Crna Gora gori i guši se u dimu. Požari bukte od sjevera do juga. U četvrtak požari su gorjeli na stotinu mjesta. Šume plamte, a nema ni dovoljno ljudstva, ni adekvatne opreme za gašenje. Zbog požara nivo zagađenja vazduha u Podgorici je povećan tri puta. Iz Agencije za zaštitu životne sredine kažu da prate situaciju i poručuju građanima da se ne uzbuđuju, nego da sjede u zatvorenim prostorijama i izbjegavaju ariju. Ministri su još na odmoru, pa nemaju komentar. A i što bi komentarisali kada svake godine Crnu Goru zahvate brojni požari i pričine ogromne štete, a država nema adekvatan odgovor kako da to spriječi. Jedina joj je strategija – čekanje kiše.
Tokom prošlogodišnje ,,požarne sezone” u Crnoj Gori gašena su 3.452 požara, a samo na teritoriji Podgorice gorjelo je na 1.717 lokacija. To je nadležne kao opomenulo, pa su u javnim istupima govorili da su svjesni da se tu nešto mora uraditi. Onda je pao snijeg, a oni zaboravili da će opet doći ljeto i vrućine. Nakon što je snijeg počeo da kopni, kupili su snjegočistače i motorne sanke, umjesto opreme za gašenje požara.
Tako i ovu godinu dočekasmo sa 620 vatrogasaca i 177 vatrogasnih vozila. Za gašenje se angažuju i četiri aviona, dva tipa dromader, koji nose po 2.200 litara vode, i dva tipa Air Tractor, koji mogu uzimati vodu sa vodenih površina i nose po 3.200 litara. MUP raspolaže i sa četiri helikoptera koji se koriste za izviđanje terena, spasavanje sa visina i za medicinski transport. Teren izviđa i 250 šumara.
Direktor Uprave za šume Radoš Šućur kazao je da šumari na terenu pokrivaju između dvije i pet hiljada hektara. On smatra da ,,sistem zaštite od požara mora da se mijenja, jer je sadašnje stanje neodrživo”.
Koliko neodrživo najbolje znaju vatrogasci koji zapaljene šume najčešće gase noseći na leđima naprtnjače s vodom i pređu i po nekoliko kilometara tokom dana.
Kako sve funkcioniše sa gomilom neodgovornosti dobro je pokazao prošlomjesečni požar u Nacionalnom parku Durmitor. Požar u prirodnom rezervatu crnog bora na Crnim podama mogao je biti lokalizovan da se djelovalo na vrijeme. Akcija gašenja, tvrde mještani, kasnila je skoro 24 sata. A požari u ovom nacionalnom parku gore petu godinu za redom. Područje je pod zaštitom UNESCO-a, ali ne i Vlade Crne Gore.
U gašenju požara u Crnim podama priključili su se dva helikoptera iz Srbije i dva iz Hrvatske. Gradonačelnik Mojkovca Dejan Medojević pozvao je Vladu da konačno nabavi neophodne helikoptere. Zgarište su kasnije posjetili ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović i ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić. Na reagovanje vatrogasaca da ne pomažu ni dromaderi uključeni sa zakašnjenjem, Brajović je rekao da zasad ne treba nikoga kritikovati dok se situacija smiri, a da potom slijede ozbiljne analize. Stara demagoška praksa. Analiza, bez odgovornosti.
Sekulić je, u stilu savjesnog profesora, podsjetio da su Crna poda dio svjetske baštine, jer ,,ovako visokih borova nema nigdje na planeti”. Nešto prije toga utješio je javnost da požari neće ugroziti turističku sezonu.
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije Zoran Begović nije ništa izjavljivao, ali je zabilježeno da je na kraju prošlogodišnje sezone požara tvrdio da je ,,sistem jako vitalan”.
Sada je Begović shvatio da sistem ipak treba osvježiti: ,,Prioritetna nabavka u ovom trenutku odnosi se na obezbjeđivanje finansijskih sredstava za kupovinu dva višenamjenska helikoptera tipa KA 32, koji nose 5.000 litara vode i imaju manevarske sposobnosti koje u potpunosti odgovaraju konfiguraciji sjevernog dijela Crne Gore”.
Da su Crnoj Gori potrebni novi helikopteri saglasan je i ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović. Problem je, međutim, novac kojeg za tu namjenu nema u budžetu. Ima prečih stvari.
Treba podsjetiti ministra i pomoćnika da je Vlada u nekoliko navrata propustila priliku da nabavi potrebne helikoptere. Jedna od tih prilika ukazala se u drugoj polovini 2008. godine kada su se mogla, po povoljnim uslovima, kupiti četiri višenamjenska helikoptera. No, tada je munjevito reagovao Begovićev Sektor za vanredne situacije, pa je Vlada umjesto helikoptera kupila avione za gašenje požara koji su se pokazali manje efikasnim od helikoptera. Iste godine za opštinske službe zaštite i spasavanja nabavljeno je 59 specijalnih vozila za gašenje i spasavanje. Kredit od gotovo 10 miliona eura kojim su plaćeni vraća Vlada. Ostatak je plaćen dodatnim zaduženjima lokalnih samouprava. Većina tih vozila ni do danas nije korišćena, jer su neadekvatna za terenske uslove, posebno na sjeveru države. Zbog grešaka naravno niko nije odgovarao.
Dobrom domaćinu nezamisliva bi bila računica da svake godine u dim odu desetine miliona eura šume, umjesto da se ta šteta ublaži kupovinom helikoptera. Nadležne ne zabrinjava što je posljednjih 15 godina evidentirano više od 1.500 većih šumskih požara. Samo u prošloj godini, u avgustu i septembru, požarom je bilo zahvaćeno 4.500 hektara šume, što je jednako površini od 5.300 fudbalskih igrališta. Crna Gora polako gubi epitet jedne od najšumovitijih država u Evropi.
Srećom, u ovogodišnjim požarima nema ljudskih i većih materijalnih šteta, kad se šume već ne računaju. Zahvaljujući prvenstveno trudu i požrtvovanošću vatrogasaca.
,,Kompletan sistem zaštite šuma od požara postavljen je naopako i zbog toga je loša situacija na terenu. Prethodnih godina i mjeseci ukazivao sam na brojne propuste, ali se na to niko nije obazirao. Sada se ne može očekivati da trideset vatrogasaca spasi pljevaljske šume”, izjavio je nedavno komandir vatrogasne službe Pljevalja Mladen Simović.
U novembru prošle godine podgorički vatrogasci najavili su štrajk, jer im je zdravstveno osiguranje kasnilo osam mjeseci. Osim što su se tokom cijele sezone borili protiv požara neosigurani, otkrili su javnosti i da rade u korišćenoj i po zdravlje štetnoj opremi, te da za gašenje požara koriste nebezbjedna i neispravna vozila. Posebno ih je zaboljelo to što je dok oni rade u takvim uslovima za njihove nadređene kupljen džip od gotovo 100.000 eura.
U Zakonu o zaštiti i spašavanju samo u jednom članu i samo na jednom mjestu pominje se vatrogasna jedinica. Zakon o zaštiti i spašavanju kao operativne snage podrazumijeva lokalne službe zaštite i spašavanja kao jedinu profesionalnu snagu u tom sistemu. Sve ostale operativne jedinice tretirane u zakonu su volonterske. Mogu, ali i ne moraju da pomognu.
General u penziji Blagoje Grahovac odavno upozorava da ,,Crna Gora ima sistemsku grešku, vezano za protivpožarno obezbjeđenje”, i dok se to ne riješi sve drugo je uzalud – pare, vrijeme, ljudi što ginu krajnjim ljudskim naporima”.
Stručnjaci sve češće upozoravaju da i vojska više treba da bude okrenuta poplavama, požarima, zemljotresima, epidemijama….
Vlada je ta koja treba da obezbijedi sredstva da bi se ljudstvo moglo nositi sa nepogodama. Ministar Brajović i pomoćnik Begović znaju koji su sve avioni, helikopteri i ostala oprema potrebni, ali sliježu ramenima i pravdaju se – nema para. Sprešnije je da građani plaćaju dugove ruskih tajkuna, da svaki funkcionerčić u državnoj upravi ima besplatnu limuzinu, gorivo i telefon, da DPS-ov vojnik u izgubljenom novčaniku ima 7.500 eura… Ministaru i pomoćniku ne pada na um da, kad već nema para i ne mogu da rade svoj posao kako valja, podnesu ostavke.
Kanaderi prodati grčkom biznismenu
,,Za Crnu Goru avioni tipa kanader nemaju alternativu. Povoljna okolnost je i to što u Crnoj Gori postoji kompletna posada sa svim licencama za ovaj tip aviona”, napisao je nedavno u Vijestima general u penziji Blagoje Grahovac.
Bivša Jugoslavija je 1981. nabavila četiri protivpožarna aviona kanadera – bombardier CL 215. Bili su stacionirani na aerodromu Zemunik kod Zadra. Uoči raspada zemlje, 1991. eskadrila je premještena na podgorički aerodrom Golubovci.
Četiri kanadera iz sastava protivpožarne eskadrile tadašnje Vojske Jugoslavije, sa 13 rezervnih motora i kompletnom pratećom opremom, sredinom 1995. tajno su poletjeli sa Golubovaca ka Atini. Protivpožarni avioni su jeftino prodati jednom grčkom biznismenu za 24,4 miliona dolara. U Grčkoj je izbila afera zbog kršenja sankcija prema SRJ. Da nisu prodati i danas su se mogli koristiti.
Nekadašnji jugoslovenski kanader još drži svjetski rekord u broju bacanja vodenih bombi u jednom danu. Posada na čelu sa Radovanom Katanićem je 1983. gaseći požar na Hvaru izvela 225 bacanja vode za 24 sata. U Hrvatskoj je izračunato da bi angažovanje sličnog aviona iz Italije sa tolikim naletom za gašenje požara koštalo više od 300.000 eura.
Moderna verzija bombardier 415, koji ima rezervoar od 5.346 vode, danas košta 26 miliona dolara.
Neperspektivni helikopteri
Do 2005. godine u Crnoj Gori bila je stacionirana helikopterska jedinica Vojske tada zajedničke države, koja je imala helikoptere MI-8. Njene posade tokom ljeta uvijek su dežurale da bi spremno intervenisale u slučaju požara.
,,Šest helikoptera MI-8, koji su ostali Vojsci Crne Gore, bili su u veoma dobrom stanju, ali su proglašeni neperspektivnim i dati na prodaju. Prodati, bolje reći poklonjeni, po prosječnoj cijeni od 50.000 dolara. I danas lete, a našima nijesu valjali, ili je u pitanju bio neki drugi interes”, kazala je nedavno Branka Bošnjak, odbornica PzP-a, kritikujući Vladu što je prodala helikoptere.
,,Remont bi državnu kasu tada koštao 7,5 miliona eura, što bi bilo neracionalno”, odgovoreno je iz Vlade.
Helikopteri su prodati, a avioni G4, sa svom pripadajućom opremom, razmijenjeni sa Srbijom za gomilu papira – personalne dosijee pripadnika Vojske.
Predrag NIKOLIĆ
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice