Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAPISI IZ SIBIRA: Međedi i ljudi

Objavljeno prije

na

Kao i svakog ljeta, i proteklog sam sa gostima naše agencije bio na pecaroškom interkontinetalnom putovanju. Mongolija, Sibir, poluostrvo Kola, samo su neke od destinacija na kojima organizujemo avanture te vrste. Svako od tih putovanja nas promijeni. Oni koji se obretu na tim udaljenim i slabonaseljenim mjestima nauče gdje je ljudima u stvari stvarno mjesto u prirodi.

Sresti te ogromne životinje, ispod kojih smo u lancu ishrane, budi u vama instinkte koji su otupjeli, izlizani i gotovo nestali. Ne samo instinkt sa samoodržanjem, golim preživljavanjem, već i čitav niz drugih. U vama se tako iznenada probudi iskra, koja u urbanom načinu života samo tavori. Činjenica da ste u stvari potencijalan plijen, bespomoćni da se odbranite, iako ste naoružani, budi u čovjeku potrebu da počne da se ponaša u skladu sa prirodnim zakonima. Oni naši zakoni, modernog čovjeka otuđenog od prirode, prestaju da važe u veličanstvenim, nepreglednim prostranstvima sjevernog Sibira.

Priganica punjena svježe ulovljenim sibirskim lipljenom je sjajan doručak. Nakon prespavane noći u šatoru, u udobnom metalnom krevetu, svakog jutra napunimo baterije, i otisnemo se u nepoznato. Ribolov je po pravilu samo inicijalni motiv, da istražujemo. Da hrabro brodimo, đe moguće niko prije nas nije. Sibirske zvjezdane staze, vode nas svakog novog dana u nove avanture. Jet-boat, huver, ili kako ga naši domaćini Rusi zovu – kater – sjajna je mašina, čiji su koncept veoma originalno doradili. Jezdimo tim uzbudljivim plovilom uz najjače brzake, bukove, vegetaciju ali i stijenje koje viri iz vode. Nezamisliva prostranstva sibirska su nas čekala. Svakog novog dana, nova avantura.

Svježi tragovi međeda u pijesku. Na samoj obali, đe smo planirali da pecamo, naišli smo na njih. Strah u očima i glasu ljudi koje predvodim, uočljiv je. Ne, neću da ih tetošim, i slivam im stravu. Objasnim da mi međede ne zanimamo prećerano, i da budu bezbrižni. U ovo doba godine oni su rijetko kraj rijeke, već se dublje u šumama hrane bobicama, sakupljajući intenzivno rezerve sala za surovu zimu.

,,Što da činimo ako naiđe međed” – pitao je jedan iz grupe gostiju-ribolovaca. ,,Ne morate ništa da radite. Međed će sve sam” – odgovoram uvijek isto.

Sjeverno sijanije – kažu Rusi za spektakularna sjeverna svjetla na nebu. Ovog puta su djelovala samo kao izmaglica, pa naše kamere nijesu bile u stanju da ,,upecaju” kao prilikom ranijih posjeta. Momenti kada tokom kratkih noći, okupljeni pored vatre, nakon cjelodnevne pecaroške avanture, prepričavamo dogodovštine, pamte se zauvijek. Opuste se ljudi. Od zatvorenih, ukočenih urbanih osoba, postaju prirodni. Postaju opet ljudi. Zajedno lovimo, zajedno brodimo nepoznatim predjelima, hranimo, spavamo. Dijelimo nadanja, strahove. Čovjek čovjeku postaje opet čovjek. Bićemo opet jedni drugima vukovi, kada nas čelična krila Aeroflota desetak dana kasnije vrate u naše urbane, virtuelne svjetove.

Kada se god vratimo sa jedne takve turneje, najmanje se pamte upravo sama pecanja. Mistični sibirski tajmen je san miliona ribolovaca širom svijeta. Desetak miliona godina stara vrsta, izuzetno mudra, sve je samo ne lak plijen. Izuzetno agresivan na udici, ribolovcu priređuje borbu za pamćenje. Inače, radi se o ,,bratu od strica” naše, evropske mladice. Veoma su slični, kako izgledom tako i samim načinima ponašanja. Pored tajmena, u sjevernom Sibiru se pecaju i lipljeni te azijske pastrmke zvane – lenok.

Instinktivno upoređujem prirodne ljepote, i avanture pecanja tamo u Sibiru, sa našim, ovdje u Crnoj Gori. I mi imamo isto takve ljepote. Čiste rijeke, mladice, lipljene i pastrmke, te prelijepe kanjone. I gosti koje dovodimo u našu zemlju bivaju takođe oduševljeni dijelom te naše turističke priče. Ipak, puno stvari je kvari. Da bi bila kao ova sibirska, potrebno je da i mi budemo bolji. Sa našim ,,međedima” tek treba da se naučimo kako da se izborimo.

Kada je život lijep, prolazi brzo. Naša ovogodišnja sibirska priča je proletjela treptajem oka. Čežnjiv pogled kroz okno avionsko, i neobuzdana želja da se dođe opet. A u avionu tradicionalna ruska pjesma, sjetna kao i sam odlazak iz ove velike zemlje. Horska grupa na povratku s nekog gostovanja nije odbila molbu da nam otpjeva čitav set onih starih, koje vas ostavljaju bez daha. I tjeraju suze na oči. Pjevušeći Rjabinušku odlećesmo sa samog kraja svijeta.

Mom Sibiru – Do svidania.

Velibor IVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo