Povežite se sa nama

Uncategorized

UKIDANJE KONCESIJA VEKTRI JAKIĆ: Da odahnu pljevaljske šume

Objavljeno prije

na

U iznos od 2,4 miliona eura duga za koncesije, o kojem sada govori Uprava za šume, izvjesno, ne ulazi ono što je ista ta državna institucija godinama poklanjala Brkoviću. Kad se saberu samo dugovanja koja je uočila DRI, Vektri Jakić je ,,oprošteno” preko tri miliona eura koncesione naknade

 

Desilo se i to čudo: Uprava za šume predložila je Vladi da pokrene postupak za raskid koncesionog ugovora sa pljevaljskom kompanijom „Vektra Jakić”. Uočili su da koncesionar, između ostalog, nije u predviđenim rokovima platio koncesionu naknadu od 2,44 miliona eura.

Poreska uprava već nekoliko puta je najavila da će uvesti stečaj u “Vektru Jakić” u vlasništvu Dragana Brkovića, dobitnika tranzicije. Zašto se stečaj najavljuje, a ne, prosto, uvede, nije razjašnjeno.

Prema posljednjim podacima, “Vektra Jakić”, za poreze duguje 7,52 miliona eura. Suvereno je, godinama, na prvom mjestu poreskih dužnika. Na drugom je druga Brkovićeva kompanija – “Vektra Montenegro” koja duguje 4,52 miliona. Poreska uprava je sa „Vektrom Jakić” i “Vektrom Montenegro” prošle godine raskinula ugovore o reprogramu otplate poreskog duga.

Reklo bi se da se nazire kraj jednom od najštetnijih “kumovskih” poslova u Crnoj Gori”. U vode velikog biznisa, poznato je odavno, Dragan Brković je zaplovio zahvaljujući činjenici da je kum predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Izašao je iz svog prvobitnog biznisa sa auto-djelovima, naprasno počeo da se bavi aluminijumom iz KAP-a, pokupovao razne hotele na primorju, postao vlasnik nekada uspješne drvoprerađivačke firme “Jakić” iz Pljevalja,  na kraju dobio na korištenje oko 80 odsto pljevaljskih šuma. Najvrednijih u Crnoj Gori.

Iz Uprave za šume su, u dokumentu koji je prošle sedmice upućen Vladi, podsjetili da je ugovor o davanju koncesija zaključen u aprilu 2007. godine. “S obzirom na to da koncesionar u kontinuitetu krši odredbe ugovora o davanju koncesija, odnosno prava na korišćenje, uzgoj i zaštitu šuma i izgradnju i održavanje šumskih saobraćajnica, kao i činjenicu da ne postoji mogućnost otklanjanja štetnih posledica koje su nastupile, predlažemo da se on raskine”, piše u dokumentu u koji je Mina biznis imala uvid.

Da su htjeli, ugovor su mogli i trebali da raskinu davnih dana. Zapravo, nije trebao ni da postoji.

Zvanično je, Izvještajem Državne revizorske institucije, utvrđeno da je  Vlada dala saglasnost za davnje koncesije za korišćenje šuma, prije zvaničnog osnivanja i registracije “Vektre Jakić”. “Vektra Montenegro” majka firme Vektre Jakić, do tada se nije bavila šumarstvom i drvopreradom, nije dostavila podatke o poslovanju za period od pet godina, niti potvrde o tome da li ima poreskih i drugih obaveza prema državi i lokalnoj samoupravi. Nije bilo ni bankarskih garancija.

U ugovoru između Vlade i “Vektre Jakić” pisalo je da država ima pravo da traži raskidanje ugovora sa koncesionarom “ukoliko koncesionar ne plati dvije uzastopne mjesečne rate koncesione naknade ili ako ukupno ne plati tri mjesečne rate koncesione naknade tokom jedne kalendarske godine”. Samo opštini Pljevlja “Vektra Jakić” po osnovu koncesija duguje više od osam miliona eura. Koliko je mjeseci trebalo da se nakupi toliki dug i zašto ugovor davno nije raskinut – opet se ne zna.

U iznos od 2,4 miliona eura duga za koncesije, o kojem sada govori Uprava za šume, izvjesno, ne ulazi ono što je ista ta državna institucija godinama poklanjala Brkoviću. Riječ je o milionima. „Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409”, konstatovala je Državna revizorska institucija u jednom od izvještaja. U drugom izvještaju je ustanovila da je mimo procedure i bez potrebne dokumentacije od 2013. do 2015. koncesija tom preduzeću smanjena za 897 hiljada eura, a u 2015. je skoro prepolovljena sa više od milion na 583 hiljade. Znači, kad se saberu samo dugovanja koja je uočila DRI, “Vekti Jakić” je “oprošteno” preko tri miliona eura koncesione naknade.

Brkoviću i ministrima nadležnim, ipak, jedno se mora priznati: prelijepo su znali da ispredaju priče. Bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović pojao je 2015. o pravom smjeru u kojem se kreće crnogorska drvoprerada, ali i o zlobnicima koji uspjesima stoje na putu: ” U međuvremenu smo zabilježili opet jedno povećanje broja radnih mjesta, rast investicija, obim proizvodnje i rast izvoza. Za razliku od Vektre iz koje izlaze prerađevine od drveta, zloba, pakost i podmetanja nijesu izašli iz glava onih koji uporno nastoje da sruše ovaj projekat”.

Osokoljen, valjda, ministrovom popevkom Brković je vezao: “U prvoj fazi primarne proizvodnje će raditi 350 radnika, ali sa tim nije završena investicija. Uradili smo projekte i tehnologiju za finalnu proizvodnju za fabriku kuća, prozora vrata i za završetak energetskog bloka na biomasu, a u susret toplifikaciji grada i fabrike. Kada se i taj dio zaokruži ukupno će biti zaposleno 466 radnika. Na eksploataciji šume i povezanim djelatnostima, ovaj sistem bi trebao da vuče oko 1.100 radnika“. Jadne i neredovne plate radnika nijesu pominjane – nijesu se uklapale u snove.

I važeći ministar nadležni Milutin Simović bio je u “gigantu”. Prije godinu je, nakon sastanka sa Brkovićem, kazao da “Vlada vrednuje realizovane investicije u Vektri Jakić u iznosu od više od 70 miliona eura”. Bio je ohrabren “izvoznim rezultatima koje je ostvarila ova kompanija u prošloj godini, vjerujući da to može da bude i više, kako kroz proizvodne kapacitete najsavremenije peletare, tako i kroz finalne proizvode u drugim već spremnim pogonima”. Kuće, prozori, vrata? Ništa.

Doduše, Simović je napomenuo da vlada očekuje i insistira na izmirivanju obaveza po osnovu korišćenja šuma i da je “potrebno puno korišćenje raspoložive koncesije”.

Stučnjaci su godinama upozoravali da “Vektra Montenegro” nema ni tehničke ni ljudske kapacitete da se bavi ozbiljnim poslovima u drvopreradi i šumarstvu. Oni, prosto, nijesu znali ni umjeli ni da posijeku ono što im je država dala. Tokom 2016. na primjer,  “ugovorena bruto drvna masa” bila je 86.930 kubika. Za to su trebali da plate 888.808 eura. Posjekli su 41 odsto, odnosno 35.639 kubika, platili nijesu ništa. Prema ugovoru, “Vektra Jakić” je dobilo pravo na sječu 140.000 kubika godišnje. Kako se to pretvorilo u 86.930 kubika, još jedan je od mutnih djelova čitavog posla. Istina, to što Brković nije umio da reže šumu može biti jedna od rijetkih dobrih stvari u čitavoj priči.

Prošlog mjeseca, Elektroprivreda je isključila je struju “Vektri Jakić”. Dugovali su 69 hiljada eura. Prethodno su im bili isključili vodu.

Radnicima  duguju sedam zarada. Posljednja plata koju su dobili bila je za jun prošle godine. Iz kompanije je saopšteno: “Svi moramo biti malo strpljivi”. U pljevaljski Osnovni sud, od početka ove godine, stiglo je 46 tužbi koje su predali radnici protiv “Vektre Jakić”, usljed neredovnih isplata zarada. Neki su ranije dobili sporove na sudu pa je javni izvršitelj, kako bi naplatio potraživanja radnika, prodavao kamione “privrednog giganta”.

O zanemarivanju šuma svjedoči Plan sanacije koji je na prošloj sjednici usvojila vlada. Po onome što piše u tom dokumentu, nakon sedam godina, riješili su da podvuku crtu u vezi sa sanacijom šuma stradalih u požarima 2012.  Ustanovljeno je da je “zaključno sa 31.12. 2018. godine, realizovano svega 40% uzgojnih radova iz Plana sanacije šuma za šume degradirane šumskim požarima u 2012. godini”.

Na području Pljevalja, piše u dokumentu, požarima je zahvaćeno 2.233 hektara šuma. O obavezama “Vektre Jakić” napisano je: “Treba naglasiti da je prema koncesionom ugovoru, koncesionar „Vektra Jakić“ u obavezi da na koncesionom području sprovodi sve šumsko-uzgojne radove, ali imajući u vidu činjenicu da se pomenuta kompanija nije pridržavala ugovorenih obaveza u prethodnom periodu, pri izradi ovog plana, šumske površine, koje su predmet ovog ugovora, nijesu posebno tretirane”.

Član menadžmenta kompanije “Vektra Montenegro” Milić Popović žalio se da je koncesioni ugovor izuzetno nepovoljan za tu kompaniju. “Vektra Jakić ne može više poslovati sa ovako nepovoljnim ugovorom. Firma je zbog tog ugovora pred gašenjem. Kad se uzmu u obzir sva davanja državi onda je ova neprofitabilna djelatnost još neprofitabilnija. Nas zadužuju i oporezuju i za sirovine koje nijesu ni posječene”, rekao je Popović. Da bi rasla, šuma mora da se siječe – ne treba previše pameti da se to shvati, ali menadžer, očito, ni toliko nema.

Šuma je živo biće. Ko god je htio odavno je mogao da vidi da Brković sa svojom kompanijom, sve i da ništa nije htio da vara, jednostavno nije bio sposoban da se šumom bavi.

Ako šumu ne održavate, naročito ako u njoj ostavite polusagorjela stabla, namnožiće se štetočine, drveće će se sušiti. Kad u šumi zbog požara nastane ‘rupa’, stabla koja se odjednom nađu u prvom redu neće biti otporna na vjetar, što izaziva dodatne štete. Realno, predaleko je to od kuglagera, felni i Abu dabi fondova.

Vladin pečat na predlog Uprave za šume o raskidu koncesionog ugovora se očekuje. Biće to kraj posla za koji se nikad precizno neće saznati koliko je bio štetan. Koliko je posječene, a koliko neposječene šume, koliko stabala nije moglo da izraste jer u šumi nije bilo reda, koliko je šume ostalo nepristupačno jer šumski putevi nijesu održavani i koliko oboljelog drveća zato nije posječeno. Koliko se buba “potkornjaka” uselilo i koliko se stabala zato osušilo. Koliko je drveta koje je moglo da postane prozor ili astal, prodato kao balvan ili ‘u vrh glave’ daska. Koliko novih radnih mjesta nije otvoreno.

I nikad se neće znati koliko novih stabala, zahvaljujući tranzicionom dobitniku i onom ko ga je u to pretvorio, nije izniklo. Drveće nam treba, da bi disali.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

OBUKA RE POPULACIJE ZA RAD U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset pet Roma/kinja i Egipćana/ki  sa teritorije cijele Crne Gore imaće prilku da se obučava za rad u medijskoj industriji. Najboljih pet kandidata/kinja nakon dvomjesečnog treninga potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD).

Pripadnici/e romske i egipćanske (RE) populacije moći će da uče osnove novinarstva, ali i druge poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Polaznike/ce će obučavati tim iskusnih trenera. Obuka će biti organizovana u dvije faze. U prvoj će pripadnici/e RE biti upoznati/e sa teorijskim i praktičnim osnovama pojedinih medijskih poslova, a u drugoj fazi  će učiti uz rad i sami/e učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja – tekstova, produkciji TV programa, izradi sadržaja portala, te grafičkih i štamparskih poslova.

Konkurs za zainteresovane pripadnike/ce RE populacije objavljen je u više medija i može se naći na sajtu CIN-CG, nedjeljnika Monitor i portala Vijesti.  Svi zainteresovani/e polaznici/e imaju rok od mjesec dana da se jave na konkurs.

Obuka se orgnizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode CIN-CG, MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Cilj projekta je potpuna integracija pripadnika/ca RE u društvo, posebno kroz jačanje njihovih znanja i vještina.

Projekat će trajati godinu dana, a pored obuke predviđeno je i više drugih aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu opštem cilju projekta, ali i da informišu javnost o poziciji Roma/kinja i Egipćana/ki u Crnoj Gori.

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo