Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAPISI IZ SIBIRA: Međedi i ljudi

Objavljeno prije

na

Kao i svakog ljeta, i proteklog sam sa gostima naše agencije bio na pecaroškom interkontinetalnom putovanju. Mongolija, Sibir, poluostrvo Kola, samo su neke od destinacija na kojima organizujemo avanture te vrste. Svako od tih putovanja nas promijeni. Oni koji se obretu na tim udaljenim i slabonaseljenim mjestima nauče gdje je ljudima u stvari stvarno mjesto u prirodi.

Sresti te ogromne životinje, ispod kojih smo u lancu ishrane, budi u vama instinkte koji su otupjeli, izlizani i gotovo nestali. Ne samo instinkt sa samoodržanjem, golim preživljavanjem, već i čitav niz drugih. U vama se tako iznenada probudi iskra, koja u urbanom načinu života samo tavori. Činjenica da ste u stvari potencijalan plijen, bespomoćni da se odbranite, iako ste naoružani, budi u čovjeku potrebu da počne da se ponaša u skladu sa prirodnim zakonima. Oni naši zakoni, modernog čovjeka otuđenog od prirode, prestaju da važe u veličanstvenim, nepreglednim prostranstvima sjevernog Sibira.

Priganica punjena svježe ulovljenim sibirskim lipljenom je sjajan doručak. Nakon prespavane noći u šatoru, u udobnom metalnom krevetu, svakog jutra napunimo baterije, i otisnemo se u nepoznato. Ribolov je po pravilu samo inicijalni motiv, da istražujemo. Da hrabro brodimo, đe moguće niko prije nas nije. Sibirske zvjezdane staze, vode nas svakog novog dana u nove avanture. Jet-boat, huver, ili kako ga naši domaćini Rusi zovu – kater – sjajna je mašina, čiji su koncept veoma originalno doradili. Jezdimo tim uzbudljivim plovilom uz najjače brzake, bukove, vegetaciju ali i stijenje koje viri iz vode. Nezamisliva prostranstva sibirska su nas čekala. Svakog novog dana, nova avantura.

Svježi tragovi međeda u pijesku. Na samoj obali, đe smo planirali da pecamo, naišli smo na njih. Strah u očima i glasu ljudi koje predvodim, uočljiv je. Ne, neću da ih tetošim, i slivam im stravu. Objasnim da mi međede ne zanimamo prećerano, i da budu bezbrižni. U ovo doba godine oni su rijetko kraj rijeke, već se dublje u šumama hrane bobicama, sakupljajući intenzivno rezerve sala za surovu zimu.

,,Što da činimo ako naiđe međed” – pitao je jedan iz grupe gostiju-ribolovaca. ,,Ne morate ništa da radite. Međed će sve sam” – odgovoram uvijek isto.

Sjeverno sijanije – kažu Rusi za spektakularna sjeverna svjetla na nebu. Ovog puta su djelovala samo kao izmaglica, pa naše kamere nijesu bile u stanju da ,,upecaju” kao prilikom ranijih posjeta. Momenti kada tokom kratkih noći, okupljeni pored vatre, nakon cjelodnevne pecaroške avanture, prepričavamo dogodovštine, pamte se zauvijek. Opuste se ljudi. Od zatvorenih, ukočenih urbanih osoba, postaju prirodni. Postaju opet ljudi. Zajedno lovimo, zajedno brodimo nepoznatim predjelima, hranimo, spavamo. Dijelimo nadanja, strahove. Čovjek čovjeku postaje opet čovjek. Bićemo opet jedni drugima vukovi, kada nas čelična krila Aeroflota desetak dana kasnije vrate u naše urbane, virtuelne svjetove.

Kada se god vratimo sa jedne takve turneje, najmanje se pamte upravo sama pecanja. Mistični sibirski tajmen je san miliona ribolovaca širom svijeta. Desetak miliona godina stara vrsta, izuzetno mudra, sve je samo ne lak plijen. Izuzetno agresivan na udici, ribolovcu priređuje borbu za pamćenje. Inače, radi se o ,,bratu od strica” naše, evropske mladice. Veoma su slični, kako izgledom tako i samim načinima ponašanja. Pored tajmena, u sjevernom Sibiru se pecaju i lipljeni te azijske pastrmke zvane – lenok.

Instinktivno upoređujem prirodne ljepote, i avanture pecanja tamo u Sibiru, sa našim, ovdje u Crnoj Gori. I mi imamo isto takve ljepote. Čiste rijeke, mladice, lipljene i pastrmke, te prelijepe kanjone. I gosti koje dovodimo u našu zemlju bivaju takođe oduševljeni dijelom te naše turističke priče. Ipak, puno stvari je kvari. Da bi bila kao ova sibirska, potrebno je da i mi budemo bolji. Sa našim ,,međedima” tek treba da se naučimo kako da se izborimo.

Kada je život lijep, prolazi brzo. Naša ovogodišnja sibirska priča je proletjela treptajem oka. Čežnjiv pogled kroz okno avionsko, i neobuzdana želja da se dođe opet. A u avionu tradicionalna ruska pjesma, sjetna kao i sam odlazak iz ove velike zemlje. Horska grupa na povratku s nekog gostovanja nije odbila molbu da nam otpjeva čitav set onih starih, koje vas ostavljaju bez daha. I tjeraju suze na oči. Pjevušeći Rjabinušku odlećesmo sa samog kraja svijeta.

Mom Sibiru – Do svidania.

Velibor IVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO I POLICIJSKA TORTURA: Vide mučenje, ali ne i mučitelje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici Uprave policije su tokom 2020. godine mučili Jovana Grujičića, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića kako bi iznudili priznanja i dokaze za podmetanje bombe u Hotelu Grand i ispred kuće visokog policijskog funkcionera Duška Golubovića. Tužilaštvo u predmetu mučenja Grujičića vidi mučenje, ali ne i mučitelje

 

Crnogorski istražni organi od 2015. godine nijesu otkrili ko je bacio bombu na Hotel Grand i  na kuću tadašnjeg visokog policijskog službenika Duška Golubovića. Međutim, ponovo su otkrili da su službenici sistema skloni da upotrebom brutalne sile fabrikuju dokaze i iznude potrebna priznanja i svjedočenja.

Tužilaštvo je za ova krivična djela izvelo pred sudiju Jovana Grujičića i Benjamina Mugošu, dok je Marko Boljević naveden kao svjedok. Sva trojica su naveli da su pod prisilom dali prvobitne izjave u policiji. Međutim, u sudskom postupku pravosnažno su oslobođeni Grujičić i Mugoša. Njihov pravni zastupnik – advokat Damir Lekić za Monitor kaže da je utvrđeno kako je Grujičić u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti.

Lekić i Boljevićev advokat Novica Milošević Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli su krivične prijave za torturu nad njihovim branjenicima. Domaći i strani vještaci medicinske struke utvrdili su da su sva trojica bili mučeni i zlostavljani u policijskoj stanici onako kako su opisivali tokom postupka.

Osnovno tužilaštvo je slučaj torture razdvojilo u tri predmeta. Za svaku žrtvu odvojeni predmet. Dok se u slučajevima Mugoše i Boljevića sumnjiče policajci i očekuju suđenja, u predmetu Grujičića je osnovna tužiteljka Maja Knežević po drugi put odbacila krivičnu prijavu protiv službenika policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je protest zbog takve odluke. Ističu da je tada medicinskim nalazima ,,potvrđeno da je mučen da bi se od njega iznudio iskaz”.

,,Grujičić je tada primoran da ‘prizna’ izvršenje krivičnog djela koje nije učinio – postavljanje eksplozivnih naprava na kuću Duška Golubovića i lokal Grand – a u međuvremenu ga je i sud pravosnažno oslobodio te optužbe”, saopštili su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju da je odluka o odbacivanju krivične prijave donijeta bez sprovođenja djelotvorne istrage, koja bi bila ,,hitna, temeljna i nepristrasna”. Punomoćnik Jovana Grujičića, advokat Damir Lekić, podnio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici protiv nove odluke o odbacivanju krivične prijave, a HRA je 9. septembra po drugi put podnijela pritužbu Tužilačkom savjetu zbog nesavjesnog i nezakonitog rada državnih tužilaca u tom predmetu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo