Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJ: PLANOVI PO ŽELJAMA VLADE: Pljuvanje u lice

Objavljeno prije

na

Xhemal-Peroviq

Teško građeni konsenzus Ulcinjana oko promišljanja prostora u utorak je surovo razbijen. Pred crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem lokalni čelnici su se obavezali da će već do kraja ovog mjeseca usvojiti Prostorno-urbanistički plan (PUP) opštine Ulcinj. Plan koji Opštini već sedam godina izrađuje Vlada Crne Gore, odnosno Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Treba li kazati: sve druge opštine u državi samostalno donose taj najvažniji dokument. Samo se za Ulcinj plan radi u Podgorici.

Zato je logično što se taj plan radi po željama Vlade, a ne prema potrebama i interesima građana Ulcinja. Čak se ne uvažavaju ni ključne primjedbe koje su jednoglasno usvojene na sjednicama lokalnog parlamenta, što je, po Zakonu o lokalnoj samoupravi i Evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, njegova isključiva nadležnost.

Te primjedbe se, prije svega, odnose na tretman Valdanosa, Solane i Velike plaže u tom planu. A da bi se sve to dodatno pojačalo, Vlada je pokrenula i proces izrade i usvajanja Prostornog plana posebne namjene za obalno područje (PPPOP), koji takođe obuhvata čitave teritorije svih primorskih opština, uključujući, naravno, i ulcinjsku. Više se ništa ne prepušta slučaju.

Najočitije je to na primjeru Valdanosa. Iako je, dakle, oko protivljenja betonizaciji te jedinstvene uvale i vraćanju maslina bivšim vlasnicima postignuta saglasnost svih političkih subjekata i civilnog društva u Ulcinju, Vlada u Podgorici se ne obazire na te stavove. Ni na nedavno usvojeni Strateški plan razvoja opštine Ulcinj do 2020. godine, kojim se predviđa da se u Valdanosu izgradi „turistički centar za izlete, zabavu, rekreaciju i posmatranje prirode”.

„Cilj je unapređenje i diverzifikovanje turističke ponude u opštini Ulcinj. Naime, na ovom području postoji izvanredan potencijal koji nije dovoljno iskorišćen. Izgradnja centra omogućiće posjetiocima da tokom cijele godine imaju prostor za izlete, zabavu i rekreaciju”, navodi se u ovom razvojnom dokumentu.

U Vladinim prijedlozima insistira se takođe na turističkoj valorizaciji, ali i na čvrstoj gradnji. I to ne samo na poluostrvu Mendri, već se predviđa da najveći dio hotelskih objekata bude izgrađen u jugoistočnom dijelu uvale, u neposrednom zaleđu plaže, koja je spomenik prirode. Vile se sada ne pominju, kao 2010. i 2011. godine kada je pokušano da se propaloj britanskoj kompaniji Cubus lux preda ovaj unikat. Tačnije, domaćim Englezima, koji više, valjda od stida i sramote, ne pominju tu ružnu epizodu i ovu kompaniju. Još su naši čelnici govorili da će Cubus lux, ako pare ne uloži u Ulcinj, a radilo se o preko 200 miliona eura, investirati – u Austriju! Niko nije ništa o tome javio. Niti će!

Đukanović sada ističe da je postignuta saglasnost s opštinskim rukovodstvom o 90 odsto pitanja oko valorizacije Valdanosa. Već za nekoliko sedmica, kako navodi premijer, kada će PUP biti na dnevnom redu vanredne sjednice Skupštine opštine, potvrdiće se javno da li ima dogovora i o onih preostalih 10 odsto.

,,Bilo bi to pečatiranje najveće izdaje po volji i mjeri premijera ili predsjednika DPS-a ili kreatora ekonomskog fenomena: od opštine s najvrjednijim resursima u Crnoj Gori napraviti jednu od najsiromašnijih”, kažu u Opštinskom odboru Građanskog pokreta URA.

U toj političkoj grupaciji smatraju da se ,,ništa drugo nije ni moglo očekivati od jedne ovakve poltronske koalicije, kakva je ova u Ulcinju, a koja je instalirana iz Podgorice”.

Ono što je premijer u Ulcinju takođe eksplicitno saopštio, i time dodatno ponizio svoje domaćine, jeste što u Vladi smatraju da se masline, oduzete prije gotovo 40 godina pod pritiskom, navodno za gradnju vojne baze, neće vratiti bivšim vlasnicima, već dati nekim trećim licima. „Saglasan sam sa činjenicom da država nije ulagala potrebnu pažnju da bi očuvala maslinadu i dosta je teško vjerovati da bi se tu nešto moglo promijeniti u narednom periodu. To znači da bi kroz neki aranžman koji moramo dogovoriti, masline na održavanje i upravljanje trebalo povjeriti nekom ko će imati izrazitiji interes od Vlade da se tim bavi. To je, pretpostavljam, privatni interes”, rekao je Đukanović.

Izvršni direktor MOGUL-a Džemal Perović kaže da je nevjerovatan ovakav ignorantski odnos prema Ulcinjanima i 18.000 hiljada stabala stoljetnih maslina. „Nama je pljunuto u lice. Zašto Vlada nije obratila pažnju na brojne proteste građana Ulcinja, koji traju dvadeset godina, sa jedinim ciljem: da ukažemo kako masline propadaju. Zar mi i naši napori nijesmo vrijedni vaše pažnje? Znači, sada se traži privatnik, koji će revitalizovati i gazdovati racionalno maslinama, ali da to ne budu stvarni vlasnici”, kaže Perović.

Ovakvim stavom posebno su razočarani bivši vlasnici okupljeni u Udruženju za povraćaj Maslinade u Valdanosu, koji tvrde da niđe ne postoji takav slučaj. „Pitanje Valdanosa nije samo pitanje restitucije nego i mjesto tradicionalne i istorijske povezanosti Ulcinjana koje je borba za pravednim rješavanjem njegovog statusa, tokom posljednjih godina, više puta okupila u akcijama građanskog bunta”, kaže Ljatif-Avdo Gorana.

U mediteranskim zemljama pravilo je da se mijenjaju trase autoputa kako se ne bi ugrozila stabla maslina, dok u kompleksu Valdanos, koji je formalno pod zaštitom države, te blagoslovljene biljke, voljom Vlade, nerazumno propadaju. U Udruženju maslinara procijenili su da šteta od nesakupljanja plodova i njihove prerade u ulje za ovih 38 godina iznosi preko 100 miliona eura!

Tokom nedavne posjete Valdanosu vicepremijer Milorad-Mišo Vujović rekao je da je „pravedna restitucija svakako ne samo lični interes bivših vlasnika, nego javni interes Crne Gore u cjelini”.

Takvo zalaganje podržali su čelnici Opštine, na čelu s gradonačelnikom Nazifom Cunguom, ali su pred Đukanovićem ostali nijemi.

Cunguovoj Novoj demokratskoj snagi – Forca povraćaj Maslinade u Valdanosu dio je partijskog programa, a to zalaganje zapisano je i u Aneksu 2 Sporazuma o postizbornoj koalicionoj saradnji s DPS-om iz jula prošle godine. Zato će ovakav scenario razočarati ionako deprimirane članove i glasače te stranke.

Naročito ako se zna da su njeni čelnici odbijali nekadašnji prijedlog Vlade da se ranijim vlasnicima omogući da na duži period uzmu u zakup svoju nekadašnju imovinu. „Ne pristajemo da budemo tuđi baštovani”, poručivano je tada iz Force.

Iz URE ocjenjuju da je to „cijena koju je Cungu spreman da plati za njegovo instaliranje i postavljanje na čelu Opštine”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo