaključenja emisije”. Usvojeni tekst je idući dan poslat Skupštini na razmatranje. Vlada je izmjene Zakona pravdala potrebom usklađivanja s direktivama i propisima EU.

Međutim, za naknadne i bez javne rasprave dodate zabrane nema pozivanja na EU (jer tamo ne postoje kao ni u zemljama regiona). Vlada je zabranu obrazložila frazom o neprijateljima države. Objavljivanje takvih vijesti i informacija “ bi moglo uticati na spremnost potencijalnih investitora da kupe državne dužničke hartije od vrijednosti”. Time bi novinski tekstovi, analize stručnjaka ili komentari de fakto bili stopirani. Kršenje Zakona bi povlačilo novčane kazne od 5 do 40 hiljada eura za medije i od hiljadu do 5 hiljada eura za fizička lica. Do sada ni predlagač (Ministarstvo finansija) ni Ministarstvo kulture i medija nije odgovaralo na novinarske upite.

Dosadašnji pojačani tempo zaduživanja Vlade i kritike zbog skrivanja podataka su očigledno uticali na namjeru da se postigne još veća netransparentnost. To je primijetio i šef delegacije Odbora za budžet Evropskog parlamenta i bivši ministar finansija Belgije, Johan Van Overtveld u nedavnoj posjeti  Crnoj Gori. Van Overtveld za TV E rekao: “ Nametanje zakonom da se određeni aspekti javnog zaduživanja ne mogu javno objaviti je vrlo važna politička greška Vlade”. On je takođe primijetio da su procjene o rastu bruto društvenog proizvoda (BDP) koje su dali Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka znatno niže od Vladinih. Po njemu je takođe “zabrinjavajući trend pada stranih investicija” koji će imati značajan negativan uticaj na crnogorsku ekonomiju.

Ne pati samo crnogorska vlada od viška optimizma i ambicija kada je u pitanju članstvo u EU. Premijer Edi Rama najavljuje članstvo Albanije u EU do 2030. godine i završetak svih pregovaračkih poglavlja do 2027. Od 2022.  godine Albanci su otvorili 16 poglavlja ali nisu zatvorili ni jedno. Bivši glavni pregovarač sa EU Zef Mazi je u razgovoru za BIRN upozorio na “zabludu” očekivanja skorog učlanjenja u EU koliko god on i drugi to žele. “ Ono što neke članice EU javno govore se razlikuje od onog što pričaju na zatvorenim EU sastancima, čak je i suprotno” poručuje Mazi.

Neki EU državnici su ipak direktniji.  Na samitu Evropske političke zajednice u Tirani 16. maja premijer Andrej Plenković je poručio: “Hrvatska je  otvorila niz pitanja (sa Crnom Gorom) koja godinama stoje neriješena i ukoliko bude napretka, razgovaraćemo dalje”. Dan prije je bio drugi sastanak u Zagrebu delegacija crnogorskog i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova koje su predvodili državni sekretari Periša Kastratović i Frano Matušić. Prema nekoliko novinskih natpisa i neformalnim diplomatskim izvorima taj sastanak nije donio napredak oko spornih pitanja od kada je Hrvatska krajem prošle godine dostavila non-pejper Podgorici sa pitanjima koja se moraju riješiti između dvije zemlje. Odnosi su vidno pogoršani nakon politikantske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu koju je donijela Skupština prošle godine na očiglednu inicijativu Aleksandra Vučića kako bi blokirao pristupni proces. Formalni predlagač je bio Andrija Mandić,  predsjednik Skupštine i sljedbenik srbijanske Prve familije Većina sadašnje vladajuće koalicije i dalje vjeruje da će Brisel u nekom trenutku izvršiti pritisak na Hrvatsku da odustane od zahtjeva i da Crna Gora ništa konkretno ne treba raditi da riješi otvorena pitanja.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je prošle nedjelje bio veoma skeptičan. . “Niko više neće ući u EU, možda još Crna Gora, a (druge) države se obmanjuju lažnim obećanjima da će postati članice EU”, poručio je.

I ovo možda za Crnu Goru je izgleda riječ sa velikim slovima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NERADNA NEDJELJA PRED USTAVNIM SUDOM: Pare ili život

Objavljeno prije

na

Objavio:

U strahu od odluke Ustavnog suda koja im ne mora biti po volji, sindikati i Unija poslodavaca dogovorili su, u proljeće 2023.,  kompromisni model prevazilaženja „problema neradne nedjelje“. Političarima su tada izbori bili preči od tuđih problema. Sada bi se radna nedjelja mogla vratiti „na mala vrata“, bez prethodnog dogovora zainteresovanih

 

 

Brojne evropske zemlje testiraju mogućnost prelaska na četvorodnevnu radnu nedjelju (ista plata, isti učinak, za petinu manji broj radnih sati) a u Belgiji je to pravo i formalno ozakonjeno. Vlada Milojka Spajića najavljuje skoru realizaciju predizbornog obećanja o skraćenju radnog dana sa osam na sedam sati, pa su najavljeni i prvi sastanci sa socijalnim partnerima na tu temu. Onda stvarnost naše svakodnevice: postaje realna mogućnost da će u crnogorskim trgovinama nadjelje ponovo biti – radni dan. Po slovu zakona, a ne u skladu sa dogovorom esnafskih udruženja zaposlenih i poslodavaca.

Ustavni sud pokreće postupak za ocjenu ustavnosti zabrane rada nedjeljom u trgovinama. Iz obrazloženja se može naslutiti da bi konačna odluka mogla ići u pravcu ukidanja sporne odredbe Zakona o unutrašnjoj trgovini.

“Osnovano se postavlja pitanje povrede ustavnog principa jednakosti u okviru jedne grupe preduzetnika na tržištu”, navode iz Ustavnog suda u obrazloženju odluke da, konačno, uzmu u razmatranje inicijativu Unije poslodavaca (UPCG) iz septembra 2019.  Da ne pitamo: zašto baš sad. Nešto smo, valjda, i naučili sve ove godine.

Iz saopštenja saznajemo da su u Ustavnom sudu zaključili da je zakonodavac ograničio slobodu preduzetništva u sektoru trgovine ne pozivajući se, pri tome, na Ustavom propisane slučajeve kada na to ima pravo. „Naime, ustаvotvorаc ovlаšćuje zаkonodаvcа dа detаljnije reguliše ogrаničenjа, аli ne i dа sаm propiše osnov zа ogrаničenje, već je tаkvo ogrаničenje moguće jedino ako to Ustav dopušta i ciljem koji se želi postići tim ograničenjem, što u konkretnom predmetu, nije utvrđeno”.

Takav zaključak Ustavnog suda saglasan je sa konstatacijom iz ustavne inicijative UPCG u kojoj je navedeno da navedeni cilj skupštinske većine koja je usvojila zakonsku normu o zabrani rada nedjeljom, “usljed propusta u postupku donošenja (uvjerljivi i proporcionalni razlozi) nije dovoljan razlog da se takvo nešto normira”.

Opet, to ne znači da će član 35 a Zakona o unutrašnjoj trgovini i formalno biti proglašen neustavnim i ukinut.

Prvi problem su sve tanji kapaciteti Ustavnog suda da donosi bilo kakve odluke. Umjesto sedmoro sudija, koliko ih je predviđeno u punom sastavu, tamo ih je sada samo četvoro. Taman onoliko koliko je potrebno za donošenje odluke, pod uslovom da su sve preostale sudije istog mišljenja.

Dodatno, propisana procedura odlučivanja ostavlja mogućnost Vladi da od Ustavnog suda zatraži da pauzira postupak kako bi, u datom roku, izvršna i zakonodavna vlast izmijenile osporene zakonske odredbe.

Očekivano, tako stižemo na teren dnevne politike.

Poslodavci su nakon višegodišnjeg čekanja počeli da kalkulišu sa mogućnošću da njihova Inicijativa u bliskoj budućnosti neće biti stavljena na dnevni red Ustavnog suda (što se pokazalo kao tačno – čekali su pet i po godina). Sindikalni zvaničnici su imali bojazan da će neradna nedjelja prije ili kasnije biti proglašena neustavnom (Ustavni sud Hrvatske tri puta je „rušio“ slično zakonsku odredbu u najmlađoj članici EU).

U strahu od odluke koja im ne mora biti po volji, sindikati i Unija poslodavaca dogovorili su, nakon tri godine pregovora, kompromisni model.

On je predviđao da se sektoru trgovine omogući 16 radnih nedjelja tokom ljetnje i zimske turističke sezone. Maloprodajni lanci bi mogli otvarati samo jedan objekat na teritoriji jedne opštine, tokom jedne smjene (radnje od 7 do 15 časova ili od 15 do 23 časa, a tržni centri od 10 do 18 časova). Nedjeljom angažovani radnici imali bi dnevnicu uvećanu za 80 odsto i slobodan naredni vikend (subotu i nedjelju).

Trgovcima je, istim prijedlogom, ostavljena mogućnost da zadrže postojeći režim neradne nedjelje. U Uniji poslodavaca tada nam je rečeno da su pojedini vlasnici velikih maloprodajnih lanaca najavili da nedjeljom neće otvarati svoje radnje. Uostalom, na osnovu zvaničnih podataka, pokazalo se da neradna nedjelja nije uticala na prihode i profite velikih maloprodajnih lanaca. Zapravo, oni iz godine u godinu rastu.

Takođe se pokazala neopravdanom prognoza da će neradna nedjelja dovesti do smanjenja broja zaposlenih u sektoru trgovine. Kada je odluka o neradnoj nedjelji stupila na snagu (oktobar 2019.) u trgovinama je radilo oko 40 hiljada zapošljenih. Sada ih je, prema podacima Monstata, 52.000.

Podaci, ipak, govore kako je neradna nedjelja bila velika prepreka za male trgovine iz komšiluka. One u koje se svrati usput, ili skokne kad nešto iznenada ustreba u kući. Njihov broj se od 2019. smanjio sa 480 na 230. Povratku radne nedjelje nadali su se i svi oni koji posao vode pod okriljem tržnih centara. Prije svega vlasnici radnji za prodaju tekstila.

Testiranje  dogovorenog modela bilo je oročeno na narednu ljetnju i zimsku turističku sezonu, nakon čega bi se analiziralo postignuto (uvećanje prihoda poslodavaca i države, poštovanje radnih prava) i pravile eventualne modifikacije. Bio je to način i da se izbjegne arbitriranje Ustavnog suda.

Ispriječila se politika. Poslanici vlasti i opozicije odbili su da se izjasne o predloženom rješenju, u strahu da bi im to moglo odnijeti koji glas na dolazećim parlamentarnim izborima (održani u junu 2023.). Ni nakon izbora, parlament u novom sazivu  nije pokazao spremnost da otvara tu priču. Zato bi se, nakon iskazanog interesovanja Ustavnog suda za pitanje neradne nedjelje, stvari mogle promijeniti.

U UPCG računaju na takav rasplet. „Vjerujemo da će pokretanje postupka od strane Ustavnog suda naši socijalni partneri – sindikati i Vlada Crne Gore -doživjeti kao povod da kroz razgovor dođemo do trajnog i održivog rješenja“.

Možda. A možda i ne. Prema medijskim istupima uticajnih poslanika vlasti i opozicije, u parlamentu i dalje vlada značajno saglasje oko ponovnog ozakonjenja radne nedjelje.

Stav se, uglavnom, pravda brigom za zaposlene i njihove porodice. Uostalom, ne treba biti genije pa shvatiti kako je neradna nedjelja taj, jedan jedini, dan u sedmici kada porodica može da se okupi i isplanira zajedničko vrijeme. A da bar neko nije na poslu ili u školi.

Samo su iz PES-a našli za potrebno da svoje protivljenje obrazlože – brigom za poslodavce i potrošače. Pošto bi, kažu, povratak radne nedjelje uslovio dodatne troškove za kompanije. Od uvećanih dnevnica, preko moguće potrebe da se angažuju novi zaposleni, do većih troškova režije… A oni bi se, kažu, mogli preliti na cijene. I postati trošak kupaca koji su se već navikli da subotom ili ponedjeljkom kupe ono što su nekada trgovali nedjeljom.

Suštinski bira se između uvećanja kapitala i kvaliteta života radnika. Izbor je između imati mogućnosti da se dodatno zaradi i prava da čovjek ne bude samo radna snaga već i – čovjek. Ovo ste u Monitoru mogli pročitati prije dvije godine. Ni sad tu nemamo ništa za dodati.

Osim, možda, konstatacije da je sam pojam radna nedjelja paradoks u kome se spaja nespojivo (oksimoron).  Nedjelja je, piše na sajtu staznaci.com, staroslovenska riječ koja označava neradni dan u sedmici (ne djelati). A ako se drugačije naredi, onda – ili se boriti ili pokoriti.

 

Šta je sporno

Podsjećanja radi, navodimo problematizovani član 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini (izmjene iz 2019. godine):

Trgovina na veliko i trgovina na malo ne može da se obavlja nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika određenim zakonom kojim se uređuju državni i drugi praznici.

Izuzetno od stava 1 ovog člana, nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika trgovina na veliko i trgovina na malo može se obavljati u:

1) apotekama;

2) specijalizovanim prodavnicama ili kioscima za prodaju hljeba, pekarskih proizvoda i kolača, cvijeća, suvenira, štampe, sredstava za zaštitu bilja ili pogrebne opreme;

3) benzinskim stanicama i prodavnicama za trgovinu na malo u okviru benzinskih stanica;

4) pijacama;

5) štandovima – tezgama, vitrinama i automatima izvan pijaca i pokretnim prodavnicama;

6) prodavnicama, kioscima i automatima smještenim unutar zatvorenih područja autobuskih i željezničkih stanica, aerodroma i luka;

7) štandovima i kioscima u kojima se prodaju robe za vrijeme održavanja priredbi, festivala i manifestacija, sajmova i za vrijeme javnog prikazivanja kinematografskih djela;

8) skladištima za trgovinu na veliko.

Specijalizovanim prodavnicama ili kioscima u smislu stava 2 tačka 2 ovog člana smatraju se prodavnice odnosno kiosci u kojima se vrši prodaja pretežno jedne vrste robe.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža predviđena  je izgradnja niza hotela koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti, turističke opštine i država, po tom pitanju nijesu uradili – ništa

 

 

Prije dva dana zvanično su počeli radovi na izgradnji luksuznog hotelsko-rezidencijalnog kompleksa Porta Rai Beachfront Hotel & Residences na Velikoj plaži u Ulcinju. Veliki kompleks mješovite namjene gradi se na lokaciji starog hotela Lido. Biće to prvi turistički rizort sa pet zvjezdica na dugoj pješčanoj plaži, koja je u fokusu javnosti od kako je najavljena namjera arapskog investitora, Mohameda Alabara da ulaže u izgradnju objekata raznovrsne namjene na toj lokaciji.

Iza projekta Porta Rai – Kapija raja, stoje dvije međunarodne grupacije, Karisma Hotels & Resorts i Dobrov & Family Group, koju zastupa firma Capital Estate. Prema njihovim objavama u izgradnju ogromnog kompleksa pozicioniranog na samom pijesku plaže Kopakabana, uložiće oko 170 miliona eura direktnih investicija.

Investitori već prodaju stanove i apartmane na ovoj lokaciji. Oglasi za prodaju smještajnih jedinica su svuda po društvenim mrežama, što pokazuje da se na Velikoj plaži, uprkos protivljenima mnogih građana Ulcinja, nevladinih i ekoloških organizacija, grade komercijalni objekti namijenjeni tržištu.

Kamen temeljac za gradnju drugog hotelsko-apartmanskog kompleksa Otrant Reefs Resort, kompanije Argos Dooo iz Ulcinja, na lokaciji nekadašnjeg hotela Otrant, u neposrednom susjedstvu Porta Rai, postavljen je u aprilu prošle godine. Kompleks koji uključuje i stanogradnju procijenjen je na 40 miliona eura.

Novi hotelski kompleksi pozicionirani uz samu obalu Velike plaže dostižu visinu i do 11 spratova. U lokalnoj upavi Opštine Ulcinj potvrdili su kako u najavi imaju još dva slična projekta.

Betoniranje Velike plaže na kojoj nijesu izgrađeni osnovni infrastrukturni sistemi, ozbiljno se zahuktava. Investitori imaju odriješene ruke u pogledu gabarita i spratnosti, koje ima omogućavaju usvojeni planovi, Državne studije lokacije za šest modula atraktivne Velike plaže.

Ulcinjska rivijera jedna je od važnih turističkih destinacija koju ograničava nevjerovatna okolnost da dobar dio grada Ulcinja, pojedina naselja, kao i Velika plaža, nemaju kanalizacionu mrežu. Mnoge privatne kuće i neki hoteli na rivijeri funkcionišu sa septičkim jamama. Jedan broj naselja oko kanala Port Milena i lokalnih potoka, otpadne vode ispuštaju direktno u te kanale, odakle odlaze u more ispred Velike plaže.

Opštinske vlasti Ulcinja nijesu uspjele da riješe ovaj osnovni problem turističke opštine.

Da se u skorije vrijeme u tom pogledu ništa neće promijeniti govori praksa po kojoj veliki turistički rizorti sa desetinama hiljada kvadrata dobijaju saglasnosti za gradnju ne samo Ministrastva prostornog planiranja i državne imovine, odnosno Glavnog državnog arhitekte nego i Agencije za zaštitu životne sredine.

Dok se plasiraju markentinški podaci o ekskluzivitetu budućih turističkih kompleksa, o broju zvjezdica i  luksuznim sadržajima, nijesu ispoštovani osnovni uslovi za njihov priključak na zakonom propisanu infrastrukturu, vodnu i kanalizacionu mrežu.

Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža, predviđena  je izgradnja niza hotela, koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti turističke opštine i država nijesu ništa uradili u vezi sa tim.

Obaveza priključenja svakog objekta na kanalizacionu mrežu propisana je Zakonom o komunalnim djelatnostima. Prema članu 31 stav 1 ovog zakona, vlasnik građevinskog objekta  dužan je da priključi svoj objekat na komunalnu infrastrukturu za vodosnabdijevanje i prihvatanje, prečišćavanje odvodnih komunalnih, otpadnih i atmosferskih voda.

Dodatno, član 32 istog zakona propisuje da se priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu vrši na mjestu i na način predviđen planskim dokumentom i zakonom. Priključci se mogu izvesti samo na osnovu odobrenja i uz nadzor nadležnog vršioca komunalne djelatnosti.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata definiše da se građevinsko zemljište smatra uređenim ako je komunalno opremljeno, što uključuje i postojanje priključka na vodovodnu i feklanu infrastrukturu.

Dakle, ako nije planom navedeno striktno priključenje na septičku jamu a ne kanalizaciju, sve u vezi izdavanja odobrenja i saglasnosti za gradnju na potezu Velika plaža je nezakonito.

Ako bi u nekom nerazumnom slučaju urbanistički plan i predvidio upotrebu septičkih jama, takvo rješenje bilo bi sporno sa aspekta zaštite životne sredine, turističkih i drugih standarda za luksuzne rizorte.

U tom smislu sporna je saglasnost koju na podnijete elaborate daje Agencija za zaštitu životne sredine, sa predlogom da se hoteli sa pet zvjezdica i oko 1.500 kreveta, te veliki broj stanova, priključe na takozvane upojne jame, što je eufemizam za obične septičke jame. Njihova je procjena da rješenje otpadnih i fekalnih voda iz megalomanskih objekata koje se odlažu u zemlju, ne predstavljaju direktnu opasnost za zagađenje životne sredine, zemljišta i mora.

U tekstu saglasnosti na Elaborate o procjeni uticaja na životnu sredinu, koje su Agenciji podnijeli investitori, firme Argos i Capital Estate, decidno stoji da će kanalizacija hotela biti povezana sa takvim jamama, te da su vlasnici obavezni da izgrade bioprerađivače otpadnih voda u svojim objektima.

U pitanju je najobičnija improvizacija kako bi se izašlo u susret investitorima.

Započeti turistički kompleksi čiju gradnju prate superlativi u pogledu luksuza i prijatnosti koje će pružiti svojim posjetiocima ali i podići turistički imidž destinacije, locirani su u blizini kanala Port Milena, koji je označen kao „Leglo zaraze u srcu Jadrana“.

U tekstu pod tim nazivom, koji je nedavno objavio portal Feral Bar, navode se najveći ekloški problemi i crne tačke  ulcinjske rivijere i Velike plaže. U neposrednoj blizini budućih hotela to je Port Milena i potok Bratica.

„Nazvan po kraljici Crne Gore Mileni Petrović, kanal Port Milena u Ulcinju decenijama je bio jedan od najautentičnijih pitoresknih kutaka i predjela najjužnije crnogorske opštine, pa i Jugoslavije. Prirodno utočište od nemirnog mora, nekada žila kucavica ulcinjske Solane, najveće mrijestilište ribe, a posebno jegulje u ovom dijelu Jadrana, uništeno ljudskom pohlepom i bezobzirnošću, danas nosi neslavnu titulu najveće septičke jame na otvorenom…..Ona je klasičan primjer neodgovornog odnosa prema prirodi, turističkim resursima, istoriji, tradiciji, identitetu i sveukupnom razvoju i respektu“, navodi se u tekstu Ferala.

„Procjenjuje se da je samo u posljednjih par godina izgrađeno na stotine objekata značajnih gabarita koji nemaju riješeno pitanje odvoda kanalizacije. Osim privatnih kuća i objekata, otpadne vode na direktan način u Port Milenu ispuštaju se i iz velikih hotela nadomak kanala, a tu je i bezbroj objekata za izdavanje smještaja koji, pogodite – svoje otpadne vode izlivaju u Port Milenu“, navodi Feral

A iz Kraljičinog kanala direktno u more. I tako decenijama na Velikoj plaži. Nema izgleda da će  išta u dogledno vrijeme mijenjati.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo