Povežite se sa nama

Uncategorized

UKIDANJE KONCESIJA VEKTRI JAKIĆ: Da odahnu pljevaljske šume

Objavljeno prije

na

U iznos od 2,4 miliona eura duga za koncesije, o kojem sada govori Uprava za šume, izvjesno, ne ulazi ono što je ista ta državna institucija godinama poklanjala Brkoviću. Kad se saberu samo dugovanja koja je uočila DRI, Vektri Jakić je ,,oprošteno” preko tri miliona eura koncesione naknade

 

Desilo se i to čudo: Uprava za šume predložila je Vladi da pokrene postupak za raskid koncesionog ugovora sa pljevaljskom kompanijom „Vektra Jakić”. Uočili su da koncesionar, između ostalog, nije u predviđenim rokovima platio koncesionu naknadu od 2,44 miliona eura.

Poreska uprava već nekoliko puta je najavila da će uvesti stečaj u “Vektru Jakić” u vlasništvu Dragana Brkovića, dobitnika tranzicije. Zašto se stečaj najavljuje, a ne, prosto, uvede, nije razjašnjeno.

Prema posljednjim podacima, “Vektra Jakić”, za poreze duguje 7,52 miliona eura. Suvereno je, godinama, na prvom mjestu poreskih dužnika. Na drugom je druga Brkovićeva kompanija – “Vektra Montenegro” koja duguje 4,52 miliona. Poreska uprava je sa „Vektrom Jakić” i “Vektrom Montenegro” prošle godine raskinula ugovore o reprogramu otplate poreskog duga.

Reklo bi se da se nazire kraj jednom od najštetnijih “kumovskih” poslova u Crnoj Gori”. U vode velikog biznisa, poznato je odavno, Dragan Brković je zaplovio zahvaljujući činjenici da je kum predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Izašao je iz svog prvobitnog biznisa sa auto-djelovima, naprasno počeo da se bavi aluminijumom iz KAP-a, pokupovao razne hotele na primorju, postao vlasnik nekada uspješne drvoprerađivačke firme “Jakić” iz Pljevalja,  na kraju dobio na korištenje oko 80 odsto pljevaljskih šuma. Najvrednijih u Crnoj Gori.

Iz Uprave za šume su, u dokumentu koji je prošle sedmice upućen Vladi, podsjetili da je ugovor o davanju koncesija zaključen u aprilu 2007. godine. “S obzirom na to da koncesionar u kontinuitetu krši odredbe ugovora o davanju koncesija, odnosno prava na korišćenje, uzgoj i zaštitu šuma i izgradnju i održavanje šumskih saobraćajnica, kao i činjenicu da ne postoji mogućnost otklanjanja štetnih posledica koje su nastupile, predlažemo da se on raskine”, piše u dokumentu u koji je Mina biznis imala uvid.

Da su htjeli, ugovor su mogli i trebali da raskinu davnih dana. Zapravo, nije trebao ni da postoji.

Zvanično je, Izvještajem Državne revizorske institucije, utvrđeno da je  Vlada dala saglasnost za davnje koncesije za korišćenje šuma, prije zvaničnog osnivanja i registracije “Vektre Jakić”. “Vektra Montenegro” majka firme Vektre Jakić, do tada se nije bavila šumarstvom i drvopreradom, nije dostavila podatke o poslovanju za period od pet godina, niti potvrde o tome da li ima poreskih i drugih obaveza prema državi i lokalnoj samoupravi. Nije bilo ni bankarskih garancija.

U ugovoru između Vlade i “Vektre Jakić” pisalo je da država ima pravo da traži raskidanje ugovora sa koncesionarom “ukoliko koncesionar ne plati dvije uzastopne mjesečne rate koncesione naknade ili ako ukupno ne plati tri mjesečne rate koncesione naknade tokom jedne kalendarske godine”. Samo opštini Pljevlja “Vektra Jakić” po osnovu koncesija duguje više od osam miliona eura. Koliko je mjeseci trebalo da se nakupi toliki dug i zašto ugovor davno nije raskinut – opet se ne zna.

U iznos od 2,4 miliona eura duga za koncesije, o kojem sada govori Uprava za šume, izvjesno, ne ulazi ono što je ista ta državna institucija godinama poklanjala Brkoviću. Riječ je o milionima. „Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409”, konstatovala je Državna revizorska institucija u jednom od izvještaja. U drugom izvještaju je ustanovila da je mimo procedure i bez potrebne dokumentacije od 2013. do 2015. koncesija tom preduzeću smanjena za 897 hiljada eura, a u 2015. je skoro prepolovljena sa više od milion na 583 hiljade. Znači, kad se saberu samo dugovanja koja je uočila DRI, “Vekti Jakić” je “oprošteno” preko tri miliona eura koncesione naknade.

Brkoviću i ministrima nadležnim, ipak, jedno se mora priznati: prelijepo su znali da ispredaju priče. Bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović pojao je 2015. o pravom smjeru u kojem se kreće crnogorska drvoprerada, ali i o zlobnicima koji uspjesima stoje na putu: ” U međuvremenu smo zabilježili opet jedno povećanje broja radnih mjesta, rast investicija, obim proizvodnje i rast izvoza. Za razliku od Vektre iz koje izlaze prerađevine od drveta, zloba, pakost i podmetanja nijesu izašli iz glava onih koji uporno nastoje da sruše ovaj projekat”.

Osokoljen, valjda, ministrovom popevkom Brković je vezao: “U prvoj fazi primarne proizvodnje će raditi 350 radnika, ali sa tim nije završena investicija. Uradili smo projekte i tehnologiju za finalnu proizvodnju za fabriku kuća, prozora vrata i za završetak energetskog bloka na biomasu, a u susret toplifikaciji grada i fabrike. Kada se i taj dio zaokruži ukupno će biti zaposleno 466 radnika. Na eksploataciji šume i povezanim djelatnostima, ovaj sistem bi trebao da vuče oko 1.100 radnika“. Jadne i neredovne plate radnika nijesu pominjane – nijesu se uklapale u snove.

I važeći ministar nadležni Milutin Simović bio je u “gigantu”. Prije godinu je, nakon sastanka sa Brkovićem, kazao da “Vlada vrednuje realizovane investicije u Vektri Jakić u iznosu od više od 70 miliona eura”. Bio je ohrabren “izvoznim rezultatima koje je ostvarila ova kompanija u prošloj godini, vjerujući da to može da bude i više, kako kroz proizvodne kapacitete najsavremenije peletare, tako i kroz finalne proizvode u drugim već spremnim pogonima”. Kuće, prozori, vrata? Ništa.

Doduše, Simović je napomenuo da vlada očekuje i insistira na izmirivanju obaveza po osnovu korišćenja šuma i da je “potrebno puno korišćenje raspoložive koncesije”.

Stučnjaci su godinama upozoravali da “Vektra Montenegro” nema ni tehničke ni ljudske kapacitete da se bavi ozbiljnim poslovima u drvopreradi i šumarstvu. Oni, prosto, nijesu znali ni umjeli ni da posijeku ono što im je država dala. Tokom 2016. na primjer,  “ugovorena bruto drvna masa” bila je 86.930 kubika. Za to su trebali da plate 888.808 eura. Posjekli su 41 odsto, odnosno 35.639 kubika, platili nijesu ništa. Prema ugovoru, “Vektra Jakić” je dobilo pravo na sječu 140.000 kubika godišnje. Kako se to pretvorilo u 86.930 kubika, još jedan je od mutnih djelova čitavog posla. Istina, to što Brković nije umio da reže šumu može biti jedna od rijetkih dobrih stvari u čitavoj priči.

Prošlog mjeseca, Elektroprivreda je isključila je struju “Vektri Jakić”. Dugovali su 69 hiljada eura. Prethodno su im bili isključili vodu.

Radnicima  duguju sedam zarada. Posljednja plata koju su dobili bila je za jun prošle godine. Iz kompanije je saopšteno: “Svi moramo biti malo strpljivi”. U pljevaljski Osnovni sud, od početka ove godine, stiglo je 46 tužbi koje su predali radnici protiv “Vektre Jakić”, usljed neredovnih isplata zarada. Neki su ranije dobili sporove na sudu pa je javni izvršitelj, kako bi naplatio potraživanja radnika, prodavao kamione “privrednog giganta”.

O zanemarivanju šuma svjedoči Plan sanacije koji je na prošloj sjednici usvojila vlada. Po onome što piše u tom dokumentu, nakon sedam godina, riješili su da podvuku crtu u vezi sa sanacijom šuma stradalih u požarima 2012.  Ustanovljeno je da je “zaključno sa 31.12. 2018. godine, realizovano svega 40% uzgojnih radova iz Plana sanacije šuma za šume degradirane šumskim požarima u 2012. godini”.

Na području Pljevalja, piše u dokumentu, požarima je zahvaćeno 2.233 hektara šuma. O obavezama “Vektre Jakić” napisano je: “Treba naglasiti da je prema koncesionom ugovoru, koncesionar „Vektra Jakić“ u obavezi da na koncesionom području sprovodi sve šumsko-uzgojne radove, ali imajući u vidu činjenicu da se pomenuta kompanija nije pridržavala ugovorenih obaveza u prethodnom periodu, pri izradi ovog plana, šumske površine, koje su predmet ovog ugovora, nijesu posebno tretirane”.

Član menadžmenta kompanije “Vektra Montenegro” Milić Popović žalio se da je koncesioni ugovor izuzetno nepovoljan za tu kompaniju. “Vektra Jakić ne može više poslovati sa ovako nepovoljnim ugovorom. Firma je zbog tog ugovora pred gašenjem. Kad se uzmu u obzir sva davanja državi onda je ova neprofitabilna djelatnost još neprofitabilnija. Nas zadužuju i oporezuju i za sirovine koje nijesu ni posječene”, rekao je Popović. Da bi rasla, šuma mora da se siječe – ne treba previše pameti da se to shvati, ali menadžer, očito, ni toliko nema.

Šuma je živo biće. Ko god je htio odavno je mogao da vidi da Brković sa svojom kompanijom, sve i da ništa nije htio da vara, jednostavno nije bio sposoban da se šumom bavi.

Ako šumu ne održavate, naročito ako u njoj ostavite polusagorjela stabla, namnožiće se štetočine, drveće će se sušiti. Kad u šumi zbog požara nastane ‘rupa’, stabla koja se odjednom nađu u prvom redu neće biti otporna na vjetar, što izaziva dodatne štete. Realno, predaleko je to od kuglagera, felni i Abu dabi fondova.

Vladin pečat na predlog Uprave za šume o raskidu koncesionog ugovora se očekuje. Biće to kraj posla za koji se nikad precizno neće saznati koliko je bio štetan. Koliko je posječene, a koliko neposječene šume, koliko stabala nije moglo da izraste jer u šumi nije bilo reda, koliko je šume ostalo nepristupačno jer šumski putevi nijesu održavani i koliko oboljelog drveća zato nije posječeno. Koliko se buba “potkornjaka” uselilo i koliko se stabala zato osušilo. Koliko je drveta koje je moglo da postane prozor ili astal, prodato kao balvan ili ‘u vrh glave’ daska. Koliko novih radnih mjesta nije otvoreno.

I nikad se neće znati koliko novih stabala, zahvaljujući tranzicionom dobitniku i onom ko ga je u to pretvorio, nije izniklo. Drveće nam treba, da bi disali.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DRUGA REKONSTRUKCIJA HOTELA MAESTRAL: Novo zatvaranje vizura u Pržnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana

 

Gotovo svi vlasnici hotela na teritoriji opštine Budva žele da povećaju  kapacitete, da rekonstruišu, nadograde i prošire  hotelska zdanja koristeći izdašne mogućnosti planske dokumentacije kojom je do neslućenih razmjera urbanizovana poznata turistička rivijera. Hoteli izgrađeni prije 30-40 godina, koji su u međuvremenu mahom privatizovani, imali su u svom okruženju u svojini velike zemljišne parcele sa parkovima i kultivisanim zelenim površinama, što je bilo u skladu sa  tadašnjim standardima za izgradnju turističkih objekata.

Sada se te zelene površine užurbano pretvaraju u građevinske parcele, hotelijeri se odriču parkova, sportskih terena, šetališnih staza, kako bi sagradili još koji apartman, podigli novi sprat, garaže i mnoge druge prateće objekte na obali mora, pretvarajući nekada lijepa ljetovališta u goli beton, staklo i kamen. Njihovi novi aneksi i kompleksi širi su i viši, soliteri se nižu uz poznate budvanske plaže zaklanjajući dragocjene vizure prema pijesku i moru. Urbicid se priprema  za prostor duž Slovenske plaže, u zaleđu duge bečićke plaže u Pržnu, Svetom Stefanu i Petrovcu.

Ekspanzija gradnje zahvatila je  turističko naselje Pržno. Najnoviji zahtjev za značajno povećanje broja kvadrata lokalnoj upravi u Budvi stigao je od vlasnika Hotela Maestral u Pržnu, koji žele da izgrade novi aneks postojećem hotelu na mjestu sadašnjeg, omanjeg hotelskog depadansa.

Krajem februara ove godine kompanija Maestral Hotels and Casinos d.o.o., dostavila je službi Glavnog gradskog arhitekte,  Ani Samardžić, idejno rješenje rekonstrukcije sa dogradnjom dijela hotela, takozvanog bloka E na parceli UP3, za dobijanje saglasnosti. Projektom je planirana  izgradnja garaža i dogradnja spratova na postojećem depandansu hotela, koji se nalazi pored hotelskih teniskih terena. Urbanističko-tehničke uslove za izradu projekta dogradnje pomenutoj kompaniji izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma u oktobru 2017. godine, sa dopunom u decembru 2018. godine. Sve u skladu sa planom DUP Pržno-Kamenovo za dio Pržno-Podličak, koji je SO Budva usvojila uz saglasnost Ministarstva održivog razvoja i turizma, odnosno ministra Branimira Gvozdenovića.

Podnosilac zahtjeva za saglasnost, Maestral Hotels and Casinos je firma registrovana za kockanje i klađenje, čiji je osnivač podgorička kompanija Fasamo doo, registrovana, prema podacima CRPS-a, za hotele i sličan smještaj. Kao osnivač Fasamo navodi se kompanija Fasamo Limited, čiji je izvršni direktor biznismen Petros Statis, zakupac Hotela Sveti Stefan i Miločer. Kao jedan od vlasnika Hotela Maestral pominje se i kineski biznismen Vei Seng Pol Pua.

Kompanija koja namjerava da izgradi novi hotelski objekat u Pržnu, u okviru postojećeg kompleksa, Maestral Hotels nad Casinos, dobila je nedavno od Vlade koncesiju na period od 10 godina za priređivanje posebnih igara na sreću u kazinu Hotela Maestral.

Jedan od najpoznatijih starijih hotela na Crnogorskom primorju, Hotel Maestral, izgrađen 1971 godine po projektu  poznatog slovenačkog arhitekte Edvarda Ravnikara, već je imao značajne izmjene prvobitnog izgleda u vidu dogradnje i rekonstrukcije u periodu kada je hotelom gazdovala slovenačka kompanije HIT Montenegro. Planirano proširenje predstavlja novo povećanje kapaciteta ionako velikog hotela koji je zauzeo najveći dio atraktivnog prostora nekada malog ribarskog naselja Pržno. Idejno rješenje koje potpisuje nepoznati autor projektantskog biroa DP Architekts PTE Ltd iz Singapura, u razradibiroa Arhiline d.o.o. iz Nikšića, nije dobilo saglasnost Glavnog budvanskog arhitekte uz obrazloženje da projekat nije urađen u skladu sa izdatim urbanističkim uslovima.

Umjesto dogradnje postojećeg hotelskog depadansa investitor planira rušenje tog objekta i izgradnju novog, neskladne građevine od četiri etaže sa suterenom i garažama ispod nje. Novi aneks hotela nije uklopljen u postojeći ambijent od koga odudara modernističkom arhitekturom i visinom kojom u velikoj mjeri zaklanja vizure prema moru, dijelu naselja izgrađenog iza hotela.

„Potrebno je upodobiti sadržaj idejnog rješenja sa UTU uslovima i planskim dokumentom“, navela je u rješenju glavna gradska arhiktektinja.  Ona je upozorila investitore na smjernice iz DUP-a koje se odnose na materijalizaciju i oblikovanje, na obavezno poštovanje izvornog arhitektonskog stila postojećeg Hotela Maestral.

„Postojeći arhitektonski stil se mora poštovati prilikom nadogradnje, dogradnje, adaptacija i sl….Prilikom dodavanja bilo kakvih djelova na postojeće građevine ili prilikom njihove adaptacije, doziđivanje, nadziđivanje, zatvaranje i otvaranje raznih djelova, mijenjanje krova…potrebno je da svi novi djelovi i radovi budu izvedeni u arhitektonskom stilu u kome je izgrađena postojeća zgrada. Nije dozvoljena promjena stila građenja…“, navodi se u izvodima iz važećeg DUP-a. U njemu postoji i odrednica o sprečavanju kiča, po kojima se novi ambijent, objekat, zgrada, ne smiju formirati na bazi onih elemenata i kompozicija koje vode ka kiču, kao što su lažna postmodernistička arhitektura, napadni folklorizam, istorijski etno-elementi drugih sredina…“ Sve ono čega u praksi ima u izobilju.

Stihijska gradnja je odlika svih građevinskih zahvata na primorju, uvođenje novih stilova gradnje i arhitekture koja je u potpunom neskladu sa prirodnim karakteristikama područja i mediteranskim načinom gradnje. Najgore je sa rekonstrukcijom objekata gdje je na sceni svjesno urušavanje arhitektonskih vrijednosti pojedinih hotela koje novi vlasnici prerađuju, dograđuju i skrnave po svom nahođenju. Varvarizam u ime turizma odlika je arhitekture od koje ne prezaju ni pojedine državne firme. Nestala je i institucija konkursa i javnih rasprava koji donekle obezbjeđuju uvid javnosti u konačan izgled građevina koje određuju prostor u kome žive.

U obrazloženju odbijanja saglasnosti na projekat proširenja Hotela Maestral, arhiktektinja Samardžić je  citirala  djelove publikacije pod naslovom Arhitektonski atlas Crne Gore – preporuke za građenje, izdate 2006., čiji su autori profesor Dušan Vuksanović, aktuelni Glavni državni arhitekta i profesor Svetislav Popović u kome se navodi:  „Rekonstruisani Hotel Maestral Pržno Miločer – primjer esencijalnog pristupa. U situaciji sveopštih aspiracija na prostor Primorja, izraženih u neodmjerenim i sa ambijentom neusaglašenim građevinskim zahvatima, vrijedan i prilično usamljen primejr znalački i odmjereno profilisanog investitorskog programa graditeljskog postupka predstavlja rekonstrukcija i nadogradnja Hotela Maestral….“, uz stručne hvalospjeve  poduhvata kojim je hotelu povećana spratnost i kapaciteti uz izuzetno uvažavanje izvornog arhitektonskog rješenja i njegovog autora. Stoga je vlasnicima Hotela Maestral upućena preporuka da stupe u komunikaciju sa projektantima, slovenačkim autorima koji su radili intervencije na ovom hotelu.

„Sagledavajući predloženo idejno rješenje u duhu planskih smjernica za arhitektonsko oblikovanje glavni gradski arhitekta smatra da je evidentno da ne postoji jedinstvo arhitektonskog izraza između predložene gradnje i postojećih objekata. Te je mišljenja da se nijesu stekli uslovi za davanje saglasnoti“, zaključeno je.

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

AUTOPUT: ŠTA JE IZGUBLJENO IZMEĐU UGOVORA I OBEĆANJA: Ludaci će poželjet drumova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do početka godine CRBC i njeni podizvođači povukli su ukupno 533,8 miliona. To je nekih 60 odsto od ukupne vrijednosti radova, koji se danas procjenjuju na nekih 890 miliona. Ta nam matematika kazuje da će za preostale radove trebati možda i više od dvije godine

 

Premijer Duško Marković, onomad, u par riječi objasni stanje na prioritetnoj dionici autoputa Bar-Boljare: „Zahvaljujući vanrednim naporima Vlade i Ministarstva prvi kilometri su već formirani na terenu, po njima se prolazi (?!), mostovi povezuju klisure, a probijeni tuneli su planine i brda pretvorili u cestu“.

Jedni kažu da je Marković lirsku stranu svoga besjedništva („planine i brda pretvorili u cestu“) pokazao kao posvetu svjetskom Danu poezije (21. mart). Prema drugim tumačenjima, premijer je svoj odgovor na poslaničko pitanje pretvorio u poeziju ne bi li makar za malo prikrio činjenicu da se, pedeset dana prije ugovorenog roka za njeno puštanje u rad, dionica autoputa Smokovac – Mateševo prepoznaje tek na snimcima iz drona, kao širi zemljani put koji vijuga između nezavršenih  tunela i nepovezanih stopa budućih mostova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. MARTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo